POGLAVICA BATON NOSI BATINU

Miloš S. Milojević je pogrešio rekavši da je ilirsko BATO hipokoristika za srbsko BRAT, BRATA [1] jer BATO je onaj ko nosi vladarsku BATINU koju danas nazivaju ZEZLO, STEG ili SKIPTAR.

U velikom ustanku ilirskih Kelta od 6-9. g.n.e., poz-natog i kao Batonov ustanak (lat. Bellum Batoni-anum) tri su poglavice, trojica BATA: BATO BREUČ-KI (PANONSKI), BATO DESETIJATSKI i BATO DARDANSKI:

"Tri ilirska poglavara nosila su ime Baton. Jedan je bio Dardanac, drugi Dalmatinac, a treći Panonac. To navodi na pretpostavku da je Baton, baš kao i Bre-nus, značilo 'poglavica'." [2]

Dakle, Srbi i ostali potomci Ilira, evo šta znači kelt-sko BAT od kojeg je izvedena vladarska titula BA-TON, od milja BATO:

a) BAT > BATINA = ŠTAP, PALICA, TOLJAGA;
b) BAT > BATO,
c) BAT > BATON

U prilogu je slika sa dva ilirska novčića iz Apolonije iz oko 250-100. g. p.n.e.. Na obe kovanice su kelt-ska imena AIBATIOS i BATON (BATUN). Da, to su keltski titularni nazivi poglavica.

P.S. Sledbenici Biblije, vi sa keceljama i vi sa krsto-vima i križevima, sram vas bilo! Smanjite dozu svog prezira i strogoću cenzure prema meni i pokušajte biti ljudi!

....................................
[1] Miloš S. Milojević, Odlomci istorije Srba i srpskih - jugoslavenskih - zemalja u Turskoj i Austriji, Sves-ka I; Beograd, Drzavna stamparija, 1872., str. 130.
[2] Robert Ellis, The Armenian origin of the Etrus-cans, London: Parker, Son and Bourn, 1861, p. 6.

ANTROPOMORFNI LIKOVI ISPLAŽENOG JEZIKA

Kamene skulpture, 9-10. vijek, White Island na jezeru Lough Erne u grofoviji Fermanagh, Sjeverna Irska - White Island on Lough Erne, County Fermanagh, Northern Ireland).

SUNCE DAGON SA VODOM ŽIVOTA

ISPLAŽENI JEZICI IDOLA SVEDOČE SRBE U PALESTINI

 

Isplaženog jezika hetska boginja Ašera, Ašerdu(š), Ašertu(š) ili Aštarta (keramičke pločice, 1700–1200. god. p.n.e., Bet Šean ili Grad Mira, rimski Skitopolis, i Bet Šemeš ili Grad Sunca, Palestina). Ašera je bo-ginja ljubavi i plodnosti, Venera

Heti su Geti, Geti, Tračani, Srbi ili Sloveni. Hetsko AŠ je VATRA, SJAJ, SVJETLOST.

VEZE MERA PIRAMIDE, KRALJEVE ODAJE I ZEMLJE

Mere Velike piramide, Kraljeve odaje i Zemlje (Slika 1.).

A. Krug prvi (Q):

• Dužina jedne strane Piramidine baze = 231,92867 m = AB,

• ½ CD = 147,6505019 m = visina Piramide = prečnik kruga Q,

• obim kruga Q = 463,8573403 m = dužina dviju strana Piramidine baze = 2AB,

• površina kruga Q = površina kvadrata Q,

• svaka stranica kvadrata Q = 130,8517951 m,

• obim kvadrata Q = 523,4071803 m = 20.606,5819 inči = 100 širina Kraljeve odaje = 100 x 206,065819 inči = b (Slika 2.).

Obim kruga Q iznosi 463,8573403 metara: brzinom 463,8573403 m/s za 24 sata jednog dana pređe se 40.077,2742 km = obim kruga Zemljinog ekvatora prečnika 12.757,00336 km. Ovih 12.757,00336 km pređe se za 24 sata jednog dana brzinom 147,6505019 km/s = prečnik kruga Q i visina Pira-mide.

B. Kvadrat STUVS:

• Visina Piramide = 147,6505019 m = prečnik kruga Q = dužina svake stranice kvadrata STUVS,

• površina kvadrata STUVS = površina kruga Q2,

• prečnik kruga Q2 = 166,6058207 m,

• obim kruga Q2 = 523,4071803 m = 20.606,5819 inči = 100 širina Kraljeve odaje = 100 x 206,065819 inči = b (Slika 2.).

C. Odnos kruga Q2 i kruga Q:

• Obim kruga Q2 = 523,4071803 m,

• obim kruga Q = 463,8573403 m

a) 523,4071803 : 463,8573403 = 1,128379644

b) 1,128379644² = 1,27324062 = tangens ugla 51,85399754° = ugao Piramidinog uspona = α (Sli-ka 1.).

D. Krug X:

• CD = 2 x 147,6505019 m = 295,3010038 m = EF = prečnik kruga X,

• obim kruga X = 927,7146805 m = obim Pirami-dine baze = 4 AB = 4 x 231,92867 metara: brzinom 927,7146805 m/s za 12 sati pređe se 40.077,2742 km = obim Zemljine oko ekvatora,

E. Kvadrat KLMNK i krug Y:

• KL = 295,3010038 m = LM = MH = HK,

• površina kvadrata KLMHK = površina kruga Y,

• poluprečnik kruga Y = 166,6058207 m,

• prečnik kruga Y = 333,2116414 m

• obim kruga Y = 1046,814361 m = 41.213,1638 inči = 100 dužina Kraljeve odaje = a (Slika 2).

F. Krug Z:

Odnos širine Kraljeve odaje prema dužini dviju stra-na Piramide:

• 523,4071803 : 463,8573403 = 1,128379644

• 1,128379644² = 1,27324062 = tangens ugla 51,85399754° = ugao Piramidinog uspona = α (Sli-ka 1.),

• prečnik kruga Y = 333,2116414 m

• 333,2116414 x 1,128379644 = 375,9892333 m = prečnik kruga Z = NP,

• obim kruga Z = 1181,204015 m,

• 1181,204015 : 1,128379644 = 1046,81436 m = 100 dužina Kraljeve odaje = a (Slika 2.):

a) 1046,814361 x 1,128379644 = 1181,204015 m,

b) 1181,204015 : 1,273249621 = 927,7146798 m = obim Piramidine baze: brzinom 927,7146805 m/s za 12 sati pređe se 40.077,27417 km = obim Zemljinog ekvatora.

Brzinom 1181,204015 m/s za 1,5 sat prelazi se 6378,50168 km = ekvatorski poluprečnik Zemlje, a za 3 sata 12.757,00336 km = ekvatorski prečnik Zemlje.

"Geometrija je postojala prije Stvaranja. Ona je su-večna s umom Božjim. Geometrija je dala Bogu mo-del za stvaranje. Geometrija je Bog lično." (Johan Kepler, astronom)

"Geometrija je postojala pre stvaranja. Kroz geome-triju pročišćava se oko duše." (Platon)

P.S. Razumevanje svetih tajni ne dolazi trudom ljud-skog uma, ono se iz Sunca kroz sunce duše otkriva svesti uma. Sve ovo o tajnama mera Velike pira-mide moja su otkrića i moja autorska prava.

XΛM JE HUM

“To sumersko porijeklo sada je jasno prikazano kao slogovni piktogram M, Mad ili Mat, 'planina', prika-zujući dva brda u kojima je finalni suglasnik projav-ljen (kao prethodno opisan pod K), ostavljajući abe-cednu vrednost kao Ma ili M. I ovaj slovo-znak je viđen da čuva odlike njegovog originalnog piktogra-ma od dva brda sve do današnjih dana.” [1]

"Vrijednost ‘mad’ najvjerovatnije je za ‘mada’ = origi-nalna reč od mâtu ‘područje, oblast’.” [2]

Kod Rusa ХОЛМ (HOLM) je BRDO, VIS, VRH, u staroengleskom, staroanglosaksonskom, starosak-sonskom, staroholandskom i staroislandaskom HO-LM [3].

Odakl HOLM u svim napred nabrojanim starim je-zicima? To je iz jezika Tračana jer je tračko, ki-mersko, keltsko ili ilirsko HLM značilo BRDO, VIS, PLANINA:

a) HLM > HUM,
b) HLM > HELM

Kod Velšana, direktnih potomaka tračkih Briga, tra-čko HLM dalo je HELM (danas samo u značenju STOG, PLAST, GOMILA [4]) i to su stara imena BALKANA:

“HUM, gen. huma (1388, Vuk), sveslav. i praslav. *Нъlmъ, ‘sinonimi: brežuljak, glavica’”. [5]

Pogledajmo simbol na keltskom metalnom meda-ljonu prečnika oko 2,5 cm, nađenog blizu izvorišta Crnog Timoka kod sela Krivi Vir kod Boljevca, okrug Zaječar. Na medaljonu je vinčanski i sumerski pik-togram (tamga) sastavljen od tri azbučna slova: X, Λ, M = XΛM = HLM, kasnije HELM i HUM.

Ispod tamge sa značenjem HLM na medaljonu az-bukom piše ὰτις, tj. ATIS, ime brigijskog boga ATISA (grčki: Ἄτυς, Ἄττις, Ἄττυς, Ἄττης ili Ἄττιν). ATIS je drevni frigijski bog vegetacije i plodnosti, voljeni pratilac boginje Velike majke Kubele. On predstavlja sezonski ciklus tokom kojeg usjevi odumiru u padu Sunca, a ponovo oživljavaju na HLM-u, tj. na VISU Sunca.

Dakle: XΛM je HUM i evo primera prelaska L (Λ) u U (У):

• BΛК = BΛЬК > BУК,
• BΛКAH = BΛЬКAHЬ > BУКAH,
• BΛКOTA = BΛЬКOTA > BУКOTA,
• BΛКMAH = BΛЬКЬMAHЬ > BУКMAN [6];

• XΛM = XΛЬMЬ > XУM,
• XΛMКA = XΛЬMЬКA > XУMКA,
• XΛMЦ = XΛЬMЬЦЬ > XУMAЦ [7].

…………………………
[1] Laurence Austine Waddell, The Aryan Origin of the Alphabet, London, Luzak & Co., 1927, p. 38. 108
[2] John Dyneley Prince, Materials for a Sumerian Lexicon, Leipzig, J. C. Hinrichs’sche Buchhandlung, 1908, p. 229.
[3] Francis Henry Stratmann, A Dictionary of the Old English Language, Printed for the author by Kramer and Baum, Krefeld, 1867, p. 297.
[4] William Richards, Welsh and English Dictionary (Geiriadur Cymraeg a Saeseneg), Caerfyrddin, 1832. p. 176.
[5] Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga I, JAZU, Zagreb, 1971, str. 694.

[6] Đura Daničić, Rječnik iz književnih starina srp-skih, Dio prvi; Beograd, Državna štamparija, 1864., str. 135-140.
[7] Ib. Dio treći, str. 414-416.

ISPLAŽENI JEZICI I KUPE SVEDOČE

Praistorijska menhir-statua (zeleni škriljac, visina 3,35 m, 2800 kg, Bevaix/Treytel-À Sugiez, Switzerland).

Isplaženi jezici idola i kupe svedoče da je to srbska du-hovna tradicija, ali nema više Srba koji žele da prihvate i svedoče to. Retkih časnih ljudi Srba još ima, ali naro-da Srba nema i ovo što danas pod srbskim imenom hoda zemljom jesu lažoljubivi zombiji lažnog pravo-slavlja.

BREZA I BRIZA

Ime BREZE je iz keltskog jezika jer su u davna vre-mana Tračani i Kelti, pre toga zvani Kimerijci i Ki-meri, bili jedan narod (vidi: Strabo, I,3,21; XIII,1,8). Tračani su Pelazgi, Heti, Skiti, Dačani, Geti, Goti, Sloveni, Veneti ili Iliri, jednim imenom poznati kao Aria narod, Arjani ili Arijevci, tj. ljudi svetle puti, belci:

“Mnogi autori, kao Appianus Alexandrinus, i Ph. Cluverius pod imenom Kelti uključuju Gale, Germa-ne, Spanijarde, Britone, Ilire, itd. ali je sigurno to da 194 Polibius, Diodorus, Plutarch, Ptolemy, Strabo, Athenæus and Josephus zovu ove narode koji su zauzeli Galiju, Keltima.” [1]

“Cluverius u svojoj 'Germania Antiqua', objavljenoj 1616. dokazuje da Iliri, Germani, Gali, baskijska ple-mena i drevni Britoni, svi govore dijalekte jednog i istog jezika, koji je, računajući po njemu, bio keltski, i on iz nosi sebi u prilog najimpozantniju naučnost.” [2]

“Kikoni, koji su takođe Gali i Brianti (britanska ple-mena imaju isto ime) tukli su se sa Odisejem nakon pada Troje; i tvrdi se da su kimerijski Brigi iz Trakije otišli u Malu Aziju i postali Frizi. Oni su Briganti Bri-tanije.” [3]

“I Frizi, koji sebe zovu Brigima, tračko pleme, tako-đe su Migonijani, Bebrikani, Medovitijani, Vitini i Di-nijani, i, ja mislim, takođe Marijandini. Ovi narodi, zasigurno drže celu kompletnu Evropu, ali Mizi os-taše tamo.” [4]

“3. Bregi ili Brđani – Breges – Egipćani su Bregjane ili Brđane poštovali za najstariji narod na zemljanom šaru." [5]

Ekavski BREZA je ikavski BRIZA? Osnove u BRE-ZA i BRIZA su keltski sinonimi BRE i BRI sa zna-čenjima VELIK, VISOK, VIS, VRH, BRDO, PLA-NINA; LEPOTA; TVRĐAVA; figurativno: UZVIŠEN, ČAST, SLAVA; MOĆ; SLOBODA [6].

I zapamtimo: SLAVA je SJAJ, SVETLO, BLESAK i toga nema bez VATRE, a najstarija VATRA je SUN-CE.

Od osnove BRE postanjem su srbsko ekavsko BREG i ikavsko BRIG. Od BRIG je ime tračkog naroda BRIGI (FRIGI), BRIGANTI, BRITI. BRITONI:

Keltsko BRIG znači VRH, VIS, BRDO [7], BRIGANT je STANOVNIK BRIGA [8]. Keltsko BRIG i BRIGH je UZVIŠENJE, BREG, BRIG, BRDO, PLANINA; SUŠ-TINA, SRŽ; SNAGA [9]. Keltsko BRI je LJUTNJA, BES, GNEV i to je emotivna VATRA; VIS, BRIG, BREG [10].

Keltsko BRIG je ENERGIJA, SNAGA, MOĆ, VRH, VIS, UTVRDA; GLAVA [11] jer BRE i BRI bukvalno znače BAL, BEL, SUNCE [12].

Dakle:

BRE > BRES > BRESA > BREZA = ŽAR [13], VA-TRA, SJAJ = BRI > BRIS > BRISA > BRIZA.

U zvaničim knjigama o imenu BRIG, BRIGI (Frigi), BREZA i BRIZA nigde ne možete naći da su to iz-vorne keltske, tj. tračke, odnosno ilirske ili srbske reči jer ko upravlja ideologijom kroz zvanične religije laži i državne vlasti, taj upravlja i naukom na štetu naučne istine.

......................

[1] The Southern Rewieu, Vol. 5, February & May 1830, Charleston, Printed and published by A. E. Miller, 1830, p. 367.

[2] The New York Review, Vol. 1, New York, Geoge Dearborn & CO, 1837, p. 111.

[3] John Pym Yeatman, The Shemetic Origin of the Nations of Western Europe; London: Burns and Oates, 1879, p. 213.

[4] Strabo, VII, 3.

[5] Miloš S. Milojević, Odlomci istorije Srba, Sves ka I, Beograd Državna štamparija, 1872, str. 110.

[6] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pp. 203, 207.

[7] William Owen Pughe, A National Dictionary of the Welsh Language, Vol. I, Denbigh: Printed and published by Thomas Gee, 1866, p. 273.

[8] Ib.

[9] Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. II, Her-ne Bay: E. Macdonald & CO., The Gaelic Press, 1902-, p. 123.

[10] William Shaw, A Galic and English Dictionary, Vol. I; London: W. and A. Strahan, 1780.

[11] Jean-Baptiste Bullet, p. 211.

[12] Ib. p. 204, 209.

[13] Ib.

SUNCE AR I BOG ARIL O IMENU GRADA ARILJE

Sumersko AR znači SLAVA [1], anglosaksonsko AR znači SLAVA [2]:

"ARIL, ime etrurskog boga koji drži nebesa na svo-jim ramenima. Njemu odgovara Atlas u grčkoj mito-logiji." [3]

ARIL je DRŽAČ SVETA. Ime ARIL ima dve proste reči: 1. AR; 2. IL:

1. AR = SLAVA = SJAJ, BLESAK, SVETLOST, VATRA;

2. IL = MILI, MILOSTIVI, BLAGI, DAREŽLJIVI = grčki ILAOS (ΙΙλᾰоς) [4].

“Il ‘BOG’.” [5]

“Il, dizati, podizati; unositi.” [6]

“Raseni, ili Tirenoi iz Etrurije, bili su Arjani tračkog roda….” [7]

“… Etrusci su bili narod tračke rase,….” [8]

“Dužni smo Dioniziju iz Halikarnasa zbog važne iz-jave da su Etrusci sebe zvali RASENA. Vidjeli smo da pod ovim imenom nisu poznati ni Grcima ni Lati-nima. Oni su poznati u Italiji kao TUSCI ili ETRUSCI –

imena koja, kao što je Lepsijus pokazao, očigledno izokrenuta od još starije forme TURSCI, kao što smo našli u Eugubine tablama. Grčki autori zovu ih uopšteno ili TURRENOI i TURSENOI a kasnije se očigledno povezuju sa drevnim latinskim oblikom TURSCI.” [9]

“U Atini, kaže Pausauias, oni što su gradili zid Ak-ropolis bili su Sikuli ili Tireni Pelazgi.” [10]

“Što se tiče samih Tračana, koji su bili prvi stano-vnici Terme, dobro je poznato da su bili Pelazgi, i još, možda, i više nego bilo koji drugi narodi antike, sačuvali su dragocene svetinje svojih indijskih

ili perzijskih predaka.” [11]

“... pretpostavljamo da sve grupe naroda južno od Dunava pripadaju jednoj grupi jezika, uključujući il-irski, trački, pelaški i brigijski dijalekt, i smatramo da sva ova plemena koja govore ovim dijalektima kao granama jednog stabla koje se komotno može na-zvati tračko ili pelaško.” [12]

Pošto su Raseni Tračani, dakle su Raseni, Tračani, Pelazgi, Iliri i Brigi bili narod jednog stabla i jednog jezika sa različitim dijalektima te su reči AR i ARIL iz njihovog jezika i znači SVETLA MILOST, SLAVNA MILOST, u izvornom smislu SUNCE.

Tračani su zvani ARIA narod i oni su ARJANI, jer AR je ime Sunca. Sanskritsko ĀR znači POHVALA, ČAST, SLAVA [13] i to isto znači i kod Srba Kosova [14]. AR je PRVI, POČETNI, IZVORNI, origo, prin-cipum [15].

Sumerski piktograf ⨝ je oblika labrisa, čita se AR i znači SVETLOST, SJAJ, PROSVETLENJE, ZNA-NJE [16]. To je kasnija vikinška runa DAGAZ sa zna-čenjem DAN (DAG > DAGON = SUNCE).

Galsko, tj. tračansko, hetsko, sarmatsko, keltsko ili ilirsko AR je VIS; VATRENO, GOREĆE, PLAMTE-ĆE, SJAJNO, SLAVNO; SUNCE [17]:

“Ar, ili Ari, znači vatro-Sunce, na grčkom Ar-es, u Fenikiji i Judeji to je Ar, ‘vatra’ (Iar)….” [18]

Od ARIL je izvedeno ime ARILJE, ime za koje gr-čko-vatikanska SPC lažno tvrdi da se prvobitno zva-lo AHILIJE, po nekom episkopu iz grčkog grada La-rise, pa se, navodno, "vremenom AHILIJE preokre-nulo u ARILJE". Glupa istorijska, lingvistička i topo-nomastička laž!

…………………………

[1] C.J. Gadd, A Sumerian Reading-Book, Oxford, The Clarendon Press, 1924, p. 178.

[2] John R. Clark Hall, A Concise Anglo-Saxon Di-ctionary, London: Swan Sonnenschein & Co.; New York: Macmillian & Co, , The University press, 1894, p. 20.

[3] William Ricketts Cooper, An Archaic Dictionary: Biographical, Historical, and Mythological, London: Samuel Bagster and Sons, 1876, p. 80.

[4] John Groves, A Greek and English dictionary, Boston: Hilliard, Gray and Company, 1836, p. 299.

[5] William Ricketts Cooper, An Archaic Dictionary: Biographical, Historical, and Mythological, London: Samuel Bagster and Sons,1876, p. 247.

[6] C.J. Gadd, Ib. p. 185.

[7] Robert Ellis, The Asiatic Affinities of the Old Italians, London: Trübner & Co., 1870, p. 58.

[8] The Journal of Classical and Sacred Philology,

Vol. II, Cambridge, The University Press, 1855, p. 183.

[9] Isaak Taylor, Etruscan Researches, London, Ma-cmillan and Co., 1874, p. 22-23.

[10] The London Literary Gazette and Journal of Belles Lettres, Arts, Sciences, Etc; London: Printed by

James Moyes, 1834, p. 749.

[11] Augustus J. Thébaud, The Church and the Gentile World at the First Promulgation of the Gospel, Vol. II, New York: Peter F. Collier, Publisher, 1878, p. 197.

[12] James Cowles Prichard, Researches into the physical history of Mankind, Third Edition, Vol. III - Part I, London: Sherwood, Gilbert, and Piper, 1841, p. 482.

[13] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Di ctionary; Oxford, The Clarendon Press, 1960, p. 149.

[14] Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga III; JAZU, Zagreb, 1973, str. 52.

[15] Đura Daničić, Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Dio I, Jugoslavenska akademija znanosti i umje tnosti; Zagreb, 1880-1882, str. 98.

[16] Daniel Smith, Cuneorum Clavis: The Primitive Alphabet and Language of the Ancient ones of the Earht; Edited by H. W. Hemsforth. London: Printed for the Editor At The Chiswick Press, 1875, pg. 96.

[17] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pg. 74.

[18] S. F. Dunlap, The Origin of Ancient Names of Countries, Cities, Individuals and Gods; Cambridge, Metcalf and Company, 1856, pg. 7.

CBETAЦ JE CBИTAЦ, CBИTAЦ JE CBETAЦ