Stjepan II Kotromanić (Srebrenik 1292. - 28. sep-tembar 1353.) bio je bosanski ban od 1322. godine. Bio je sin bosanskog bana Stjepana I Kotromanića i srpske princeze Izabele .
Marta 15. 1333. g. Stjepan II piše povelju Dubrov-čanima i pri kraju povelje navodi:
“I zato stavljam ja (gospodin) ban Stefan svoj zlatni pečat, da je vjerovano, svaki da zna i vidi istinu. Tomu su četiri povelje ..a.. dvije latinske i dvije srb-ske i sve su pečatane zlatnim pečatima. Dvije su povelje u gospodina bana Stefana, a dvije povelje su u Dubrovniku. A to je pisano pod gradom pod Srebrnikom.” [1]
I kojim su jezikom govorili i pisali stanovnici Bosne? Govorili su srbskim jezikom i pisali srbskim pismom (azbukom), dok je kod Dubrovčana (Vlaha) jezik administracije bio latinski sa latinskim pismom.
Matej Ninoslav je bio bosanski ban u periodu od 1232. do 1250. godine. U jednoj od njegovih povelja Dubrovčanima piše:
"Az rab Božji Matej, a odmjelom Ninoslav, Ban Bo-s'nski Veliki, kle se Knezu Dubrov'ckomu Zan Dan-dolu i vsej opcine Dubrov'ckoj. Takom s'm se kletv'ju klel, kakom se je Ban Kulin klel: Da hode Vlasi svobodno, ih dobit'k, tako kako su u Bana Kulina hodili, bez vse habe i zledi. A ja kudje oblada, tudje si hodite prostrano i zdravo, a ja prijati kakore sam sebje, i nauk dati od vse zledi. A se pisah, imenom Desoje, gramatig Bana Ninoslava, velijega Bos'n-skoga, tako vjerno kakore u prvih. A se jeste: ako vjeruje Srbljin Vlaha, da se pri pred Knezem; ako vjeruje Vlah Srbljina, da se pri pred Banom, a inomu Vlahu da ne bude izma. Božere ti daj zdravije." [2]
U povelji od 22. marta 1240. godine [3] i marta 1249. skoro isto piše [4].
Dakle je jasno da bosanski ban Matej pravi ugovor sa Dubrovčanima koje on naziva Vlasima koji pišu latinskim, dok su stanovnic Matejine Bosne Srbi i pišu srbskim. Falsifikati? Sve dok se naučno ne do-kaže da su ove povelje falsifikati (ako su falsifikati), ovo su naučni istorijski izvori i naučni se ne mogu negirati.
..............................
[1] Franz Miklosich, Monumenta Serbica Spectantia Historiam Serbiae, Bosnae, Ragusii; Viennae, Apud Guilelmum Braumüller, 1858, LXXXIX.
[2] Ib. XXX.
[3] Ib. XXXV
[4] Ib. XXXIX




























