ISTINA O "ISTINAMA"

Bog je Duh, svjesna inteligentna kreativna sila koja ispunjava sav kosmos i sve u kosmosu. Od svih ze-maljskih stvorenja jedino je čovjek u svojoj gordosti i pohlepi skoro potpuno prekinuo vezu sa svojim Stvoriteljem. Bog čovjeku nikad ni jednu riječ nije iz-govorio ljudskim glasom, nego mu govori iznutra kroz dušu, srce, razum i savjest.

Slobodom svoje gorde volje pojedinci, grupe i dru-štva ljudi mogu sebe odvojiti, otuđiti od Boga i pre-tvoriti sebe u neprijatelja Božjeg, ali kad to učini ve-lika većina ljudi, ljudi će se istrijebiti sa zemlje. Ar-hitekta Velike piramide tvrdi da će se to desiti iz-među 2035-2070. godine.

SVE JE POČELO 2020. GODINE (priča sa videa iz 2017. godine)

 

“Sve ono do čega su ti različiti istraživači od se-damdesetih godina došli govori sljedeće: postojeći svetski sistem je ušao u svoju bifurkacionu krizu 1974-75.. Ta kriza biće mnogo dramatičnija od svih kriza koje je čovječanstvo do tada ... Zašto? Zato što je to kriza istorijske demisije svetskog sistema kakav je postojao 500 godina posljednjih. To je svetski sistem poznatog kapitalizma.

Od ‘74-5 ... i zaista mi u stvari živimo u krizi is-torijske demisije svetskog sistema, koja ima svoje unutrašnje zakonomernosti, itd., i koja će kriza po svim tim projekcijama, i ove dvojice koje sam po-menuo, ali i njihovih raznih nastavljača, npr. danas kako to oni pišu, ona će biti... ona će da doživi svoj vrhunac oko godine 2020., to je sad za tri godine, i posle tog jednog očekivanog, da tako kažem, vr-hunca drame, transformacija istorijskih epoha, na-stupiće jedan period od jedno 20-30 godina sle-ganja terena, asanacije terena, itd., iznalaženja in-stitucionalnih, socijalnih i svih drugih mehanizama koji će da omoguće da se neki novi sistem, usput: ne nužno bolji sistem, može da bude i gori, sta-bilizuje oko godine 2050. To je slika!

... Znači, godina 2050. je otprilike ta godina kada svet izlazi iz ovog svega u čemu se mi danas nalazimo, što će verovatno biti još i ružnije i gore dok se to ne ispuca sve što ima, ovaj, ta godina 2050. je takođe godina do koje je došao nekoliko vekova ranije niko drugi nego Isak Njutn. Naime, Isak Njutn koji je poznat kao čovjek koji je otkrio zakone gravitacije, itd., u stvari je ceo život radio nešto sasvim drugo. On je bio neko ko se bavio aktivno alhemijom i astrologijom i jednom vrstom matematike, koju današnji, ovi ortodoksni matema-tičari i naučnici, tvrdi i dogmatiski, da tako kažem, svrstavaju u okultnu matematiku, nešto što nije baš ... itd. I u to vreme kad je Njutn to radio, to se isto tako to smatralo, tako da je Njutn, siromah, on je ceo život se bavio tim svojim glavnim poslom, nije ništa od toga objavio za života, ništa!

On je objavio ovu teoriju gravitacijae, itd., bio je član Kraljevskog društva, profesor na Kembridžu ... tamo ima jedan veliki spomenik njegov itd., ali ovo je ostavio u dubokoj, da tako kažem, anonimnosti zaključano iza sedam brava dubrovačkih, i tek ’95. godine, 1995. godine, ponešto od tih hartija je po-čelo da curi napolje, među kojima i jedan njegov rad gde on izračunava kad će da se dogodi kraj sveta na osnovu istraživanja, matematičkih istraživanja biblijskih tekstova, naročito Jovanove Apokalipse. Zaključak do koga je došao Njutn, kao jedan sasvim sigurno pouzdani matematičar, je bio da će svet kakav zna on, u tom trenutku u 17. veku, da se za-vrši oko godine 2056.

Tako se dogodilo, to je sad što kaže, istorija je čudo i duhovita jedna pojava, da je astrološka matema-tika Isaka Njutna iz 17. veka došla do istog rezultata kao i ova, da tako kažem, suva, stroga, nepriko-snovena matematika sa kojom je ovo isto pitanje razmatrano u 20. veku. Oba ta toka istraživačka su došla do zaključka da je godina, kod Njutna ’56., kod ovih oko ’56., ta godina.” (Ljubomir Kljakić, Stu-dija budućnosti; odlomak is intervjua, Radio Snaga Naroda, Mart 13, 2017, voditelj intervjua: Vesna Pe-šić, video: 30:00 : 44:00)

Arhitekta Velike piramide kaže da je kraj ciklusa našeg svijeta između 2035-2070. godine.

Novo najavljenje:

…………………………

“Ljubomir Kljakić (Sinj, 1951) je srpski politikolog, sociolog, antropolog, istraživač i pisac. Bio je ure-dnik i izdavač u nekim od najbitnijih redakcija i kulturnih i izdavačkih kuća Jugoslavije — Student, Vidici, Studentski kulturni centar u Beogradu, „Pro-sveta“, „Nolit“, „Rad“ itd.” (Vikipedija)

ISPLAŽENI JEZIK VILENDORFSKE VENERE

Isplaženog jezika Venera iz Willendorfa je iz perioda mlađeg od perioda vinčanske kulture (kip od kreč-njaka, 11,1 cm visine, Naturhistorisches Museum Wien, Austria). Isplaženi jezik je solarni simbol ar-janske, tj. tračke vedske duhovnosti.

ZAŠTO ĆUTANJE O MOTIVU ISPLAŽENOG JEZIKA

Motiv isplaženog jezika traje od Karahan Tepe kulture do stećaka 19. vijeka.

HRAM KRALJA SOLOMONA

Jedno razmišljanje o Solomonu i njegovom hramu:

"U masonskom obredu hram kralja Solomona uzet je kao simbol. Zgrada i obnova hrama u Jerusalimu scenski su predstavljeni u radu lože i u ceremoniji inicijacije, predstavom na riječima ujednačenih sa radnjom primjenjenom nad kandidatom sa opome-nom, upozorenjem ili ohrabrenjem tokom odvijanja ceremonije. Mjere i proporcije hrama postoje kako bi se unijela nauka o brojevima, formi i proporciji onako kako se ispoljavaju u arhitekturu povezujući ih sa ‘duhovnim hramom’ s kojim svi imaju iste, iako manje vidljive veze. Simbolizam je uklopljen u ide-alne odnose više nego na stvarna postojanja ili is-torijske događaje. SOL-OM-ON predstavlja ime bo-žanstva na tri jezika, a biblijska istorija bez sumnje je alegorija ili mit o bogu Suncu. Ne postoji vjero-dostojna istorija izgradnje bilo kojeg takvog hrama u Jerusalemu, a nedavna istraživanja i mjerenja uve-liko su promijenili ranije date okvire. Hiram Abif dra-matično je predstavljen kako je izgubio život kad je hram bio skoro završen, ali je ipak zabilježeno da je nakon završetka hrama godinama gradio i ukraša-vao palatu za Kralja. Dodajmo ovim dokazima i činjenicu da je hram bio sagrađen bez lupe čekića ili bilo kakvog željeznog alata, pa je tako sličan onome drugom 'duhovnom hramu’, ne pravljenog rukama, vječitom na nebesima, i bukvalni i istorijski prikazi nestaju i simbolizam stoji istaknut u jasnom reljefu." [1]

Iz citata izdvajamo dio o smislu mjera Solomonovog hrama:

"Mjere i proporcije hrama postoje se kako bi se uni-jela nauka o brojevima, formi i proporciji onako kako se ispoljavaju u arhitekturu povezujući ih sa ‘duhov-nim hramom’ s kojim svi imaju iste, iako manje vid-ljive veze."

Kosmos je Božja arhitektura, nebeska tijela su Bo-žja arhitektura, Zemlja je Božja arhitektura, Velika piramida je Božja arhitektura, Solomonov hram je Božja arhitektura, sve stvoreno je Božja arhitektura u kojoj su nauka o brojevima, forme i proporcije povezane sa "duhovnim hramom". Ovo su brojevi mjera Solomonovog hrama:

• visina portala: 120
• dužina hrama: 60
• visina hrama: 30
• širina hrama: 20

120 x 60 x 30 x 20 = 4.320.000

Šta označava broj 4.320.000? Dan ima 24 sata, sat ima 60 minuta, svaka minuta ima 60 sekundi pa je u 24 sata jednog dana ukupno 86.400 sekundi. I šta sad? Sad mjere Velike piramide, fizika i njene mjere prostora, brzine i vremena:

a) dužina jedne strane Piramidine baze: 231,92867 m,
b) dužina dviju strana Piramidine baze: 463,85734 m.
c) visina Piramide: 147,6505019 m.

A. Značenje dužine Pitamidine baze: ako bi se nešto kretalo brzinom 463,85734 m/s, za 86.400 sekundi prešlo bi 40.077,27418 km = dužina Zemlji-nog ekvatora.

B. Značenje Piramidine visine: ako bi se nešto kretalo brzinom 147,6505019 m/s, za 86.400 se-kundi prešlo bi 12.757,00336 km = dužina Zem-ljinog ekvatorskog prečnika.

Jedan dan ima 86.400 sekundi, u pedeset dana je 4,320.000 sekundi i nije slučajno što se u Bibliji če-tiri puta naglasava značaj tih pedeset dana (Brojevi 23,15-16; Izlazak 23,16; Izlazak 34,22; Djela apos-tolska 2-4). Evo brojeva Solomonovog hrama kao broj sekundi:

120 x 60 x 30 x 20 = 4,320.000 sekundi = 50 dana.

Pomoću brojeva i proporcija Solomonovog hrama mjere Zemlje povezuju se i sa mjerama Kraljeve odaje u Piramidi.

Sve ovo što vam ovdje pokazujem, ovo ne postoji ni u jednoj od svih u svijetu postojećih knjiga o Velikoj Piramidi, to su moja vlastita otkrića. Jbga, da nisam ovo što jesam i ovakav kakav jesam, to bi od nekog poznatog izdavača davno bilo štampano i dostupno po knjižarama prvo među Srbima pa onda na mno-gim jezicima širom svijeta, ali, eto, ne može, nikome nije podobno ni vjerski ni politički.

..............................
[1] Jirah Dewey Buck, Mystic Masonry, or, the Symbols of Freemasonry and Greater Mysteries of Antiquity [Supplemental Harmonic Series, Vol. V], Chicago: Indo-American Book Company, 1911, p. 81-83.

BAGRA, BAGREM I BAGRENICA

Riječ BAGRA znači CRVEN, kod Domentijana i Sa-ve BAGRЬ sa značenjem PURPURA, svijetloljubi-časta [1]. Sinonim nazivu BAGRA Je TANGA [2]. Polazno značenje je ŽARITI potvrđeno u ruskom. BAGATH sa smislom VATRA KOJA TINJA [3]. Ime cara Konstantina Porfirogeneta prevode neki naši istoričari kao BAGRENOROĐENI.

U staroperzijskom, u Zend Avesti riječ BAGA znači BOG ili BOŽANSTVO, sanskrit BHAGA [4]. Hindski BĀGĀ je ČASNA ODORA [5]. Deminutivi od BĀG na hindskom glasi BĀGIYĀ, na perzijskm BĀGIĆA i znače CVJETIĆ [6].

Galski BAG je SREĆA, BLAGOSLOV [7], BAGAD je MNOŠTVO [8], BAGWN znači SILA, MOĆ [9]:

BAG > BAK > BAKUS: sumerski BAKUŚ je BOG VINA, grčki BAKKHOS (Βάκχος), latinski BACCHUS [10].

Sumersko BAG, BAK ili PAG je SOKO, ptica Velikog boga Ukua [11], egipatski BAG je bog datula, bog vina i žita poznat i pod imenima BASA i BESA [12], sanskritsko BHAGA, bog davalac, bog blagostanja, sreće i napretka; sanskritsko BAGHA je bog sud-bine [13], trački (frigijski) BAGAIOS, grčki ZEVS [14], gotski i starobritonski BŌGVI, džin poljopriv-rede i pašnjaka [15], latvijski BOGU [16], srbski BOG.

Bakar je po svojoj boji dobio ime: BAG > BAGAR > BAKAR. Evo i ovo: BAG > BAGLA > BAKLA = BAKLJA = LUČA = VATRA.

BAG je sinonim imenu BOG i BAG je korijenska osnova u riječima BAGREM, BAGRA i BAGRENICA sa značenjem CRVEN, PURPURA i tome je sinonim TANGA jer keltsko TAN znači VATRA [17] i osnova je u srbskim ličnim imenima TANASIJA, TANASKO, TANKOSA, TANA, a tu je i puška TANDŽARA. U nazivu BAG osnova je sumersko AG sa značenjem PLAMEN, VATRA [18]. Od AG izvedeno je sanskrit-skog AGNI što je isto srbskom OG u OGANJ i zbog toga je BAG = ŽAR = VATRA = CRVEN = OGANJ = BOG.

Pošto BAG znači BOG, svilene i zlatnom žicom ve-zene haljine srednjovijekovnih vladara nazivane su BAGRENICE. BAG je BOG, dakle su BAGRENICE od srednjovijekovne aristokratije smatrane kao BO-ŽANSKE HALJINE za BOŽANSKE VLADARE, iako je u prostom narodu riječ BAGRA poprimila pežo-rativno značenje: ŠLJAM, OLOŠ.

Što se BAGREMA tiče, masoni smatraju bagrem svetim drvetom od kojeg je i biblijski Kovčeg zavjeta bio napravljen:

BAG + REM > BAGREM = BOŽANSKI ili još pre-ciznije: BAG znači BOG, a galsko REM je BAL, BEL, tj. SUNCE [19] i bukvalno BAGREM je drvo BOGA SUNCA.

...............................
[1] P. Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srp-skoga jezika, Knjiga I, JAZU, Zagreb, 1971, str. 90.

[2] Ib.
[3] Ib.
[4] Dhanjibhai Framji, On the Origin and Authenticity of the Arian Family of Languages, the Zand Avesta and the Huzvarash; Bombay, The Union Press, 1861, p. 121-122.
[5] John Thompson Platts, A Dictionary of Urdū, Classical Hindi, and English; A Dictionary, Hindū-stānī and English; London, Sampson Low, Marston & Company, 1884, p. 123.
[6] Ib.
[7] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, p. 115.
[8] William Owen Pughe, A Dictionary of the Welsh Language, Vol. II, Denbigh: Printed and published by Thomas Gee, 1832, p. 146.
[9] Ib. p. 147.
[10] Laurence Austine Waddell, A Sumer-Aryan Dictionary, Part I, Introductory; London, Luzak & Co., 1927, p. 26.
[11] Ib. p. 25.
[12] Ib. p. 26.
[13] Ib.
[14] Ib.
[15] Ib.
[16] Ib.
[17] Jean-Baptiste Bullet, Ib. Tome III, pg. 400.

[18] Laurence Austine Waddell, Ib. p. 6.
[19] Jean-Baptiste Bullet, Ib. p. 302.

SPOR, SPORI I ŠPORET

 

Preovladava mišljenje da nazivi ŠPORET ili ŠPO-RAT potiču od novonjemačke složenice SPAR-HERD koje je složeno SPAR (ŠTEDJETI) i HERD (OGNJIŠTE) te bukvalno značenje tome je ŠTE-DNO OGNJIŠTE ili ŠTEDNJAK. Njemačko SPAR-HERD je osmišljena kovanica u periodu industrija-lizacije 19. vijeka [1], dok slavenske riječi ŠPARATI (štediti) i ŠPARTATI (kretanje tamo-amo, povlačiti linije tamo-amo) postoje mnogo prije 19. vijeka. Tu je još jedna veoma bita jezička činjenica: novonje-mačko SPAR u SPARHERD i srbsko SPOR u ŠPO-RET i ŠPORAT nisu istog oblika, SPAR nije isto ob-liku SPOR koje je keltska riječ:

a) SPOR = OGNJILO, KRESIVO, OCILO; PODSTI-CAJ; POKRETAČ; INICIJATOR; KANDŽA [2];

b) SPOR = KREMEN [3];

c) SPORADAIR = MAJSTOR za PRIBOR za POT-PALU VATRE: KREMENA i OGNJILA, OCILA ili KRESIVA [4].

Keltsko SPOR smislom je vezano za VATRU i gle:

SPOR > SPORET > ŠPORET, ŠPORAT.

Gaelik SPOR ima i sljedeća značenja: IZAZIVANJE, PODSTICANJE, NAPREDOVANJE [5]; SPORACH znači KAO KREMEN, ČVRST, JAK, TVRD [6]. U starocrkvenoslovenskom takođe postoji riječ SPOR sa značenjem IZDAŠAN, OBILAN, BERIĆETAN [7].

Galsko SPOR i SPORA su nazivi za MAMUZA [8]. MAMUZA je okrugla i NAZUBLJENA sa puno OŠ-TRIH ŠILJAKA, baš kao SUNCE sa ZRAKAMA, dakle je nekad u davna vremena Sunce nazivano SPOR jer je VATRA baš kao prepirke i svađe među ljudima kad izbije neki SPOR i to je keltska riječ [9].

Galsko POR u SPOR ima isto značenje kao i PAR, PER, PIR, PUR sa značenjem BAL, BEL, SUNCE [10].

Da se SPOR, od kojeg je preko oblika SPORET postalo ŠPORET i ŠPORAT, odnosilo na SUNCE, do-kaz su srbske riječi SPOREDNO (sa strane, od-vojeno) i SPORADIČNO (povremeno): ZRAKE su sa strane Sunca, odvajaju se od Sunca kao SPORE sjemena, a SPORADIČNO je vrijeme vezano za Sunce.

SUNCE je SPOR, OGNJILO, OCILO ili KRESIVO, INICIJALNA VATRA; ZRAKA je SPOREDNA SPO-RA, tj. SJEME SUNCA koje oplođuje zemlju; SPO-RADIČNO je VRIJEME. Od SPOR je izvedeno ŠPORET ili ŠPORAT u kojem se loži i gori VATRA.

Prokopije Cezarijski (6. vijek) kaže da su se Slaveni i Anti u stara vremena zvali SPOR [11]. SPORI (grčki: Σπόρους) je naziv po SUNCU. SPOR je SUNCE, SPORI su SUNČEVI, SUNČANI, SJAJNI, SLAVNI. Simbol SPORA je OGNJILO, OCILO ili KRESIVO.

............................

[1] Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga III, JAZU, Zagreb, 1973, str. 409.

[2] Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. III; Published by Herne Bay: E. Macdonald & CO., 1902-, p. 886.

[3] Ib.

[4] Ib.

[5] Ib.

[6] Ib.

[7] Petar Skok, Ib. str. 313.

[8] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome III; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, p. 372.

[9] Edward Dwelly, Ib.

[10] Jean-Baptiste Bullet, Ib. p. 271.

[11] H. B. Dewing, Procopius, History of the Wars, Book VII, Ch. 14, 29-30; Cambridge, Massachu-setts: Harvard University Press; London: William Heinemann ltd., 1962, p. 273.

GRB ILIRIJE

 

 

 

 

Laičko je tumačenje da je na grbu Ilirije polumjesec sa zvijezdom. Nisu to polumjesec i zvijezda, nego vrijeme ljetnog sucostaja, dan ljetnog solsticija vi-dovdanske dugodnevice prvog dana ljeta, dana kad Sunce najranije izlazi, a najkasnije zalazi; dan u ko-jem se Sunce penje na svoj prestol u najvišoj ne-beskoj tački godine.

Zvijezda je Sunce kao jedina dnevna zvijezda, "po-lumjesec" je SERTA ili VIJENAC SLAVE, KRUNA i spada u najstarije solarne simbole.

Sunce iznad sazviježđa Sjeverna kruna (Corona Borealis) u danu ljetnog solsticija vidovdanske du-godnevice 8632. g. p.n.e (BC). Rozeta je Sunce na prestolu vijenca nebeske slave u najvišoj tački ze-nita sjeverne hemisfere.

VIJENAC SLAVE na latinskom je SERTA. Osnova SER u SERTA ima isto značenje kao SER u SE-RAFIM sa značenjeM VATRENI, PLAMENI, SJAJNI, BLJEŠTEĆI [2].

Od najstarijih vremena mnoge religije, mnogi narodi i tajna društva baštine simbol sa grba Ilirije jer je to simbol nevidljivog Boga Stvoritelja oličenog u Suncu na nebeskom prestolu.

..............................

[1] Charles Anthon, A Dictionary of Greek and Ro-man antiquities; New York: Published by Harper & Brothers, 1843, p. 877.

[2] Hastings, James with Selbie, John Alexander, A dictionary of the Bible, Vol. 4, Edinburgh: T. & T. Clark, 1909, pg. 458.

JEZIK, PISMO I NAROD SREDNJOVIJEKOVNE BOSNE

Stjepan II Kotromanić (Srebrenik 1292. - 28. sep-tembar 1353.) bio je bosanski ban od 1322. godine. Bio je sin bosanskog bana Stjepana I Kotromanića i srpske princeze Izabele .

Marta 15. 1333. g. Stjepan II piše povelju Dubrov-čanima i pri kraju povelje navodi:

“I zato stavljam ja (gospodin) ban Stefan svoj zlatni pečat, da je vjerovano, svaki da zna i vidi istinu. Tomu su četiri povelje ..a.. dvije latinske i dvije srb-ske i sve su pečatane zlatnim pečatima. Dvije su povelje u gospodina bana Stefana, a dvije povelje su u Dubrovniku. A to je pisano pod gradom pod Srebrnikom.” [1]

I kojim su jezikom govorili i pisali stanovnici Bosne? Govorili su srbskim jezikom i pisali srbskim pismom (azbukom), dok je kod Dubrovčana (Vlaha) jezik administracije bio latinski sa latinskim pismom.

Matej Ninoslav je bio bosanski ban u periodu od 1232. do 1250. godine. U jednoj od njegovih povelja Dubrovčanima piše:

"Az rab Božji Matej, a odmjelom Ninoslav, Ban Bo-s'nski Veliki, kle se Knezu Dubrov'ckomu Zan Dan-dolu i vsej opcine Dubrov'ckoj. Takom s'm se kletv'ju klel, kakom se je Ban Kulin klel: Da hode Vlasi svobodno, ih dobit'k, tako kako su u Bana Kulina hodili, bez vse habe i zledi. A ja kudje oblada, tudje si hodite prostrano i zdravo, a ja prijati kakore sam sebje, i nauk dati od vse zledi. A se pisah, imenom Desoje, gramatig Bana Ninoslava, velijega Bos'n-skoga, tako vjerno kakore u prvih. A se jeste: ako vjeruje Srbljin Vlaha, da se pri pred Knezem; ako vjeruje Vlah Srbljina, da se pri pred Banom, a inomu Vlahu da ne bude izma. Božere ti daj zdravije." [2]

U povelji od 22. marta 1240. godine [3] i marta 1249. skoro isto piše [4].

Dakle je jasno da bosanski ban Matej pravi ugovor sa Dubrovčanima koje on naziva Vlasima koji pišu latinskim, dok su stanovnic Matejine Bosne Srbi i pišu srbskim. Falsifikati? Sve dok se naučno ne do-kaže da su ove povelje falsifikati (ako su falsifikati), ovo su naučni istorijski izvori i naučni se ne mogu negirati.

..............................

[1] Franz Miklosich, Monumenta Serbica Spectantia Historiam Serbiae, Bosnae, Ragusii; Viennae, Apud Guilelmum Braumüller, 1858, LXXXIX.

[2] Ib. XXX.

[3] Ib. XXXV

[4] Ib. XXXIX

PEČAT ISTINE NA POTPIS ISPOD SVIH MOJIH OTKRIĆA

Tragati za istinom, pronalaziti istinu i objavljivati isti-nu da li je to grijeh i je li to protiv Boga i čovječnosti?

Istina je ponekad opora i gorka, ponekad blaga i mi-la, ponekad uznemirujuća i strašna, ponekad rados-na, ponekad plačevna, ali treba da znamo, ma kak-va bila, istina nikad nije naš neprijatelj jer svaka is-tina je od istinitog Boga.

Bog je istinom toliko blješteći da je nemoguće gle-dati ga tjelesnim očima i ostati živ pa se u Boga i u svaku istinu gleda duhovnim očima i po duhovnom sagledavanju istine treba da sudimo i postupamo. A šta mi često radimo?

Narodna poslovica kaže:

"Ko istinu gudi, gudalom ga po prstima biju."

Mi mrzimo, osuđujemo i napadamo onoga ko nam govori istinu jer nas istina uznemirava i povređuje i zbog toga većina ćuti o istini. Tako slobodoumni tragači za istinom postaju samotnjaci izvan sistema, izvan dogmi i hramova, sa bratom bez brata, sa rođakom bez rođaka, sa prijateljem bez prijatelja, sa plemenom bez plemena, sa narodom bez naroda, nikoga do Boga!

Ima li svrhe narodu kazivati istinu? Ne, nema svrhe jer narod mrzi znanje, mrzi istinu i mrzi onoga ko mu govori istinu!