Prikazi isplaženog jezika na skoro svim antropo-morfnim likovima stećaka ruše sve laži o suštini vje-re srbskih dvovjernih krstjana, tj. pravoslavnih Srba srednjeg vijeka i savremenog doba. Dušanov zakonik krstjane dvovjerce naziva poluvercima:
"9. O poluvercima: I ako se nađe poluverac koji je uzeo hrišćanku, ako ushte, da se krsti u hri-šćanstvo, a ako se ne krsti, da mu se uzme žena i deca i da im se dade deo kuće, a on da se izgna." (Dušanov zakonik, Član 9)
"U Srbiji opet zvali su ih Babunima jer ih je najviše bilo oko planine Babune nad Prilepom u Maćedoniji, ili Po luvercima, jer su se dosta držali i Pravoslavlja. - Međutim, oni sami u Bosni i Hercegovini nazivahu se uvek samo Hriš ćanima ili Krstjanima.” [1]
Nisu ih zvali samo bogumilima i babunima, nego i vajunina (ВѢУΝI) i to svjedoči jedna studenička fre-ska strašnog suda:
“Broj Bogomola bio je u to doba već prilično velik, pa su i neka ugledna vlastela srpska pripadala toj jeresi, koja 16 je bila mnogo bliža starom srpskom Mnogoboštvu nego Pravoslavlje.” [2]
“Balkanske gravure, s prikazom para jahača okrenu tih jedan prema drugome, upućuju da su ta božan-stava mitra istička, a ne grčka. Međutim, uključe-njem ljiljana i svastika na njihovim gravurama ste-ćaka, pretpostavljam da je Daleki istok porijeklo kulta, original magova, kroz magovski surbanizam snažno prisutan u Bugarskoj, te u paganskoj Rusiji, također. Možda su ove ikone slikane ili gravirane od surbanita/hrišćansko 'dvovjerje’.” [3]
"Nemanja je prvi otpočeo da i ovo zlo tamani u srpskom narodu. Ali je u ovome malo uspeo, i ako je mnoge i za to izbio i proterao iz zemlje; pa čak i vampire palio. Ta nesre ćna mana i bolest, koja beše prenesena u narod još iz neznaboštva, beše se tako duboko ukorenila, da ju je bilo čisto ne moguće uništiti. Ona je u narodu vazda trajala, pa čak i danas u XIX prosvećenom veku još u veliko traje.” [4]
“Ali i ako su se Srbi pokrstili i pak su zadržali i na dalje mnoge svoje običaje iz neznaboškog doba. Tako su o prazniku Božiću, vršili sve one običaje koje su vršili o nez naboškom prazniku Koledu: ložili Badnjak, mesili česnicu; imali polažajnika i t. d. što i danas traje. Isto tako zadržato je, i do današnjeg dana održano je, neznaboško verovanje u: vile, veš-tice, zmajeve snove, vradžbine i t. d. što treba iskorenjivati, jer je to neistinitio i štetno.“ [5]
"Po povratku iz Carigrada Nemanja ustane protivu bogumila i ostataka mnogoboštva. Dva glavna uz-roka pokre nula su ga na takvu radnju. Bogumili su štitili plemenski 18 sklop i bili protivnici crkvene jerarhije. Kako je bilo preve deno jevanđelje na slovenski jezik, oni u njemu nađu oslonac za “КРЬCTIANCKO” bratstvo. Nemanja je ništio ple-menski život i zavodio državnu centralizaciju, crk-venu jerarhiju, pa se sukobi s bogumilima. Zato ih Nemanja oglasi svojim pro tivnicima, a jerarhija je-reticima i protivnicima Božijim.” [6]
Istoriografi pišu i stećci svjedoče, ali današnji Srbi pravo-slavci, Bošnjaci muslimani i Hrvati rimokatolici iako sve svojim očima gledaju, neće da priznaju istinu. To su dušom pokvareni i djelima zli ljudi i nije čudo što se tolika ljudska krv po Balkanu od njih proljeva. Bez trunke griže savjesti i straha od grijeha oni uporno javno lažu i sebi i drugima, Bogu u oči lažu. Zaista su posljednja generacija pred Sudnji dan!