Friday, February 27, 2015

KOJE SAM JA VJERE

 
     Prije par dana jedan prijatelj postavi mi pitanje koje sam ja vjere, jer vidi da ja sve religije, naročito avramske, žeskoto kritikujem i negiram, jer su pune mržnje,  nepravde i zla. 
      Zaista, koje sam ja vjere i kako bih tu vjeru opisao? I dok razmišljam o tome, osjetim jaka osjećanja u srcu ili tu negdje oko srca: ljubav prema Bogu! Ne vidim Ga, ali ga osjećam kroz ljubav prema Njemu, ili to i nije moja ljubav prema Njemu, već Njegova ljubav prema meni, ne znam, ali to osjećam kao dio svog unutrašnjeg bića.
      Bog nije u knjigama, Bog nije u zidanim hramovima, Bog je u ljudima, u onom čovjekovom nevidljivom mističnom tijelu koje svi ljudi na svijetu zovu dušom. Bog je u duši, i duša je u Bogu. Duša je hram Božji, duša je carstvo Božje. Šta će čovjek svojom slobodnom voljom useliti u to carstvo, to je uglavnom ne ovisi od čovjeka, nego od  sredine u kojoj se čovjek rodi i u kojoj odrasta.
      Ko se rodi u hrišćanskoj porodici, njega od malena uče hrišćanskoj vjeri. Tako i onog rođenog u islamskoj porodici uče islamskoj vjeri, rođenog u judejskoj porodici uče judaizmu, itd. I sva ta ljudska učenja o jednom Bogu toliko su postala različita i međusobno suprotna da jedni drugima negiraju  Boga i govore da  njihov Bog nije pravi, već lažni bog. I odatle niče mržnja, toliko jaka mržnja prema pripadnicima druge vjere da se međusobno preziru i ubijaju pod lažnim izgovorom da im to Bog zapovijeda prema nevjernicima. Lažu, zavedeni su i prevareni, omađijani su i hipnotisani!
      Otkud i zbog čega toliko različitih vjera, a Bog je samo jedan. To je zato jer su učitelji vjere još nekad davno odstupili od Boga i vjeru počeli koristiti radi svog društvenog statusa i svog ličnog uhljebljenja, živeći od grbače i krvi "vjernika" i "nevjernika".
      Sve vjere kao temeljnu postavku uče da Bog postoji i to nije sporno, ali uz to učenje učitelji vjere, tkz. sveštenici, u vjeru u Boga vješto su dopisivali svoje ovozemaljske ciljeve i interese kako bi svog učenika, kroz tobožnju vjeru u Boga, pretvorili u svog roba i svog služitelja. I to više nije vjera u Boga, već vješto skrojena politička ideologija u cilju porobljavanja čovjeka, drugih ljudi i drugih naroda radi materijalne koristi svešteničko-političke vrhuške.
      I tako se učenik njihovim učenjem od malih nogu postepeno odvaja od Boga, jer je naučen i umno dresiran da jedinu vezu sa Bogom može imati preko poslusanja zapovijestima tih sveštenika, pa su sve te svoje lukavo izmišljene zapovijesti složili u knjige i te knjige proglasili Božjom istinom i Božjom riječju, mada je svakom jasno da Bog svojom rukom nikad i ništa ljudima nije pisao, već je svako slovo u tim knjigama ljudskom rukom napisano, prepravljano, brisano, dopisivano...
      Tako sveštenici postaju pregradni zid između čovjeka i Boga, prepreka zbog koje čovjek postaje odstupnik od Boga i kao takav počinje da čini bezbožna djela: krađe, otimačine, mučenja, silovanja, ubistva, skrnavljenje i uništavanje prirode kao tvorevine Božje. Ljudska pohlepa za materijalnim bogatstvom i zemaljskim uživanjima  glavna je vjera svih organizovanih vjerskih institucija i njihovog sveštenstva,  a vjernici su samo aktivno sredstvo, njihovo oruđe i oružje koje im to omogućava.
      Sve zvanične vjere tvrde da se Bog ne može spoznati umom, već vjerom, a svi umom uče o Bogu po pravilima svoje vjere. Pa, glupi narode, pošto je to tako, čemu vaše vjerske knjige sa svim tamnošnjim zapovijestima i propisima, čemu vaše vjeronauke kod sveštenika, čemu sve vaše umne mantre i tantre? Da li se molitve i knjige spoznaju umom ili dušom? Što će vam napisana vjeronauka, ako Boga ne možete spoznatu umom? To je zato, stoko, da vam preko uma zarobe dušu i odvoje vas od Boga. Sveštenici vas preko uma porobljavaju i podčinjavaju svojoj volji. Današnji "vjernici" samo su robovi svojih ideologa koji se zovu sveštenici.
     Neke religije uče da se jedino umom može doći do Boga, te meditiraju ne bi li našli neku tananu umu nit koja će ih kroz um povezati s Bogom. Ne može se umom stići do Boga ako prije toga Boga u duši nisi osjetio, a ako si Ga osjetio u duši, ako ti Bog u duši boravi, čemu Ga tražiti umom, jer će ti Se iz duše On i kroz um javljati. Ljudskoj duši je Bog potreban, jer je duša Božja. Duša sa Bogom u sebi rukovodi umom i duša  preko uma i pomoću uma treba da rukovodi svim čovjekovim životnim djelima.  
      I samo onaj čovjek koji oslobodi volju svog uma iz svešteničkog ropstva i vrati duši prvenstvo nad umom može ostvariti direktnu vezu sa Bogom prvo preko svoje slobodne duše, a onda postepeno iz duše širi mu se u umna spoznaja Boga i vidi Boga u svim Njegovim djelima koja On stvara u prirodi. I tako čovjek osjeća Boga u duši i vidi Boga u djelima Božjim. Osjeća ga ljubavlju prema Njemu, i ljubavlju prema svoj Njegovoj tvorevini i umom kroz život aktivno djela prema tim osjećanjima.
      Svi zemaljski ljudi sveštenici su laž i prevara, a jedini pravi Božji sveštenik je čovjekova savjesti i ona je vaga djela čovjekovih i ona pokazuje put Istine, Pravde i Života.

Monday, February 23, 2015

SVEVREMENOST MOTIVA NA STEĆCIMA

 
Sunčevo drvo života (Urartu, 9-6. vijek)  isto na stećcima.  
 
 
 
Simbol   u Knjizi iz Kelsa, te isti simbol na masonskoj kecelji i na stećcima (jedan je u antropomorfnom obliku).
 
 
Božje žezlo na neolitskom kumiru i na stećcima.
 
 
 
 Simboli jutra i dana na slici Božjeg hrama u Knjizi iz Kelsa (lijevo) i isti simboli na stećku.
 
 
 
Pantalone dokoljenke na kotlu iz Gundestrupa (Gundestrup cauldron), na ilustraciji Knjige iz Kelsa I na stećku. 

Sunday, February 22, 2015

TAJNI KODOVI MITRAIZMA U CRKVENOM KALENDARU

      Kao i u hrišćanskoj simbologiji i ikonografiji,  tajne kodove  mitraizma nalazimo i u crkvenom kalendaru. Ovdje ćemo objasniti jedan od tih kodova. 

Geometrija vremena godine.
 
Krug A je godina ima 365,242 dana.
Kvadrat B ima istu površinu kao i krug A.
Prečnik kruga A (D) = 116,26002377 dana = dužina I-II

 
I = 3. jun, crkveni praznik "Sv. car Konstantin i carica Jelena"
II = 27. septembar, crkveni praznik "Vozdviženje Časnog Krsta"
 

    Hristijanizacija julijanskog kalendara izvrsena je u 6. vijeku. Glavni posao uradio je monah Dionisije Mali, ondašnji vrsni znalac astronomije. Tada su glavni hršićanski nepokretni praznici dobili svoja stalna mjesta i kalendaru hrišćanske crkve. U tom kalendaru nasli su se i car Konstantin sa majkom Jelenom. Njihov dan svetkuje se 21. maja po julijanskom, ili 3. juna po gregorijanskom kalendaru.
 
    Kazu  hrišćani i pričaju  da je u svoje stare godine carica Jelena, Konstantinova majka, u Jerusalimu našla  krst na kojem je bio raspet Isus Hrist i tom krstu u hrišćanskom kalendaru posvećen je veliki crkveni praznik:  Vozdviženje Casnog Krsta 14. septembara julijanskog, odnosno 27. septembar  kasnijeg gregorijanskog kalendara.
    Zašto je caru Konstantinu i carici Jeleni posvećen  baš 21. maj (3. jun) i zašto je Vozdviženje Časnog Krsta na 14. septembar (27. sept.)? Je li to puka slučajnost ili je u tome neka simbolika? Hajde da prebrojimo dane izmedju ta dva praznika:
 
jun............... 27 dana
jul................ 31 dan
avgust..........31 dan
septembar...27 dana
-------------------------------
    Ukupno: 116 dana

Od 3. juna do 27. septembra je 116 dana:
116 x 3.14159 = 364.42444 dana = 365. dan = jedna godina.
 
     Vrijeme izmedju praznika "Sv. cara Konstantina i Jelene" i  "Vozdviženja Časnog Krsta" je prečnik godine u pravcu istok-zapad, sjever-jug,  a Časni Krst je Sunčev krst kruga godine čiji su krakovi prečnici tog kruga (slika iznad).

    Dužina Portala pred Kraljevom odajom u Velikoj piramidi iskazana u inčima je 116,2602378 inci. Inči i dani su mjerne jedinice pa ćemo uporediti brojeve tih mjernih jedinica. Pošto je prečnik kruga godine 116,2602378 dana   i pošto su površine kruga A i kvadrata B iste, obim kvadrata B iznosi 412,1316378 mjernih jedinica, što u inčima odgovara dužini Kraljeve odaje u Velikoj piramidi.

Thursday, February 19, 2015

MANASTIR SV. ARHNGELA KOD PRIZRENA I DREVNI HRAMOVI BLISKOG ISTOKA

      Manastir Svetih Arhangela govore da je zadužbina srbskog cara Dušana Silnog (kralj 1331-1346, car 1346-1355). Manastir se se nalazi u kanjonu reke Bistrice jugoistočno od Prizrena. Vele da je građen je u period od 1343-1352 godine i kažu da je građen na mjestu starije crkve. Da li je tu bila starija crkva, ili je bilo nešto još mnogo, mnogo starije od te "starije crkve", pogledaćemo položaj, stil gradnje, materijal gradnje i  motive na fragmentima hramova ovog manastira.

 
Strane svijeta i pravci hramova Manastira Sv. Arhangeli: bijela strelica pokazuje da je oltar hrama u gornjem lijevom uglu slike okrenut jugozapadu. Crvena i plava strelica pokazuju prvac hramova prema jugoistoku. Neobjašnjivo je zašto oltari nisu okrenuti u pravcu istoka, jer je to pravilo u arhitekturi pravoslavnog hrišćanstva (sve slike uvećaj klikom).
 
U colki hrama je koso klesano kamenja, a iznad su pravilno fasadni klesani kameni blokovi ne baš malih dimenzija. Iz kojeg je to vremena i ko je to gradio? Srednji vijek i vrijeme cara Dušana? Neće biti!
 
Cokla od koso klesanih kamenih blokova, jedinstven i vrlo rijedak način obrade kamena u gradnji hramova uopšte i jedinstven u gradnji hrišćanskih hramova.
 
 
Sokla hrama izvedena je od monolitnih kamenih blokova tesanih pod uglom od oko 45 stepeni što je jedinstven primjer u crkvenoj arhitekturi.
 
 
Cokla čuvenog Jupiterovog hrama u libanskom Balbeku svojim koso klesanim kamenom slična je cokli Manastira Svetih Arhangela. Vrijeme gradnje temelja ovog hrama nauci je nepoznato (po svemu sudeći naučnicima je to zabranjena tema).
 
U cokli  ruševina hrama starobiblijskog hananskog boga neba Ela (Ila)  u Hebronu nalaze se i koso klesani kameni blokovi, vrlo slični koso klesanim blokovima Manastira Sv. Arhangeli. Otkud ta sličnost i zašto ovako klesanog kamena u hrišćnaskim hramovima još negdje nema?
  
Zar ovakvi gromadni blokovi da budu klesani u vrijeme cara Dušana?

Megalitni blokovi nisu tek tako mogli biti postavljeni na golu zemlju. Ovaj  kvadratni blok, veličine    oko 2 x 2 m, nije mogao biti nosač običnog potpornog stuba u brodu crkve Dušanovog doba, jer je preglomazan i zauzimao bi mnogo prostora u unutrašnjosti hrama. Koja mu je svrha? Šta je ispod sloja trave? Pločnik? Da li je ovaj užljebljeni kamen nekada služio za oticanje krvi sa paganskog žrtvenika? 
 
Lav sa repom vuka.
 
Lav i zmaj. Zmaj je u hrišćanstvu symbol đavola. Otkud ovdje zmaj? Patos ovog hrama začuđujuće je sačuvan, dok je, sudeći po svemu, u glavnom hramu patos i dalje u zemlji, pod travom.
 
Zec je prehrišćanski simbol proljetnog rađanja i razmnožavanja. Otkud zec na hrišćanskim hramovima srednjeg vijeka, jer se u hrišćanstvu zec uopšte ne spominje, osim što je po Starom Zavjetu nečista životinja? 
  
Fragment iz manastira: isklesani svitak knjige!
 
Oltar mitraističkog hrama u Engleskoj sa  dva svitka sa strane žrtvenika.
 
      Postoji mnogo pokazatelja da su hramovi Manastira Svetih Arhangela kod Prizrena u rimsko vrijeme bili mitraistički, a prije toga hramovi neke drevne prehrišćanske vjere i od hrišćanstva možda stariji čak  oko 1-2 milenijuma.  Gdje su naši arheolozi svih prošlih godina? Ćutanjem se pokriva zavjera protiv istorije Balkana i protiv istorije Srba.

PLEME PAGANI

     Da je postojalo srbsko pleme pod vlastitim imenom PAGANI svjedoči nam Konstantin Porfirogenit u svom djelu "O upravljanju carstvom" (Constantine Porphyrogenitus, De administrando imperio).

Kopije citata iz knjige "O upravljanju carstvom" Konstantina Porfirogenita i dio spisa Crnorisca Hrabra "Сказање о писменима" (klikni na sliku radi uvecanja).

Porfirogenit piše:
      "Od vremena vladavine Heraklija, imperatora Bizantinaca, kako će biti kazano u pripovijestima koje se odnose na Hrvate i Srbe (Hrobaton kai Serblon), cijela Dalmacija i narodi oko nje, kao što su Hrvati, Srbi, Zahlumi, Terbuniti, Kanaliti, Dioklecijani i Arentani, koji se također nazivaju Pagani..."

 
      Vidimo da Porfirogenit PAGANE spominje pod dva imena: NERETLJANI (Arentani, lat.) i PAGANI. Da je ime PAGANI njihovo originalno, a ne latinsko ime svjedoče nam ove Porfirogenitove riječi:
     “Ali PAGANI, koji su zvani Neretljani na jeziku Rimljana, ostali su nekršteni u jednom nepristupačnom surovom dijelu zemlje. Na slovenskom jeziku PAGANI znači 'nekršteni'."
     Međutim, zavirimo li u "Skazanje o pisemenima" Crnorisca Hrabra (Чръноризьць Храбръ, О писмєньхъ), koji je živio krajem 9. i pocetkom 10. vijeka,  vidimo da je riječ POGAN srbska riječ za sve prljavo i nečisto, te su tako gordi i vjerom netolerantni Srbi hrišćani zvali nehrišćane: POGANI.
      Dakle imamo dvije oblikom slične riječi; PAGANI i POGANI. Pošto riječ PAGANI ovdje nije iz latinskog jezika (jezika Rimljana), jer su Rimljani ove PAGANE zvali NERETLJANI (Arentani), a Porfirogenit PAGANE pominje u nabrajanju plemena, znači da je PAGANI ime jednog plemena, jer je srbska riječ za nekrštene POGANI.
      Porfirogenit je pisao grčkim jezikom i nije upotrijebio latinski izraz PAGANUS u značenjima "seljak, oblast, područje", nego jasno kaže da je to slovenska, tj. srbska riječ, koju u definisanju, zbog morfološke sličnosti, brka sa drugom srbskom riječju POGANI.
     PAGANI je riječ srbskog jezika za POBOŽNE. Riječ PAGANI ima svoje etimološko porijeklo u sanskritskoj riječi BHAGA, što znači BOGATSTVO, IMANJE, NAPREDAK, SREĆA. Sva ta značenja sadržana su u srbskoj riječi BOG i znamo da je sanskritska riječ BHAGA istog značenja kao i današnja srbska riječ BOG.
      Kako je nastala riječ PAGANI, odnosno PAGAN? Evo kako:
BHAGA > BHAGAN > PAGAN
     Dakle je PAGAN čovjek pun BOGA, BOŽJI ČOVJEK, POBOŽNI ČOVJEK, a PAGANI su BOŽJI POBOŽNI LJUDI i kao takvi PAGANI su se najduže opirali hristijanizaciji.