JEZIK, PISMO I NAROD SREDNJOVIJEKOVNE BOSNE

Stjepan II Kotromanić (Srebrenik 1292. - 28. sep-tembar 1353.) bio je bosanski ban od 1322. godine. Bio je sin bosanskog bana Stjepana I Kotromanića i srpske princeze Izabele .

Marta 15. 1333. g. Stjepan II piše povelju Dubrov-čanima i pri kraju povelje navodi:

“I zato stavljam ja (gospodin) ban Stefan svoj zlatni pečat, da je vjerovano, svaki da zna i vidi istinu. Tomu su četiri povelje ..a.. dvije latinske i dvije srb-ske i sve su pečatane zlatnim pečatima. Dvije su povelje u gospodina bana Stefana, a dvije povelje su u Dubrovniku. A to je pisano pod gradom pod Srebrnikom.” [1]

I kojim su jezikom govorili i pisali stanovnici Bosne? Govorili su srbskim jezikom i pisali srbskim pismom (azbukom), dok je kod Dubrovčana (Vlaha) jezik administracije bio latinski sa latinskim pismom.

Matej Ninoslav je bio bosanski ban u periodu od 1232. do 1250. godine. U jednoj od njegovih povelja Dubrovčanima piše:

"Az rab Božji Matej, a odmjelom Ninoslav, Ban Bo-s'nski Veliki, kle se Knezu Dubrov'ckomu Zan Dan-dolu i vsej opcine Dubrov'ckoj. Takom s'm se kletv'ju klel, kakom se je Ban Kulin klel: Da hode Vlasi svobodno, ih dobit'k, tako kako su u Bana Kulina hodili, bez vse habe i zledi. A ja kudje oblada, tudje si hodite prostrano i zdravo, a ja prijati kakore sam sebje, i nauk dati od vse zledi. A se pisah, imenom Desoje, gramatig Bana Ninoslava, velijega Bos'n-skoga, tako vjerno kakore u prvih. A se jeste: ako vjeruje Srbljin Vlaha, da se pri pred Knezem; ako vjeruje Vlah Srbljina, da se pri pred Banom, a inomu Vlahu da ne bude izma. Božere ti daj zdravije." [2]

U povelji od 22. marta 1240. godine [3] i marta 1249. skoro isto piše [4].

Dakle je jasno da bosanski ban Matej pravi ugovor sa Dubrovčanima koje on naziva Vlasima koji pišu latinskim, dok su stanovnic Matejine Bosne Srbi i pišu srbskim. Falsifikati? Sve dok se naučno ne do-kaže da su ove povelje falsifikati (ako su falsifikati), ovo su naučni istorijski izvori i naučni se ne mogu negirati.

..............................

[1] Franz Miklosich, Monumenta Serbica Spectantia Historiam Serbiae, Bosnae, Ragusii; Viennae, Apud Guilelmum Braumüller, 1858, LXXXIX.

[2] Ib. XXX.

[3] Ib. XXXV

[4] Ib. XXXIX

PEČAT ISTINE NA POTPIS ISPOD SVIH MOJIH OTKRIĆA

Slobodoumni su samotnjaci izvan sistema, izvan dogmi i hramova, sa bratom bez brata, sa rođakom bez rođaka, sa prijateljem bez prijatelja, sa pleme-nom bez plemena, sa narodom bez naroda i ja ne-mam više radi koga i radi čega da pišem jer se za-vršava kosmička piramida postojanja ljudskoga svi-jeta.

VID, VIDAS ILI VIDASUS ISPLAŽENOG JEZIKA

Keltsko VID znači SUNCE [1], a THANA je DANA, DANICA.

I dođe balkanska nepismena budaletina, ražvalji sli-nave žvalje, zakevće svoje "ha-ha-ha" i hinjski šmu-gne kao i svaka druga smrdljiva hijena. Bez pameti, bez znanja, bez ljudskog reda i kulture budaletina ne zna istoriju izvan svoje avlije, on ne zna da su Kelti i Tračani isti kimerijski narod bili, on ne zna da su Tračani isto što i Geti, Goti, Slaveni, Veneti ili Iliri:

https://stecciibogumili.blogspot.com/2026/05/istinita-istoria.html

Služitelji lažnih bogova i demona, u koje spada i 90% današnjih srbskih pravoslavaca, mrze Sunce i ne mogu priznati postojanje isplaženih jezika ant-ropomorfnog Sunca i sunčanih božanstava. To i je-ste razlog da moje objave od služitelja lažnih bo-gova i demona nemaju javnu medijsku podršku, prećutkuju ih, ne lajkuju, ne dijele i sakrivaju.

Svi vide isplažene jezike, vide da je to istina, ali od-bijaju istinu. Da je Jahve istiniti Bog, podržali bi me balkanski Jevreji; da je Isus Krist istiniti Bog, podr-žali bi me rimokatolici i protestanti; da je Isus Hri-stos istiniti Bog, podržali bi me pravoslavci; da je Allah istiniti Bog, podržali bi me muslimani; da su neopaganski bogovi istinski Bogovi, podržali bi me neopagani, ali jok, evo dvanaesta godina da svi pre-ćutkuju, kriju i odbijaju istinu.

P.S. Kad kažem da je nešto srbsko, mislim na sve koji srbskim govore, ma kako ga oni danas iz vjer-skih i političkih pobuda nazivali. Sva prehrišćanska i srednjovijekovna kulturna baština Srba ujedno je baština svih Arjana i Slavena, dakle i današnjih Boš-njaka, Hrvata, Bugara i Makedonaca jer su svi u starini bili Tračani. Srbe stavljam na prvo mjesto jer su najstariji i prvi se pominju u istoriografiji.

............................

[1] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome III; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, p. 470.

SVETO TROJSTVO NOVOG SVJETSKOG PORETKA

KO KOGA U BRAKU MUZE

Ovdje ćemo objasniti porijeklo i izvorno značenje srbskih riječi MUŽ i MUSTI. Pošto se radi o jeziku drevnih Akađana, prvo da objasnimo ko su i kako su nastali Sumeri, od Sumera Akađani, a od Akađana postaju Asirci, a sve polazi od Arjana koji su Tra-čani, Aria narod:

“U drevna vremena Tračani su zvani Perke ili Aria, ...” [1]

"… od Trakije zemlje, ili Perke zvane i Arija, naroda Tračana ili Traksa.” [2]

Arjane, najraniji postpotopski narod Mesopotamije asirolozi su preimenovali u 'Sumerci":

"Naziv 'Sumerci', koji asirolozi sada primjenjuju na ovaj najraniji civilizirani nesemitski narod Mesopo-tamije, nikada nije pronađen da ga je koristio sam narod. Asirolozi su ga skovali od naziva 'Sumer', koji su kasniji Babilonci i Asirci primjenjivali na Donju Mesopotamiju." [3]

Asirolozi su zastupnici bibijske ideologije bečko-ber-linske školeu društvenim naukama, naučnici koji bi-blijsku mitologiju tumače kao istinitu nauku.

"Proizvoljnost ove upotrebe dokazuje činjenica da su asirolozi ranije ovu oznaku pripisivali navodno dijametralno različitoj rasi koju sada nazivaju 'Aka-đani' i koju također proizvoljno nazivaju 'zapadnim Semitima', rasi koju su ranije nazivali 'Sumercima' ili 'Sumerjanima'. Kasnije su proizvoljno preokrenuli nazive što je rezultiralo još većom zbrkom, budući da je 'Akad' sinonim za sumersko 'Ari' (ili Arijan'), naziv i za Amoreje koji su, doduše, nesemitski; a ovi 'Akadi' od Sargona nadalje, kako sam pokazao, identični su s vodećim ranim arijanskim kraljevima na službenim popisima kraljeva zabilježenim u in-dijskim epovima." [4]

Dakle su asirolozi prvo Arjane proglasili Sumercima, zatim Sumerce proglašavaju semitskim Akađanima, a poslije Akađane proglašavaju semitskim Asircima. A sad se vraćamo srbskim riječima MUŽ i MUSTI!

Petar Skok kaže da je imenica MUŽ (suprug) sve-slavenska i praslavenska riječ pretpostavljajući da je nastala od korijena *MOS i od istog hipotetičkog ko-rijena izvodi riječ MUŠKO povezujci sve sa latinskim MAS [5]. I sve od Skoka rečeno postaje zvanična srbska etimologija, jer, zaboga, "to je iz pera jednog doktora lingvistike i akademika", iako su ove Sko-kove tvrdnje za školsku ocjenu 2-.Tačno je da MUŽ to sveslavenska i praslavenska riječ porijeklom i po-stanjem srodna Skokovom pretpostavljenom *MOS i latinskom MAS.

Treba znati da i danas neke žive riječi srbskog ili bilo kojeg jezika mogu da traju od prvog prajezika ili od nekog od najstarijih jezika. Tako je i sa srbskom imenicom MUŽ od koje je, vjerovali ili ne, izvedena riječ MUŽENJE ili MUŽA.

Pošto Skok pretpostavlja da je praslavensko MUZ od postanjem od hipotetičkog korijena *MOS, da vi-dimo šta već postojeće MOS znači u nekim jezici-ma:

- galski: MOSS = MOČVAR(A) [6],

- engleski: MOSSE = MAHOVINA (raste samo gdje ima vlage) [7];

- austrijski njemački: MOS = MOČVAR [8],

- flamanski: MOS = MULJ, VLAŽNI TEREN [9];

- starodanski i staronjemački: MOSE = MOČVAR [10],

- njemački MOS = MOČVAR [11],

- mađarski: MOCZAR = MOČVAR [12],

- koptski: MOSO = MOČVAR [13],

- sirijski: MOSO = MOCVAR [14].

Jasno je da MOS u najstarijem smislu znači VLA-GA, VODA, ali Skok to nije povezao sa smislom i postanjem riječi MUŽ iako su od MOS izvedeno i hebrejsko MOSES i srpsko MOST, MOŠT (šira), MOŠNJE (muda), MOZAK.

Za MOST Skok đe tvrdi da je praslavensko, ali po-stanjem on MOST povezuje sa glagolom "posta-vljati" i "skup balvana" [15]. Nemoguće je da Skok nije znao da srbsko MOST potiče od MOS, nego je on po cenzorskom protokolu bečko-berlinske škole falsifikovao etimologiju srbskog jezika.

A sad istina o porijeklu srbske, sveslavenske i praslavenske riječi MUŽ, rijec koja potiče iz jezika Arjana koje su semitski istoriografi bečko-berlinske škole nazvali Sumerci, a malo kasnije preimenovali u Akađane i na kraju u Asirce. Akadsko MU, tj. ar-jansko MÛ znači VODA, TOK, TEČNOST [16], a MŪṢU znači IZLUČIVANJE, PRAŽNJENJE IZ PE-NISA [17] (Ṣ = Ś = "meko" Š).

Akadsko, tj. arjansko MŪṢŪ, MŪṢĀ znači IZLAZAK, PRAŽNJENJE [18], a arjansko, tj. "sumersko" MUŠ znači MUŠKO [19]. Akadsko MŪṢA piše se i MUŠA što je u srbskom postalo glagolska imenica MUŽA. Radnje MUŽE je MUSTI. I ko koga u braku MUZE? 😁

...................................

[1] John Pym Yeatman, The Shemetic Origin of the Nations of Western Europe; London: Burns and Oates, 1879, p. 212.

[2] Avgvsti Meinekii, Stephani Byzantii Ethnicorvm Quae Svpersvnt, Tomus Prior, Berolini, Impensis G. Reimeri, 1849, p. 316.

[3] L. A. Waddell (Laurence Austine Waddell), A Su-mer-Aryan Dictionary, Part I, Introductory XV; Lon-don, Luzak & Co., 1927.

[4] Ib.

[5] Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga II, JAZU, Zagreb, 1972, str. 493.

[6-14] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Lan-gue Celtique, Tome III; Besançon: Claudi-Joseph Da-clin, 1759, p. 178.

[15] Skok, Ib. str. 459.

[16] Jeremy Black, Andrew George and Nicholas Postgate, A Consice Dictionary of Akkadian, 2 nd (corrected) printing; Harrassowitz Verlag, Wiesba-den, 2000, p. 213.

[17] Ib. p. 220.

[18] Ib.

[19] Stephen Langdon, A Sumerian Grammar and Chrestomathy, Paris, Libraire Paul Geuthner, 1911, p 230.

AUTOHTONE SVINJE LETE U NEBO

Pod nazivom "farmer" podrazumijeva se seljak, po-ljoprivrednik, zemljoradnik i stočar. Ovdje je riječ o Franklinu Ruzveltu (Franklin Delano Roosevelt, 32. predsjednik SAD-a od 1933. do njegove smrti 1945.)

"Farmeri moraju biti uništeni, kaže Franklin

Franklinov stav prema zemljoposedniku i farmeru je u velikoj meri isti kao onaj koji su imali komunisti Rusije nakon svrgavanja cara, ako se ozbiljno uz-me u obzir ono što on ima da kaže u svojoj knjizi For What We are About to Receive. Pročitajte šta ovaj New Dealer ima za reći:

'Seljak je sebi pripisao sve vrline i sve znanje. Gla-sao je protiv napretka i civilizacije, protiv grada, protiv nauke, protiv umjetnosti. On je načinio i raš-činio predsjednika na slici Main Strit-a. On je iscrpio naš trezor, ako mu se pruži bilo kakva prilika. On je velika prepreka ljudskom napretku, velika prijetnja političkoj stabilnosti. Prije ili kasnije otkrićemo, kao što je otkrila Rimska crkva, kao što je otkrila Eng-leska, kao što je otkrila Sovjetska Rusija, da je se-ljak, zemljoposjednik, kulak, jednostavno prevelika kaljuža na putevima napretka i mora biti pometen u stranu ako društvo želi da napreduje.

Ovo su teške riječi, ali su opravdane. Američki far-mer kao politička institucija je opasnost za našu civilizaciju.

Jednog će dana neki vođa neke stranke biti prisiljen dignuti narod protiv farmera i slomiti ga kao prep-reku nacionalnom blagostanju, kao što je bio zgnje-čen u svakoj naciji i dobu koje je iskusilo njegovu prevlast. Činjenica da sada dobra politika poma-ganja farmeru ide u smijeru gradnje politike koja će u budućnosti da ga ozlijedi.

Šteta što se on ne može promijeniti manje dras-tičnim metodama, ali on je krenuo u politiku i pro-blem rasterećenja farme postaće ne 'kako ćemo mi rasteretiti farmera', nego 'ko će nas rasteretiti od farmera'." (Murray William Henry; Adam and Cain; Boston, Massachusetts, The Meador Press, 1952, p. 148-149)

Vakcine protiv svinjske kuge bile su poznate još u drugoj polovini 60-tih godina 20. vijeka. Zaražene su stradale, zdrave su vakcinisane i spasene. Tada nije bilo ubijanja svinja niti je vojska krstarila selima! Ovo je namjerni globalistički kovidaški svinjocid, is-trebljenje svih autohtonih sorti kako biste kupovali njihove genetski, možda i sa ljudskim genima modi-fikovane svinje.

ASTRONOMSKA MAPA KARAHAN TEPE KULTURE

 

Astronomska mapa Karahan Tepe kulture pokazuje atropomorfno Sunce isplaženog jezika u danu ljet-nog solsticija između sazviježđa Mali Lav (Leo Mi-nor) i sazviježđa Ris (Lynx). Ova mapa datuje Ka-rahan Tepe kulturu na vrijeme između 2626 - 1500 g. p.n.e. Zvanično datiranje na 10.000 - 9500 g. p.n.e. samo je jedna od velikih laži evolucionističke cionisti-čko-iluminatske škole u nauci.

 

 

 

Po obliku Dagonove mitre austrougarski vojni dizajneri skrojili su vojnu kapu šajkaču za šajkaše, srbske riječ-ne graničare na Dunavu.

P.S. Svako ima pravo na mišljenje, ali dokaze za opo-vrgavanje ovih tvrdnji nema, osim slijepe vjere u zvani-čni stav evolucionističke cionističko-ilumi-natske škole, vjere u nečiju riječ kao u vjersku dogmu. Nauka se ne temelji na vjeri, nego na dokazima. Tako je i sa dato-vanjem Lepenskog Vira, Vinče i vremenski istih i blis-kih im kultura gdje materijali, tehnike, stilovi, ukrasni motivi i simboli svjedoče jedno, a zvanična, strana i ni-kom poznata tajna komisija aminuje svoje (ne zabo-ravite da i vrh Crkve sa mnoštvom hrišćanskih intelek-tualaca i vjernika zastupa evoluciju).

NA STEĆKU ISUS I BOGORODICA ISPLAŽENOG JEZIKA

Stećak, Vidoštak, Stolac; Đuro Basler, Umjetničko blago BiH, Sarajevo, 1987.

Ovo nisu ni rimokatolički ni grkoortodoksni ikono-grafski likovi Bogorodice i Isusa jer imaju isplažene jezike. Ovo pripada dvovjercima krstjanima koje Ri-mokatolička crkva naziva jereticima patarenima, a grkoortodoksna idolopoklonicima, babunima i bogu-milima. U 9. članu Dušanovog zakonika dvovjerci su definisani kao poluvjerci i tako ih srbski istoričari opisuju:

"9. O poluvercima:
I ako se nađe poluverac, koji je uzeo hrišćanku, ako ushte, da se krsti u hrišćanstvo, a ako se ne krsti, da mu se uzme žena i deca i da im se dade deo kuće, a on da se izagna." (Zakonik cara Dušana, Član 9.)

“Ali i ako su se Srbi pokrstili i pak su zadržali i na dalje mnoge svoje običaje iz neznaboškog doba. Tako su o prazniku Božiću, vršili sve one običaje koje su vršili o neznaboškom prazniku Koledu: ložili Badnjak, mesili česnicu; imali polažajnika i.t.d. što i danas traje. Isto tako zadržato je, i do današnjeg dana održano je, neznaboško verovanje u: vile, veš-tice, zmajeve snove, vradžbine i t. d. što treba is-korenjivati, jer je to neistinitio i štetno.“ [1]

"Nemanja je prvi otpočeo da i ovo zlo tamani u srpskom narodu. Ali je u ovome malo uspeo, i ako je mnoge i za to izbio i proterao iz zemlje; pa čak i vampire palio. Ta nesrećna mana i bolest, koja beše prenesena u narod još iz neznaboštva, beše se tako duboko uko-renila, da ju je bilo čisto nemoguće uništiti. Ona je u narodu vazda trajala, pa čak i danas u XIX prosvećenom veku još u veliko traje.” [2]

“Od tog gonjenja pobegoše mnogi Bogomoli u Bo-snu – banu Kulinu, gde se nastaniše i umnožiše. A u Raškoj ostade sada Pravoslavlje kao jedina narod-na vera; i ako se i tu još dugo posle toga nalazilo pritajenih pristalica bogomolstva i mnogoboštva.” [3]

Prvi hristijanzirani Rusi vijekovima su bili dvovjerci (dvoeverie, двоеверие на Pуси).

Vedski motiv isplaženog jezika na idolima, amajli-jama, stećcima i drugim nadgrobnim spomenicima traje od Karahan Tepe kulture, kulture Lepenskog Vira, Vinče, Jamna kulture, ranog Egipta pa kroz sve vijekove do 20. vijeka na steccima Balkana.

Zbog čega srbski, evropski i svi svjetski antropolozi, arheolozi, istoričari i etnolozi vijekovima ćute o ved-skom motivu isplaženog jezika, zašto kriju, ko im ne da da govore, od koga i od čega strahuju?

Kako ovo tumačite? Otkud u hrišćanskoj ikonografiji is-plaženi jezik i da li ikona pripada Ortodoksnoj, tj. Pra-voslavnoj crkvi?

.....................................
[1] Milan S. Ubavkić, Istorija Srba po domaćim i stranim izvorima i piscima, Knjiga I, Drugo prera-đeno i dopunjeno izdanje; Štampano u Kr. sr. državnoj štampariji u Beogradu, 1886, str. 82.
[2] Nikanor Ružičić, Istorija Srpske Crkve, Knjiga druga, Kraljevska srpska državna štamparija, Beo-grad, 1895, str. 29.
[3] Radoslav M. Grujić, Pravoslavna Srpska Crkva, Izdavačka knjižarnica Gece Kona, Beograd, 1921; II izdanje (reprint) Svetlost – Kalenić, Kragujevac, 1989, str. 14.

BIBLIJSKI ZIMRI SU KIMRI, TRAČANI, HETI, SKITI, SERBI ILI SLAVENI

ZIMRI je drugo ime za SUMIR [1], tj. SUMERCI:

"Naziv 'Sumerci', koji asirolozi sada primjenjuju na ovaj najraniji civilizirani nesemitski narod Mesopota-mije, nikada nije pronađen da ga je koristio sam narod. Asirolozi su ga skovali od naziva "Sumer", koji su kasniji Babilonci i Asirci primjenjivali na Do-nju Mesopotamiju. Proizvoljnost ove upotrebe do-kazuje činjenica da su asirolozi ranije ovu oznaku pripisivali navodno dijametralno različitoj rasi koju sada nazivaju 'Akađani' i koju također proizvoljno nazivaju 'Zapadnim Semitima', ali koju su ranije na-zivali 'Sumercima' ili 'Sumerajnima'. Ali su kasnije proizvoljno preokrenuli nazive, što je rezultiralo još većom zbrkom, budući da je 'Akad' sinonim za su-merski Ari (ili Arijan'), titulu i za Amoreje koji su, doduše, nesemitski; a ovi 'Akadi' od Sargona na-dalje, kako sam pokazao, identični su s vodećim ranim arijevskim kraljevima na službenim popisima kraljeva zabilježenim u indijskim epovima." [2]

„Jedna grana Keturita dugo je ostala u Kaldeji, po-tomci Zimrana, zvani Sumeri, koje prorok Jeremija naziva Zimri, a sjedinjuje ih s Elamom i Medima. Njihova slava je bila toliko velika da su se haldejski monarsi nazivali kraljevima Sumera i Akada. To su bili Zimri iz asirskih natpisa, Gimiri iz perzijanskih, Kimerijci kod Grka i velski Kimri. Saveznički Midi bili su Medi među kojima su se u Mediji miješala mnoga hetska plemena, posebno ona iz Hefera i Temena.“ [3]

“Zimri… problematično ime naroda u Božijem sudu (Jer.25:25) često uzimano kao od Hebreja drugo ime za Kimere.” [4]

U Knjizi proroka Jeremije piše o Zimrima:

“Svi kraljevi od Zimrija, svi kraljevi od Elama, svi kraljevi od Medije;…” (Jeremija 25,25)

U Jeremijinom stihu Biblije pominju se kraljevi ne-koliko zemalja i prvi su kraljevi Zimrija, kraljevi ze-mlje u kojoj žive Zimri koji borave u ELAMU i ME-DIJI, zemlji MEDA. Ime MEDA ili MIDA je od srbske riječi MED koja ima dva značenja: 1. MED, pčelinji proizvod; 2. ekavski MED, ikavski MID, ijekavski MJED je BRONZA, legura bakra i kalaja sjajne zlat-nožute boje:

"Poji Mile volove na reci,

na dešnjaku medenica zveči." (Lirska narodna pjes-ma)

Naziv MEDENICA postanjem je od osnove MED i to je metalno zvono od bronze zlatnožute boje i po toj sjajnoj boji Tračani su prvo bili poznati pod imenom ARIA NAROD, ARIJANI ili PERKE jer je AR ime Sunca. kasnije su ARJANI nazvani TRAČANI i opet po sjaju Sunca jer svaka ZRAKA je sunca TRAKA, Sunčev PERČIN.

Biblijski narod ZIMRI su iz asirskih natpisa GIMIRI, iz perzijanskih natpisa, KIMERI kod grčkih autora, velški KIMRI:

“U najranijoj istoriji svijeta jedna stara rasa poznata je kao Gomir, Kumr, Kimmeri, Cumbri i Kumbri. Khorsabad zapis, koji ima skitske elemente, pored ostalih starih naroda izvještava i o Kumrima ili Zi-mirima, ime, prepostavlja se, koje je označavalo no-madska plemena bez identifikovane rase ili nacio-nalnosti, koji po njihovim lutajućim navikama su Ku-mri ili Zimiri, koji su izdvojeni od naseljenih seljaka u zemlji. Nisu li Zimri, koje je Jeremija (xxv. 25) pove-zao s Elamitima i Medima, bili dijelovi ovog naro-da?” [5]

“Glavno operativno područje korišteno od Kimera i njihov glavni dom u vrijeme Sargona II i Esarhadona očigledno je bio Zagros, uključujući Mediju.” [6]

Čuveni car Kir (600 – 530. st. ere) osnivač je Perzije i to je današnji Iran (korijenske osnove per i ir su sinonimi sa značenjem vatra, sjaj):

“Kir je stvorio Persijsko carstvo, arijsko po karak-teru, ali u kojem nema ni jedne arijske provincije. To ime izvedeno je od Peresiti. Parsi, ili Parisi, grana Kelta Zimra ili Kimra." [7]

PARSI ili PARISI (grčki: Παρίσιοι, romanizirano: P a r í s i o i), galsko pleme, grana su KELTA ili KIMERA koje su Hebreji nazivali ZIMRIMA. U gvozdeno doba evropski dio ovog keltskog plemena nastanilo se oko rijeke Sene i tu su osnovali PARIZ koji je po njima ime dobio. Ovdje treba da napomenemo važ-nu istorijsku istinu: Tračani i Kimeri (kasniji Kelti ili Gali) bili su jedan narod (Strabo 1, 3,21; 13,1,8):

“Asarhadon uze dvadeset i jedan njihov grad noseći svoj plijen i stavi teški jaram svog carstva na njih. Negdje u istoj regiji susretne Tijuspu, nasilnog rat-nika Kimerijana ili Zimra, čija je udaljena zemlja u provinciji Kubusna, i njega i svu njegovu armiju uni-šti mačem.” [8]

Heti su Skiti, Geti, Goti ili Dačani, tj. Tračani. Skiti su po Evropi bili izmiješani sa Keltima koje istoriografi pominju kao Kelto-Skite. Tračani, Sarmati, Kimeri, Heti, Skiti, Geti, Goti, ilirski veneti i Slaveni bili jedan narod sa mnogo istorijskih imena:

"Ipak je rekao dovoljno da bez ikakve sumnje ukaže na činjenicu da su takozvani Skiti bili Heti s nekoliko izmiješanih keltskih i jafetskih plemena." [9]

"Veoma je moguće (kao što pretpostavlja i Mr. Stu-art Poole) da su Khiti ili Heti bili pleme Skita koje je napredovalo i naselilo se na Eufratu.“ [10]

"Hetiti, koji su govorili indoevropskim jezikom, od davnina su se proširili po istočnoj Maloj Aziji i sje-vernoj Siriji." [11]

"Sake ili Skiti, koje su njihovi semitski susjedi na-zivali 'Gimiri' (plemena?), prvi put su se pojavili u klinastim natpisima kao samostalni narod pod Esar-Hadonom oko 684. godine prije nove ere." [12]

"Svi Hananci, siguran sam, bili su Skiti; a stanovnici Sirije zadržali su svoj prepoznatljiv etnički karakter sve do prilično kasnog perioda istorije. Prema nat-pisima, Khetta ili Hetiti bili su dominantna skitska rasa od najranijih vremena." [13]

Povezimo: Heti su Skiti, Skiti su Geti ili Goti ili Slo-veni koji su isto što i Tračani, a Tračani su isto što i Kimeri (Strabo 1, 3,21; 13,1,8) koji su biblijski Zimri:

"Geti ili Slaveni napadaju granicu Trakije..." [14]

"Sedma knjiga govori o neuređenim redovima Rim-ljana i njihovim hrabrim uspjesima protiv Slavena ili Geta; jer su se tim imenom ranije nazivali." [15]

Poslije Indijaca Tračani su bili najbrojniji narod na svijetu i postoje izvori koji govore i o njihovom osva-janju Egipta:

"Ova plemena su sa sobom donijela i tradicije koje se odnose na drevni period hetitske prevlasti u Eg-iptu, Palestini i Kaldeji.” [16]

Zimri ili Sumerci su Arjani, Aria narod, Kimeri ili Tra-čani. Zajedničko za sve arjanske narode je vedski motiv isplaženog jezika na antropomorfnim likovima njihovih idola Sunca i sunčanih božanstava. Taj mo-tiv neprekidno traje od najstarijih praistorijskih kul-tura sve do pred kraj 19. vijeka na stećcima po Balkanu.

Moronima je nejasno i smiju se na tvrdnju da su nakon biblijskog potopa Serbi, kasnije zvani Slaveni ili Sloveni, pod imeninima Sumerci ili Zimri, tj. Kimeri, Heti ili Tračani živjeli na Bliskom istoku. To ne obuhvata samo današnje Srbe, nego sve narode bijele arjanske rase Evrope, Irana i svijeta. Problem je što se ova isto-rijska istina sakriva i potiskuje radi forsiranja ideo-logija judaizma i helenizma (pored elite judaizma tu Crkva ima vodeću ulogu).

................................

[1] John Campbell, The Hittites: their inscriptions and their history, Vol. II; Toronto: Williamson & Co., 1890, p. 49.
[2] L. A. Waddell (Laurence Austine Waddell), A Su-mer-Aryan Dictionary, Part I, Introductory XV; Lon-don, Luzak & Co., 1927.

[3] John Campbell, The Hittites: their inscriptions and their history, Vol. I; Toronto: Williamson & Co., 1890, p. 241.

[4] Holman QuickSource Bible Dictionary, by the International Bible Society, 1984,

(ISBN 978-0-8054-9446-4)

[5] William Beal, Britain and the Gael: or Notice of old and successive races, Second edition, London, 1860, p. 26.

[6] Anne Katrine Gade Kristensen, Who were the Cimmerians, and where did they come from? Sar-gon II, the Cimmerians, and Rusa I; Copenhagen, Munksgaard Publisher, 1988, p. 103.

[7] John Campbel, The Hittites, Their Inscriptions and Their History, Vol. II; London, 1891, p. 304.

[8] John Campbel, The Hittites, Their Inscriptions and Their History, Vol. II; London, 1891, p. 249.

[9] John Campbell, The Hittites: their inscriptions and their history, Volume II; London, John C. Nim-mo, 1891, p. 282.

[10] George Rawlinson, The History of Herodotus, Vol. II; New York: D. Appleton and Company, 1889, p. 158.

[11] Hutton Webster, World history; D. C. Heath & Co., Publishers, Boston, New York, Chicago, 1921, p. 62-63.

[12] George Rawlinson, History Of Herodotus, Vol. I: London, John Murray, 1875, p. 232.

[13] William Smith, Dictionary of the Bible, Vol. IV; New York: Hurd and Houghton; Cambridge: River-side Press, 1870, p. 2974.

[14] Barthold Georg Niebuhr, Corpus Scriptorum Hi-storiae, Theophylacti Simocattae, Historiarum, Libri Octo; Bonae, Impensis Ed. Weberi, 1834, pg. 9.

[16] Ib. pg. 14.

[17] John Campbell, Ib. p. 340. 

EVO ZAŠTO SU SRBI NEBESKI NAROD

Heti su Skiti, Geti, Goti ili Dačani. Dačani, Geti ili Goti su Tračani i oni su Sloveni na Balkanu i izvan granica Rimskog carstva:

"Geti ili Slaveni napadaju granicu Trakije..." [1]

"Sedma knjiga govori o neuređenim redovima Rim-ljana i njihovim hrabrim uspjesima protiv Slavena ili Geta; jer su se tim imenom ranije nazivali." [2]

"U grčkom i sanskrtskom jeziku ouranos i varuna označavaju nebo, ali u hetskom jeziku uobičajeniji oblik za nebo je ser, zer, sor." [3]

Kao tri sinonima hetskog jezika SER, ZER i SOR znače NEBO. Osnova SER je u imenu SERB. SER je isto što i ZER, jer je SER u SERAFIM istog zna-čenja kao i ZER u ZERAFIM ili SAR u SARAFIM sa značenjem SJAJAN, PLAMTEĆI, BLJEŠTEĆI [4].

SERDI su poznati ilirski narod. Glavni grad ovih SERDA je SERDIKA, današnja Sofija:

"SERDIKA ili SARDIKA je grad ilirskih SERDA (Σέρ-δοι), plemena Tračana, što svjedoči Dio Kasius (Dio Cassius, L. LI. p. 462). [5]

"... Sardeti su tako smješteni na karti da uključuju i Srbe koje spominju Plinije i Ptolemej, koje Erazmo naziva Σίρβοι, Sirbi; Schotto, za Σέριοι, talijanskim zvani Serbi. Ali neka niko, kao Porfirogenit, ne misli da su ovi Srbi, mali narod, bili stariji od Srba u Moeziji, jer ovi su porijeklom iz Trakije, starosjedioci svoje zemlje, potomci Serda; dok su Srbi na Volgi i Maeotiji bili Sarmati." [6]

Gdje se u srbskom nalazi osnova ZER? U primor-skoj Dalmaciji ZER se nalazilo u muškom vlastitom imenu ZERMAN [7], na Korčuli i okolini Rovinja ZERMAN je SINOVAC, ROĐAK, JARAN [8]. Da-našnja CRVENKA kod Beograda bila je ZER-VENKA, naselje ČEREVIĆ na desnoj obali Dunava sa sjeverne strane Fruške gore zvalo se ZEREVIĆ (Zerevitz), Preko oblika ZERMAGNA od ZER je ime rijeke ZRMANJE. U nekim dijelovima Indije cvijeće NEVEN je ZERGUL [9].

Osnova ZER je srbskom ZERDELIJA, vrsta šljive. Perzijsko ZERD znači ŽUT [10], a ZER je ZLATO [11]. Od ZERNO je ZRNO, od ZERKALO preko oblika ZERCALO dobijeno je ZRCALO. I gle:

"Hormajer, bavarski geograf, kaže: ‘Zemlja Zeruana (Servana) toliko je velika da, kako oni sami tvrde, iz nje potiču svi slavenski narodi'.” [12]

Istoriografi spominju ZERUANE ili ZERVANE kao SERBANE 9. vijeka, a ZERVAN je BOG SUNCA u perzijskom zervanizmu.

Od hetske osnove SOR dobijeno je srbsko ZORA: SOR > SORA > ZORA.

Od SOR je naziv SORBI, jedno od starih imena SERBA.

I da zaključimo: SRBI su NEBESKI NAROD ne po hrišćanstvu, nego po hetskim riječima SER, ZER i SOR sa značenjem NEBO (Slaveni su Srbi, Srbi su Tračani, Tračani su isto što i Skiti, Skiti su Goti, Geti ili Heti, tj. Srbi).

....................................

[1] Barthold Georg Niebuhr, Corpus Scriptorum Hi-storiae, Theophylacti Simocattae, Historiarum, Libri Octo; Bonae, Impensis Ed. Weberi, 1834, pg. 9.

[2] Ib. p. 14.

[3] John Campbell, The Hittites: their inscriptions and their history, Vol. I; Toronto: Williamson & Co., 1891, p. 195.

[4] Augustin Calmet, Dictionnaire historique, criti-que, chronologique, géographique et littéral de la Bible, Seconde edition, Tome quatrieme; A Geneve: Marc-Michel Bousquet et Compagnie, 1730, p. 190.

[5] Johann Christoph Rasche, Lexicon universae rei numariae veterum et praecipuie Gracorum et Ro-manorum; Tomi Qvarty; Lipsiae, Libraria Gledit-schia, 1790, p. 668.

[6] Matija Petar Katancic, Orbis Antiquus Ex Tabula Itineraria Quae Theodosii Imp. Et Peutingeri Audit. Ad Systema Geographiae Redactus Et Commen-tario Illustratus; Pars I, Continens Evropam; Bvdae, Svmtibys Tipographiae Regiae Vniversitatis Hvnga-ricae, 1824, p. 237.

[7] Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga III, JAZU, Zagreb, 1971, str. 651.

[8] Ib.

[9] Preeti Dhar and Durga Nath Dhar, Medicinal Plants Of India; World Scientific Publishing Co. Pte. Ltd., London; Singapore, 2019, p. 8.

[10] Walter Whiter, Etymologicon Universale, Or, Universal Etymological Dictionary, Vol. III; Cam-bridge: Printed by J. Smith, 1825, pg. 224.

[11] Joseph Barretto, A Dictionary of the Persian and Arabic Languages, Vol. II; Calcutta: Printed by S. Greenway – India Gazette Press, 1806, p. 229.

[12] D. D. Whedon, Methodist Review, Volume 53 – Fourth Series, Volume XXIII; New York: Carlton & Lanahan; San Francisco: E. Thomas; Cincinnati: Hitchcock & Walden, 1871, p. 33.