VJERA U LAŽIBOGA, RAZUM I SAVJEST

Protiv vladajuće ideologije laži iz vrha sinagoge i vr-ha crkve u državnim sistemima prošlog i sadašnjeg vremena nemoguće je izboriti se za istinu, jer je laž nametnuta narodima za Boga.

Judejski i hrišćanski masoni nosači su i čuvari ideo-logije biblijskog Lažiboga i prije će se raspasti sve njihove države i zatrti svi njihovi narodi, nego li će se oni odreći svog Lažiboga koji je njima kroz mi-lenije davao bogatstvo, moć i vlast.

Pošto laž razara i ubija, sva kraljevstva, sva carstva, demokratske države i narodi koji služe Lažibogu slabe i propadaju razarani licemjerjem, nemoralom, korupcijom, nemilosnom sebičnom pohlepom i osta-lim bežbonim bezakonjem. To je podrovilo, rastočilo i uništilo hrišćansko Rimsko cartvo, sva hrišćanska kraljevstva i carstva.

Lažibog je podrovio, rastočio i dokrajčio imperijali-zam, nacizam, evropski komunizam i kapitalizam. Lažibog je razorio sve evropske demokratske siste-me, ali savremeni kineski sistem ima veliku šansu.

Dok države i narodi biblijskog Lažiboga slabe i pro-padaju razarani licemjerjem, nemoralom, korupci-jom, nemilosnom sebičnom pohlepom, međusobnim i globalnim uništavanjem, kineski sistem već preu-zima vodeću svjetsku političku, ekonomsku i tehno-lošku dominaciju, jer kod njih ne vlada vjera Laži-boga, nego se po razumu rukovode.

Bog je čovjeku dao razum da bi čovjek razumno kroz život hodio. Da čovjek ne bi razum u bogo-otpadni nerazum pretvorio, Bog je čovjeku podario božanskom savjest, da čovjek svoj razum po bo-žanskoj savjesti upravlja. U vjernika Lažiboga nema savjesti, nema ni razuma, nego nerazum koji razara i uništava.

Čovjekovo djelovanje po zapovijestima vjere mimo razuma koji je pod kontrolom savjesti je vječna tamnica duše u carstvu Lažiboga.

Čovjekovo djelovanje po razumu pod rukovodstvom boanske savjesti uslov je čovjekovog vječnog spa-senja, opstanka naroda i čovječanstva.

Vjernici Lažiboga i djecu ubijaju jer tako Lažibog za-povijeda svojim vjernicima (svi Yu-Balkanci svjedoci su toga u ratu 1991-1995. godine):

SRUŠIO SE NLO

 

Jedan od tajanstvenih letećih orbova koji mogu da svijetle različitim bojama, nepoznatog porijekla, ne-poznatog materijala i svrhe, 2. marta 2025. srušio se u mjestu Buga u Kolumbiji. Njegov let snimile su tri osobe sa različitih lokacijai, pa i njegov pad na dostupnu lokaciju.

Sjajna metalna kugla prečnika oko 20 inči (50,8 cm) ukrašena je sa pet mladih Mjeseci postavljenh u znaku pentagrama ili petokrake blago savijenih kra-kova (petokraka je simbol Danice). U centru svakog luka mladog Mjeseca je krug. U uglovima krakova petokrake je pet malih istostraničnih trouglova sa krugovima u svom centru.Kad se prelije hladnom vodom, voda trenutno isparava, što znači da iznutra djeluje neko zračenje.

Puni krug u mladom Mjesecu predstavlja puni Mje-sec. Lunarni mjesec ima 29,5306 dana. Pet mijena je vrijeme od 147,653 dana i ova mjera podsjeća nas na visine Velike piramide od 147,6505019 me-tara i njenu simboliku.

Istostranični trougao je simbol Sunca i oni krugovi u centru trougla je Sunce (kod masona u znaku Sve-videćeg oka). Pet trouglova je pet solarnih mjeseci po 30,43683333 dana i to je 152,1841667 dana.

Šta ćemo dobiti ako dane pet solarnih mjeseci po-dijelimo sa danima pet lunarnih mjeseci? Evo:

152,1841667 : 147,653 = 1,030687942 dana.

Portal Kraljeve odaje predstavlja Zemlju, jer kad se njegova dužina izmnoži sa kodnim brojevima mjera Solomonovog hrama, dobije se dužina ekvatorskog prečnika Zemlje. Dužina granitnog u podu Portalu je 103,0329095 inči i na ovu mjeru podsjeća broj onih 1,030687942 dana. Možemo zaključiti da nas sim-boli orba opominju na mjere Velike piramide i nji-hovu geometrijsku i ezoterijsku hronološku vrijed-nost:

a) 1,030687942 x 2 = 2,060658189 (206,0658189 inči je broj širine Kraljeve),

b) 1,030687942 x 20 = 20,60658189 (prečnik orba je oko 20 inči, ali sudeći po brojevima prava dužina je 20,60658189 inči ili 20 kraljevskih lakata.

Pri dešifrovali natpisa na orbu koristili su vjestačku inteligenciju (AI) i po njoj tvrde da tu piše:

„Izvor postanja kroz slogu i energiju u ciklusu pre-obraženja susreće tačku sjedinjenja prostora i svi-jesti - lične svijesti.“

Kakva je ovo poruka? Izvor postanja je Bog. Arhi-tekta Piramide tvrdi da je u najvišoj tački Piramide, tački u kojoj se sjedinjuju svi pravci iz baze, krajnja vremenska granica preobraženja našeg svijeta. To je ta u natpisu pomenuta tačka sjedinjenja prostora i lične svijesti, tačka sjedinjenja Univerzuma i lične svijesti, tačka sjedinjenja Boga i lične svijesti svakog pojedinca. Po Piramidi to je 12 070. godina od po-četka našeg svijeta ili 2070. hrišćanske ere.To može biti prvi smisao natpisa.

Drugu smisao natpisa je u sredini pentagrama. To je znakom elektronskog čipa prikaz godine sa dva-naest mjeseci, prikaz Zemljinog vremena, ljudskog vremena. Kvadratni centar čipa je znak mira i stabilnosti, simbol vremena bez rata. Ali zašto čip? Da li je to taj "preobražaj u tački sjedinjenja prostora i lične svijesti?" Ako je to, to, onda ide veliko zlo: čipovanje i spajanje čovjeka sa kompjuterskom vješ-tačkom inteligencijom, ropstvo svijesti i ubijanje duše! Elon Musk već eksperimentiše na ovom polju.

Da li će se zbiti prvi, drugi, ili i jedan i drugi smisao natpisa, možemo nagađati.

Eto ko je osmislio poznate svjetske religije: biblijski Elohimi, Vanzemaljci koji su se ljudima nametali za bogove i koji su sa Zemljankama djecu rađali. Isus je jedno od te djece, stvarno ili metaforično, to niko sa dokazom ne može tvrditi, a da li on pripada do-bru ili zlu, Svjetlosti ili Tami, saznaće oni koji dožive čipovanje između 2035-2070.

I na kraju: ako je ovo ljudska tehnologija i neka tajna grupa glumi Vanzemaljce sa pomenutim planom, to ništa ne mijenja smisao simbola i poruke natpisa.

Eto, sve vam je rečeno, a vi tjerajte po svome i uta-pajte se u nesvjesne zombije svojih Elohima misleći da Boga univerzuma slijedite. Svoju ličnost i svoju dušu već ste 90% utopili u kolektivnu svijest svojih Elohima. Lična svijest velike većine već je blokirana i zato ravnodušno ćute na sve istine koje im se po-kazuju.

A vi, još malo to vas koji ste svjesni, ali iz straha od iskakanja iz matriksa ćutite, vi jedite govna kao što ih i ja jedem uzaludno pokušavajući da vas prido-bijem za saradnju u buđenju nesvjesnih.

DANAŠNJI PRAVOSLAVNI SRBI

Današnji pravoslavni Srbi su odstupili od Boga istine i mrze Istinu. Zadojeni lažima, hrane se lažima, rastu iz laži, govore i siju laži i Caru laži se klanjaju i mole kao i ostali u njihovom bliskom okruženju: LAŽOVI!

DAMASTINON (DAMASTION) JE CARIČIN GRAD

Strabon piše: 194 "Dalje iznad Epidamnosa i Apo-lonije, sve do Kera unskih planina, borave Vulioni, Taulanti, Parthini i Brigi. Tu negdje u blizini su rud-nici srebra Damastiona." [1] 

Keruanske planine su na teritoriji ilirskih Kerauna (Ce raunii, Rašani) i to su današnje PROKLETIJE, jer Stra bon kaže IZNAD EPIDAMNOSA i APO-LONIJE. 

Sanskritsko DAMA znači DOM, KUĆA [2], galsko DAM je GOSPODAR [3] i sinonim je galskom DOM: DOM, GORAVIŠTE, GOSPODAR; SUNCE [4]. U sklo pu grčke mitologije James G. Frazer u svojoj “Zlatnoj grani” pominje DAMIU, božanstvo ženske moći u gradu Troezenu na Peleponezu [5].

Perzijsko DAM je DAH, ŽIVOT; VATRA, TOPLOTA; KRV; PONOS; UŽITAK; VRIJEME, TREN; SUŠA; OŠ TRICA (sablje); ŠILJAK (koplja) [6]. 

Arapsko DAM, DAMĀ znači KRV, ŽIVOT [7]; perzij sko DAMAR je KORIJEN, ŽILA; DAH, ŽIVOT [8]. Za srpsko DAMAR, Petar Skok tvrdi da je turcizam [9], ma da dvije oblikom i značenjem iste riječi mogu postojati u dva i više jezika iz nekad zajedničkog protojezika. Uostalom, osnivači Perzije su Kelti Par-si (Persi), a Kelti su isto što i Kimeri, tj. Tračani. 

Perzijsko DAMĀGH je PALATA [10], ilirski DAMA-STION je GRAD, a palate su unutar grada.

Zapisano na grčkom DAMASTION je Δαμαστίῳ i Δαμάστιον, ali na kovanicama iz DAMASTIONA pi-še DAMASTINO(N), DAMASTINON. Godine 1923. mještanin iz sela Kutina kod Leskovca pronašao je 100 kovanica damastinonskih tetradrahmi sa natpi-sima ΔΑΜΑ-ΣΤΙΝ-ΩΝ [11]. DAMASTINON je izvor-no ime grada. To je složenica od tri keltske, tj. tra-čanske, odnos no ilirske riječi: 

 1. DAMA 

 2. STIN 

 3. ON  

 1. Riječ DAMA je imenica ženskog roda, a oblik mu škog roda je od DAM. DAMA znači GOSPO-DARICA, GOSPOJA, GOSPA; DAM je GOSPO-DAR, GOSPOD. DAMA je DAMARA, DAM je DA-MAR.

DAMAR je DAH, ŽIVOT; VATRA, TOPLOTA; PO-NOS; KRV; UŽITAK; VRIJEME, TREN; SUŠA; OŠ-TRICA; ŠILJAK. DAMARA je sve to isto, samo je žensko i jasno je šta je najstariji izvorni smisao: DAMAR je BOG, a DAMARA je BOGINJA; BOG je DAM, DAMA je BO GINJA, GOSPOD i GOSPA, NEBESKA DOMAĆICA, MAJA: 

 DAM > TAM 

Galsko TAM sinonim je galskom DAM: BAL, SUNCE [12]: 

 b) DAM > DAMUZ > TAMUZ = SUNCE [13] 

 c) DAM > DAMAR > TAMAR > TAMARA 

 Sumersko DAM je BRAČNI DRUG: MUŽ, ŽENA [14]: 

 "...ali žena boga zvala se Dam, što bi moglo biti izvor našeg Dama, riječi koju su koristili Kelti i prevodioci i Septuaginte.” [15] 

 Po sumerskom DAM je BRAČNI DRUG bilo da je muž ili žena i ovdje riječ DAMA označava ženu, supru gu. Čuvena je pariska katedrala Notre Dame i.sve je povezano sa ADAM i ADAMA, pa i dalje od toga, sve do početka stvaranja i do Boga i Boginje Vode. U su merskoj mitologiji EA, bog vode, imao je ženu sa ime nom DAM [16].  

2. Druga riječ u imenu DAMASTINON je STIN. U ri ječi je keltsko TIN, koje je značenjem isto keltskom TAN, TEN, TON, TUN i to je VATRA [17] (u srpskom vatra još TINJA). Prefiks S ispred TIN daje srpsko ik avsko STIN > STINA, ekavsko STENA, što je u gals kom STIGN sa značenjem STIGNUTO, STEG-NUTO, TVRDO, ČVRSTO, ŽESTOKO [18] i simbol toga na ko vanicama DAMASTINONA jesu dva pod pravim uglom popriječena eksera (od STIN je BASTION, BAŠTINA).

3. Treća riječ u DAMASTINON je keltsko ON: DO BRO, DRAGO; ODLIČNO, VODEĆE, LIJEPO; BO-RAVIŠTE [19] (ON je u srpskim prilozima mjesta ONDE, ONDJE). 

I kad sve složimo, dobijemo DAMA + STI + ON, DA MA + STIN + ON = GOSPE TVRDO BORAVIŠTE. To je kod lokalnih Srba to je zapamćeno kao CARIČIN GRAD (i u hrišćanstvu GOSPA je CARI-CA). Tu je Justinijan dogradio svoju Justiniana Prima i sve to neki arheolozi znaju, ali ne smiju da kažu, jer tu nikad nije bilo Ilira Šiptara, nego su tu Iliri Serdi, tj. Srbi. Riječi CAR i CARICA su iz gal-skog, postanjem su od srpskog ZAR i njihovo zna-čenje Srbima je poznato.

 ………………………. 

[1] Strabon, VII,7,8. 

[2] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dic-tionary; Oxford, The Clarendon Press, 1960, p. 469. 

[3] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, p. 433. [4] Ib. p. 433, 497. 

[5] James George Frazer, The Golden Bough, Vol. I, Abrdiged Edition, New York, The Macmillan Com pany, 1925, p. 7. 

[6] John Richardson, A Dictionary, Persian, Arabic, and English; London: by J. L. Cox, 1829, p. 684. [7] Ib. 

[8] Ib. 

[9] Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga I; JAZU, Zagreb, 1971, str. 378. 

[10] John Richardson, Ib. 

[11] Dr Balduin Saria, Iz numizmatičke zbirke Na- rodnog Muzeja u Beogradu, Damastionske tetra-drah me iz Kutine; Starinar, Treća Serija, Knjiga treća (za t1924 i 1925), Beograd, 1925, str. 97. 198 

[12] Jean-Baptiste Bullet, Tome II, p. 399. 

[13] James George Roche Forlong, Rivers of Life, Vol. II; London: Bernard Quaritch, 1883, p. 60. 

[14] Stephen Langdon, A Sumerian Grammar and Chrestomathy, Paris, Libraire Paul Geuthner, 1911, p. 208. 

[15] James George Roche Forlong, Ib. p. 55. 

[16] William J. Hinke, A New Boundary Stone of Nabuchadrezzar I; Wipf & Stock Publishers, Eu-gene, Oregon, 2009, p. 222. 

[17] Jean-Baptiste Bullet, Ib.Tome III; p. 419, 411. 

[18] Ib. p. 376. 

[19] Ib. p. 218.

MOTIVI ISPLAŽENIH JEZIKA NA STEĆCIMA

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

NJIMA JE LAŽ BOG

Istina je stvorila svijet, Zemlju, sve živo na Zemlji i odjevena u Sunce iz Sunca kroz sunce stvara, hrani i čuva život na Zemlji.

Laž je rušitelj svijeta, razoritelj Zemlje, svega živog na Zemlji i odjevena u svoje vjernike mrzi Sunce i sanja o tome da preotme Zemlju od Istine sakri-vajući Sunce, zaboravljajući da je san laža, a Bog je istina.

Skoro dvjesta godina oni pišu o stećcima i njihovim motivima, a prećutali su prikaze isplaženih jezika na antropomorfnim likovima Sunca i solarnih božan-stava, jer je to neoborivi dokaz da su stećke podizali sljedbenici Sunca i Boga Sunca: Srbi starovjerci i krstjani dvovjerci. Na toj prećutanoj i sakrivanoj istini oni skoro dvjesta grade laži o svojoj od porobljivača nametnutoj im religiji i svojoj "velikoj slavi".

I dan-danas oni o tome lažu, lažu svojim ocima, la-žu svom razumu, svojim dušama lažu i Bogu Is-tinitom u oči lažu! Iako vide, opet i opet lažu, jer njima je Laž Bog i ne mogu priznati istinu Istine!

KAD SU MUSLIMANI BOSNE BOJILI JURJEVSKA JAJA

"SAMO ŠTO NIJE JURJEVO

Jake tragove staroslavenske tradicije pronalazimo u narodnim vjerovanjima i sujevjerjima; mnogo sta-roslavenskih običaja vezano je za ključne faze čov-jekovog života: rođenje, ženidbu i smrt; a među mu-slimanima u našoj zemlji malo je poznato da godi-šnji običaji vezani za Jurjev i Aliđun imaju staro-slavensko porijeklo. Neki animalni i biljni kultovi, po-put poštivanja kućne zmije također su ostatak od starih Slavena. Jedna od tih ključnih čovjekovih faza rođenje vezana je i za moj život. Šestog maja rano ujutro – na Jurjevo, prije 70 godina došao sam na svijet.

To je dan kojim se obilježava dolazak proljeća i praznik kojim se odvaja novi, ljetni period od zim-skog: to je, ustvari, praznik oživljene prirode, kada se bezbrojnim običajnim radnjama nastoji prenijeti snaga oživljene prirode, u prvom redu nove vege-tacije, na ljude i stoku, živinu i pčele. Sjećam se dobro, ljudi su godinu dijelili na dva dijela – zimski, koji počinje sa Kasumom ili Mitrovdanom (8. no-vembar po gregorijanskom kalendaru) i ljetni, koji je počinjao sa Jurjevom.

U okviru zimskog perioda, izdvajalo se više kraćih ili duljih perioda kao što su zehmerija, Hamsin, Babine huke, Goveđa zima, te prvo, drugo i treće džemre. Znalo se da proljeće nastupa sa Bla-govješču (7. April). Prekretnicu ljetnog perioda predstavljao je Aliđun ili Ilindan (2. avgust). Ljudi bi obično govorili da se nešto desilo o Aliđunu ili o Ilindanu. Početak jeseni vezan je za period Mi-holjskog ljeta, oko Miholjdana (12. oktobar).

Mora se voditi računa da je narod ovdje do nazad 50-tak godina živio od zemlje i stoke i sa prirodom. Stoga je, htio ne htio, bio upućen na ovaj solarni kalendar. Od pravoslavnog Božića su se brojale hevte. Slušao sam od svojih starijih komšija da u petoj hevti nestaje prtine, u sedmoj dolaze brljci (tj. ptice selice), a od pola devete pa do pola desete traju huke. Više ne možemo reći da u devetoj hevti plug hajekne u najdubljem potoku, niti da si lani sijao o Bajramu ili da ti je krava vodila 12. ševala, jer to ovih godina ništa ne znači u našim okolnostima. Po hevtama se određivalo kada će se obrezivati voćke i grožđe, a i kada se kalemi. Naj-bolje je bilo te poslove raditi oko sedme hevte tj. kada prvo džemre udari u havu (zrak). Helem, ni to više sa džemretima nije sigurno, ni kad udaraju u zemlju, kad u havu, a kad u insane.

Svi oni koji su odrasli na selu znaju da se mnogo toga veže za Jurjevdan. Određeni zemljoradnički poslovi morali su se obaviti prije Jurjeva, a drugi samo poslije, odnosno ‘dojurjeva’ i ‘pojurjevu’ - npr. grah (mahune) se nikada ne siju prije Jurjeva. Običaji vezani za Jurjevdan prakticirani su i na ši-rem području Tešnja i okoline. Naročito se i po-sebno obilježavao u našim selima gdje su sva po-menuta vjerovanja bila duboko ukorijenjena u ljudska vjerovanja u ispunjenje želja i nada.

Običaj je bio da se jutrom, na samo Jurjevo, obavezno rano ustaje, jer ‘ko porani rano, raniće i biće zdrav čitavu godinu’. Umivalo se ili čak kupalo omahom, pa i majskom rosom. Išlo se na vodu ‘Mravić’ u Raduši koja se nalazi između gaja rahmetli Mesuda Halepa i Deljkić Muhameda (Ha-me), na kojoj su se, većinom, djevojke umivale. Išlo se do drijena i hvatalo za njegovo stablo – da se bude zdrav kao drijen. Proljuljalo bi se i na ljuljašci, provaljalo po međi – da ne bole leđa. I kose su se kvasile omahom i češljale – da budu guste i da dobro rastu. Djevojke su naveče otkidale po stručak žare i stavljale negdje u procjep na ogradi, a jutrom žurile da vide gdje se žara okrenula – jer se vjerovalo da im je na tu stranu valja putovati gdje se žara okrene. Posebno mjesto u kultu Jurjeva imala je vrba jer je bila uvijek vezana uz slavljenje Jurjevdana. Naime, nezaobilazan, običaj je bio da se vrbove grane beru uveče uoči Jurjevdana pa se njima okite kuće i ostali objekti u dvorištu.

Jurjev je smatran danom proljeća i ljeta, danom kada se slavi život i priroda, pa stoga nije ni čudo da je ovaj dan igrao tako veliku ulogu u životu mladih, a naročito djevojaka. Još je jedan običaj vezan za njih i ovaj dan. One bi, naime, dan uoči Jurjeva brale miloduh, kojeg bi navečer stavile u prikupljenu ‘omahu’, a na Jurjevo, u zoru, tom vodom bi prale tijelo i lice. Kod mladića je, međutim, postojao običaj da kradu miloduh od djevojaka, pa su one otuda znale organizovati i posebne straže da bi ga sačuvale za jurjevsko jutro i ritual umivanja.

Živo se sjećam da su ,uoči Jurjeva, kod djevojaka postojale i druge gatke, koje su se, uglavnom, odnosile na sudbinu vezanu za njihovu udaju. Tako bi se, na primjer, koncem podvezivala stabljika žare ili pero od mladog luka u baščama, pa bi se ujutro, na Jurjev, gledalo na koju se stranu podvezani i sasušeni dio biljke savio - sa te će strane doći budući mladoženja. Isto tako, djevojke su u tepsijama i drugim posudama palile barut, pa bi po kretanju dima gatale s koje će strane doći njihov budući muž. Također, slično se činilo i sa bacanjem stare izgažene cipele ili opanka preko kućnog krova - ujutro bi se gledalo na koju stranu je okrenut vrh cipele i s te bi strane, kao, trebao doći budući đuvegija. Osim pravca iz kojeg će njihov budući muž doći, djevojke su gatale i njihova imena. Uvečer, uoči Jurjeva, razapele bi tamni konac preko ulice ili sokaka, pa ako prva osoba koja naiđe bude, recimo, Huso... - onda se gatalo da će i djevojčin budući mladoženja biti neki Huso, itd.

Na sam dan Jurjeva išlo se, većinom porodično, na izlete uglavnom pored izvora ili rijeka, na kojima se posebno zabavljala omladina na jurjevskim lju-ljaškama. Postojao je i običaj, naročito u našim selima, da se rano ujutro, prije nego će se krenuti na izlet djeca ‘žare’ žarom po nogama, zapravo da se žarom istjeraju iz postelja.

Uz jurjevske običaje spomenut ću i još jedan, koji i danas živi, a odnosi se na stavljanje tisovine stoci među rogove. Naime, drvo tisovina je među naro-dom počašćeno i nazivom ‘sretno drvo’ zbog vjerovanja da štiti od svakog zla i donosi sreću te se u današnje vrijeme može pronaći kod svakog drugog Bošnjaka ili Bošnjakinje. Adet je da se djeci, posebno onoj maloj, stavlja ispod jastuka da ih štite od urokljivih očiju dok je odrasli nose u novčaniku ili u vidu privjeska. Komadić tisovine se stavlja zajedno sa sedefom u hamajliju kako bi se njena moć udvostručila. Još je prije jednog vijeka dr. Sielski pisao: ‘U Bosni i Hercegovini su se kao hamajlije nosile mnoge druge stvari: platnene, mineralne, biljne i koštane. Tako se, na primjer, u crveno platno ušije komad tisovine, objesi na crvenu uzicu pa njome opaše plačljivo dijete’. Može se splesti i uzica u četiri boje (crna, žuta, narančasta i crvena), a onda se njome opasati urečeno dijete. Nadalje, kombinacija tisovine i dvije košpice od hurme sašiveno u komad crvene tkanine, pred-stavljalo je moćno sredstvo protiv uroka.

Iako je danas vrlo malo tisovog drveća može se konstatovati da je kult ovog drveta nekada bio vrlo raširen po cijeloj BiH, ako ne i najvažniji, o čemu svjedoči preko stotinu topografskih naziva na geografskim kartama.

U narodu je ostalo sačuvano dosta vjerovanja o zaštitnoj, hamajlijskoj moći tisovine te moći tise da odbrani neki kraj od nevremena i leda. Upravo zato, smatra se velikim grijehom posjeći njeno stablo. Uvijek se gledalo da nešto od oraćeg pribora bude od tisovine te da se stoci, posebno volovima, utisne za rog mali komadić drveta kao utuk svakom zlu. U istu svrhu, na cijeni je posebno bio stap napravljen od tisova drveta zbog vjerovanja kako ni jedna vračara neće moći oduzeti mlijeko kravi niti je ko ureći.

Zlobnici će reći to su paganski običaji. Pa šta ako su? Jaki tradicijski običaji i sujevjerja veoma su žilavi kada se uzme u obzir da su opstali do da-našnjih dana. Dokle će se oni održati zavisi od vremena i standarda života. Nisu se održale ni svadbe sa fijakerima i kićenim konjima, obilježa-vanje Prvog maja... Starijim generacijma su to bile tradicije kao i Jurjev.... Nema ih više, a promjena je bezbroj. Novim generacijama će biti tradicija vatromet za novu godinu i ko zna šta još?” (Tešanj, 24. april 2011. godine, Subašić S. Hasan, bloger)

PRVI MAJ KOD SRBA

“PRVI DAN MJESECA MAIA

U Dubrovniku za vremena republike izlazio je BEMBELJ prvoga Maija kao čo-roje, vila i turica, na sretenije. On je imao haljinu svu iskićenu zelenim lišćem i sva-kojakim cvijećem; oko njega su se vili bla-vori i jednoga je u ruci nosio i s njima se igrao. Išao je u onaj dan i k manastiru sv. Jakova (oko po sahata od grada).” (Vuk Stef. Karadžić, Život i običaji naroda srpskoga, Beč, 1867, str. 30)

Bembelj je ilirski Silanus, Sileno, Veles, kasniji Vlaho, bog proljeća. Dubrovčani su se izjašnjavali kao Srbi sve do početka Prvog svj. rata, a Dubro-vačka Republika je ukinuta tek 1808. godine. I neka crkvena propaganda protiv 1. maja prestane, jer je samo još jedna od mnoštva crkvenih laži. Iluminati? Pa šta? I Rimljani i svi nehrišćani slavili su Sa-turnalije (srbski prehrišćanski Božić) pa nije crkvi smetalo da 25. decembar, glavni dan Saturnalija ozvaniči i slavi kao dan Isusovog rođenja!

Prvi dani maja bili su obilježavani kod Srba i prije radničkog Prvog maja. Sveti Đurđe je prehrišćanski Juro, Juraj, Jarilo. U ciklus tih svečanih dana spada i galski, tj. brigijski, odnosno tračanski praznik BEL-TANE što znači BELOVA VATRA (BEL + TAN). Od osnove BEL je BELO, Od TAN su imena kao TA-NASKO, TANA, TANASIJA, TANKOSA i naziv TAN-DŽARA. Na slici je boeotijski idol BELA, boga sun-ca, 7-8 v. st. ere.

Internacionalni radnički Prvi maj ustanovljen je 1889. godine, a ispod je dokaz da su Srbi Dub-rovnika i okoline slavili Prvi maj mnogo prije te 1889. godine i ovo je isječak iz knjige štampane 1867. godine.

O OGAVNO LICEMJERNOM KARAKTERU DANAŠNJIH SRBA

“MI NIKADA NISMO ODRICALI I ŠIPTARIMA DA SU ONI AUTOHTONI NA KOSOVU I METOHIJI KAO I SVI NJIHOVI PRECI REDOM." (Patrijarh Pavle, video, 8:45)

Zašto Srbi smatraju izdajnicima sve Srbe koji istu laž tvrde kao i Pavle i pljuju ih javno na sva usta, a Pavla niko od Srba ne osuđuje, nego ga svete, slave i veličaju. Imate li odgovor na to, Srbi?

SRBIMA JE PATRIJARH PAVLE JEDAN OD NAJ-VEĆIH SRBSKIH SVETITELJA. TO JE TEŠKA DU-HOVNA BOLEST SRBSKE DUŠE I SMRTNA MEN-TALNA BOLEST SRBSKOG RAZUMA.

PASJI DANI I SVETI HRISTOFOR

Sunce Isus sa četiri godišnja doba (Kijevski psaltir, 14. vijek). Dva godišnja doba su sa štitovima, dva bez štitova. Zima i jesen u tamnoplavim, proljeće i ljeto u crvenim haljinama. Crvena boja je vatra Sunca, plava je hladna boja neba i vode. Haljina proljeća obrubljena je zelenom bojom, a ljeto ispod vrata ima simbol T (Tamuz, hebrejski mjesec jun-jul).

Pasja zvijezda je Sirijus, najsjajnija zvijezda saz-viježđa Veliki pas (Canis Major). Drevni narodi znali su da pred ljeto Sirijus nestaje na zapadnom dijelu večernjeg neba i nakon kraćeg perioda pojavljuje na istoku pred izlazak Sunca. Dani između nestanka Sirijusa na zapadnom večernjem nebu do njegove pojave na jutarnjem istočnom nebu nazvani su “pas-ji dani” (latinski: Canicular).

Po crkvenom "predanju" Hristofor je bio divovskog rasta, orijaš. To je sazviježđe Orion, odmah iznad Sirijusa. Sirijus je glavna i najsjajnija zvijezda saz-viježđa Veliki pas (Canis Major) i po njemu sveti Hristofor ima pasju glavu. Da, upravo je to ale-gorijska priča ovog sveca: Hristofor je Orion sa Sirijusom!

U kalendaru Ortodoksne crkve dan Svetog Hristifora je 2. maja gregorijanskog kalendara (19. aprila julijanskog). U naše vrijeme “pasji dani” počinju početkom maja nestankom Oriona i Sirijusa na zapadanom nebu i traju sve do polovine avgusta kad se Sirijus i Orion pojavljuju pred izlazak Sunca na istočnom nebu (vidi priloženu mapu neba). Isus je Sunce, divovski orijaš Hristofor je Orion, pseća glava Hristoforova je znak Sirijusa u sazviježđe Veliki pas.

A šta je velika voda preko koje Hristofor prenosi Isusa (Sunce)? Pogledamo li mapu ljetnog neba, vidimo da Sunce od maja do avgusta prelazi preko Mliječnog puta i galaktičkog meridijana. Mliječni put je velika voda preko koje orijaš, Hristofor (Orion) prenosi Isusa (Sunce) na drugu stranu rijeke. Na priloženoj ikoni desni kolovrat je Sunce maja, lijeva kolovrat je Sunce avgusta, a između je desna ruka sa mačem i to je pravac galaktičkog meridijana sa snagom ljetnog Sunca. Dakle: Isus je Sunce, Orion sa Sirijusom je Hristofor, a Mliječni put je velika voda (plava zona na mapi neba).

Reljefna slika na stećku dvovjernog krstjanina u Barevištu kod Lištice u Hercegovini je slikovno is-pričana prehrišćanska i hrišćanska simbolika Sun-čevog tog ljetnog prelaska preko kraka Mliječnog puta. Konjanik je Sunce (Svetovid), pas je zvijezda Sirijus u sazviježđu Veliki pas (Canis Major), jelen je sazviježđe Orion. "Kad lovac uhvati jelena, počinje ljeto", tj. kad Sunce dođe do Oriona, počinje ljeto i to se zbiva u večernjim satima krajem aprila i nema Oriona na nebu sve do prvih svitanja početkom avgusta.

"I pristupivši učenici rekoše mu: zašto im go-voriš u pričama?

A on odgovarajući reče im: vama je dano da znate tajne carstva nebeskoga, a njima nije da-no. Zato im govorim u pričama, jer gledajući ne vide, i čujući ne čuju niti razumiju.

Jer ko ima, daće mu se, i preteći će mu; a koji nema, uzeće mu se i ono što ima.

Zato im govorim u pričama, jer gledajući ne vi-de, i čujući ne čuju niti razumiju." (Matej 13,10-13)

Ko još razuma ima, eto mu je objašnjena priča o di-vovskom orijašu Hristoforu koji je prenio malog Isu-sa preko velike vode, ali malo je danas, vrlo je malo danas ljudi sa razumom.

NA STEĆKU SUNCE ISPLAŽENOG JEZIKA

 

 

 

Prikazi isplaženog jezika na skoro svim antropo-morfnim likovima stećaka ruše sve laži o suštini vje-re srbskih dvovjernih krstjana, tj. pravoslavnih Srba srednjeg vijeka i savremenog doba. Dušanov zakonik krstjane dvovjerce naziva poluvercima:

"9. O poluvercima: I ako se nađe poluverac koji je uzeo hrišćanku, ako ushte, da se krsti u hri-šćanstvo, a ako se ne krsti, da mu se uzme žena i deca i da im se dade deo kuće, a on da se izgna." (Dušanov zakonik, Član 9)

"U Srbiji opet zvali su ih Babunima jer ih je najviše bilo oko planine Babune nad Prilepom u Maćedoniji, ili Po luvercima, jer su se dosta držali i Pravoslavlja. - Međutim, oni sami u Bosni i Hercegovini nazivahu se uvek samo Hriš ćanima ili Krstjanima.” [1]

Nisu ih zvali samo bogumilima i babunima, nego i vajunina (ВѢУΝI) i to svjedoči jedna studenička fre-ska strašnog suda:

“Broj Bogomola bio je u to doba već prilično velik, pa su i neka ugledna vlastela srpska pripadala toj jeresi, koja 16 je bila mnogo bliža starom srpskom Mnogoboštvu nego Pravoslavlje.” [2]

“Balkanske gravure, s prikazom para jahača okrenu tih jedan prema drugome, upućuju da su ta božan-stava mitra istička, a ne grčka. Međutim, uključe-njem ljiljana i svastika na njihovim gravurama ste-ćaka, pretpostavljam da je Daleki istok porijeklo kulta, original magova, kroz magovski surbanizam snažno prisutan u Bugarskoj, te u paganskoj Rusiji, također. Možda su ove ikone slikane ili gravirane od surbanita/hrišćansko 'dvovjerje’.” [3]

"Nemanja je prvi otpočeo da i ovo zlo tamani u srpskom narodu. Ali je u ovome malo uspeo, i ako je mnoge i za to izbio i proterao iz zemlje; pa čak i vampire palio. Ta nesre ćna mana i bolest, koja beše prenesena u narod još iz neznaboštva, beše se tako duboko ukorenila, da ju je bilo čisto ne moguće uništiti. Ona je u narodu vazda trajala, pa čak i danas u XIX prosvećenom veku još u veliko traje.” [4]

“Ali i ako su se Srbi pokrstili i pak su zadržali i na dalje mnoge svoje običaje iz neznaboškog doba. Tako su o prazniku Božiću, vršili sve one običaje koje su vršili o nez naboškom prazniku Koledu: ložili Badnjak, mesili česnicu; imali polažajnika i t. d. što i danas traje. Isto tako zadržato je, i do današnjeg dana održano je, neznaboško verovanje u: vile, veš-tice, zmajeve snove, vradžbine i t. d. što treba iskorenjivati, jer je to neistinitio i štetno.“ [5]

"Po povratku iz Carigrada Nemanja ustane protivu bogumila i ostataka mnogoboštva. Dva glavna uz-roka pokre nula su ga na takvu radnju. Bogumili su štitili plemenski 18 sklop i bili protivnici crkvene jerarhije. Kako je bilo preve deno jevanđelje na slovenski jezik, oni u njemu nađu oslonac za “КРЬCTIANCKO” bratstvo. Nemanja je ništio ple-menski život i zavodio državnu centralizaciju, crk-venu jerarhiju, pa se sukobi s bogumilima. Zato ih Nemanja oglasi svojim pro tivnicima, a jerarhija je-reticima i protivnicima Božijim.” [6]

Istoriografi pišu i stećci svjedoče, ali današnji Srbi pravo-slavci, Bošnjaci muslimani i Hrvati rimokatolici iako sve svojim očima gledaju, neće da priznaju istinu. To su dušom pokvareni i djelima zli ljudi i nije čudo što se tolika ljudska krv po Balkanu od njih proljeva. Bez stida i sramote, bez trunke grižnje savjesti i bez straha od grijeha oni uporno javno lažu i sebi i drugima, Bogu u oči lažu. Zaista su posljednja generacija pred Sudnji dan!

..............................

[1] Radoslav M. Grujić, Pravoslavna Srpska Crkva, Izdavačka knjižarnica Gece Kona, Beograd, 1921; II izdanje (reprint) Svetlost – Kalenić, Kragujevac, 1989, str. 38.

[2] Ibid, str. 14.

[3] John Smith, Christianiti’s Greatest Controversy – Prelude to Genocide, Archangel Publishing, Victo-ria, Aus tralia, 2004. p. 176-177.

[4] Nikanor Ružičić, Istorija Srpske Crkve, Knjiga druga, Kraljevska srpska državna štamparija, Beo-grad, 1895, str. 29.

[5] Milan S. Ubavkić, Istorija Srba po domaćim i stranim izvorima i piscima, Knjiga I, Drugo prera-đeno i do punjeno izdanje, Štampano u Kr. sr. drž-avnoj štampariji u Beogradu, 1886, str. 82.

[6] Pantelija Slavkov Srećković, Istorija srpskoga na roda, Knjiga II, Kraljevsko-srpska državna štampa-rija, Beo grad, 1888, str. 25.