Naprsni bronzani krst veličine oko 9 x 5 cm, privatna zbirka, kupljen u Nirmbergu, Njemačka. Jedna stra-na krsta ukrašena je solarnim simbolima sa šemat-skim prikazom godišnjih doba, a na drugoj je bradati čovjek isplaženog jezika. Oko glave mu je oreol sa slovom H u vrhu, a iznad oreola piše H · ARHI. U oreolu nema krsta što je u ortodoksnoj i rimokato-ličkoj ikonografiji nezamislivo. Da li je ovo hrišćanski HRIST ili je tračanski ARIX (ARIKS), ne može se sa sigurnošću reći.
Grčko ἀρχὴ (ARXE) prevode i kao ORIGINAL, KRAJNJI, NAJDALJI; PRVI; NAČELO; UZROK; GLAVA; VLAST; OBLAST; MOĆ; KOMANDA; CAR-STVO; POGLAVARSTVO; OD VJEČNOSTI [1].
Ovo naprsni krst arhijereja dvovjerca kojima je Hrist bio Sunce: H(RIST) ARHI(JEREJ). Sunce, jer AR je Sunce: AR > ARIJANI, ARIJANCI.
Sumerski piktograf ▷◁ čita se AR i znači SVJET-LOST, SJAJ, PROSVJETLENJE, ZNANJE [2]. Ki-mersko, tj. tračansko, sarmatsko, keltsko ili ilirsko AR je VIS; VATRENI, GOREĆI, PLAMTEĆI, SJAJ-NI, SLAVNI = CAR, GAR, SAR = SUNCE [3] = ER = AR, IR, OR, UR, WR [4].
Riječ AR je kod Srba na Kosovu sačuvana do naših dana i znači DOSTOJANSTVO, ČAST [5], dakle ima isto značenje kao sumersko i sanskritsko AR, jer ČAST je SLAVA:
“Ar, ili Ari, znači vatro-Sunce, na grčkom Ar-es, u Fenikiji i Judeji to je Ar, ‘vatra’ (Iar)….” [6]
"Al je naravno El ili AR ili RA, Sunce." [7]
Riječ AR je kod Srba na Kosovu sačuvana do naših dana i znači DOSTOJANSTVO, ČAST [8], dakle ima isto značenje kao sumersko i sanskritsko AR, jer ČAST je SJAJ, SVJETLOST, SLAVA.
AR je osnova u SAR sto je značenjem isto kao i SER, SIR, SOR [9], te imena SARBI, SIRBI, SORBI i SURBI znače isto: VISOKI, VATRENI, GOREĆI, PLAMTEĆI, SJAJNI, SLAVNI., ARIA NAROD, AR-JANI, tj. TRAČANI, odnosno SERBI, SERDI.
Pošto je AR značenjem isto obliku RA [10], a RA isto što i RU [11], tako su SARBI, SIRBI, SORBI i SURBI isto što i RASI, RASENI, RAŠANI, RUSI. Od AR je ARS, ARJANI; od RA je RAS, RASI, RAŠANI. Po svemu biva da nazivi ARIJANCI ili ARIJANI isto što i sva imena SERBA ili ime SLOVENA, tj. SLA-VENA.
Crkva tvrdi da je na Prvom vaseljenskom saboru 325. episkop Arije ošamaren, izrugan, osuđen kao jeretik, raščinjen i protjeran u Iliriju, ali Crkva takođe tvrdi da je cara Konstantina na samrti krstio neki arijanski episkop. Kako je nakon Prvog vaseljen-skog sabora dvanaest godina kasnije 337.godine jedan arijanski episkop javno mogao doći u Kon-stantinopolj, proći sve kontrolne punktove i straže i pored Konstantinovih tjelohranitelja ući u carski dvor, javno ući kod cara u odaju i krstiti ga pred najvišim ortodoksnim arhijerejima oko umirućeg ca-ra? Kako je to moguće?
I još nešto! Gle: ime jeretika je ARIJE, ARIJAN. Njegovo ime je izvedeno od AR, ime Sunca. ARI-JEVOM ocu je ime АMONIJE i njegovo ime je od AMON. Oni su iz Aleksandrije, Aleksandrija je u Egiptu, a AMON je BOG EGIPTA: AR > ARIJE, AMON > AMONIJE. Egipatski AMON je kao OA-NES, ZEVS, JANUS, JAO, JAHVE. Amonićani su obožavali Sunce pod imenom AMON.
Dakle je pitanje je li "jeretik" ARIJUS uopšte pos-tojao i nije li arijanizam obožavanje Hrista kao Sunca i nije li ARIJUS "sin" starih solarnih religija oličenih u AMONIJU, tj. egipatskom bogu AMONU? Jedino to može biti razlog zašto je na ovom "arijanskom" naprsnom krstu Hrist prikazan sa ispla-ženim jezikom, jer u crkveoj ikonografiji fresaka, mozaika, ikona, oltarskih i naprsnih krstova ne po-stoji ni jedan prikaz Isus isplaženog jezika.
................................
[1] John Groves, A Greek and English Dictionary; Boston: Hilliard, Gray and Company, 1836, pg. 92.
[2] Daniel Smith, Cuneorum Clavis: The Primitive Alphabet and Language of the Ancient ones of the Earht; Edited by H. W. Hemsforth. London: Printed for the Editor At The Chiswick Press, 1875, p. 96.
[3] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome III; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, p. 74.
[4] Ib. Tome II, p. 546.
[5] Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga III; JAZU, Zagreb, 1973, str. 52.
[6] S. F. Dunlap, The Origin of Ancient Names of Countries, Cities, Individuals and Gods; Cambridge,
Metcalf and Company, 1856, p. 7.
[7] James George Roche Forlong, Rivers of Life, Vol. I; London: Bernard Quaritch, 1883, p. 16.
[8] Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga III; JAZU, Zagreb, 1973, str. 52.
[9] Jean-Baptiste Bullet, Ib. Tome III, p. 335.
[10] Ib. Tome II, p. 74, Tome III, p. 293.
[11] Ib. p. 324.
No comments:
Post a Comment