2030.

BEL = BELI VID = SVETI VID = SVETOVID

 

Za opis nečeg božanskog u srbskom se koristi reč SVET: SVETI DAN, SVETI ČOVEK, SVETAC. Izvor svetlosti je SVETILJKA i ona SJA, DAJE VID.

Ekavsko SVETAC na ikavskom glasi SVITAC. San-skritski SVET, SVETÂ ili SVIT znači SJATI, OBA-SJAVATI, BELETI [1] (neki prevode kao ZVETA [2]). Tako sanskritsko SVETANÂ, postanjem od korijena SVIT, znači SVITANJE, ZORA [3].

Pošto BEL, BELI i SVET, SVETI znače isto, tako je BELI ANĐEO isto izrazu SVETI ANĐEO, SVETI IL-IJA isto kao BELI ILIJA. Ono biblijsko "SVET, SVET, SVET JE GOSPOD ..." (Isaija 6,3; Otkrivenje 4,8) znači isto kao da je napisano "BEL, BEL, BEL JE GOSPOD ..."

"SVET, SVET, SVET JE GOSPOD ..." na grčkom je "ἅγιος, ἅγιος, ἅγιος Κύριος, na latinskom "San-ctus, Sanctus, Sanctus Dominus ..."

Grčko AGIOS (ἅγιος) postanjem je od korena AG kao i sanskritsko AGNI sa značenjem VATRA, OG-ANJ, BOG VATRE, dakle AGIOS znači VATREN, OGNJEN, SJAJAN, SVET, BEL. To je SUNCE i baš zbog toga je u Bibliji zapisano da je BOG OGANJ, SUNCE I ŠTIT (Ponovljeni zakon 4, 24; Psalm 84,11).

SUNCE je gospodar MERA VREMENA, pa eng-lesko AGE znači DOB, ŽIVOTNA DOB. Grčko AGO (ἄγω) ima značenja VODITI, PREDVODITI, DONO-SITI, VAGATI, MERITI [4], dakle opet na prvo mesto dolazi SUNCE.

Latinsko SANCTUS u "Sanctus, Sanctus, Sanctus Dominus ..." postanjem je od galskog, tj. tračan-skog ili starosrbskog SAN (> Sandalj) sa znače-njem SVET [5] i to je smislom isto galskom SEN, SIN, SON, SUN sa značenjem BAL, BEL ili SUN-CE [6].

Biblijsko "SVET, SVET, SVET ..." bukvalno znači "BEL, BEL, BEL JE GOSPOD ..."

Ono GOSPOD odnosi se na BOG, dakle je BOG BEL i to je jedno od drevnih imena BOGA SUNCA: GOSPOD BOG je BEL, BELI GOSPOD, BELUS, BELENIS, BELI VID, SVETI VID, SVETOVID, SUN-CE, BOG SUNCA.

Davnim ljudima SUNCE je bilo vidljiva slika nevid-ljivog BOGA i to je najstarija duhovnost iz koje su kvarenjem, prepravljanjem i ideološkim podešava-njem nastale sve kasnije religije sa svojim bogovima uključujući i hriš-ćanstvo:

"Ovo što se sad zove hrišćanska religija postojalo je među drevnima i nije bilo odsutno od ljudske rase do Hristovog dolaska od čijih vremena istinita reli-gija, koja je već postojala, počinje da se zove hriš-ćanstvo.” [7]

BELI ANĐEO isto je kao da smo rekli SVETI AN-ĐEO, BELI DAN je isto kao da smo rekli SVETI DAN. Svaki dan je BELI DAN, svaki dan je SVETI DAN!

Danas se značenje srbskog VID svelo samo na VI-DETI, GLEDATI, a smisao reči VID je NAUČITI, ZNATI, RAZUMETI, SHVATITI, SPOZNATI; PRO-NAĆI, SVESNOST [8].

Bez VIDA nismo SVESNI sveta oko nas, bez VIDA smo u životnoj opasnosti bilo da se radi o fizičkom, umnom ili duhovnom VIDU. Naša misao i naša duša mogu da se RAZVIDE kao što se tamna noć i obla-čni dan RAZVIDE.

BEL, BELI i SVET i SVETI znače isto, a BELI VID znači isto što i SVETI VID ili SVETOVID. BELO SUNCE je SVITANJE, BELI VID, SJAJ, SVETLOST, SVETOST, ZNANJE STVARNOSTI. BEL je BOG SUNCA i SUNCE je BELO. SUNCE je ŽIVOTVO-RNA VATRA.

Znamo da su neki danI kraći, neki duži. Svaki dan je BELI DAN, svaki dan je SVETI DAN, a NAJBELJI, tj. NAJSVETIJI dan u godini je PRVI DAN LETA, DUGODNEVICA ili DAN BELOG VIDA, DAN SVE-TOVIDA, VIDOVDAN.

Ove 2026. godine prirodni astronomski VIDOVDAN je 21. juna, a 28. juna Srpska pravoslavna crkva slavi Sv. mučenika kneza Lazara i to je lažni Vi-dovdan.

Po julijanskom kalendaru 15. jun 1389. godine je Dan Sv. Vita, sveca Rimokatoličke, a ne Pravosla-vne crkve. Prirodni Vidovdan te godine bio je na prvi dan leta nedeljom 13. juna, dva dana pred Kosov-sku bitku koju Srpska pravoslavna crkva slavi kao poraz Srba, iako istorijski izvori savremenika te bit-ke svedoči da su 15. juna 1389. godine Srbi pobedili Turke.

Slika u prilogu:

- 1. AD = 1. god. nove ere: prvi dan leta = 24. jun, Ivanjdan;
- 1168 AD = 1168. god. nove ere: prvi dan leta (Vi-dovdan) = 15. jun, pad Arkone i krstaško razaranje Svetovidovog hrama;
- 1169 AD = 1169. god. nove ere: prvi dan leta (Vi-dovdan) = 15. jun;
- 1389 AD = 1389. god. nove ere: prvi dan leta (Vi-dovdan) = 13. jun.

Eto, Srbi, od mene toliko o Vidovdanu, a vi užiivajte u svojim lažima sa svojim crkvenim Bogom laži! Ako počnete da postupate po istini, Istiniti Bog biće s vama ma kojim imenom ga vi zvali.
.................................
[1] Arthur A. Macdonell, A Sanskrit-English Dictiona-ry; London, Longmans, Green, and Co., 1893, pg. 323.
[2] Monier. pg. 1106.
[3] Arthur A. Macdonell, Ib.
[4] Henry George Liddell and Robert Scott, A Greek-English Lexicon; Oxford: The Clarendon press, 1883, pg. 17-18.
[5] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome III; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, p.pg. 333
[6] Ib.
[7] Jirah Dewey Buck, Mystic Masonry, or, the Sym-bols of Freemasonry and Greater Mysteries of An-tiquity [Supplemental Harmonic Series, Vol. V], Chi-cago: Indo-American Book Company, 1911, pg. 69.
[8] Arthur A. Macdonell, Ib. pg. 282.

Brini o svojim vlastitim grijesima, Bog te neće pitati za moje. (Če Gevara)

 

BOGOVI LAŽI I LJUDSKI STRAH OD ISTINE

Čovjek, ljudi i narodi sa duhom lažnog boga mrze svjetlost, mrze Sunce, mrze pravdu, pljuju istinu i ni-kad istinu Istinitog Boga neće i ne mogu priznati. Tu je odgovor na pitanje zašto sljedbenici Biblije i Kur'-ana ne mogu priznati postojanje motiva isplaženog jezika na arjanskim idolima, amajlijama i stećcima od ranih postpotopskih kultura i civilizacija pa sve do 20. vijeka.

Istiniti Bog pravde, istine i mira je nepriznat i zabra-njen, lažni bogovi nepravde, laži i ratova postali su Bog i vladaju svaki svojim narodima međusobno se boreći za svjetski prestol Cara nepravde, laži i hao-sa. Kad jedan od njih bude mislio da je zagopodario Zemljom, Istina će bljeskom zagrmiti, Zemlja se pro-lomiti i carstvo mu izgoriti.

SILE DUHOVNE TAME I TERORA TRENUTNO SU U BORBI ZA GLOBALNU VLAST

 

Uvjerenja nisu dokazi istine, istina je istorija života i na-ša svakodnevnivica.

Ne traži Boga u tuđim riječima i ne slijedi ih, traži ga u svom srcu, ispovijedaj djelima pravde, istine i dobrote.

O ispravnost religija oko sebe sudi po djelima dobra ili zla njihovih vjernika.

P.S. Klikom lijevo (ili desno?) prati isti znak prstiju:

Petko Nikolić Viduša: Stećci i bogumili: ZNAK VAVILONSKIH VELIKIH MAGOVA

ISTI SIMBOL: MJESTO SUNCA

I ovaj simbol svjedoči tvrdnju arheologa Miloja Va-sića da vinčanska kultura pripada periodu mikenske kulture od oko 1600. godine stare ere:

“Nama je na ovom mestu najzgodnije obeležiti zna-čaj Troje i njenih nalazaka naročito za datiranje po-jedinih kulturnih pojava u Dunavskoj Dolini, je rod toga zavisi i pravilno shvatanje celokupne praisto-rijske kulture u našoj oblasti.” (Miloje M. Vasić, Žuto brdo; Starinar, Novog reda godina VI, 1911, str. 67)

ISPLAŽENI JEZICI SUNCA I STRAH JAHVEOVIH, ISUSOVIH I ALLAHOVIH VJERNIKA

Isplaženi jezik antropomorfnog Sunca!? Koliki je ra-zmak vremena i ljudskih koljena od klesara skul-pture Dagona Dake u Lepenskom Viru do klesara stećka u selu Reljinci i otkud im ista poruka ljudima o isplaženom jeziku Sunca?

Koga i čega se plaše vođe, naučnici i vjernici av-ramskih religija pa kriju postojanje isplaženih jezika na antropomorfnim likovima Sunca i njegovih bo-žanstava?

ALANI SU KAVKASKI ALBANCI I ONI NISU ŠIPTARI

Neki srbski istoričari autohtonisti tvrde da su Šiptari porijeklom sa kavkaske Albanije samo zbog toga sto se oblast naziva ALBANIA, pa neznalice lingvistike misle da je to šiptarska riječ. Naziv ALBANIA je kelt-ska, tj. tračanska, a ne šiptarska riječ. ALBION je stariji naziv Škotske i evo šta znači naziv ALBANIA (ALBAN + IA):

"Fratar William preuzima definiciju Albanije od Isi-dora (Etimolog., 14, 501). Tamo kaže: 'Albanija je dobila ime po boji kože svog stanovništva, jer se rađaju sa bijelom kosom. Izdižući se na istoku ispod Kaspijskog mora, proteže se duž obale Sjevernog okeana sve do Meotidskih močvara kroz pustinje i neobrađena zemljišta. Psi ove zemlje su ogromni i takve su žestine da satiru bikove i uništavaju lavo-ve.' Sir John Maundevile (143) spominje 'Albane' i njihove 'velike pse toliko snažne da napadaju la-vove i ubijaju ih.' Strabon (XI, 4, 431) je već govorio o izvrsnosti lovačkih pasa u Albaniji, ali Albanija je za njega sjeveroistočna padina Kavkaza, zemlja Ala-na našeg putnika (380, 381) sjeverozapadno od Derbenda.“ Međutim, Isidor je prepisivao od Solina (93) koji je pak svoje informacije preuzeo od Plinija (VIII, 51, 343)." [1]

ALBAN znači SVIJETAL, BIJEL. Kavkaska Albanija je naseljena Alanima (Ἀλανοί, Alanoi) koje još od Rimljana neki svrtavaju u Sarmate, drugi u Skite [2], što nije ni bitno jer je to isto Getima, Gotima, Tra-čanima i Slovenima:

„U svim ovim zemljama bili su jedan te isti narod, iako podložni različitim knezovima i poznati pod raz-ličitim imenima. Tako su se u Kimeriji, Sarmatiji, Ski-tiji nazivali Kimerijci, Sarmati, Skiti; u Trakiji, Dakiji i Meziji, Tračani, Dačani i Mezijci; a u blizini Istra i Ponta, Iliri i Ponti." [3]

Alani su živjeli u kavkaskoj Albaniji koju su Rimljani u vrijeme Pompeja i Trećeg mitraditskog rata 66–63. g. p.n.e. nazvali ALBANIA, a Grci ALANIA [4].

Šiptari su potomci Arapa iz Levanta i Arapa iz sje-verne Afrke koji su zauzeli u 9-10. vijeku zauzeli Siciliju pa su od Normana u prvoj polovini 11. vijeka napadani, protjerivani i satjerani u oblast grada Lu-cere u južnoj Italiji.

Arapi su u dva navrata naseljavani u Albaniju. Prvo je romejski car Justinijan II (vladao 685–695, zatim od 705–711) naselio među tračkim Albancima dio li-banskih Saracena, tj Arapa Mirdita (Mιρδȋται) [5]. Ovdje ćemo navesti jedan Justijanov problem sa libanskim Mardaitima ("buntovnicima") negdje oko 687- 688. godine.

Mardaiti su boravili u sjevernom dijelu Libana i činili su nerede u Saracenskim planinama Libana te je svo područje sjevernog Libana do ondašnje Jerme-nije postalo opasno i nenastanjivo. Mardaiti su bili monotelisti proizašli od monofizita i kao jeretici nisu imali naklonost ortodoksnih Romeja, iako su im Mardaiti pomagali u slabljenju i slamanju zajednič-kih im neprijatelja. Opirali su se Romejima i pustošli sjevernim Libanom. Mnogi robovi i romejski dezer-teri (među njima i Sloveni) pridruživali su se Mar-daitima.

Justinijan riješi da taj "drski zid" Mardaita zauvijek sruši tako što će ih iseliti sa njihovog područja. Oko dvanaest hiljada Mardaita Justijan preseljava u Ro-meju. Neki od njih naseljeni su negdje u Trakiji, dru-gi u Malu Aziju, a neke je mobilisao u vojsku:

"M. Sathas (op. cit. str. 53) kaže da su bili podijeljeni u dvije skupine od kojih je jedna bila raspršena po Heladi, posebno Epiru, gdje se njihovi potomci do danas nazivaju Mirditi, Mírδȋται, dok je druga pod-jela konačno riješena u Kibiraiot temi. Vidi Teofan, 6178, 6179 posle Hrista, i Konstantin Porfirij, Adm. Imp. cap. 50, hi. str. 229." [6]

Potomci Arapa MIRDITA su albanski GEGI, a njihov jezik je srodan berberskom arapskom jeziku. Od 11. Normanin i romejski general Đorđe Manijak (grč. Γε-ώργιος Μανιάκης; ?–1043) napada Siciliju i neke Berbere Normani preseljavalju na svoje posjede u današnjoj Albaniji. Krajem 13. i početkom 14. vijeka hrišćanska vojska napada, pljačka u ubija arapske Berbere u oblasti Lucere u južnoj Italiji i tada mnogi Berberi bježe u današnju Abaniju:

„Kao vojnici u vojsci Fridrika II (1194-1250), Man-freda (oko 1232-1266) i Karla I (1226-1285), musli-mani Lucere izazivali su strahopoštovanje u zemlja-ma u kojima su služili, što je uključivalo sjevernu Italiju, Albaniju i moguće krstaške države.“ [7]

Muslimani Lucere su poznati kao Arvaniti (Αρβα-νίτες) i od njih i domorodačkih Tračana potiču Ši-ptari TOSKE koji su u Italiji poznati pod imenom ARBÊRESHÊ.

Judeo-hrišćanska ideologija sakriva albanske ARA-PE iz južne Italije u imenu ARVANITI, a hristijani-zirani ostaci ovih Arapa u Italiji ostali su pod tali-janskim imenom ARBÊRESHÊ. Njihovo ime na grč-kom pišu Αρβανίτες, tj. ARVANITES, isti trik koji primjenjuju kod sa grčkog prevoda ime SERBI. Tada grčko Σέρβλοι, tj. SERBLOI, Latini prevode u SER-VOI. Kad se o Srbima radi, Latini starogrčko β je B (βήτα = bē̂ta) prevode kao V (víta) i tako grčko Σέρβλοι (SERBLOI) postaje latinsko SERVOI, SE-RVI, tj. SLUGE i ROBOVI. Sa drugim grčkim rije-čima ne rade tako pa starogrčko βιβλία (ΒIBΛΙA) Latini prevode po starogrčkoj fonetici i ortografiji pi-šući BIBLIA, a ne VIVLIA kao kad prevodeći pišu SERVOI kao ime SRBA; starogrčko Βαβυλῶνος (BABILONOS) prevode BABILON, ali starogrčko Σέρβλοι (ΣÉΡΒΛOΙ) prevode sa SERVOI, SERVI; SLUGE ROBOVI. Tako grčko β (beta) prevode u V u nazivu ARVANITES, grčkim pisano Αρβανίτες.

Korijenska osnova u grčkom Αρβανίτες, je ARB, a ne ARV, dakle nije ARVANITES, nisu ARVANITI, ne-go ARBANITES, odnosno ARBANITI jer osnova ARB potiče iz arapskog jezika:

"Riječ ARAB, koja se prvi put pojavljuje nakon vre-mena Solomona, također se primjenjuje samo na mali dio zemlje. Poput imena Moab, Edom i drugih, koristi se i kao naziv zemlje i kao kolektivni naziv naroda, koji se pojedinačno nazivao ARABI, a u kasnijem hebrejskom ARBHI, mn. ARBIM i ARBIIM." [8]

"ARBA, Balova snaga." [9]

Bal je glavni feničanski i kananski bog Sunca:

"ARBITE, porijeklom Arap." [10]

ARB je arapska riječ sa značenjem ARAP [11].

Arapko ARBAB znači GOSPODAR, VLASNIK [12], ARBAGH znači MNOŠTVO [13], ARBAH je naziv za CRNU KAMILU, ARBAD je OTROVNA ZMIJA [14]. Kad su ARAPI u osvojili francusku NARBONU, naz-vali su je ARBUNA.

Iza grčim pisano Αρβανίτες, prevarom Latina pisa-no ARVANITES kriju se ARBANITI, tj. ARAPI koje Normani počev od Đorđa Manijaka krajem prve polovine 11. vijeka pa do kraja 13. i početka 14. vi-jeka sa Sicilije i Lucere u južnoj Italiji naseljavaju i progone u južnu Albaniju. Potomci ARBANITA su današnji Šiptari TOSKE.

Pred vama su podaci koje argumentima ne mogu pobiti ni jedan istoričar ni lingvista, ali kao i motiv isplaženih jezika na srpskim idolima ni ovo neće promijeniti zvanične tvrdnje o Šiptarima Ilirima. Kroz judeo-hrišćansko-islamsku ideologiju laži Arapi su promovisani u Ilire jer svaki narodi koji vjeruje u la-žnoga Boga ispunjen je duhom laži, voli laži, a mrzi i odbija istinu. U takve narode danas, nažalost, spa-da i većina pravoslavnih Srba pred kojima pred-njača svetosavski masoni koji odbijaju svaku istinu koja je protiv laži lažnoga duha grkoortodoksne srb-ske Crkve. Njihov zadatak formulisali su Iluminati:

“Ako je pisac objavio nešto što privlači pažnju, i sa-mo po sebi je pravedno, ali nije u skladu s našim planom, moramo ga nastojati pridobiti ili osuditi.” [15]

Tako bojkotom i cenzurom osuđuju sve što ja na-pišem, ma koliko dokaza naveo. Zbog toga se ćuti o motivu isplaženog jezika na srbskim odolima, zbog toga se ćuti o spominjanju Srba u Bibliji, ćuti se o svim objavama srbske istine, a laži neprekidno šire.

................................

[1] William Woodville Rockhill, ‎The Journey of William of Rubruck to the Eastern Parts of the World, 1253-55; London, The Hakluyt Society, 1900, pg. 120.Hakluyt Society · 1900pg. 120.

[2] William Smith, Dictionary of Greek and Roman Geography, Vol. I; London: John Murray, 1873, pg. 83.

[3] An Universal History from the Earliest Account of Time to the Present: Compiled from Original Auth-ors, and Illustrated with Maps, Cuts, Notes, and Other Tables. Vol. VII; London: Printed for T. Os-borne, J. Osborn, A. Millar, J. Hinton, 1792, pg. 487.

[4] William Smith, Ib.

[5] J. B. Bury, History of the Later Roman Empire from Arcadius to Irene, Vol. II, Chapter X, Justinian II, London and New York, Macmillan and Co., pg. 321.

[6] Ib.

[7] Jan M. Ziolkowski, Dante and Islam; New York, Fordham University Press, 2015.

ISBN 9780823263878

[8] William Smith, Ib. pg. 174.

[9] Robert Young, Young's Analytical Concordance to the Bible; New York, Funk & Wagnalls Company, 1910, pg. 47.

[10} Ib. pg. 48.

[11] Francis Johnson, A Dictionary, Persian, Arabic, and English; London, W ᴹ. H Allen & CO., 1852, pg. 33.

[12] John Richardson, A Dictionary, Persian, Arabic, and English, Vol. I; London: Printed by William Bul-mer and Co., 1806, pg. 53.

[13] Ib.

[14] Ib.

[15] John Robison, Proofs of a Conspiracy against all the Religions and Governments of Europe, carried on in the secret meetings of Free Masons, Illuminati, and Reading Societies; Edinburgh, 1797, pg. 194.

PRVI DAN LETA JE VIDOVDAN, DAN BELOG VIDA, KUPALA ILI RODA

Nemačko DER ERSTE znači PRVI, GLAVNI [1], a simbol je KUPA SA VERTIKALOM. To je put Sunca od dna na jugu u zimskom solsticiju prvog dana zime ka vrhu na sjeveru i letnjim solsticijem prvog dana leta, DANU VIDA, VIDOVDANU, DANU BE-LOG VIDA, DANU SVETOVIDA, KUPALA ili DANU BOGA RODA.

..............................

[1] Herman Wirth, Was heißt Deutsch, 2. Auflage; Eugen Diederichs Verlag in Jena, 1934, p. 30.

ISTINA BIBLIJE

Hoće li hrišćanin na svoj zid prema istoku postaviti islamsku zvijezdu sa polumjesecom na zelenoj pod-lozi? Neće, jer to nije simbol njegove vjere. Hoće li musliman staviti krst na svoj zid prema Meki? Ma jok, neće jer to nije simbol njegove vjere!

Hoće li hrišćanin i musliman staviti komunistički srp i čekić na crvenoj zastavi na svoj zid? Neće ni jedan, jer je to simbol koji negira postojanje njihovog Boga.

Ima u Bibliji istorije, ima filozofije i poezije, ima ezo-terijskih tajnih kodova i magijskih šifri, ima sataniz-ma i laži, svega u Bibliji ima, samo istine o Istinitom Bogu Stvoritelju u Bibliji nema. Svrha pisanja Biblije, osnivanja judaizma, hrišćantva i moderne masone-rije je osvajanje globalne vlasti na Zemlji, a to znači učiniti planetu Zemlju privatnim posjedom elite koja rukovodi judaizmom i hrišćantvom.

Sve što je u vjerskom smislu za Bibliju rečeno, to važi i za Kur'an koji ima isti cilj kao i Biblija: "I borite se protiv njih sve dok mnogoboštva ne nestane i dok se Allahova vjera slobodno ispovijedati ne mog-ne." (El-Bekara 193)

Sve nepravde, sve laži, sva zla i nevolje današnjeg svijeta na svijet su iz Biblije izašla i svijetom hoće da gospodare i namjeravaju da budu Bog i bogovi svojih u blokirani razum žigosanih robova. Ko vje-rom sa sljedbenicima Biblije i Kur'ana neće, njemu među njima života nema i svi znate da je tako!