Ovako počinje Jovanovo jevanđelje:
"U početku bijaše Reč, i Reč beše u Boga, i Reč be-še Bog. Ona beše u početku u Boga. Sve je kroz nju postalo i bez nje ništa nije postalo što je postalo. U njoj beše život, i život beše svetlost ljudima. I sve-tlost sja u tami i tama je ne obuze." (Jovan 1, 1-5)
BOG je rodio ISUSA koji reče za sebe da je PUT, ISTINA I ŽIVOT (Jovan 14:6). Galsko IES znači PUT, TRAK i to je sunčev ZRAK, ZRAKA životvorni PUT od Sunca do zemlje. Englesko YES znači DA, TAČNO, ISTINA, gotski JAH [1] (JAH > JAHVE).
Za Crkvu ISUS je REČ i za ovaj smisao Grci koriste reč LOGOS (λόγος). Od srbske osnove LOG je reč LOŽITI (vatru). Za svakodnevnu govornu reč Grci koriste svoju reč λέξη (LEKSI), a ne LOGOS. Grčko λόγος (LOGOS) Latini prevode kao VOX, ORATIO, tj. GLAS, GOVOR [2]. Dakle grčko LOGOS je SVEČANI GLAS, SVEČANI GOVOR, tj. VATRENI GLAS, VATRENI GOVOR na koji se slušaoci LOŽE, emotivno POTPALJUJU I PALE. LOG je VATRA, nebeska vatra je SUNCE.
REČ, tj. LOGOS, poistvećuje se sa BOGOM STVO-RITELJEM koji je ŽIVOT, a ŽIVOT beše U SVET-LOSTI. Dakle: REČ = BOG = ŽIVOT = SVETLOST = DAN. Govori se o ZEMLJI i njenom ŽIVOTU koji zavisi od SUNCA koje je SVETLOST koja stvara, rađa, hrani, štiti i održava život na Zemlji.
Šta je REČ ili grčko LOGOS?
Petar Skok kaže da REĆI, REČEM, REKNEM poti-če od pretpostavljenog sveslavenskog i praslaven-skog *REK- koje je dalo starocrkvenoslavensko RE-STI, *REKÇ [3] (Ç = Ċ, Ć).
Velški RHEÇ [4] ili RECH (čitaj se: REĆ) znači NA-SILAN PROBOJ, BUKA, IZVEŠTAJ; PRDEŽ [5], ar-morićanski RICHIA [6]. Zbog "PRDEŽ" biva sme-šno, ali ako se zna da divovske buktinje Sunčeve plazme u gromoglasnim eksplozijamma bukvalno bi-vaju ISPRDNUTE iz Sunca, to i nije smešno. Na-ziv PRDEŽ je postanjem od starog PERDES u ko-jem osnova PER znači VATRA, SJAJ, SEV: san-skritski PERU je PLAMEN, VATRA, SUNCE [7]. Nije li PERUN bog MUNJA I GRMLJAVINE i koliko je svojom grmljavinom PERUN daleko od PERDES? Kad GRMI, PERUN PERDI.
Galsko RECH (čitaj se: REĆ) je BAL, BEL ili SUN-CE [8], RECHAIN znači SIAJ, BLISTANJE; PUCA-NJE; PRAVITI JAKU BUKU, PROIZVODITI ODJEK [9]. Kad neko ljuto i glasno zbori, zar ne kažemo da GRMI i JAKA REČ pogađa kao GROM, zar ne?
Osnova RE u galskom RECH znači KRALJ; KRA-SOTA; OBILNO; SUNCE [10]. I galsko REC je SUNCE [11]:
REC = REK > REKTI > RECI (litvansko "rėkti" je "vrištati").
Srbsko REČ je MISAO materijalizovana u fizičku formu kao ZVUK, a ZVUK je mehanički BUK, VAL ili TALAS koji se širi kroz etar, plazmu, plinove, tekuću ili čvrstu materiju u obliku titranja čestica i prenosi energiju BEZ PRENOSA MASE. Grafički prikazana REČ je ❨ ili ◠, govor je ❨❨❨❨❨❨ ili ◠◡◠◡◠◡. Sunčeve reči su elektromagnetnI ta-lasi koji u vidu svetlosti stižu od Sunca na zemlju. Naše uši ne čuju Sunčevu buku, ali moderni as-tronomski aparati i te kako čuju. Sunce govori: huči i buči, puca, grmi i "prdi" izbacujući plazmu u kosmos i prema Zemlji:
"Starosedioci Srednje Amerike predstavljali su Sun-ce kao ljudsku glavu okruženu raspršenim zrakama i sa velikim otvorenim ustima. Ovaj solarni simbol bio je raširen u celom tom kraju. U ovoj predstavi jezik je isplažen, što znači da Sunce živi i govori." [12]
Po jevanđelisti Jovanu ISUS je REČ, tj. LOGOS. Hebrejsko ime ISUSA je JEŠUA (יֵשׁוּעַ) i hebrejsko ĒŠ (אֵשׁ) u imenu JEŠUA značI VATRA [13], dakle: hebrejskI JEŠUA, grčkI ΙΗΣΟΥΣ (Ιησούς), latinskI IJESUS, engleskI JESUS, velški IESU, srbskI ISUS bukvalno znači VATREN.
Hebrejsko JEŠ isto je galskom IES sa značenjem PUT, TRAKA, LINIJA, ZRAKA [14]. Od IES ili JES je srbsko JEZ: IES = JES > JEZ (svaka bodlja je "zra-ka"). VelškI IESU je ISUS, a IESIN znači ZRAČEĆI, BLESTEĆCI, SLAVAN; DIVAN, PRAVEDAN [15]. ISUS je metarora SUNCA.
Sanskritski ṚIĆ znači SLAVITI, SJATI, SVETLETI; SVETLO, SJAJ [16] (srbsko ekavsko REČ ikavski je RIČ). ṚIĆ ili ṚIĆA je PRINC, sin SUNIKE [17]. ṚIĆ je epitet INDRE, vedskog VRHOVNOG BOGA [18].
..............................
[1] Walter W. Skeat, A Concise Etymological Dic-tionary of the English Language; Oxford, The Cla-rendon Press, 1884, p. 573.
[2] Henry George Liddell and Robert Scott, A Greek-English Lexicon, Oxford: The Clarendon press, 1883, p. 901.
[3] Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga III, JAZU, Zagreb, 1973, str. 120.
[4] William Owen Pughe, A Dictionary of the Welsh Language, Vol. II, London: Printed for E. Williams, 1803.
[5] W. Owen Pughe, A National Dictionary of the Welsh Language, Denbigh, Published by Thomas Gee, 1873, p. 443.
[6] Ib.
[7] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dic-tionary, Oxford, The Clarendon Press, 1960, p. 648.
[8] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome III; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, p. 300.
[9] Ib.
[10] Ib. p. 298, 299.
[11] Ib. p. 299.
[12] William Tyler Olcott, Sun Lore of all Ages: a Collection of Myths and Legends Concerning the Sun and Its Worship; Putnam's Sons, New York; The Knickerbocker Press, London, 1914, pg. 297.
[13] Merrill C. Tenney, The Zondervan Pictorial Bi-ble Dictionary, Regency Reference Library, Grand Ra pids, Michigan, 1967, pg. 283.
[14] Jean-Baptiste Bullet, Ib, p. 42.
[15] W. Owen Pughe, Ib. p. 257.
[16] Monier-Williams, A Sanskrit-English Dictionary; Oxford, The Clarendon Press, 1872. p. 179.
[17] Ib.
[18] Ib.