Bratske sloge djelo!

ISTINITI ISUS I LAŽNI CRKVENI ISUS

O načinu spasenja poruka Istinitog Isusa svim lju-dima svijeta:

"Ne ubij; ne čini preljube; ne kradi; ne svedoči laž-no, poštuj oca i mater i voli bližnjega svoga kao sa-mog sebe." (Matija 19, 16-19)

"Ako hoćeš savršen da budeš, idi i prodaj sve što imaš i podaj siromasima; i imaćeš blago na nebu; pa hajde za mnom." (Matija 19, 21)

I slaveći Boga Istinski Isus padnuvši na koljena moli se Bogu za ljude:

"A ovo je život večni da poznaju Tebe Jedinoga Is-tinoga Boga, i Isusa Hrista koga si poslao. Ja tebe proslavih na zemlji; posao svrših koji si mi dao da radim." (Jovan 17,3-4)

Istiniti Isus je Sunce Pravde.

Lažnoga Isusa i crkvenog Antihrista poruka čovje-čanstvu:

"Ne mislite da sam ja došao da donesem mir na zemlju; nisam došao da donesem mir nego mač jer sam došao da rastavim čovjeka od oca njegova i kćer od matere njezine i snahu od svekrve njezine i neprijatelji čoveku (postaće) domaći njegovi. Ko god voli oca ili mater više nego mene, nije mene dosto-jan; i ko voli sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan. I ko ne uzme krsta svojega i ne pođe za mnom, nije mene dostojan. Ko čuva dušu svoju, izgubiće je; a ko izgubi dušu svoju mene radi, naći će je." (Matija 10, 35-39)

"I reče im: idite po svemu svetu i propovedajte jeva-nđelje svakome stvorenju. Koji uzveruje i pokrsti se, spasiće se; a ko ne poveruje osudiće se. A znaci onima koji veruju biće ovi: imenom mojim izgoniće đavole; govoriće novim jezicima, uzimaće zmije u ruke, ako i smrtno što popiju, neće im nauditi; na bolesnike metaće ruke i ozdravljaće." (Marko 16,15-18)

Gdje sa mačem dođe lažni Isus, Isus Crkve, tu lju-bav, milost i mir nestaju, a nastaju mržnje nemiri, ra-zdori, ratovi, gubljenje duša i magijska čudesa:

"Po rodovima njihovijem poznaćete ih. Eda li se be-re s trnja grožđe, ili s čička smokve?" (Matija 7,16)

Pored svih istorijskih zlodjela lažni Isus Antihrist u crkvenim hramovima nekad pobožnog naroda da-nas skupa sa tim narodom gazi krst Sunca Pravde.

IZMEĐU ISTINE I PRAVDE SA JEDNE I DANAŠNJIH SRBA SA DRUGE STRANE

Nema koristi pričati o istini Srba, istini Balkana i svi-jeta kad se 80% naroda bori protiv istine i ovdje su samo radi toga, 5% se koleba, a ostali ćute iz straha od većine.

Duh ljudi i naroda se promijenio i ovi današnji Srbi ne pripadaju duhom Srbima mog vremena. Srbo-vanje kroz crkvene kultove i neprekidna dvanaes-togodišnja vjeronauka modifikovala je duhovnu i men-talnu suštinu današnjih modifikovanih Srba.

Sticajem okolnosti veoma mali broj Srba ostao je izvan tog mas-pokreta srbskog teokratsko-naciona-lističkog prevaspitanja. Ostali su trezvenih pogleda na prošlost i sadašnjost, zadržali ličnu slobodu miš-ljenja i imaju svoj vlastiti pristup životu, svijetu, nauci i Srbstvu, a to teokratsko-nacionalistički modifiko-vani Srbi mrze.

Moja se sloboda mišljenja i govora ne uklapa u nji-hov od SPC umno i duhovno ukalupljeni i u lažno zlato uramljeni novi model modifikovanog Srbstva.

Pošto je tako kako je, između takvog meni nepoz-natog i stranog duhovno i umno kanalisanog Srb-stva sa jedne i Božije istine, pravde i moje slobode mišljenja i govora sa druge strane, odričem se tero-rističko-diktatorskog teokratizma uniformisanog Srb-stva i u svojoj svetoj slobodi iskonskih Srba ostajem na strani Božije, a ne crkvene "istine i pravde"!

Za sve što javno objavim postavljam dokaze i izvo-re. Nehotično pogriješiti mogu, ali, kao što crkve-nom ideologijom lažu modifikovani Srbi, ja lagati ne smijem jer moj Bog je Bog Pravde i Bog Istine koja izbavlja (Jovan 6,32).

Nikome lično od Srba niti se obraćam niti zlo činim i što je ikome stalo do mene? Idite svojim putem, otkačite se od mene, zaboravite da postojim. Ne bojte se za svoj novi model Srbstva, jer vas je preko deset miliona po svijetu, a ja sam sam samcit sa istinom koju pokazujem. Znajte i ovo: ko je duhom u Istini, istina mu ne smeta!

Vi trezveni prosvjetljujte narod istinom, pravdom, znanjem i humanizmom a lažove i manipulatore na-rodom izolujte, ne pravite im društvo i ne dajite im podršku. Svjesni ste globalnog resetovanja, biblijsko korumpirano i pohlepnom nezasito carstvo laži pro-pada, novi se svijet gradi, možda i gori od ovog, ali je biblijskoj laži vrijeme isteklo.

U HRAMU SPC JE 666

U Sabornom hramu Hrista Spasitelja u Banjoj Luci na podu je krug sa osam stilizovanih 6 i zbir je 48. Po dijametru kruga dvije šestice su pokrivene crve-nom tepih-stazom pa se sa strana u dva reda vidi 666 ili 6 šestica i zbir toga je 36. Zaista sumnjiva rabota!

U kvadratu 6 x 6 površina je 36 i zbir svih brojeva od 1-36 je 666. Tako je i sa piramidom sa bazom dugom 8 i visine 8 redova (slika u prilogu).

Evo šta dobijemo kad 48 podijelimo sa 36:

48 : 36 = 1,33333333 = proporcija ili razmera.

"Ovdje je mudrost! Ko ima um, neka izračuna broj zvijeri jer je broj čovjeka, i broj njezin je 666." (Ot-krivenje 13.18)

I gle:

666 x 1,333333333 = 888 = brojna vrijednost grčkih slova u imenu ISUS.

Zaista je veliki majstor osmislio pomenuti krug sa kolom brojeva šest: crkveni čovjek Isus je 666.

ILIRSKO "HVALA" I CRKVENOSLOVENSKO "BLAGODARIM"

Vuk u svom Rječniku [1] i Daničić u svom Rječniku iz književnih starina [2] tumače da srbsko HVÁLA znači BLAGODARIM, latinski LAUS sa značenjem VELIČANJE, ČAST, SLAVA, njemački LOB, RÜHM.

U prvim izdanjima svog Rječnika riječ HVALA Vuk piše VÁLA (azbukom: BÁЛA), a od standardizacije književnog jezika piše HVALA, iako se i tada u na-rodu izgovaralo FÁLA. Dakle je u izgovoru riječi VÁLA zvučno V prelazilo u bezvučno F pa se i da-nas čuje FÁLA.

Ilirsko izvorno srbsko VALA, moderno književno HVALA, je galska, tj. tračanska riječ od osnove VAL koja je ista riječima FAL i BAL [3] sa značenjem GLAVA, SUNCE, GOSPODAR, GOSPOD, BOG [4]. Srbsko VALA ili FALA, pravopisno HVALA, znači SVJETLOST, SLAVA i kad nekome kažemo HVALA, re-kli smo mu BUDI U SVJETLOSTI, BUDI U SLAVI, BUDI U SREĆI!

VAL je postanjem od stare osnove AL koja se nalazi u riječi ALKA sa značenjem KRUG, zatim u staro-keltskom ALB koje znači BIJEL [5].

"Al je naravno El ili AR ili RA, Sunce." [6]

“El, Al, HΛ, Eli bilo je ime istinitog Boga; … .” [7]

AL je VAL, VAL je u VALA, FALA ili HVALA, a u sve-mu je SLAVA, SREĆA, SUNCE.

Šta znači kad nekome kažemo BLAGODARIM? To nije HVALA, to nije SVJETLOST, nije SLAVA. To je isto kao da smo bukvalno rekli BLAGO TI DARU-JEM! Crkvenoslovensko BLAGODARIM nakaradani je prevod starog "paganskog" SLAVA i lažno svje-doči DOLAZAK SLOVENA NA BALKAN. Izvorna ri-ječ balkanskih Ilira je VALA, tj. FALA, odnosno HVA-LA. Srednjovijekovni pisani izvori prepuni su ilirskog HVALA i HVAL je i srbsko vlastito ime [8].

Slabo vi razmišljate, Srbi, jurite za novocrkvenom mo-dom ne shvatajući da vas neko kroz crkvu u mozak prca pa srbujete neznanjem, greškama, laži-ma i crkvenim glupostima. Molitva ne počinje rije-čima "Tebi Boga blagodarim", nego "Тebe Boga hvalim", sa smislom "Tebe Boga slavim", mulci jedni!

P.S. Kad kažem da je nešto srbsko, mislim na sve koji srbskim jezikom govore, ma kako ga oni danas iz vjerskih i političkih pobuda nazivali jer su svi u starini bili Tračani ili Heti, odnosno Kimeri, tj. Serbi. Sve priče o njihovoj istorijskoj posebnosti izvan srb-skog korpusa su naučne i religijsko-političke nebu-loze.

....................................

[1] Vuk Stef. Karadžić, Srpski rječnik istolkovan nje-mačkijem i latinskijem riječima, Beograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1898, str. 830.

[2] Đuro Daničić, Rječnik iz književnih starina srp-skih, Dio treći; Beograd, Državna stamparije, 1864, str. 409.

[3] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome III, Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pg. 464.

[4] Ib. Tome II, pg. 119.

[5] Robert Archibald Armstrong, Gaelic Dictio nary, London, James Duncan; 1825, pg. 19.

[6] James George Roche Forlong, Rivers of Life, Vol. I; London: Bernard Quaritch, 1883, pg. 16.

[7] Jacob Bryant and William Holwell, A Mytho lo-gical, Etymological, and Historical Dictionary, Lon-don, 1793, pg. 179.

[8] Đura Daničić, Ib. str. 410.

NAŠI PRECI I ASTRONOMIJA

Da su naši preci znali astronomiju i heliocentrični si-stem, dokaz je UŠTAP, naziv punog Mjeseca i prikaz mape Sunčeve ekliptike na kamenu u zidu jedne stare kuće u Rajačkim Pimnicama kod Negotina.

Zašto je pun Mjesec nazvan UŠTAP? Zato što je u to vrijeme Mjesec na suprotnoj strani pravca linije Sunce - Zemlja - Mjesec. Ta prava linija je ŠTAP i kad se Mje-sec poravna sa Zemljom i Suncem u pravcu štapa, to je pravac U ŠTAP > UŠTAP.

Drugi primjer je oveći kameni blok u kojem je ucrtana Sunčeva ekliptika sa tri godišnja doba u zidu jedne sta-re kuće u Rajačkim Pimnicama kod Negotina, umjesto da je u muzeju (slike u prilogu):

a) 0° = nebeski ekvator,
b) 1 = J = jesen,
c) 2 = Z = zima,
d) 3 = P = proljeće,
e) 4 = L = ljeto.

Kvadrat ispod krivulje proljeća i ljeta je simbol mira i stabilnosti Zemlje.

Iznad tački proljetogi i jesenjeg ekvinocija je po jedan cvijet Sunčevog drveta života, a na mjestima zimskog solsticija je Svarožićev krst na vrhu trougla što je sim-bol sunca južnog neba.

Odakle potiče ovaj kamen, ko je i kad nacrtao ovu astronomsku mapu ne zna se, kao što se ne zna ni za njeno postojanje, jer i nakon petnaest godina od prvog objavljivanja u mojoj knjizi "Stećci, laž i bogumili", to u Srbiji nikoga ne zanima jer judeo-grčko-vatikanski ide-olozi države, SPC i njenih vjernika i danas svijetu Srbe predstavljaju kao neuke divljake.

Treći primjer da su naši preci znali astronomiju je na prikazima antropomorfnog Sunca na nekim stećcima gdje je lik Sunca prikazan kao Orion iznad kojeg je Sunce u vremenu proljeća i ljeta. Ima još mnogo starijih kalendarskih primjera, ali za sada ovoliko.

CRKVA HRISTOVA, CRKVA ANTIHRISTOVA I CRKVA NEBESKA

 

 

Sveto učenje Crkve Hristove:

"Klanjamo se, čak, i obrazu časnoga i životvornoga krsta, iako se tvori od drugog veštastva, ne poštu-jući time tvar - daleko bilo - već obraz krsta kao simvol Hrista. Jer On sam je učenicima svojim re-kao, upozoravajući ih: I tada će se pokazati znak Sina Čovečijega na nebu govoreći zapravo o krstu." (Sv. Jovan Damaskin, Tačno izloženje Pravoslavne vere)

Naredba Crkve Hristove:

"Пошто нам је животворним крстом откривено спасење, ми морамо све старање наше уложити, да се одаје достојна част ономе, средством кога смо се спасли од старога пада. Према томе, одавајући часноме Крсту поклонење и умом, и ријечју, и осјећајем, заповједамо, да са свијем морају бити изглађене слике крста, што неки на поду цртају, да се, кад стају ногама они што иду, не наноси увриједа знамењу побједе наше. Ради тога наређујемо да се одлуче сви они, који у на-пријед буду цртали на подовима слике крста." (6. васељенски caбop, Правило 73)

I pored jasne naredbe da se ne smije slikati krst na podu, ipak naslikavši krst na podu mnogih svojih hramova Srpska Pravoslavna Crkva je sa svojim patrijarsima, episkopima, sveštenstvom i vjernicima prekršila naredbu 73. kanona Peto-šestog vase-ljenskog sabora. Šta to znači u duhu odredbe 73. kanona Vaseljenskog sabora? To znači da su od dana prvog naslikanog krsta na podu svog hrama srbski patrijarsi, episkopi, sveštenici i vjernici od-lučeni od Nebeske Crkve Hristove, odlučeni od vječnog spasenja i svrstani u Crkvu Antihrista jer arhijereji, sveštenici i vjernici SPC gaze po časnom i životvornom krstu rugajući se simbolu Hristove po-bjede nad Satanom i smrću.

Srbi, sad znate istinu i srbujte i uživajte u ludilu svog strašnog Antihristovog bogoborstva: pljunuli ste Is-tinu i odrekli se Istine. To vam ne govorim ja, to vam govori kanon Vaseljenskog sabora kojeg su Duhom Svetim Crkvi Isusa Hrista ostavili Sveti oci. Tačka!

NAJSTARIJI IDOL BOGA TRIBALA ISPLAŽENOG JEZIKA

Glinena figurina, 13. i 9. v. p.n.e., svetište iz kasnog bronzanog doba, Begića Glavica, Travnik, BiH)

Dvije grubo oblikovane glave otvorenih usta gledaju bočno u pravcima ruku i to su bog proljeća i bog ljeta, a srednja glava je bog godišnjeg vremena ot-vorenih usta sa isplaženim jezikom. Ovo je najstariji idol boga Tribala, tračkog Trojstva, slavenskog Trig-lava ili Troglava, boga ljetnog solsticija u podnevu vidovdanske dugodnevice.

............................

Izvor: Gavranović, M., Sejfuli, A., Petschko, I. M., & Mittermair, N. (2026). Begića Glavica, a Late Bronze and Early Iron Age sanctuary in central Bosnia. Archaeologia Austriaca, 110, I–VII. Österreichische Akademie der Wissenschaften.

VOĐE VODE U DUBOKE VODE

Ovdje imate objava godinu dana za čitanje i analize, a ja ću malo da odmorim živce. Što se pravde, istine i poštenja tiče, to vidite svuda oko sebe, ali ne želite da znate gdje je izvor tome, a i kada vam se kaže, mnogi bacaju drvlje i kamenje braneći zlo glupo vje-rujući da Boga brane, a Istiniti Bog je Bog pravde, istine, poštenja.

Ma kako vi zvali svog Boga, Bog nije u ljudskom imenu Boga, nego u djelima dobra, u pravdi, istini i poštenju. Prestanite da branite nepravdu, laži i sva-ko drugo zlo koje se obuklo u Božije ime i priča vam o Bogu, a zlo čini.

ISTINITA ISTORIJA

Kao saveznike Trojanaca Homer u Ilijadi spominje paflagonijske ENETOE (Ένετοί) [1]. U prvoj polovini 5. vijeka st. ere kao prve ILIRIE Herodot navodi VE-NETE pod imenom ENETI (Ένετοὺς) [2]. Tri vijeka nakon Herodota Julije Cezar spominje keltske VEN-ETE [3] sa njihovom zemljom Venecijom u Armorici, na jugo-zapadnoj obali današnje Francuske [4] i priča postaje kao drvo koje se od vrha stabla grana u veliku krošnju:

„Vendi, Veneti ili Slaveni, koji su, kada su prvi put postali poznati u Evropi, bili naseljeni na granicama Italije prema Tirolu i Kranjskoj, postepeno su se pro-širili u Retiju, ili zemlju Grisona, u Švabsku i vjero-vatno u Frankonsku. Ova rasa trenutno zauzima ci-jeli prostor između gore spomenutih zemalja i isto-čne obale Jadranskog mora, s jedne strane, i Lede-nog okeana s druge strane. Potomci drevnih Slave-na prodrli su u Kamčatku, naselili Aleutske otoke i možda prešli na sjevernoamerički kontinent. Stano-vništvo Rusije, dijela Turske i posjeda Austrijske ku-će sastoji se gotovo isključivo od Slavena.“ [5]

VENETI su SLAVENI ili SARMATI:

"Svi istoričari se slažu da su Slaveni, Veneti ili Sar-mati prvobitno živjeli na obalama Tanaisa, Palus Maeotide i Kimerijskog Bosfora, zemalja koje leže istočno od Ilirije i Dalmacije." [6]

"Ova ljudska rasa je drevna i generalno se kaže da su stekli veliku slavu dok su naseljavali regiju okre-nutu prema Jonskom moru. Sada se obično nazi-vaju Bosancima. Ali Dalmatinci, Mizijci, Tribali, pa čak i Sarmati, koriste gotovo isti jezik, ili ne mnogo različit, tako da se međusobno razumiju bez poteš-koća." [7]

„Katari oko Emone imaju imena venetskog porijekla i možda su grupa Karna. Osim Latobića i Varkijana, čija su imena keltska, gradovi Kolapijana, Jasi, Bre-uci, Amantini i Skordići bili su ilirski. Malo se zna o gradovima u Moeziji. Na jugu su Dardani ostali kao jedna grupa, dok su gradovi Kelegera na sjevero-zapadu možda novonastali od Skordića.“ [8]

VENETI su ILIRI, VENETI su SLAVENI, ILIRI su ta-kođe TRAČANI:

„Identitet Tračana i Ilira dokazuju antički pisci, neki ranije, neki kasnije, upućujući na jedan te isti na-rod.“ [9]

VENETI su ILIRI, VENETI su SLAVENI, ILIRI su TRAČANI, TRAČANI su KIMERI [10]. Kasnije su KIMERI nazvani KIMBRI nakon čega ih Grci zovu KELTIMA, a Julije Cezar ih naziva GALIMA:

„U svim ovim zemljama bili su jedan te isti narod, iako podložni različitim knezovima i poznati pod različitim imenima. Tako su se u Kimeriji, Sarmatiji, Skitiji nazivali Kimerijci, Sarmati, Skiti; u Trakiji, Da-kiji i Meziji, Tračani, Dačani i Mezijci; a u blizini Istra i Ponta, Iliri i Ponti. Što se tiče naziva Zapadni Goti, koje su Latini omekšali u Vizigoti i Ostrogoti, razli-kovali su se po imenima, kako Grotius pokazuje preko Jornanda, prije nego što su napustili Skan-dinaviju, nazivajući se Zapadni Goti i Ostrogoti, ili Zapadni i Istočni Goti, prema njihovom položaju tamo na istoku i zapadu, pri čemu su prvi naseljavali onaj dio Skandinavije, koji graniči s Danskom, a drugi istočnije dijelove, koji leže na Baltiku. Ono što Jornandes piše o raznim migracijama i naseljava-njima Gota, u potpunosti se slaže s onim što čitamo kod antičkih grčkih i latinskih autora o raznim mi-gracijama i naseljavanjima Geta. I zaista, da su Goti i Geti bili jedan te isti narod pretpostavljaju svi pisci koji su blistali u ili blizu vremena kada su oba car-stva bila pod njihovom vlašću." [11]

Dačani Geti ili Goti su Tračani i oni su Sloveni na Balkanu i izvan granica Rimskog carstva:

VENETI su ILIRI, VENETI su SLAVENI, ILIRI su TRAČANI, TRAČANI su KIMERI, KIMERI su KIM-BRI ili KELTI, KELTI su GALI koji su isto što i TRAČANI koji su GETI ili GOTI (Rimljni su ih zvali GETI, a oni su sebe zvali GOTI):

"Geti ili Slaveni napadaju granicu Trakije..." [12]

I da zaključimo ko su bili SLAVENI:

"Sedma knjiga govori o neuređenim redovima Rim-ljana i njihovim hrabrim uspjesima protiv Slavena ili Geta; jer su se tim imenom ranije nazivali." [13]

VENETI su ILIRI, VENETI su SLAVENI, ILIRI su TRAČANI, TRAČANI su KIMERI, KIMERI su KIM-BRI, KIMBRI su KELTI, KELTI su GALI koji su isto što i TRAČANI, TRAČANI su DAČANI, GETI ili GOTI, GOTI su SLAVENI, tj. SARMATI, a SARMATI su srodni sa SKITIMA koji su HETI, ognosno GETI ili GOTI, koji su SLOVENI.

Istorijski prvi među SLOVENIMA pominju se SERBI. Od rane postpotopske praistorije pa do naših dana svjedočanstvo postojanja ovog RODA je trajanje motiva isplaženog jezika na antropomorfnim liko-vima Sunca, Boga Sunca, bogova i božanstava Sunca. Sva imena ovog RODA morfološki i se-mantički se odnose na SJAJ, SVJETLOST, SUNCE i oni su ARIA NAROD, ARJANI ili ARIJEVCI, jer SUNCE je AR.

Istorija nije sakrivena, ali se falsifikuje, a falsifikatori su prvosveštenici avramskih religija, tj. vođe Cioni-sta, jezuita, Iluminata i ostalih grana njihove ma-sonerije Tame u vrhu vjerskih i državnih rukovo-dilaca. Oni preko dva vijeka kriju postojanje motiva isplaženog jezika na idolima, amajlijama i stećcima, oni su najveći narodni lažovi, a njihovih sljedbenika i simpatzera ima veoma mnogo u svim porama dru-štva pa i na internetskim socijalnim mrežama kao Fejsbuk. Ima ih i ovdje među mojim pratiocima. Na-padaju planski po dogovorui, mrze istinu i bore se protiv istine, špijuniraju, vrijeđaju, prijete, prijavljuju i brišu objave i obaraju nepodobne FB-stranice i grupe. Oni su ekstremno fanatizovani nacionalistički vjernici judaizma, hrišćanstva i islama koji se me-đusobno mrze i krve, ali su uvijek složni protiv istine, pravde i milost.

................................

[1] Homer, Ilijada, II, 850.

[2] Herodot, I; 196.

[3] Caesar, De Bello Gallico, Book III; 9.

[4] Ib., Book II; 34.

[5] Frederic Shoberl, Illyria and Dalmatia, Volume I, Introduction xi-xii; London, Printed for R. Ackermann, 1821.

[6] Ib. xiii.

[7] B. G. Niebuhr, Corpus Scriptorum Historiae Byzantinae: Laonicus Chalcocondylas, De rebus Turcicis, L. X; Bonnae, Impensis Ed. Weberi, 1843, pg. 530-531.

[8] John Wilkes, The Illyrians; Blackwell Publishers Ltd., Oxford, UK; Blackwell Publishers Inc., Cambridge, Massachusetts, USA, 1996, pg. 218.

[9] The Edinburgh Magazine and Literary Mis-cellany, Vol. 15, August 1824, Edinburgh, Printed for Archibald Constable and Company, 1824, pg. 135.

[10] Strabo !,3,21; XXII,1,8.

[11] An Universal History from the Earliest Account of Time to the Present: Compiled from Original Authors, and Illustrated with Maps, Cuts, Notes, and Other Tables. Vol. VII; London: Printed for T. Osborne, J. Osborn, A. Millar, J. Hinton, 1792, pg. 487.

[12] Barthold Georg Niebuhr, Corpus Scriptorum Historiae, Continuata 10, Immanuel Bekkerus, Theophylacti Simocattae, Historiarum, Libri Octo; Bonae, Impensis Ed. Weberi, 1834, pg. 9.

[13] Ib. p. 14.