O IMENU PORIJEKLU I POSTOJANJU SLOVENA

O tome kako je riječ SKLAV dobila značenje ROB, najkraće je rekao Petar Skok rekavši da je SKLAV je jednina od starogrčkog SKLAVOS (σκλάβος) i latinskog SCLAV mada u latinskom ne postoji riječ SCLAV sa opštim smislom ROB, nego se to isklju-čivo odnosi na SLOVENE, jedno od mnoštva onda-šnjih srbskih plemena.

“sklavb m (stsrp., 1470, 1485) 'rob'. Od srgr. σκλά-βος 'isto' < kslat. sclavus.” [1]

Najstariji pomen SLOVENA je iz 6. vijeka kod ro-mejskih istoričara Jovana Malalasa (oko 490 – 570) [2] i Prokopija iz Cezareje (500 – 565). Ime SLO-VENI Malalas piše Σκλᾶβοι (SKLAVOI). a Prokopije koristi nekoliko varijanti: Σκλαβηνοὶ (SKLAVENOI), Σκλαβηνὸς (SKLAVENOS), Σκλαβηνῶν (SKLAVE-NON), Σκλαβηνοί (SKLAVENOI), Σκλαβηνοῖς (SK-LAVENOIS) [3]. Gotskog porijekla Jordanes, Proko-pijev savremenik, ime SLOVENI na latinskom piše SCLAVENI (SKLAVENI) [4] i ovo istoričari tumače kao SKLAVI po grčkom SKLAVOS (Σκλάβος) sa značenjem ROBOVI".

U knjizi "A Greek-English Lexicon" iz 1883. godine od autora sa imenom Henry George Liddell (1855–1891) nema grčke riječi Σκλάβος (SKLAVOS). Ne-ma je ni u jednom od desetak izdanja od prvog 1843. do 1996. godine. Knjiga je sa preko 1750 stranica i preko 116.500 unesenih grčkih riječi, ali tu nema ni jedne grčke riječi sa osnovom Σκλά-, u grčkom riječ Σκλάβος ne postoji, nije postojala u antičkom grčkom, nema je u savremenom grčkom, ali je, kažu, "postojala u srednjem vijeku sa znače-njem ROB". Pošto SKLAVOS (Σκλάβος) nije grčka riječ, njen smisao se ne može tumačiti po tome šta su o Slovenima mislili i misle Grci, Latini i dušmani Slovena uopšte, nego njen smisao treba traži u je-ziku tih Slovena jer je to njihovo ime.

Da vidimo morfološki oblik imena SKLAVOS (Σκλά-βος) i SKLAVENOI (ΣΚΛABΗΝΟΙ ili Σκλαβηνοὶ). Prvo Malalaisovo SKLAVOS (Σκλάβος):

Naziv SKLAVOS (Σκλάβος) je od riječi SKLA (Σκ-λά) i sufiksa -VOS (-βος): SKLA-VOS (Σκλά-βος).

Šta je SKLA? To nije ni grčka ni latinska riječ, to je iz jezika SLOVENA 5-6. vijeka. Imena SLOVENI i SLAVENI smislom se odnose na riječi SLOVO (RI-JEČ) i SLAVA (SVJETLOST), dakle i riječ SKLA svojim smislom mora imati veze sa SLOVO i SLA-VA. Pogledajmo:

"Da su Sloveni već u davna vremena znali koristiti skla, svjedoče nazivi zajednički svim slovenskim jezicima: staros. šklo, p. szkło, r. steklo, b. šklo, sh. staklo, slov. steklo, lit. stisklis." [5]

Već u davna vremena Sloveni su znali koristiti SKLA, tj. staklo:

"Nema u obje kamare nego po jedna punjestra, i to male (vis. 80, a šir. 50 cm), i na njima su skla (sta-kla)." [6]

Ukrajinski SKLA i danas znači STAKLA. [7]

"Ali ovdje među nama živjeli su ljudi koji uopšte nisu znali za skla i nisu mogli biti Sloveni koji su naziv 'skla' ponijeli sa sobom iz zajedničke domovine na svom hodočašću u zemlje južne i zapadne Evrope." [8]

Šta je STAKLO? STAKLO je PROVIDNO, SJAJNO i reflektuje SVJETLOST. Od SKLA je SKLAD (harmo-nija), SKLADATELJ (stvaralac harmonije), SKLA-DIŠTE (skupna zaštita).

Osnova u SKLA je LA, jedno od drevnih imena Sun-ca. U galskom LA znači DAN, SVJETLOST [9]; kod naroda Centralne Afrike riječ LA znači VATRA, riječ LATAA je SUNCE [10]. Sumersko LA-A je MNO-ŠTVO, IZOBILJE, PUNOĆA [11]. Od LA je LAMPA, zatim ime boginje LADE i njen znak je u cvijetu bilj-ke LADOLEŽ. LA je u LASTA koja je vjesnik proljeća sa repm u znaku zrake: ᐳ. Kad smo radosni, sve je LAKO i LASNO. Od osnove LA je izvedenica KLA u KLAS, KLASA, KLAPA, KLATNO, KLANAC, prezi-me KLAJIĆ, itd. Kad se nešto SKLANJA, prostor postaje ČIST. Dubrovčani 16. vijeka za ČLAN govo-rili su KLAN [12] što je keltska riječ za ROD, PLEME. Od KLA je latinsko CLARUS sa značenjem SJAJAN, SVIJETAL, SLAVAN [13]. Evo kako je nas-tala riječ SKLA:

LA > KLA > SKLA

LA je SUNCE, SVJETOST, DAN i od LA je SKLA koje reflektije SVJETLOST. Ovo KLA u SKLA dalo je anglo-saksonsko CLAWU (čitaj se KLAVU) i engles-ko CLAW (čita se KLO) sa značenjem KANDŽA, a izvorno znači ZRAKA. Tako SKLA u SKLAVI znači ZRAKE, TRAKE, SVJETLOST, SJAJ, SLAVA. Tako Malalasovo Σκλάβος (SKLAVOS) i Jordanesovo SCLAVENI (SKLAVENI) znači SVIJETLI, SJAJNI, SLAVNI, a imena koja navodi Prokopije još su svjetlonosnija:

ΣΚΛA + BΗΝΟΙ = SKLA + VENOI ili SKLAVENI > SLAVENI.

Osim SKLA za STAKLO je kod starih Slovena i na-ziv SKLO:

SKLO + VENI > SLOVENI.

SKLA ili SKLO je SVJETLOST, SJAJA, SLAVA, a osnova VEN u VENOI (βηνοὶ) je u slovenskom imenu VE-NERA i to je DANICA, tračanska VENDIS ili BEN-DIS (Bενδῖς), kod Latina VENUS sa značenjem LJEPOTA, LJUBAV, PRIVLAČNOST, MAMLJE-NJE, MILINA [14]. Keltsko VEN znači ČIST, BIJEL, LIJEP, KRASAN i sinonim je nazivima BEN, FEN, VAN i VIN sa izvornim smislom SUNCE [15]. VEN je u imenu VENETI:

"Što se tiče samih Veneta, ne može da se ne pri-mijeti da susrećemo tri plemena ili naroda ovog imena u drugim dijelovima svijeta, osim onih u Italiji, i to: galsko pleme Veneta na obali Armorike; Venedi ili Veneti kod Tacita, sarmatsko ili slovensko pleme na obalama Baltika; i Heneti ili Eneti čije se pos-tojanje spominje u Paflagoniji u Homerovo vrijeme {Ilijada, II. 850)" [16]

Homer spominje Enete (Ένετοί) kao saveznike Tro-janaca. Sarmatsko ili slovensko ujedno znači srb-sko, jer i Sarmati su Srbi [17]:

„Vendi, Veneti ili Slaveni, koji su, kada su prvi put postali poznati u Evropi, bili naseljeni na granicama Italije prema Tirolu i Kranjskoj, postepeno su se pro-širili u Retiju, ili zemlju Grisona, u Švabsku i vjero-vatno u Frankonsku. Ova rasa trenutno zauzima cijeli prostor između gore spomenutih zemalja i istočne obale Jadranskog mora, s jedne strane, i Ledenog okeana s druge strane. Potomci drevnih Slavena prodrli su u Kamčatku, naselili Aleutske otoke i možda prešli na sjevernoamerički kontinent. Stanovništvo Rusije, dijela Turske i posjeda Austrij-ske kuće sastoji se gotovo isključivo od Slavena.“ [18]

"Svi istoričari se slažu da su Slaveni, Veneti ili Sarmati prvobitno živjeli na obalama Tanaisa, Palus Maeotide i Kimerijskog Bosfora, zemalja koje leže istočno od Ilirije i Dalmacije." [19]

"Fizičke osobine prostranog naroda poznatog pod imenima Slaveni, Vendi ili Veneti, Geti, Jazigi, Anti i Srbi, uveliko variraju u zavisnosti od klime zemlje koju naseljavaju njegove različite grane." [20]

Stari naziv Slavena je Veneti, Iliri ili Tračani, zajedno sa svim tračkim i sarmatskim narodima:

"Ova ljudska rasa je drevna i generalno se kaže da su stekli veliku slavu dok su naseljavali regiju okre-nutu prema Jonskom moru. Sada se obično nazi-vaju Bosancima, ali Dalmatinci, Mizijci, Tribali, pa čak i Sarmati, koriste gotovo isti jezik, ili ne mnogo različit, tako da se međusobno razumiju bez teš-koća." [21]

Kimerijci i Tračani su bili jedan narod (Strabon i,3,21; xii,1,8). Kasnije su Kimerijci nazvani Kimbri, nakon čega su nazvani Kelti pa Gali i svi su oni grana Tračana. Trački Geti su kasnije nazvani Goti i oni su Slaveni:

„U svim ovim zemljama bili su jedan te isti narod, iako podložni različitim knezovima i poznati pod raz-ličitim imenima. Tako su se u Kimeriji, Sarmatiji, Ski-tiji nazivali Kimerijci, Sarmati, Skiti; u Trakiji, Dakiji i Meziji, Tračani, Dačani i Mezijci; a u blizini Istra i Ponta, Iliri i Ponti. Što se tiče naziva Zapadni Goti, koje su Latini omekšali u Vizigoti i Ostrogoti, razli-kovali su se po imenima, kako Grotius pokazuje preko Jornanda, prije nego što su napustili Skan-dinaviju, nazivajući se Zapadni Goti i Ostrogoti, ili Zapadni i Istočni Goti, prema njihovom položaju tamo na istoku i zapadu, pri čemu su prvi naseljavali onaj dio Skandinavije, koji graniči s Danskom, a drugi istočnije dijelove, koji leže na Baltiku. Ono što Jornandes piše o raznim migracijama i naseljava-njima Gota, u potpunosti se slaže s onim što čitamo kod antičkih grčkih i latinskih autora o raznim mi-gracijama i naseljavanjima Geta. I zaista, da su Goti i Geti bili jedan te isti narod pretpostavljaju svi pisci koji su blistali u ili blizu vremena kada su oba car-stva bila pod njihovom vlašću." [22]

Dačani Geti ili Goti su Tračani i oni su Sloveni na Balkanu i izvan granica Rimskog carstva:

"Geti ili Slaveni napadaju granicu Trakije..." [23]

I da zaključimo ko su bili Slaveni:

"Sedma knjiga govori o neuređenim redovima Ri-mljana i njihovim hrabrim uspjesima protiv Slavena ili Geta; jer su se tim imenom ranije nazivali." [24]

I laže ko god kaže da su se Sloveni doselili na Balkan jer su oni pod raznim imenima svojih ple-mena bili širom Evrope i još mngo šire:

Kako je došlo do toga da sjajne, svijetle i slavne SKLAVENE i SKLAVENOE prozovu robovima? To je zbog toga što su hrišćani srednjeg vijeka masovno hvatali nekrštene SKLAVENE i prodavali ih po svim ondašnjim pijacama roblja: "Evo SKLAVENA, mladi, zdravi i jaki! Kupuj, gospodo!" Tako i danas dušmani tvrde da SKLAVENI znači ROBOVI (ime SLOVENI ili SLAVENI pojavljuje se tek 1050. godine u Nes-torovom Ljetopisu).

Isplaženi jezici na slovenskim idolima, amajlijama i stećcima od najstarijih postpotopskih vremena svje-doče kontinuitet njihovog bitisanja na Bliskom isto-ku, u Maloj Aziji, Balkanu, Egiptu, njihovo širenje Evropom, Azijom i migracije preko Azije u obe Ame-rike.

Nažalost, od sredine 19. vijeka ideologije tajnh dru-štava judaizma, hrišćanstva i islama u rukovodnim strukturama svojih država svu istorijsku istinu Slo-vena pretvaraju u laž. Te laži prihvataju i sve ma-sovnije šire neupućeni vjernici tih religijskih ideo-logija u koje spadaju i današnji srbski pravoslavci, hrvatski katolici i bošnjački muslimani.

....................................

[1] Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga III, JAZU, Zagreb, 1973, str. 260.

[2] B. G. Niebuhr (Barthold Georg Niebuhr), Corpus Scriptorum Historiae Byzantinae: Ioannes Mallalas, Chronographia; Bonnae, Impensis Ed. Weberi, 1831, pg. 490.

[3] Procopius, History of the Wars, VII. 14. 2, 4, 7, 14, 16, 18, 22; 30. 4; VIII. 25. 1, 10.

[4] Jordanes, The Origin and Deeds of the Goths, V. 33.

[5] Václav Křížek, Z dějin starých Slovan; v Táboře, Nákladem Karla Janského, 1883, str. 52.

[6] Nikola Ljubidrag, Pridvorska kaznačina u Konavlima; Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, Knjiga VIII; JAZU, Zagreb 1903, str. 107.

[7] C. H. Andrusyshen and J. N. Krett, assisted by Helen Virginia Andrusyshen, Ukrainian-English Dictionary; Originally published: The University of Saskatchewan, Saskatoon, Can. 1995, pg. 970.str. 970.

[8] Martin Kříž, Kůlna a Kostelík; Brno, Nákladem Musejniho spolku brněnského, 1891, str. 255.

[9] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome III; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pg. 64.

[10] Arthur James Johnes, Philological proofs of the original unity and recent origin of the human race, Apendix A., London: Samuel Clarke, 1843, pg. 4-7.

[11] John Dyneley Prince, Materials for a Sumerian Lexicon, Leipzig, J. C. Hinrichs’sche Buchhandlung, 1908, pg. 215.

[12] Pero Budmani, Rjecnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Dio V; JAZU, Zagreb, 1898-1903, str. 93.

[13] Francis Edward Jackson Valpy, An Etymological Dictionary of the Latin Language; London: Printed by A. G. Valpy, 1828, pg. 84.

[14] Ib. pg. 501.

[15] M. BulletM. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Ib. pg. 468.

[16] William Smith, A Dictionary of Greek and Roman Geography, Vol. II; London, John Murray, 1873, pg. 1272.

[17] Ib. pg. 914.

[18] Frederic Shoberl, Illyria and Dalmatia, Volume I, Introduction xi-xii; London, Printed for R. Ackermann, 1821.

[19] Ib. xiii.

[20] Ib. xvii-xviii.

[21] B. G. Niebuhr (Barthold Georg Niebuhr), Corpus Scriptorum Historiae Byzantinae: Laonicus Chalcocondylas, De rebus Turcicis, L. X; Bonnae, Impensis Ed. Weberi, 1843, pg. 530.

[22] An Universal History from the Earliest Account of Time to the Present: Compiled from Original Authors, and Illustrated with Maps, Cuts, Notes, and Other Tables. Vol. VII; London: Printed for T. Osborne, J. Osborn, A. Millar, J. Hinton, 1792, pg. 487.

[23] Barthold Georg Niebuhr, Corpus Scriptorum Historiae, Continuata 10, Immanuel Bekkerus, Theophylacti Simocattae, Historiarum, Libri Octo; Bonae, Impensis Ed. Weberi, 1834, pg. 9.

[24] Ib. pg. 14.

ISPLAŽENI JEZIK ANTROPOMORFNOG SUNCA U VERI SRBA

Drevna srbska reč VERA ili VIRA znači ISTINA, la-tinski VERUS [1]. Reč VERA ili VIRA bila je ZAK-LETVA SRBA jer VERA je ISTINITA REČ. Tako i la-tinsko VERO, VERATUM znači GOVORITI ISTINU [2].

A sad dobro otvorite uši:

"U početku beše reč, i reč beše u Boga, i Bog beše reč.

Ona beše u početku u Boga.

Sve je kroz nju postalo, i bez nje ništa nije postalo što je postalo.

U njoj beše život, i život beše videlo ljudima.

I videlo se svijetli u tami, i tama ga ne obuze." (Jo-van 1, 1,5)

I tu je ezoterijski, istiniti smisao pojma REČ, gr. λό-γος, jer osnova VER u VERA značI SUNCE [3]:

"BOG JE SUNCE I ŠTIT." (Psalm 84,11)

Shvatate li poentu crkvene ezoterije u crkvenim eg-zoterijskim pričama o crkvenom Isusu Hristu? ISUS HRIST je SUNCE i tako su verovali srbski krstjani i zbog toga su na stećcima prikazi antropomorfnog Sunca isplaženog jezika.

Motiv isplaženog jezika antropomorfnog Sunca i svjetlosnih božanstava traje kod Srba od prvih post-potopskih praistorijskih vremena Karahan Tepe kul-ture i kulture Lepenskog Vira pa skoro do 20. veka savremenog doba. I? Šta ćemo sa ovom temom? Jesmo li kolokvirali, ili smo pali na ispitu VERE?

..............................
[1] Francis Edward Jackson Valpy, An Etymological Dictionary of the Latin Language; London: Printed by A. G. Valpy, 1828, pg. 505.
[2] Ib. pg. 501.
[23 Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome III; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pg. 468.

KO SU VJERNICI KOJI SVOG BOGA ŠTITE OD ISTINE

Isplaženi jezici na srpskim idolima, amajlijama i stećcima od najstarijih postpotopskih vremena svje-doče kontinuitet bitisanja Srba na Bliskom istoku, u Maloj Aziji, Balkanu, Egiptu, njihovo širenje Evro-pom, Azijom i migracije preko Azije u obe Amerike. Eto razloga zašto lažovi ne mogu priznati postojanje isplaženih jezika na srbskim idolima, amajlijama i nadgrobnicima, jer ova istina ruši sve njihove vjer-ske, istorijske i nacionalističke zablude, greške i la-ži. Služitelji demona ne mogu priznati Istinu pa ne mogu priznati da vide isplažene jezike.

Bog SPC nije Bog. jer negovi sljedbenici LAŽU na puna usta, javno bez stida i srama LAŽU i kad vide ISTINU pred sobom, samo ĆUTE, neće da je podr-že i posvjedoče, jer oni NE VIDE ISTINU, MRZE ISTINU I PLJUJU ISTINU. Oni SVOG BOGA ŠTITE OD ISTINE. I kakav je njihov srbski BOG koji po Pismu treba da je PUT, ISTINA I ŽIVOT? Za PUT je lako, mnoštvo je religijskih PUTEVA, ali vjernici BO-GA SPC ne idu PUTEM ISTINE, jer LAŽU, dakle NE IDU ni PUTEM ŽIVOTA. I kako oni, tako i hrvatski katolici i bošnjački muslimani u svojim vjerama, pot-puno isto: ni oni "ne vide" isplažene jezike!

Pokvarene duše pokvarini čovječe i pokvareni na-rode! Iako vidiš isplažene jezike, glumiš da ne vidiš i ćutanjem kriješ njihovo postojanje. Znaj da sjeme pokvarene duše pokvarog čovjeka, pokvarenih ljudi, pokvarenog naroda i pokvarenog čovječanstva Bog ne popravlja, Bog to vatrom pali i novim sjemenom svoju njivu sije.

P.S. Dnevna božanstva Sunca Lepenskog Vira ima-ju pravolinijska, horizontalna usta, a usta noćnih božanstava su kao "usta" Mjeseca i usta ribe.

ZAVRŠNA FAZA POROBLJAVANJU SVIJETA

Ko su ovi koji dolaze kod mene, gledaju napisano, osmatraju slike i samo ćute kao da nisu ljudi, nego nečiji roboti? To i jesu roboti, biološki roboti u ljud-skim tijelima programirani od svojih ideologa.

Roboti nemaju osjećanja i intelektualni sadržaji čla-naka ne mogu da im se sviđaju ili ne sviđaju, ne mogu da se raduju niti ljute zbog napisanogj jer ro-boti ne mogu da razmišljaju o pročitanom, ne mogu kritički da procjenjuju napisano i samo ćute. Roboti nemaju osjećanja i ne klikaju na simbole osjećanja ispod objava, ne klikaju na "sviđa mi se", nema zna-kova za "ljut sam", nema znakova za "smiješno", nema znakova čuđenje, nema komentara, ništa. Pokušavao sam da ih naljutim i osvijestim raznim uvredama, ali roboti ne znaju šta su uvrede i ćute.

Ko su vlasnici ovih čovjekolikih robota? Vlasnici su programeri koji su napisali Bibliju i Kuran. Kroz ove dvije knjige u ljude nekad normalnog razuma i nor-malnog ljudskog ponašanja programeri su ubacili svoje programe i blokirali ljudima slobodu mišljenja i slobodu normalnog ljudskog ponašanja. Ovi biološki roboti veliki su vjernici Biblije i Kurana i po njihovom programiranom razumu te knjige su Božija riječ i Božija istina, iako su to knjige napisane radi os-tvarenja globalne vlasti vavilonskih Velikih magova, tajnog Nimrodovog društva i pisaca Biblije i to je bez uvijanja u alegoriju jasno napisano u Bibliji kroz usta lažiboga Jahvea:

αἴτησαι παρ᾿ ἐμοῦ, καὶ δώσω σοι ἔθνη τὴν κληρο-νομίαν σου καὶ τὴν κατάσχεσίν σου τὰ πέρατα τῆς γῆς. (Septuaginta, Psalm 2,8)

U prevodu na engleski to znači:

- Ask of me, and I shall give thee the heathen for thine inheritance, and the uttermost parts of the earth for thy possession. (King James Bible, Psalm 2,8)

Evo srbski prevod:

- Zaišti od mene, i daću ti neznabošce u nasljedstvo tvoje i krajeve zemaljske u posjed tvoj. (Psalmi 2,8)

Svom izabranom narodu Izraela biblijski Bog Jahve obećava predati sve nejudejske narode u nasljed-stvo i sve krajeve zemaljske Izraelcima u posjed što znači da je Izrael od Boga dobio pravo da porobi sve narode i sve krajeve zemaljske da proglasi svojim posjedom:

- I između stranaca koji budu kod vas, između njih kupujte i iz porodica onijeh koji budu kod vas, koji se rode u zemlji vašoj, i ti neka vam budu imanje. Oni će postati vaši i sinova vaših nakon vas, i biće vam svojina, da vam svaku službu vrše do vijeka; ali nad braćom svojom, sinovima Izrailjevim, niko nad bratom svojim da ne gospodari žestoko. (Levitima 25, 45-46)

I tu je svrha pisanja Biblije, tu je kruna Biblije i da-nas je u toku završna realizacija tog plana koji je javno počeo 2020. godine u globalnoj vojno-tero-rističkoj operaciji pod nazivom Korona, tj. Kruna Ko-vid-19.

ISTINA I MOTIV ISPLAŽENOG JEZIKA

Isplaženi jezici na srpskim idolima, amajlijama i stećcima od najstarijih postpotopskih vremena svje-doče kontinuitet bitisanja Srba na Bliskom istoku, u Maloj Aziji, na Balkanu, njihovo širenje po Evropi i migracije preko Azije u obe Amerike. Eto razloga za-što lažovi ne mogu priznati postojanje isplaženih jezika na srpskim idolima, amajlijama i nadgrobni-cima, jer ova istina ruši sve njihove vjerske, isto-rijske i nacionalističke zablude, greške i laži. Služi-telji demona ne mogu priznati da vide isplažene jezike.

VLAH I VLASI

Danas skoro svi porijeklo imenu VLAH vide u hi-potetičkoj, dakle nikad postojećoj staronjemačkoj ri-ječi *WALHAZ za koju tvrde da je značila STRA-NAC. Gdje i u kojem pisanom izvoru staronjemač-kog oni nađoše zapisanu tu riječ? Nigdje, izmislili, slagali!

Staroengleski je iz anglosaksonskog nastao te je staroenglesko WALH (WÆLH) sa značenjem TU-ĐIN, ROB [1] postanjem od anglosaksonskog WE-ALH sa istim značenjem [2], koje je u starom gor-njenjemačkom glasilo WAL(A)HER [3}.

Ovdje treba naglasiti i to da je anglosaksonsko WE-ALH (množina: WEALHAS, WEALAS, WEALLAS, WEALAN sa značenjem STRANACI, TUĐINI, SLU-GE, ROBOVI) u staroholandskom i staronjemačkom glasilo WALE, u množini WEALE [4].

Kumre ili Gale Staronijemci su zvali WEALE, WE-ALH, WALLIA i WALLI narod [5] i od tog anglosak-sonskog postalo je staroenglesko WALH (WÆLH) kao naziv za Kumre, kod nas poznate pod imenom VELŠANI. Nigdje nema navodnog "staronjemačkog" WALHAZ.

Druga važna stvar je da anglosakonsko WEALH nema uvijek značenje STRANAC, TUĐIN, SLUGA, ROB, jer u polusloženici WEALH-BASO imenuje ukrasno drvo sa latinskim imenom "Vermillion" [6]. Anglosaksonsko BASO znači CRVEN [7]. Može li ukrasno drvo lijepih crvenih cvjetova biti STRANAC, TUĐIN, SLUGA i ROB? Ne, ovdje WEALH ne znači to, nego nešto drugo!

Anglosaksonscima WEAL, WEALH, WIEL značilo je STRANAC, TUĐIN, SLUGA, ROB [8]. Gle: anglo-saksonsko WEAL ne samo da označava Kumre (Velšane), nego takođe znači SVRTAK, KOVITLAC, ZVRK [9]. Izvedeno od WEAL je anglosaksonsko WEALC je OKRETANJE NEBESKIH TIJELA, RE-VOLUCIJA [10]. Šta je to kod Kelta? To su sve vrste SVASTIKA u koje spadaju i TRISKELI, sveti keltski simboli. Velški TROELL je SVRTAK, ZVRK, TRIS-KEL [11].

Ima li anglosaksonsko WEAL (naziv za Kumre ili Velšane i svastiku) neke etimološke veze sa nazi-vima VLAH I VLASI? Direktne etimološke veze ne-ma, ali ima značenjske veze koja upućuje na ZRA-KE, SVJETLOST, SUNCE.

Prvi pomen Vlaha je u vizantijskim izvorima 976. godine [12]. U knjizi “Slovenske starine” Šafarik tvrdi da prastaro ime VLAH izvorno znači čovjeka iz galskoga ili keltskoga plemena [13] i to se vidi u staronjemačkom WEALH sa značenjem OKRETA-NJE NEBESKIH TIJELA čemu su simbolika sve va-rijante SVASTIKE u koje spada i TRISKEL. Staro-njemačko WEALH ujedno je značilo TUĐIN, ROB jer su kroz 6-7. vijek hristijanizirani Skiti Alemani smatrali nekrštene za TUĐINE, ratovali protiv njih, pretvarali u robove, prisilno hristijanizirali i pretapali u Nijemce.

U riječi VLAH imamo V-LA-H.

Glas V u riječi VLAH je staroslavensko B koje je u modernom srpskom dalo U, ali se i danas na rus-kom "Otišao u grad" kaže ПOEXAЛ В ГОРОД. Dakle: V = U.

Korijenska osnova LA u riječi VLAH je jedno od starih imena Sunca. Kod naroda centralne Afrike riječ LA znači VATRA [14], LATTA je SUNCE [15]; galski LA je DAN, SVJETLO; irsko LA znači DAN, SVJETLO [16]; sumerski LA-A znači MNOŠTVO, OBILJE, PUNOĆA [17] i sve to dolazi od Sunca. Mnogo je srpskih riječi izvedeno da LA, npr. LAK (boja), LASTA, LAKO, LATICA, LADA, LAHOR, itd.

LA-H > LAH

Od LA izvedeno je LAH i ovo LAH je u akađanskom LAḪĀMU(M), LAḪĪMU sa značenjem DLAKAV, ČU-PAV, RUNDAV, KOSMAT [18]; LAḪMU(M) je DLA-KAVO, KOSMATO mitsko biće, čuvar mora, neba i zemlje [19]; LAḪRU(M) je OVCA, bukvalno STADO, definisano i kao LAḪAR [20].

V-LA-H > VLAH = DLAKAV, ČUPAV, RUNDAV, KO-SMAT. Svi Vlasi su nosili dugu kosu spletenu u PERČINE i po tome su Tračani zvani PERKE [21]. Kosa se sastoji od dlaka, dlake, naročito kose, su IZDANCI iz tijela kao ZRAKE iz Sunca. Asirski LĀ-HU je IZDANAK [22].

VLASI su sebe zvali ROMAN, jednina ROMAN. Za-virimo u sanskrit:

- ROMAN = DLAKA, VUNA, BRADA, KOSA [23].

- ROMAŚA = RUTAV, ČUPAV, DLAKAV, KOSMAT; OVCA, OVAN [24].

Keltski (gaelik) ROM je RUTA, MALJE, ČUPERAK, PERČIN, ROG [25], a gaelik ROMACH je BRADAT, RUTAV, KOSMAT, VLASAT [26]. Gaelik ROMAICHE znači BRADATIJI, RUTAVIJI, KOSMATIJI, VLASA-TIJI [27], gaelik ROMAS znači RUTAVOST, ČU-PAVOST, MALJAVOST, KOSMATOST, VLASATOST [28].

VLAH > VLAHI > VLASI.

Prelaskom H u S od oblika VLAHI dobijeno je VLASI (snaha > snasi). Tako LAS, LASI u VLASI daju riječi značenje SVJETLOST, SJAJ, ISKRIČA-VOST, PLAMEN, BLJESAK [29]. U keltskom gaeliku LAS je sa istim značenjem: SVJETLOST, SJAJ, IS-KRIČAVOST, PLAMEN, BLJESAK [30], gaelik UL-ACH je BRADA, BRADAT [31].

Grčkim pisano VLASI su βλάχοι. Od VLAH je ime VLAHO, grčki Βλάσιος, latinski BLAESUS i BLASI-US sa značenjem BLAŽEN, SVET, jer VLAH znači U SVJETLOSTI.

Od VLAH preko pridjeva VLAHI je srpsko ime VLASTIMIR (grčki: Βλαστίμηρος), ime raškog župa-na (vladao od 830-851. godine). Od njega je dina-stija VLASTIMIROVIĆA koji vladaju do 960. godine:

LA je SUNCE

VLAS je ZRAKA

VLAST je ZAKON

VLASI su RASENI, TRAČANI, kasniji RAŠANI, kelt-ski starosjedioci Ilirije. VLAH ne znači POKOREN. To što su još neki prozvani Vlasima, to njih ne čini originalnim Vlasima, jer oni svojim jezikom ne znaju i ne mogu objasniti značenja imena VLAH i VLASI.

...............................
[1] Old English Dictionary, pg. 625.
[2] Ib.
[3] Ib.
[4] Joseph Bosworth, A Dictionary of the Anglo-Saxon language; London: Longman, Rees, Orme, Brown, Green and Longman, 1838, pg. 443.
[5] Ib. pg. 442. 443.
[6] Ib. pg. 443.
[7] Ib. pg. 39.
[8] Ib. pg. 443.
[9] Ib. pg. 442.
[10] Ib.
[11] William Owen Pughe, A Dictionary of the Welsh Language, Vol. II; London: Printed for E. Williams, 1803.
[12] The Encyclopædia Britannica, Eleventh edition, Vol. XXVIII, New York, Encyclopædia Britannica, Inc., 1911, pg. 167.
[13] Pavel Jozef Šafárik, Slovanské starožitnosti, Dil I, V Praze, Nákladem Knéhkupce Bedřicha Tempské ho, 1862, str. 269.
[14] Arthur James Johnes, Philological proofs of the original unity and recent origin of the human race, Apendix A., London: Samuel Clarke, 1843, pp. 4-7.
[15] Ib.
[16] Ib.
[17] John Dyneley Prince, Materials for a Sumerian Lexicon; Leipzig, J. C. Hinrichs’sche Buchhandlung, 1908, pg. 215.
[18] Jeremy Black, Andrew George and Nicholas Postgate, A Consice Dictionary of Akkadian; Harrassowitz Verlag, Wiesbaden, 2000, pg. 175.
[19] Ib.
[20] Ib.
[21] Avgvsti Meinekii, Stephani Byzantii Ethnicorvm Quae Svpersvnt, Tomus Prior, Berolini, Impensis G. Reimeri, 1849, pg. 316.
[22] William Muss-Arnolt, A Concise Dictionary of The Assyrian Language, Vol. I; Berlin, Reuther, 1905, pg. 477.
[23] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dictionary, Oxford, The Clarendon Press, 1960, pg. 889.
[24] Ib. p. 890.
[25] Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. III, Published by Herne Bay: E. Macdonald & CO., The Gaelic Press, 1902-, pg. 769.

[26] Ib.
[27] Ib. pg. 770.
[28] Ib.
[29] Monier Monier-Williams, Ib. p. 899.
[30] Edward Dwelly, Ib. pg. 570.
[31] Ib. pg. 996.

NI DANAŠNJI SRBI PRAVOSLAVCI NISU VJERNICI ISTINITOG BOGA

Ovi stećci i ostali nadgrobnici, idoli i amajlije sa mo-tivom isplaženog jezika na antropomorfnim likovima Sunca i solarnih božanstava svjedoče moju jeda-naestogodišnju tvrdnju pred Bogom i narodom da današnji pravoslavni Srbi ne mogu svjedočiti ni onu istinu koju svojim očima gledaju, jer duha Istinitog Boga u njihovim dušama nema.

Današnji pravoslavni Srbi su lažovi srpske istine, jer ovi isplaženi jezici na srpskim idolima, amaj-lijama i nadgrobnicima od Karahan Tepe kulture i kulture Lepenskog Vira pa kroz milenije i svjedoče kontinuitet postojanja Srba u svijetu od praistorijskih vremena i na Balkanu sve do današnjih dana. Ovu istinu današnji Srbi pravoslavci ne mogu svojim duhom posvjedočiti jer im ova istina ruši sve laži njihog nacionalističkog kulta Nemanjića; ovu istinu današnji Srbi pravoslavci ne mogu posvjedočiti jer Istinitog Boga Istine u njihovim dušama nema.

Dvanaesta teče godina kako pišem na ovu temu, ali ovolika sloga u odbijanju istine je svjetski duhovni fenomen. Hiljade i hiljade su vidjeli šta pišem i šta pokazujem, ali od svih hiljada samo pet-šest svje-doka Boga Istine svjedoči istinu koju vide.

Da, takvo je danas po pitanju istine među Srbima i ostalima i sve njihove priče vjeri u Jedinog Istinitog Boga preobrazile su se u njihove nacionalističke na mržnji utemeljene klutove laži!

ŽRNOV JE IZ RIMSKOG VREMENA

Drevni grad ŽRNOV na Avali srušio je jugoslovenski kralj Aleksandar Karađorđević 1934. godine. ŽRN-OV je riječ srbskog jezika i pominje se kao utvrda iz kraja rimskog perioda i početka srednjeg vijeka:

"Nakon Novae su utvrde Kantabasa, Smornés, Kampés, Tanata, Zernés i Ducepratum." (Prokopius, Book IV, vi, 5, p. 288)

Novae je bila rimska tvrđava na južnoj dunavskoj granici u današnjoj Bugarskoj blizu današnjeg grada Svišova (Свищов).

"ZERNES (Ζέρνης, Prokop. de Aed. iv. 6. p. 288), tvrđava u Gornjoj Moeziji, vjerovatno Stara Oršava, na ušću rijeke Cerne." [1]

Grad Oršava (Orșova) je na sjevernoj strani Đer-dapske klisure u Rumuniji i ta strana nije pripadala Justinijanovoj imperiji Tamo se rijeka Cerna (Černa) uliva u Dunav i odmah tu je dunavsko ostrvo Ada Kale na kojem je bio rimski grad Ducepratum. (Δο-υκεπράτου).

Ime rijeke Cerna izvorno znači "crna", a ime Jus-tijanove tvđave je ZERNES (Ζέρνης) sa osnovom ZER i to je SJAJ, SVJETLO, VIDIK, dakle je ime ri-jeke suprotno imenu grada ZERNES:

ZER > ZERNES > ZERNOV

Gubljenjem samoglasnika E u osnovi ZER postaje ZRNOV. Istim putem od SERB postaje SRB, od SEREBRO postaje SREBRO, od SERMA postaje SRMA, od ZERMANJA postaje ZRMANJA:

ZERNOV > ZRNOV > ŽRNOV.

...................................
[1] William Smyth, Dictionary of Greek and Roman Geography, Vol. II; Boston: Little, Brown and Company, 1870, pg. 1337.

KERNUN SA DVOJA USTA I DVA ISPLAŽENOG JEZIKA?

Srbsko ŽER, ŽERA je od tračanskog GER:

“… Skt. gharmáḥ, tračanski germo- ‘vreo’, lat. for-mus …." [1]

“Tračanski ‘germo-‘ ‘toplo’, GERMAS (grad poznat po vrelim izvorima)….” [2]

Perzijski GERMA je TOPLO VRIJEME, LJETO. [3]

“GERMA (Γέрμη: Eth. Γερμηνός), takođe zvana Ίε-ρἁ Γέрμη, grad u Miziji, smješten između rijeka Ma-kestus i Rhindakus.” [4]

Gali su od Briga, Brigi su Tračani, te galsko CERN-NUN, tj. KERNNUN znači:

a) GER > KER (galski: CER) = GER = GOR = SER = CRVEN, ŽARAN [5];
b) NUN = NON, NAN, NEN, NIN = BAL = SUNCE [6].

Sve je išlo ovako:

a) GER > KER > CER > CERN = ŽARNO
b) CERN + NUN(OS) > CERNNUN(OS) = ŽARNO SUNCE.

........................................
[1] Basil Ferris Campbell Atkinson, The Greek Lan-guage, Second Edition, Revised, London, Faber and Faber Limited, 1933, pg. 40.
[2] J. P. Mallory, Douglas Q. Adams, Encyclopedia of Indo-European Culture, Fitzroy Dearborn Pub-lisher, London and Chicago, 1997, pg. 263.
[3] Sir James W. Redhouse, A Turkish and English Lexicon, Beirut, Libraire du Liban, 1987, pg. 1540.
[4] William Smith, Dictionary of Greek and Roman geography, London: John Murray, 1872, pg. 992.
[5] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Jo-seph Daclin, 1759, pg. 299, 633.
[6] Ib. Tome III, pg. 205.

CRNOGORSKA DINASTIJA PETROVIĆ NJEGOŠ JE IZ BOSNE

"Osman-Paši Skopljaku

Cetinje, 5. oktobra 1847.

Vladika crnogorski pozdravlja Osman-pašu Skopljaka, vezira skadarskog.

Došlo mije tvoje pismo od 17. febra[ra] o. g., u kojemu neke stvari smiješno napominješ. Prvo što kažeš da operemo svoja srca pa da učinimo svaki lijepi način i slogu na naše granice, moje je srce za ljude svagda čisto i oprato, a s neljudima prinuđen je čovjek da se neljudski vlada, jer inače ne može i da bi htio. Što se hvališ da imaš kod mene prijatelje koji ti dokazuju moje namjerenije, dobro kad ih imaš, meni ih ne kazuj da od mene ne postradaju. Ovu i drugu ovakvu stvar ti možeš kazati onijema koji svijet proz čibuk gledaše, ne meni. Moje je namjerenije javno i čisto; koga je kako valja, onako sa mnom u susjedstvu i da živuje.

Ti govoriš da ja sve nešto tražim, a šta bih ja to tražio i sa kime ću ga tražiti? Kada je Bajazet (Ilberim nazvani) Bosnu pokorio i kada su divlje orde azijatske naše ma-leno, no junačko carstvo razrušile, onda su moji preci i jošte neke odabrane familije, koje nijesu tu poginule od Turaka, ostavili svoje otačastvo i u ovijem gorama ute-kli." (Petar II Petrović Njegoš, odlomak iz Pisma Os-man-Paši Skopljaku, Izabrana pisma, Sabrana dela u sedam knjiga; Obod, Cetinje; Prosveta, Beograd, 1975.)

Njegoš, mitropolit crnogorski i pisac, svjedoči da su njegovi preci iz Bosne izbjegli u Crnu Goru nakon tur-ske okupacje Bosne i time padaju sve tvrdnje o Pet-rovićima Njegošima kao drevnim starosjediocima Crne Gore. Mnogo je današnjih pravoslavaca i katolika Pet-rovića porijeklom iz srednje Bosne.