CRKVENI ISUS JE 666

Dva reda broja 666 (mozaik u Sabornoj crkvi Hrista Spasitelja u Banjaluci). 

                                                         

     „Množenjem svakog od prvih osam brojeva sa 9 dobijemo 18, 27, 36, 45, 54, 63, 72 i 81, i zbir svih je 396, broj jako poštovan od drevnih mistika zbog, među mnogim razlozima, dodavanjem broja 270, što je u danima period razvoja ljudskog ploda, proizvodio sveti 666 i ukazivao na ovaploćenje sunčanog logosa u čovečanstvu." (1)

     Šta kaže Otkrivenje:

     “Ovdje je mudrost. Ko ima um neka izračuna broj zvijeri: jer je broj čovjekov i broj njezin šest stotina i šezdeset i šest.” (Otkr.13,18)

     Ovdje je čovjekov broj 270 kao broj dana razvoja ljudskog ploda u materici od začeča do rođenja. Kad se na čovjekov broj doda 396, dobije se broj 666 koji “ukazuje na ovaploćenje sunčanog logosa u čovječanstvu”. Ko je taj “sunčani logos koji se ovlapotio u čovječanstvu”? Evo crkvenog teološkog odgovora:

     “Gospod Hristos je Spasitelj zato što je Bogočovek, i time što je Bogočovek. U njegovoj se Ličnosti Bog očovečio i čovek obožio. Svojom Bogočovečanskom ličnošću Gospod Hristos prestavlja dvostruko čudo: ovaploćenje Boga i oboženje čoveka.” (2)

Pa nastavlja J. Popović:

     “Činjenica da je Bog postao čovek, izražava se rečju: ovaploćenje, očovečenje (σάρκωσις, ένανθρώπησις); činjenica pak da je čovek u Hristu obožen, izražava se rečju: oboženje, obogotvorenje (θέωσις, θεοποίησις).” (3)

     “Ovaploćenjem svojim Bog je postao učesnik u ljudskoj prirodi, da bi ljudi postali učesnici u Božjoj prirodi (θείας κοινωνοί φύσεως).” (4)

Tako biva jasno da broj 666 upućuje na crkvenog Isusa, i on je crkveni Logos:

     “U početku bješe Logos, i Logos bješe u Boga, i Bog bješe Logos. On bješe u početku u Boga. Sve je kroz njega postalo, i bez njega ništa nije postalo što je postalo. U njemu bješe život, i život bješe vidjelo ljudima. I vidjelo se svijetli u tami, i tama ga ne obuze.” (Jovan,1,1-5)

Crkveni Isus nije Isus iz Jovanovog otkrivenja, jer Isus iz Otkrivenja ni jednom ne spominje vaskrsenje. Isus iz Otkrivenja naziva sebe zvijezdom Danicom:

     "Ja Isus poslah anđela svojega da vam ovo posvjedoči u crkvama. Ja sam korijen i rod Davidov, i sjajna zvijezda Danica." (Otkrivenje,22,16)

Crkva tvrdi da je Danica zapravo Satana:

     "Drugi uzročni faktor, protivnik Božji – jeste satana sa njegovim mnogim otpalim duhovima. On je lični krivac i uzročnik svakoga zla. Otkako je kao Danica pao sa visoke slave 'pomazanog heruvima' u duboku tamu pakla – on neprekidno seje zlo i greh u svaki Božji stvor, osobito među ljude." (5)

     Crkveni Isus je sunačni Logos i na njega upućuje masonski sveti broj 666, odnosno na crkvu, njene arhijereje i judeo-hrišćanske masone u okviru crkve. To vam je zvijer koja izlazi iz mora o kojoj govori Jovanovo otkrivenje (more: Maria i Amerika).

..............................

(1) Frank C. Higgins, The Beginning Of Masonry; New York, 1916, pg. pg. 36.

(2) Justin Popović, Dogmatika Pravoslavne Crkve, Tom II, Odjeljak treći, Bogočovekovo delo – Soteriologija, 1. Tajna Bogovaploćenja i tajna spasenja, a) Oboženje čovečanske prirode.

(3) Ibid.

(4) Ibid.

(5) Vladika Nikolaj Velimirović, Pravoslavna Crkva i uzročnost u svetu – knjiga br. 3 (8. dio), Glas Crkve, Valjevo, 1996. (Internet izdanje Svetosavlje.org. Objavljeno: 26. oktobar 20)