Pošto još traju nejasnoće o izvornom značenju i po-rijeklu riječi SVASTIKA, nakon mnogih nagađanja i to da objasnimo. Evo šta SVASTIKA predstavlja kao solarni simbol:
"Iznesene su mnoge teorije u vezi sa simbolikom svastike, njenim odnosom prema drevnim božan-stvima i predstavljanjem njihovih određenih osobina. Prema procjeni određenih pisaca, to je bio amblem Zevsa, Bala, Sunca; boga sunca, kočija sunca, Ag-nija, boga vatre; Indre, boga kiše; boga Neba, boga neba i i konačno boga svih božanstava, Velikog Bo-ga, Stvoritelja i Vladara univerzuma. Također se smatralo da simbolizira svjetlost ili boga svjetlosti i račvaste munje i vode. Neki vjeruju da je to bio naj-stariji arijevski simbol.” [1]
Razumna konstatacija o vremenu nastanka svas-tike:
“Znak svastike je morao postojati mnogo prije nego što mu je dato ime. Mora da je postojao mnogo prije budističke religije ili sanskritskog jezika.” [2]
Svastika je od najprostijeg atoma vodonika i do kre-tanja univerzuma KOLO KRETANJA, KOLO VRE-MENA, KOLO CIKLUSA, KOLO SUNCA, KOLO KRETANJA. SVASTIKA je ZNAK BOGA. Jedan krak svastike je azbučno Γ jednako masonskom latinič-nom G = SUNCE, BOG.
Riječ SVASTIKA počinje korijenskom osnovom SVA. Od SVA je izvedeno SVAROG i on je BOG NEBA, STVORITELJ SVIJETA, OTAC SUNCA i OTAC BO-GOVA SUNCA. Pomenuto SVA dalo je u SWA u engleskom SWAN i švedskom SVAN sa značenjem LABUD što znači SJAJ, BJELINA, hebrejski LAB-AN.
Sanskritsko SVAR, SVARGA je NEBESKI SJAJ, SVJETLOST [3]. SVA je u srpskom SVANUTI, S(H)VATITI (ovdje je H natureno pravopisom), SVA-RITI, SVATOVI. Srpsko SVA znači POTPUNA, SA-VRŠENA (u šali znamo reći: "Nisi ti sva!").
Od SVA izvedeno srpsko SVAST i to je sinonim rije-čima ROD, RODBINA. ROD i RODBINA su neodre-đenog roda, SVASTIKA je ženskog roda i ona je su-prugina sestra i ona je SVAST [4], tj. duhovni ROD, RODICA. Kod Srba srednje Bosne za ROĐAK i RO-DICA govorilo se SVAST: "Oni su svast, ne mogu ašikovati."
Sanskritski SVA znači ROD, SVOJ, NAŠ, ČOVJEK IZ SVOG NARODA ILI PLEMENA, SVAST, RODBINA, ROĐAK, ROĐACI, SVOJTA [5].
Srpsko SVAST znači ROD, ROĐAK, RODBINA, a sanskritsko SVASTI je NAPREDAK, SREĆA [6] (na-ročiito kad sa SVAST, tj. RODBINA, okupi kao SVA-TOVI).
Sanskritsko TIK znači IĆI, KRETATI SE [7]. Tako naziv SVASTIKA znači SREĆNO KRETANJE RO-DA, PUT KA SREĆI RODA.
Ovdje treba znati da riječ ROD prvenstveno znači ime BOGA SUNCA. Vjera Srba u BOGA RODA ne-pobitno je zabilježena u literaturi:
“Kao što autor dokazuje, nebesko božanstvo je ima-lo različita imena: Rod, Svarog, Stribog, Svetovid, Ja-rovit, Dij, takođe, Svetovid-Rod.” [8]
O vjerovanju Srba u BOGA RODA srpski etnolog Sreten Petrović navodi dokaz iz spisa Svetog Save u propisima za monahe:
"Navedimo ovde podatak (koji uzimam iz ‘druge ru-ke’) da je, na primer, prema propisu sv. Save za monahe (prepis iz 16. stol.) sveštenik morao od svojih ispovednika izvideti 'Я splutilajesi z babami bogomerskija bludy, li molila sia jesi wilam li rodu i roženicam i Perunu i Chor su i Mokoszi pila i jela: tri leta post z poklony'. (vidi i: Mal, 1940:19). U slo-bodnijem prevodu: 'jes‘ li činila s babama ( = vra-čarama) bogomrski blud, jesi li se molila vilama ili Rodu i Rožanicami, a Perunu i Horsu i Mokoši u čast pila i jela: (treba) da držiš post u poklonjenju tri godine.” [9]
SVASTIKA je simbol ARJANA, simbol ARJANSKOG RODA, tj. TRAČANSKOG RODA:
"U drevna vremena Tračani su zvani Peske ili Aria, ....” [10]
Svi ljudi i narodi bijele kože u starini su ROD AR-JANA, ROD TRAČANA, ROD BOGA RODA, tj. SUNCA i svi su govorili NAŠILI jezikom, odnosno NAŠIM starim srpskim jezikom.
Pored naziva SVASTIKA srbski nazivi su KOLO-VRAT, KOLOVRT i LIMANA.
Pored motiva isplaženih jezika na idolima, amaj-lijama i nadgrobnim spomenicima svastika je simbol Arjanskog naroda, simbol Tračana, tj. starih Serba, sljedbenika Sunca i nevidljivog Boga kojeg su po-istovjećivali sa Suncem.
..................................
[1] Albert Gallatin Mackey, The History of Free-masonry, Vol. VII; The Masonic History Company, New York and London, 1906, pg. 1789.
[2] Ib,
[3] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Di-ctionary; The Clarendon Press, Oxford, 1899, pg. 1281.
[4] Vuk Stefanović, Srpski rječnik istolkovan nje-mačkim i latinskim riječima, Beč, Jermenska štam-parija, 1818, st. 746.
[5] Monier Monier-Williams, Ib. pg. 1275.
[6] Ib. pg. 1283.
[7] Ib. pg. 446.
[8] Henryk Łowmiański, Religia Słowian i jej upadek (w. Vi-XII) Paпstwowe Wudawnictwo Naukowe, Warszawa, 1979, str. 76.
[9] Sreten Petrović, Srpska mitologija, Mitološke ma-pe, Druga knjiga, Prosveta - Niš, 2000, str. 19-20. ISBN 86-7455-415-6
[10] John Pym Yeatman, The Shemetic Origin of the Nations of Western Europe, London: Burns and Oates, 1879, pg. 212.






.png)





















