Thursday, February 6, 2025

KOLASTA AZDIJA

"Na junaku kolasta azdija,
Oko vrata svilena marama,
Obazre se i pogleda na me,
S sebe skide kolastu azdiju,
S sebe skide, pa je meni dade:
'Na, devojko, kolastu azdiju,
Po čemu ćeš mene spomenuti,
Po azdiji, po imenu mome'..." (Iz epske nar. pjesme "Kosovka djevojka")

AZ + DIA > AZDIA

a) AZ = TOK = AS [1],
b) DIA = DAN, VID, SVJETLOST; BOG [2].

Staroslovensko AZ znači JA, JESAM, BIVA, POS-TOJIM i prepočetno AZ je BOG:

“AS je jedna od titula Sunca i povezana je sa VATROM: ponekad je umnožena sama sobom kao ASAS i AZAZ prikazana od Grka kao Αζαζος, i Αζιζος.” [3]

"Riječ AS ili ASA (mn. ASER) kod drevnih Skandi-navaca pojavljuje se kao bliski sinonim riječi GOS-POD." [4]

AZDIA = JESAM TOK, JESAM SVJETLO, JESAM DAN, JESAM VID.
..............................
[1] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, p. 198, 92.
[2] Ib. p. 456.
[3] William Holwell, Mythological, Etymological And Historical Dictionary, London, Printed for C. Dilly, In The Poultry, 1793, p. 55.
[4] Grenville Pigott, A Manual of Scandinavian Mythology, William Pickering, London, 1839, p. 21.

Wednesday, February 5, 2025

KELTI SU SELTI, SERDI, SARDI ILI SERBI

Kelti su Kimri ili Kimeri, a Kimeri su isto što i Tračani [1]. Kelti su sebe zvali SELTI, ime izvedeno od SELI, jedno od imena Sunca:

“Eli i Seli, koji su smislom istog porijekla od El i Sel, dva su imena Sunca.” [2]

SELI je ime SUNCA i ono je SJAJ, SVJETLOST, VATRA. Kod Homera nominativ jednine σέλας (SE-LAS) ili σέλᾳ (SELA) znači SJAJ, SVJETLOST, PLAM, OGANJ [3]. Množina je σέλᾶ (SELA) [4].

Keltski SEL je TEMELJ, FODUMENT; BORAVIŠTE [5], srpski SELO.

Šta je korijenska osnova u grčkom σέλας (SELAS) i σέλᾳ (SELA), šta je osnova u SELTI i SELO? Naj-manji zajednički dio u tim riječima je SE. Julijus Po-korni kaže da indoevropsko SER- znači ČUVATI, ŠTITITI [6]. Korijen u SER je SE za koje Pokorni tvrdi da znači SAMO, ODVOJENO [7]. Sunce je SAMO i ODVOJENO i ono ČUVA i ŠTITI. U cen-tralnoafričkim jezicima Bakaka, Karang, Ngoumi, Malgbe, Baneka (Kamerun); Njak Mbai (Kamerun i Cad); Ko (Čad); Lega (DR Kongo); Bongili ili Bantu (Republika Kongo), Mboshi (Kongo) ime Sunca je SE [8].

Englesko HEART je SRCE, srednjevijekovno HER-TE [9]. Englesko HEARTH je OGNJIŠTE, sred-njovijekovno HERTH, HERTHE [10]. Vidimo da je u srednjovijekovnom engleskom HERTE (srce) i u HERTH, HERTHE (ognjište) ista osnova HERT. To znači da SRCE i OGNJIŠTE imaju veze sa VAt-ROM i kako je u engleskom, tako je, najvjerovatnije, i u drugim jezicima bilo i provjerićemo u jezicima danas najbrojnijeih slavenskih naroda (ne kažem "slovenskih", jer "slava" i "slovo" nisu istog smisla).

Kod Rusa SRCE je SERDCE (сердце), Poljaci kažu SERCE, Ukrajinci SERCE (серце), Bjelorusi SER-CA (сэрца). U ovim riječima osnova je SER i, po primjeru engleskog, slavenska osnova SER treba da ima veze sa VATROM (SER, SAR, SUR, SIR i SOR su istog značenja, sinonimi koji imenuju neku osobinu Sunca).

U srpskom SRDNJA i SRDŽBA označavaju emo-tivno stanje VATRE, JAROST. Vidjeli smo da je kod Rusa, Poljaka, Ukrajinaca i Bjelorusa u riječi SRCE osnova SER. Za SRDIT Rusi kažu SERDIT (сер-дить), Ukrajinci SERDIT (сердить), dakle ruski i ukrajinski nazivi za SRCE izvedeni su od iste isnove SER kao i riječ SERDIT koja označava emotivnu VATRU.

U savremenom srpskom riječi SRDNJA i SRDŽBA počinju suglasničkim slogom SR kao i srpsko SR-CE, slovenačko SRCE, češko SRDCE, slovačko SRDCE, bugarsko SRCE (сърце) i makedonsko SRCETO (срцето). Zašto je negdje oblik SERCE, negdje SRCE?

Već od 12. vijeka u nekim slavenskim jezicima iz osnova SER, SAR, SUR, SIR SOR dolazi do gubljenja samoglasnika i javlja se skraćeno SR. Ta-ko se u nekim poveljama srednjovijekovnih bosan-skih vladara javljju oblici SERBI i SRBI, dok u po-veljama Nemanjića samo SRBI. Tako je od izvornog SERCE postalo SRCE, od SEREBRO (ruski: сере-бро) u srpskom je postalo SREBRO, tako srpsko SERMA postaje SRMA, najčistije srebro [11], od SERDAČAN (ruski: сердечный; poljski: serdeczny; ukrajinski: сердечний; bjeloruski: сардэчны) pos-taje SRDACAN. Istim načinom od SERB i SERBI nastaju oblici SRB i SRBI, iako mnogi stranci pišu staro izvorno ime SERB i SERBI.

SER u SERB i SERBI znači isto što SER znači u SERAFIM: SJAJAN, PLAMTEĆI, BLJEŠTEĆI [12], a najstariji izvor značenja SER je SUNCE.

Od SER je ime SERDI, što je istog smisla kao i SARDI, SARDETI ili SARDETAE:

"SURDETUE. Vels. SARDETAE. prema Ptolomeju, iznad Čenidasa, Σαυαρδηνοί, Sauardeni; oblast Sa-ratova, do rijeke Terse stanovnici." [13]

Iznad pomenti SARDETI, mali narod, živjeli su oko rijeke Volge u današnjoj ruskoj Sara-tovskoj oblasti sjeverno iznad Crnog i Azovskog mora:

"... Sardeti su tako smješteni na karti da uključuju i Srbe koje spominju Plinije i Ptolemej, koje Erazmo naziva Σίρβοι, Sirbi; Schotto, za Σέριοι, talijanskim zvani Serbi. Ali neka niko, kao Porfirogenit, ne misli da su ovi Srbi, mali narod, bili stariji od Srba u Moeziji, jer ovi su porijeklom iz Trakije, starosjedioci svoje zemlje, potomci Serda; dok su Srbi na Volgi i Maeotiji bili Sarmati." [14]

Moezija su današnja Srbija i Bugarska, a ovi tra-čanski SERDI su starosjedioci ne samo Moezije, nego cijelog Ilirika i po njima je SERDIKA, današnja Sofija, dobila ime. Prema „Spisu o narodima“, koji se pripisuje vizantijskom caru Konstantinu Porfi-rogenitu, Srbi su se doselili na Balkan početkom 7. vijeka u vrijeme romejskog cara Iraklija (610—641) i to je podvala crkve, jer Srbi su od najstarijih vre-mena svuda Evropom rasprostranjeni, pa i po da-našnjoj Rusiji i Ukrajini, jer su i Sarmati bili Srbi:

„Istina je da su Dalmatinci, Mizi, Tribali, pa čak Sarmati, koriste skoro isti jezik, ili ne mnogo različiti, tako da se međusobno razumiju bez teškoća." [15]

Jedan jezik, jedan narod!

SERDIKA ili SARDIKA je grad ilirskih SERDA (Σέρ-δοι), plemena Tračana, što svjedoči Dio Kasius (Dio Cassius, L. LI. p. 462). [16]

“SARD; komercijalni izraz za prozirnu, jednolično obojenu svijetlu do tamno smeđu ili duboko naran-džastocrvenu vrstu kalcedona ili ponekad razno-likokog karnelija. Takođe se naziva i sardius, sardi-ne.” [17]

“Hormajer, Bavarski geograf, kaže: ‘Zemlja Zeruana (Servana) toliko je velika da, kako oni sami tvrde, iz nje potiču svi slovenski narodi'.” [18]

“Stritter spominje rasu Servana koji se zovu i Khrovati, i opet, 'rasa Khrovata, koju neki takođe nazivaju Servi'." [19]

I tako, moj narode! Dok su bili sljedbenici Boga Stvoritelja Sunca, tračanski SERBI bili su po broj-nosti drugi narod u svijetu, odmah iza Indusa i nikad nisi bili složni [20]. Sve do namjernog crkvenog raskola 1054-te SERBI i KHORVATI bili su jedan narod, SERBI i BUGARI su bili jedan narod, SERBI i RUMUNI jedan narod,... SERBI i POLJACI jedan narod, dok ih duhovni okupatori kroz crkvu svojim avramskim ideologijama nisu izdijelili, zavadili i zakrvili. Tako su došli novi okupatori pa su dio is-lamizirali i sa avramskim ideologijama stvorili Bo-šnjake, Crnogorce, Makedonce i već se trude da stvore Vojvodjane, a nakon opšteg potopa iza 2626-te stare ere sva bijela rasa ARJANA bili su SERBI.

..............................
[1] Strabo, I, 3, 21; XIII, 1, 8.
[2] James George Roche Forlong, Rivers of Life, Vol II; London, 1883, p. 194.
[3] Henry George Liddell and Robert Scott, A Greek English Lexicon, Oxford: The Clarendom Press, 1883, p. 1379.
[4] Ib.
[5] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome III; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, p. 348.
[6] Julius Pokorny, Indogermanisches etymolo-gisches Wörterbuch, Band III: Bern udn München, Francke Verlag, 1959, p. 909-912.
[7] ib. p. 882.
[8} Вячеслав Новиков, Cлово "Cолнце" на всех яз ыках мира; Литературно-публицистический жур нал Идиот, Nº 43, Витебск, 2012.
[9] Walter William Skeat, An Etymological Dictionary of the English; Language, Second Edition, Oxford: The Clarendon Press, New York: Mcmillan & Co., 1882, p. 265.
[10] Ib.
[11] Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga III; JAZU, Zagreb, 1973, str. 321.
[12] Hastings, James with Selbie, John Alexander, A dictionary of the Bible, Vol. 4, Edinburgh: T. & T. Clark, 1909, p. 458.
[13] Matija Petar Katancic, Orbis Antiquus Ex Tabula Itineraria Quae Theodosii Imp. Et Peutingeri Audit. Ad Systema Geographiae Redactus Et Commentario Illustratus; Pars I, Continens Evro-pam; Bvdae, Svmtibys Tipographiae Regiae Vniversitatis Hvngaricae, 1824, p. 237.
[14] Ib.
[15] B. G. Niebuhr, Corpus Scriptorum Historiae Byzantinae: Laonicus Chalcocondylas, De rebus Turcicis, L. X; Bonnae, Impensis Ed. Weberi, 1843, p. 530.
[16] Johann Christoph Rasche, Lexicon universae rei numariae veterum et praecipuie Gracorum et Romanorum; Tomi Qvarty; Lipsiae, Libraria Gledi-tschia, 1790, p. 668.
[17] Mohsen Manutchehr-Danai, Dictionary of Gems and Gemology; Berlin, Heidelberg, New York: Springer-Verlag, 2000, p. 415.
[18] D. D. Whedon, Methodist Review, Volume 53 – Fourth Series, Volume XXIII; New York: Carlton & Lanahan; San Francisco: E. Thomas; Cincinnati: Hitchcock & Walden, 1871, p. 33.
[19] Ib.
[20] Herodot, V, 3.

Monday, February 3, 2025

GREB ILI GROB?

Greb ili grob, greblje ili groblje? Šta je ispravnije i ima li tu neke razlike? Je li jedan oblik bošnjački, drugi srpski i hrvatski?
Od 1992. i početka rata svi pravoslavci srednje Bo-sne govorili su isto kao i muslimani te regije: GREB i GREBLJE (za katolike nisam siguran koje su na-zive koristili). Od 1995. i završetka rata iz srednje Bosne izbjegli Srbi počeše da se "dosrbljuju" go-vorom Srbije, odbaciše riječi GREB i GREBLJE i prihvatiše GROB i GROBLJE. Muslimanski ideo-loški stražari jedva to dočekaše i oblike GREB i GREBLJE ozvaničiše kao izvorne riječi bošnjačkog jezika, a GROB i GROBLJE oglasiše kao riječi Sr-ba i Hrvata. Tako na istom POGREBNOM, a ne POGROBNOM mjestu pravoslavne i katolički par-cele zovu GROBLJE, a muslimanski dio je GRE-BLJE. To je politička manipulacija i jezička ko-medija.
Riječ GROB je keltska i gotska, tj. tračanska, od-nosno ilirska, tj. srpska. Našim Balkancima dvije decenije ja trubim da smo mi "južnoslovenski" pra-voslaci, katolici i muslimani prije hristijanizacije i islamizacije bili jedan narod jednog jezika, a naše porijeklo je tračansko, tj. kimersko. Kasnije Kimere počeše zvati Kimbrima, Keltima, Galima. Balkanski Tračani, tj. Kelti poznati su i pod imenom Iliri, a sjeverno od Balkana Tračani su takođe bili pod imenima Dačani, Sarmati, Skiti, Geti ili Goti, itd. I evo primjera keltskog i gotskog GROB sa zna-čenjem:

a) spojiti nazubljenjem [1]
b) kopati, izdubiti; kopati rukama, grepsti [2].

Šta znači "spojiti nazubljenjem"? To je kad spojimo dvije suprotne strane u obliku zuba, zupca, evo ovako: / + \ = Ʌ = GREB, GREBEN.
I čije je GROB, a čije GREB? Čije je GROBLJE, a čije GREBLJE? U selu Viduša kod Kaknja postoje toponimi "Gladno greblje", "Ciganski greb", "Kićin greb."
Ako se ne poznaje svoj jezik i njegov istorijski ra-zvoj, nenamjerno ill namjerno to može izazivati produbljivanje političkih i narodnih nesuglasica i podjela.
I da navedemo riječi jednog učenog katolika, koji iz Beča 1530-te kao prevodilac poslantva austijskog, češkog i ugarckog cara Ferdinanda putuje u Ca-rigrad sultanu Sulejmanu II, i dok putuje kroz Bosnu piše:
"U petak, 16 septembra, polazeći. iz Gračanice, putovasmo dosta dugo brdom Medenikom, dok ne dođosmo do nekih. velikih kamenih grobova (ste-ćaka). Odatle se uputismo prema Zelenom Pazaru ili Rogatici (Czelempasar) , turskoj varošici, i tu prenoćismo.
Na uzvišici (kojom smo danas išli) ima pet vrlo velikih kamenih grobova (stećaka). Ne samo mi, nego i sami Turci čuđahu se kako je tih pet velikih kamenova, četvrtasto istesanih, iznešeno na ovu glavicu. Tu leži vojvoda Radoslav Pavlović (Hercog Paulovitz von Radasel), koji je nekada vladao u toj zemlji, njegova žena, jedan sin, njegov brat i vjerni mu sluga (dvorjanin). Na velikom nadgrobnom kamenu je istesan na srpskom jeziku i srpskim pismenima napis sa ovim mislima (riječima):
'Ja, vojvoda Pavlović od Radasela, (Radoslav Pavlović), gospodar i knez ove zemlje, ležim ovdje u ovom grobu. Dok življah, ne mogaše me turski car nikojim junaštvom, ni kakvim darovima, pa ni borbom, ni velikom silom sa moje zemlje ni po-tisnuti niti pobijediti; još manje sam irnslio da se odreknem svoie vjere. Bog mi je dao da sam mnogo puta pobijedio Turke. Hvala Bogu i slava što vazda vjerovah i sto svoju zemlju ostavljam još u hrišćanskoj vjeri.
Zatim, blizu pomenutog velikog groba, a na drugom miestu, nalazi se drugi nadgrobni kamen, ali druk-čijeg oblika l ne toliko velik, Xu leži vjerni sluga rečenog vojvode, koji je bio vjeran vitez. O nje-govim junačkim djelima još mnogo pjevaju Bošnjaci i Hrvati. Na-kamenu je istesan krst i natpis na srpskom jeziku i srpskiin slovima, sa ovim mislima (riječima):
'Vojvodo Pavloviću, gospodaru moj, tebe ljubljah za svoga života, vjemom službom služah tvojoj glavi (služih tebi). Sada ležim mrtav pod tvojim nogama, јег hoću i u zemlji da sam ti vjeran sluga. To si ti zaslužio, slavni i junački kneže, jer je tvoj mač za vjeru hrišćansku posjekao mnogog Turčina'." [3]
U vrijeme turskih nadiranja i osvajanja Bosne kojim su jezikom u Bosni govorili i pisali Bošnjaci i Hrvati? Srpskim jezikom, pobogu, jer su Srbi, Hrvati i Boš-njaci bili jedan narod jednog jezika, te su GREB i GROB, GREBLJE i GROBLJE sinonimi srpskog je-zika, ma kako ga vi današnji pravoslavci, katolici muslimani danas dijelili i zvali.

...............................
[1] Robert Archibald Armstrong, Gaelic Dictionary in Two parts: I. Gaelic and English. II. English and Gaelic; London, Printed for James Duncan, 1825, p. 315.
[2] Ib.
[3] Benedikt Kuripešić, Putopis kroz Bosnu, Srbiju, Bugarsku I Rumeliju 1530; Svjetlost, Sarajevo, 1950, str. 28-29.

NAJSTARIJI PERIOD PROUČAVANJA STEČAKA

Nekropola u selu Lađevine (Vlađevine) kod Rogatice.
Stećak Radoslava Pavlovića
Grb porodice Pavlovića

"Najraniji podaci o stećcima potječu iz prve polovine XVI v. Poslanstvo austrijskog cara Ferdinanda I je 1530. god. putovalo u Carigrad preko Bosne. U sas-tavu poslanstva, kao tumač za naš jezik, bio je i Slovenac Benedikt Kuripešić, koji je na tome puto-vanju pravio bilješke, na osnovu kojih je napisao svoj poznati putopis. Poslanstvo je naišlo na selo Lađevine (Vlađevine) kod Rogatice, gdje se nalazi nekropola vrlo velikih i lijepo klesanih stećaka, od kojih dva primjerka imaju natpise. Kuripešić je opi-sao te stećke i njihove natpise. Bez obzira što je natpise pogrešno rekonstruirao, Kuripešićeve bilješ-ke, kao najstarije, imaju veliku vrijednost." [1]

"U petak, 16 septembra, polazeći iz Gračanice, putovasmo dosta dugo brdom Medenikom, dok ne dođosmo do nekih. velikih kamenih grobova. Odatle se uputismo prema Zelenom Pazaru ili Rogatici (Czelempasar)⁸³, turskoj varošici, i tu prenoćismo.

Na uzvišici ima pet vrlo velikih kamenih grobova . Ne samo mi, nego i sami Turci čuđahu se kako je tih pet velikih kamenova, četvrtasto istesanih, iznešeno na ovu glavicu. Tu leži vojvoda Radoslav Pavlović (Hercog Paulovitz von Radasel)⁸⁴, koji je nekada vladao u toj zemlji, njegova žena, jedan sin, njegov brat i vjerni mu sluga. Na velikom nadgrobnom ka-menu je istesan na srpskom jeziku i srpskiin pis-menima napis sa ovim mislima:

'Ja, vojvoda Pavlović od Radasela, (Radoslav Pav-lović), gospodar i knez ove zemlje, ležim ovdje u ovom grobu. Dok življah, ne mogaše me turski car nikojim junaštvom, ni kakvim darovima, pa ni bor-bom, ni velikom silom sa moje zemlje ni potisnuti niti pobijediti; još manje sam mislio da se odreknem svoje vjere. Bog mi je dao da sam mnogo puta po-bijedio Turke. Hvala Bogu i slava što vazda vjerovah što svoju zemlju ostavljam još u hrišćanskoj vjeri'.

Zatim, blizu pomenutog velikog groba, a na drugom mjestu, nalazi se drugi nadgrobni kamen, ali druk-čijeg oblika i ne toliko velik. Tu leži vjerni sluga re-čenog vojvode, koji je bio vjeran vitez. O njegovim junačkim djelima još mnogo pjevaju Bošnjaci i Hr-vati. Na kamenu je istesan krst i natpis na srpskom jeziku i srpskiim slovima, sa ovim mislima:

'Vojvodo Pavloviću, gospodaru moj, tebe ljubljah za svoga života, vjemom službom služah tvojoj glavi (služih tebi). Sada ležim mrtav pod tvojim nogama, јег hoću i u zemlji da sam ti. vjeran sluga. To si ti zaslužio, slavni i junački kneže, jer je tvoj mač za vjeru hrišćansku posjekao mnogog Turčina'.*" [2]
--------------------
⁸³Današnja varoš Rogatica, u dolini potoka Rakit-nice, sresko mjesto, u oblaeti sarajevskoj. Prvi put je. spominje Kuripešić 1530 gođine. Pod Turcima zvala ae Celebi-Pazar. U okolini ima mnogo rimskih i preistoriskih starina.

⁸⁴ "Radoslav Pavlović, bosanski vojvoda (1300—1441). Sin Pavla Radenovića. jedan od najjacih bo-sanskih velikana onog vremena. U njegovoj vlasti bila je trebinjska oblast 'a pola Konavala, i kraj od Konjica sve do Orlova sa Vrhbosnom, a na istoku sve do Drine sa Dobrunom. Za vrijeme svoga ratovanja sa Dubrovnikom zbog prodanog dijela Konavala, pozove Turke u pomoć, koji su se poslije aktirno miješali u bosanske stvari. Onih pet grobova su: Radoslava Pavlovića, njegove žene Teodore, sina Ivaniša, brata Petra i nepoznatog vlastelina, viteza iz njegove pratnje." [3]

* "Koji je to vitez, ne zna se. Neki (kao Matković) misle da je to Radoje Zivinčić." [4]
.............................
[1] Šefik Bešlagić, Stećci - kultura i umjetnost; Sarajevo, Veselin Masleša, 1982, str. 11.
[2] Benedikt Kuripešić, Putopis kroz Bosnu, Srbiju, Bugarsku I Rumeliju 1530; Svjetlost, Sarajevo, 1950, str. 28-29.
[3] Ib. str. 29.
[4] Ib. str. 30.

Sunday, February 2, 2025

PERUN ISPLAŽENOG JEZIKA (Gradski park, Bihać, BiH)

 
 
 
 Zumirajte na Perunova usta i vidjećete isplaženi jezik.

Nabasah na ove fotografije bez iakvog detaljnijeg opisa, osim da se to nalazi u Gradskom parku u Bihaću. Na susjednom grebu ispred je stećak u vi-du krovne ploče kao imitacija rimskog sarkofaga sa simbolom Sunca.
Sa jedne duže strane monolita prikazana su dva antropomorfna lika, bog Perun i Perunika (Ognjena Marija). Perun je isplaženog jezika sa kopljem upe-renog Velesa liku divljeg vepra, kojeg napadaju tri psa. Stećak pripada kasnom antičkom periodu ili početku srednjeg vijeka.

Na jednoj od čeonih strana na reljefnom prikazu dva su stupa kao dio kapije izlazećeg Sunca (sim-bol na vrhu kapije). Sa obe strane stupova su cvje-tovi Sunčevog drveta života (neki to zovu "Perunov znak).
I zamislite, pored tolikih kamera na telefonima u dzepovima i torbicama, ovo su jedine fotografije tog spomenika kulture. Sramota! 
..............................
Fotografije: Croatian Stecak Stock Photos, Images & Pictures

Thursday, January 30, 2025

MOTIVI ISPLAŽENIH JEZIKA NA STEĆCIMA

 
 
ZUMIRATE USTA I VIDITE ISPLAŽENI JEZIK, SIM-BOL SUNČEVIH ZRAKA, SIMBOL VRUĆINE LJE-TNOG SUNCA, A OVO JE SVETOVID-PERUN U DANU LJETNOG SOLSTICIJA (DUGODNEVICE).

ZAŠTO JE OVO PREĆUTKIVANO KROZ PET VI-JEKOVA PRIČE O STEĆCIMA, ZAŠTO SE OVO PREĆUTKUJE ZADNJIH DESETAK I VIŠE GODI-NA OD POČETKA MOJIH JAVNIH OBJAVA O MO-TIVIMA ISPLAŽENIH JEZIKA NA SKORO SVIM ANTROPOMORFNIM LIKOVIMA STEĆAKA?

IMA LI IKO OD ISTINE, IMA LI JOŠ IKO DA PRI-ZNA TO ŠTO VIDI I ŠTO JE LAKO NA LICU MJE-STA PROVJERITI, IMA LI JOŠ IKO ZDRAVOG RA-ZUMA I LJUDSKE ČASTI DA PRIZNA TO ŠTO VI-DI?

AKO SU VAM ONI LAGALI, SAD ZNATE ISTINU, OSVIJESTITE SE, VRATITE SE RAZUMU I ISTI-NI, BUDIMO LJUDI!

Riječ BOG u galskom znači SUNCE

Riječ BOG u galskom jeziku znači SUNCE (M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, p. 185).

Gali su Kelti, Kelti su Kimri, Kimri su Tračani, Tračani su Srbi.

DANAŠNJI SRBI, VJERA I ISTINA

Današnji Srbi su veliki pravoslavni vjernici, duboki vjernici bez truke sumnje. A šta je vjera? Vjera je veresija, povjerenje i nadanje na nečiju riječ, a ta riječ može biti istina, može biti laž. Mnogo je danas vjera u svijetu i veliko je pitanje koja je u pravu i da li je ijedna u pravu?

Današnji Srbi su veliki pravoslavni vjernici, duboki vjernici, ali ne vole istinu, ne vole da čuju istinu, ne vole da znaju istinu. Smetnuli Srbi s uma da je Bog u istini, a ne u vjeri!

Šta biva kad pojedinac ili narod radi svoje vjere od-bacuje istinu, pravdu i milost? Biva bezbožno djelo, biva zlo, ubistvo, genocid; biva Srbija 1914-1918., biva Gulag, biva Aušvic, Jasenovac, Oluja, Opera-cija Milosrdni anđeo, biva Ukrajina, biva Gaza! Bez istine, ni pravde nema, a gdje pravde nema, tu mi-losti i ljubavi nema, Boga nema. Bez istine, ni prav-de nema, a gdje pravde nema, tu milosti i ljubavi nema, Boga nema.

ČIJA JE GORGONA MEDUZA I BALKANSKA MEDIA

 
 
GORGONE su "grčka" mitska stvorenja, žene čija je glava, umjesto kosom, pokrivena mnoštvom vat-renih zmija. Najpoznatija GORGONA je MEDUZA, simbol strave i užasa.

Kao i kod većine grčkih riječi zvanični etimolozi bez dublje korijenske analize izvode površne i netačne tvrdnje o mnogim grčkim riječima, pa tako i za GORGON kažu da je od grčkog γοργός (GORGOS) sa značenjem ŽESTOKO, STRAŠNO. To jest tačno, ali je nepotpuno, jer neće da traže korijen od kojeg je izvedena ta riječ, a neće da traže korijen, jer u grčkom tog korijena nema, nego je u drugom jeziku.

Grčko Μέδουσα, (latinski: Médousa, srpski: ME-DUZA) znači ČUVAR, ZAŠTITNIK. I ovo je tačno, ali to nije etimologija, ne traži se osnova, korijen riječi se na traži, jer ni korijena ovoj riječi u grčkom nema. I skoro uvijek tako kad je grčki u pitanju: nikad ne traže korijene riječi kako bi utvrdili izvorno porijeklo i značenje riječi, jer bi se ozvaničlio da većina grčkih riječi potiče od tračanskog, tj. kimerskog, keltskot ili ilirskog, odnosno od srpskog, tj. ozvaničilo bi se da velika većina Grka i veliki dio grčke nauke, kulture i umjetnosti izvorno potiće od Tračana, tj. Kimera, odnosno Srba.

A sad o izvornom porijeklu i značenju naziva GORGONA MEDUZA! Prvo grčki:

- γοργός, = ŽESTOKO [1],
- yopyόoμαι = ŽUSTAR, VATREN, ŽESTOK [2].

Naziv GORGONA je od GORGOS (γοργός,), GORGOS je izvedeno od osnove GOR i ove proste punoznačna riječi nema u grčkom, ali u keltskom ima i sad keltski, tj. galski:

- GOR = ŽUTO, SJAJNO, JASNO [3],
- GOR = OR = SOR [4],
- GOR = GER = GOR = SUNCE = VATRA [5],
- GORA = VIS = GORA [6],
- GORADA = GORA, VISINA [7],
- GORADEN = VATREN [8],
- GORG, GORGAN = ŽESTOK, OKRUTAN [9].

Keltski gaelik GÒRAG znači LUDA ŽENA, LUDAČA [10].

GOR je isto što i HOR, GORA isto što i HORA. Od HOR je englesko HORN (rog, šiljak, vis), HORNET (stršljen), HORROR (užas), jer izvorno GOR i HOR znači VATRA:

GOR > GORI > GORENJE.

Izvorno GORGON, GORGONA znači GOREĆA, VATRENA, OGNJENA.

Sad o imenu MEDUZA (grčki: Μέδουσα; latinski: Médousa) i opet prvo grčki:

- µεδέων = ČUVAR, ZAŠTITNIK, STARATELJ [11],
- μεδιμναῖος = DRŽATI [12],
- µέδιµνος = MJERA [13],
- µέδω = ŠTITITI, VLADATI [14].

U navedenim riječima korijenska osnova je MED (μεδ, µέδ) i to kao prosta riječ ne postoji u grčkom, ali postoji u galskom:

- MED = DOBRO, IMANJE (BLAGO) [15],
- MED = SLADAK [16],
- MED = SUNCE [17],
- MEDAILLE, MEDALLIA, MEDALEN = MEDALJA; KOVANICA [18],
- MEDAT - LINIJAR, KRALJEVSKA STOPA (mjera od 32,65 cm) [19],
- MEDD = MJERA [20],
- MEDDYG = LIJEK [21].

U MED osnova je ME sa značenjem DAVALAC [22]. Sanskritsko MED ili MID znači RAZUMJETI; UBITI [23]. Zato MEDI ili MIDI znači RAZUMNI, PRO-SVIJETLJENI; SJAJNI; ŽESTOKI. Balkan je nekad bio poznat i pod imenom MEDIA [24].

U savremenom srpskom MED je slatki pečlinji proizvod ŽUTE BOJE, Sve što je MEDENO drago je i slatko:

- MED (jekavski MJED) = BRONZA (žutosjajna legura bakra i kalaja),
- MEDUN = ilirski GRAD, danas u Crnoj Gori;
- MEDENICA = BRONZANO ZVONO.

I šta ovo MED znači u imenu MEDUZA? Znači SJAJNA, ZRAČEĆA, BLJEŠTEĆA, u bukvalnom smislu SUNČEVA SVJETLOST, ZRAKE SUNCA (zmije oko glave).

GORGONA MEDUZA je VATRENA SUNČEVA SVJETLOST. Ona je PROSVJERLJENJE, DAVA-LAC, ČUVAR, ZAŠTITNIK, STARATELJ, MJERA, BLAGO, SLAST, LIJEK i VLADAR zemaljskog vremena i života.
................................
[1] Henry George Liddell and Robert Scott, A Greek-English Lexicon; Oxford: The Clarendom Press, 1883, p. 315.
[2] Ib.
[3] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, p. 658.
[4] Ib.
[5] Ib. p. 648, 633.
[7] Ib. p. 658.
[8] Ib.
[9] Ib. pg. 662.
[10] Charles Mackay, The Gaelic Etymology of the Languages of Western Europe; London, N, Trubner and Co., 1877, p. 130.
[11] Henry George Liddell and Robert Scott, Ib. p. 929.
[12] Ib.
[13]
{14] Ib.
[15 - 20] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Ib. Tome III, p. 149.
[21] Ib. p. 150.
[22] Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. II, Herne Bay: E. Macdonald & CO., The Gaelic Press, 1902-, p. 636.
[23] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dictionary; Oxford, The Clarendon Press, 1960, p. 817.
[24] Română Tabula Peutingeriana, Sec. V D. C., Facsimil De Conradi Millieri, 1887/1888.

Monday, January 27, 2025

VINČANSKI NATPIS "GIL"

G + I + L > GIL

Sumerski GIL znači KLIZAČ, TOK, VRIJEME, PRO-LAZNOST, SMRT [1]. Galsko GIL je POLOVINA; SUNCE (isto što i GAL) [2]. Starokeltsko GIL je VO-DA ( = tok); MJESEČINA ( = svjetlo) [3]. Gaelik GIL je smislom isto gaeliku GEAL sa značenjem BIJEL, ČIST, SJAJAN, BLJEŠTEĆI [4]. Englesko GILD je POZLATA.

G + I + L > GIL = SUNCE: BIJELO, ČISTO, SJAJ-NO, BLJEŠTEĆE; KLIZEĆE, TOK, VRIJEME, PRO-LAZNOST, SMRT. Natpis GIL po srednjem mjestu i obliku slova I ukazuje na galsko GIL sa zna
čenjem POLOVINA i najvjerovatnije se naziv odnosi na Sunce u vrijeme solsticija.

Ovo je još jedan dokaz da kultura Vinče nije starija od 2000 st. ere i da po Vasićevom datiranju pripada vremenu mikenske kulture:

“Kulturni sloj u Vinči, moćan 10,5 m., imaće se, pre-ma tome, razdeliti, na osnovi karakterističnih odlika, u tanje slojeve kojima će odgovarati kraći vremenski periodi u vremenskom interval od oko 1600 godine pre Hr. do oko 6 godine po Hr.” [5]

..............................
[1] Stephen Langdon, A Sumerian Grammar and Chrestomathy, Paris, Libraire Paul Geuthner, 1911, p. 216.
[2] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome III; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, p. 636.
[3] Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. II; Herne Bay: E. Macdonald & Co., The Gaelic Press, 1902-, p. 492.
[4] Ib. p. 481.
[5] Miloje M. Vasić, Preistoriska Vinča I.; Beograd, Izdanje Državne štamparije, 1932, str. 97.