H(RIST) ARHI(JEREJ) ISPLAŽENOG JEZIKA

Naprsni bronzani krst veličine oko 9 x 5 cm, privatna zbirka, kupljen u Nirmbergu, Njemačka. Jedna stra-na krsta ukrašena je solarnim simbolima sa šemat-skim prikazom godišnjih doba, a na drugoj je bradati čovjek isplaženog jezika. Oko glave mu je oreol sa slovom H u vrhu, a iznad oreola piše H · ARHI. U oreolu nema krsta što je u ortodoksnoj i rimokato-ličkoj ikonografiji nezamislivo. Da li je ovo hrišćanski HRIST ili je tračanski ARIX (ARIKS), ne može se sa sigurnošću reći.

Grčko ἀρχὴ (ARXE) prevode i kao ORIGINAL, KRAJNJI, NAJDALJI; PRVI; NAČELO; UZROK; GLAVA; VLAST; OBLAST; MOĆ; KOMANDA; CAR-STVO; POGLAVARSTVO; OD VJEČNOSTI [1].

Ovo naprsni krst arhijereja dvovjerca kojima je Hrist bio Sunce: H(RIST) ARHI(JEREJ). Sunce, jer AR je Sunce: AR > ARIJANI, ARIJANCI.

Sumerski piktograf ▷◁ čita se AR i znači SVJET-LOST, SJAJ, PROSVJETLENJE, ZNANJE [2]. Ki-mersko, tj. tračansko, sarmatsko, keltsko ili ilirsko AR je VIS; VATRENI, GOREĆI, PLAMTEĆI, SJAJ-NI, SLAVNI = CAR, GAR, SAR = SUNCE [3] = ER = AR, IR, OR, UR, WR [4].

Riječ AR je kod Srba na Kosovu sačuvana do naših dana i znači DOSTOJANSTVO, ČAST [5], dakle ima isto značenje kao sumersko i sanskritsko AR, jer ČAST je SLAVA:

“Ar, ili Ari, znači vatro-Sunce, na grčkom Ar-es, u Fenikiji i Judeji to je Ar, ‘vatra’ (Iar)….” [6]

"Al je naravno El ili AR ili RA, Sunce." [7]

Riječ AR je kod Srba na Kosovu sačuvana do naših dana i znači DOSTOJANSTVO, ČAST [8], dakle ima isto značenje kao sumersko i sanskritsko AR, jer ČAST je SJAJ, SVJETLOST, SLAVA.

AR je osnova u SAR sto je značenjem isto kao i SER, SIR, SOR [9], te imena SARBI, SIRBI, SORBI i SURBI znače isto: VISOKI, VATRENI, GOREĆI, PLAMTEĆI, SJAJNI, SLAVNI., ARIA NAROD, AR-JANI, tj. TRAČANI, odnosno SERBI, SERDI.

Pošto je AR značenjem isto obliku RA [10], a RA isto što i RU [11], tako su SARBI, SIRBI, SORBI i SURBI isto što i RASI, RASENI, RAŠANI, RUSI. Od AR je ARS, ARJANI; od RA je RAS, RASI, RAŠANI. Po svemu biva da nazivi ARIJANCI ili ARIJANI isto što i sva imena SERBA ili ime SLOVENA, tj. SLA-VENA.

Crkva tvrdi da je na Prvom vaseljenskom saboru 325. episkop Arije ošamaren, izrugan, osuđen kao jeretik, raščinjen i protjeran u Iliriju, ali Crkva takođe tvrdi da je cara Konstantina na samrti krstio neki arijanski episkop. Kako je nakon Prvog vaseljen-skog sabora dvanaest godina kasnije 337.godine jedan arijanski episkop javno mogao doći u Kon-stantinopolj, proći sve kontrolne punktove i straže i pored Konstantinovih tjelohranitelja ući u carski dvor, javno ući kod cara u odaju i krstiti ga pred najvišim ortodoksnim arhijerejima oko umirućeg ca-ra? Kako je to moguće?

I još nešto! Gle: ime jeretika je ARIJE, ARIJAN. Njegovo ime je izvedeno od AR, ime Sunca. ARI-JEVOM ocu je ime АMONIJE i njegovo ime je od AMON. Oni su iz Aleksandrije, Aleksandrija je u Egiptu, a AMON je BOG EGIPTA: AR > ARIJE, AMON > AMONIJE. Egipatski AMON je kao OA-NES, ZEVS, JANUS, JAO, JAHVE. Amonićani su obožavali Sunce pod imenom AMON.

Dakle je pitanje je li "jeretik" ARIJUS uopšte pos-tojao i nije li arijanizam obožavanje Hrista kao Sunca i nije li ARIJUS "sin" starih solarnih religija oličenih u AMONIJU, tj. egipatskom bogu AMONU? Jedino to može biti razlog zašto je na ovom "arijanskom" naprsnom krstu Hrist prikazan sa ispla-ženim jezikom, jer u crkveoj ikonografiji fresaka, mozaika, ikona, oltarskih i naprsnih krstova ne po-stoji ni jedan prikaz Isus isplaženog jezika.

................................

[1] John Groves, A Greek and English Dictionary; Boston: Hilliard, Gray and Company, 1836, pg. 92.

[2] Daniel Smith, Cuneorum Clavis: The Primitive Alphabet and Language of the Ancient ones of the Earht; Edited by H. W. Hemsforth. London: Printed for the Editor At The Chiswick Press, 1875, p. 96.

[3] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome III; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, p. 74.

[4] Ib. Tome II, p. 546.

[5] Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga III; JAZU, Zagreb, 1973, str. 52.

[6] S. F. Dunlap, The Origin of Ancient Names of Countries, Cities, Individuals and Gods; Cambridge,

Metcalf and Company, 1856, p. 7.

[7] James George Roche Forlong, Rivers of Life, Vol. I; London: Bernard Quaritch, 1883, p. 16.

[8] Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga III; JAZU, Zagreb, 1973, str. 52.

[9] Jean-Baptiste Bullet, Ib. Tome III, p. 335.

[10] Ib. Tome II, p. 74, Tome III, p. 293.

[11] Ib. p. 324.

SUNCE UNIŠTAVA ČOVJEČANSTVO

O pojačanoj aktivnosti Sunca na posljetku svijeta Jovanovog otkrivenje jasno kaže:

"I četvrti anđeo izli čašu svoju na sunce, i dano mu bi da žeže ljude ognjem. I opališe se ljudi od velike vrućine, i huliše na ime Boga koji ima vlast nad zlima ovima, i ne pokajaše se da mu dadu slavu." (Otkrivenje 16, 9)

To je pravi i jedini razlog zbog kojeg Veliki magovi iz vrha vavilonske masonerije avionima zaprašuju ne-bo. Time manijaci misle da stvore oko Zemlje vješ-tački sloj oblaka i smanje pojačano grijanje sunca.

U najstarije egipatske spise spada i proročanstvo da će vrhovno božanstva Ra uništiti iskvareno čovje-čanstvo (Ra je jedno od najstarijih imena Sunca):

"Nezavisno od Solarnih Litanija postoji još jedan vjerski dokument, čiji se tekst nalazi u takozvanoj odaji Krave u Setijevoj grobnici — koji predstavlja još jednu osobinu karaktera boga Ra u novom svje-tlu. Ovaj dokument, sada nažalost veoma nesavr-šen i čiji je stil u najvišem stepenu mističnosti, ipak ima poseban značaj za proučavaoce Biblije, jer opi-suje uništenje čovječanstva od strane vrhovnog bo-žanstva Ra uz pomoć njegove djece i prvosvešte-nosaradnika Šu i Tefnut. Tekst, za čije smo objav-ljivanje i prevod dužni trudu gospodina M. Edouarda Navillea, i predstavlja objavu koja je u potpunosti u suprotnosti sa opštom prirodom boga ... Tamo je, kao što će se vidjeti, nekoliko vrlo čudnih incidenata u narativu, — neposlušnost čovečanstva; gnjev bo-ga Ra; odluka da se grešnici unište; odabiranje izvršilaca za njihovu kaznu, boginja Hator je dobila zadatak da uništi čitavo čovječanstvo; vijeće Nuna i drugih bogova koji savjetuju masakr i stepen uniš-tenja..." [1]

Hator (srpski "hater") boginja je neba, ljubavi, milosti i plodnosti. Nun (Nu) je otac boga Ra.

Zemljino magnetno polje štiti život od smrtonosne Sunčeve radijacije. U toku je naglo udaljavanje mag-netnih polova od geografskih polova Zemlje i pri tome se magnetno polje raslojava i slabi što omogućava sve veći prodor Sunčeve vrele radijacije ka tlu. Kao dokaz raslojavanja magnetnog omotača su česte pojave polarne aurore sve bliže ekvatoru i iznad ekvatora kao i pojave duge pri izlaski i za-lasku Sunca. Juče, 25. avgusta 2025., gledao sam dugu pri zalasku Sunca i to je bila nikad prije viđena duga. Uobičajenu dugu možemo gledati samo ako smo licem okrenuti suprotno od Sunca, a sinoćnji dugu sam gledao licem okrenut pravo ka Suncu. To je znak haosa u zemaljskim zakonima optike, znak raslojavanja i raspadanja magnetnog polja Zemlje.

Po majanskom kalendaru nakon 2012. sve nestaje osim vatre, po vedskim spisima na kraju ciklusa Kali juge biće crno ognjevito vrijeme najgorih bijesnih ljudi, vrijeme razdora i svađa, vrijeme nekakvih za-mjenika, vrijeme smrti i svijet će biti uništen [2]. Po biblijskim kodovima Isak Njutn je proračunao da će kraj biti oko 2060. Tajni arhitekta Veelike piramide izvještava o kraju našeg svijeta između 2035-2070.

........................................
[1] William Ricketts Cooper, The Myth of Ra (the Supreme Sun-god of Egypt); London: Hardwicke & Bogue; Edinburgh: McLaren & McNiven; Dublin: W. Ridings; Paris: Galignani & Co., 1877, pg. 38.
[2] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dic-tionary; Oxford, The Clarendon Press, 1960, pg. 262.

SUNCE SEM I ZEMLJA SEMELA

Kod Tračana Σεμέλη (čitaj: Seméle) je boginja Ze-mlje [1].

Korijenska osnova u Σεμέλη (Seméle) je Σεμ (Sem), grčkim pisano je Σήμ [2] sa značenjem ČUVEN, SLAVAN [3]. U izvornom smislu SEM znači SUNCE [4], jer SLAVA je sinonim riječi SVJET-LOST, SJAJ. Po tome biva da su biblijski SEMITI Bliskog istoka bili Arjani, tj. Tračani, odnosno Kimeri, bjelci, Aria narod:

“U drevna vremena Tračani su zvani Peske ili Aria, ....” [5]

Ime PESKE je od BES: BES > PES > PESKE.

BESI su Tračani, a ime im potiče od starosrpskog ekavskog BES, ikavsko BIS, srednjovijekovno ije-kavsko BIJESI. Ovo BIS je u srpskom BISTRI, JA-SNI, RAZUMNI, SLOVNI, SLAVNI. SLAVA je SVJE-TLOST, SVJETLOST je SUNCE, SUNCE je VATRA. I kod Srba i kod drevnih Egipcana VATRA je BES:

- BES = PLAMTJETI, VRELINA [6];
- BES = VATRA, BUKTINJA [7];
- BES = UČITELJ [8];
- BES = LIK, OBLIK, VIDLJIVI LIK BOGA [9].

SERBES je jedno od drevnih imena SRBA:

“Serbes, narod iz Srbije.” [10]

SER + BES > SERBES.

Evo ko je najstariji istorijski čovjek zvani SERBES:

“SERBES. Ili TSESHORTSA.

Drugi kralj 3. egipatske dinastije. Bio je autor mno-gih medicinskih knjiga, bavio se obradom kamena. U kasnijem periodu bio je obožavan pod imenom boga Aiemapt ili Imouthes, ili Imhotep, sin Pthaha. On je bio Tosorthrus kod Grka.” [11]

Ime SERBES je složenica od SER + BES. Egipatsko SER ima sljedeća značenja:

- SER = PRINC, RASAN, PRVOKLASAN [12];

- SER = RED, POREDAK [13];

- SER = IZVLAČITI LINIJE, PISATI, GRAVIRATI [14];

- SER = VUNA [15];

- SER = STRIJELA [16];

- SER = PLANIRATI, KOMANDOVATI [17];

- SER = ZRNO [18];

- SER = SIR, PUTER [19];

- SERSER = BITKA [20];

- SERSER = VATRA; VRELINA [21];

- SER = VATRA, PLAMEN, ŽIVOTNA TOPLINA [22];

- SERT = TRN = BODE, BOCKA = neko SERTA, SERTANJE [23].

Sva nabrojana značenja spadaju u opise Sunca. I sad se vraćamo tračanskoj imenici Σεμέλη, tj. SE-MELE i ne zaboravimo: SEM je SUNCE:

a) Σεμ > Σεμε = SEM > SEME, SIME ili SJEME;

b) Σεμ > Σεμε > Σεμέλη > ZEM > ZEME > ZEMELE > ZEMLE > ZEMLA > ZEMLJA.

Galsko, dakle keltsko, kimersko ili tračansko SEM, SIM, SOM, SUM znači SUNCE [24].

a) SEM je SUNCE, SEMELE (Σεμέλη) = SE-MENKA,

b) SEM > SEMUNA > ZEMUNA > ZEMUN.

Kod Srba i danas postoji žensko vlastito ime SEMA, hipokoristika od SEMELA. Baskijski SEMEA je SIN, SEMEAC su DJECA [25], galsko SEML znači ŽEN-SKA [26]:

SEM > SEML > ZEML > ZEMLA > ZEMLJA = ŽENSKA, ŽENA.

I tako: tračanska boginja Σεμέλη (SEMELE) je SEMENKA, hipokoristika SEMA bukvalno znači ŽE-NA: boginja ZEMLJA je SUNČEVA ŽENA, a SEM je SUNCE, MUŠKO SEME, OTAC.

..............................
[1] Otto Schrader, Aryan Religion; James Hastings, Encyclopaedia of Religion and Ethics, Vol. II, New York, Charles Scribner's Sons, 1908, pg. 31, a.
[2] William Smith, A Dictionary of The Bible, Vol. III; Boston: Little, Brown and Co., 1863, pg. 1194.
[3] Merrlil C. Tenney, The Zondervan Pictorial Bible Dictionary, Regensy Reference Library, Grand Rapids, Michigan, 1967, pg. 782.
[4] F. Dunlap, The Origin of Ancient Names of Countries, Cities, Individuals and Gods, Cambridge: Metcalf and Company, 1856, pg. 16.
[5] John Pym Yeatman, The Shemetic Origin of the Nations of Western Europe, London: Burns and Oates, 1879, pg. 212.
[6-9] E. A. Wallis Budge, An Egyptian Hieroglyph ic Dictionary, Vol. II; London, John Murray, 1920, pg. 221-222.
[10] Louis Julien Larcher, Petit dictionnaire histo rique, géographique et mythologiue; Paris: Larousse et Boyer, Libraires-éditeurs, 1863, pg. 134.
[11] William Ricketts Cooper, An Archaic dictionary: biographical, historical, and mythological, from the Eg yptian, Assyrian and Etruscan monuments and papyri; London: Samuel Bagster and Sons, 1876, pg. 504.
[12-23] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome III; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pg. 610-611.

[24] pg. 349.

[25] Ib.
[26] Ib.

ISPLAŽENOG JEZIKA PERUN SA SJEKIROM

Perun isplaženog jezika.

DUPLJAJSKA KOLICA

 

 

 

 

Grtac > krtac > krtica.

Krtica je proljetni zemljoradnik. Patak i patka sa pa-četom su ujedno simboli proljenog rađanja, rasta i tri mjeseca proljeća.

Kočije sa tri točka su tri mjeseca jednog godičnjeg doba, ovdje proljeća. Krtica je simbol elementa ze-mlje, patke simbol vode i vazduha, solarni simboli su simboli vatre. Figura kočijača predstavlja zem-ljoradnika koji u proljeću obrađuje zemlju kao krtica. Nad glavom krtice je krtičnjak, nad glavom zem-ljoradnika je nebo sa Suncem.

AR, ARXI i ARIJE

Biblija nije Božja riječ, jer je pisana ljudskom rukom kojom je upravljao interesom korumpirani ljudski ra-zum:

“Učenje Mojsija i proroka, u osnovi identično onom drevnih Egipćana, također je imalo svoje vanjsko značenje i svoje velove. Hebrejske su knjige napi-sane samo po prisjećanju tradicije i bile su napisane simbolima nerazumljivim svjetovnjacima. Petoknjižje i proročke pjesme bile su samo osnovne knjige dok-trine, morala ili liturgije; a prava tajna i tradicionalna filozofija napisana je tek poslije, pod još manje pro-zirnim velom.” [1]

I to je ono što stalno govorim naivcima: kad čitate Bibliju, nemojte shvatati bukvalno, jer je neupuće-nima nepoznat pravi smisao napisanog. Pravi smi-sao pokriven je velom, tj. tajnom koju znaju samo inicirani u značenja tih tajni. Tako biva da sveštenici imaju jednu smislenu, a narod drugu besmislenu vjeru:

“Sveštenici mnogih naroda antike bili su inicirani u misterije, i kao takvi bili su monoteisti, dok su neuke mase bile idolopoklonici.” [2]

Ovdje ćemo pokazati kako je velom tajne pokriven smisao riječi ARXI (grčki: ἀρχή) u riječi ARIXONI, imenu boga sa galskog natpisa na oltaru u Španiji [3] i azbučnim slovima pisano APXI na natpisima na kelto-skitsko-sarmatskom novcu u Olbiji kod Crnog mora.

Grčko ἀρχή, dativ ἀρχῇ, koju nam prevode kao POČETAK, je riječ kojom počinje Biblija:

“U početku stvori Bog nebo i zemlju.” (Postanak 1, 1)

U Septuaginit ovo U POČETKU je ARKHI (Eν ἀρ-χῇ) i kako počinje Petoknjižje Starog zavjeta, tako počinje i Jovanovo jevanđelje:

“U početku bješe riječ, i riječ bješe u Boga, i Bog bješe riječ. Ona bješe u početku u Boga. Sve je kroz nju postalo, i bez nje ništa nije postalo što je postalo. U njoj bješe život, i život bješe svjetlost lju-dima. I svjetlost se svijetli u tami, i tama ga ne obu-ze.” (Jovan 1, 1-5)

I kod Jovana U POČETKU je ἀρχῇ, ali to izvorno ne znači samo POČETAK, jer grčko ἀρχὴ (ARXE) pre-vode i kao ORIGINAL, KRAJNJI, NAJDALJI; PRVI; NAČELO; UZROK; GLAVA; VLAST; OBLAST; MOĆ; KOMANDA; CARSTVO; POGLAVARSTVO; OD VJEČNOSTI [4].

Grčko ἀρχὴ (ARXE) postanjem je od osnove AR (ἀρ) koja sljedećim grčkim riječima daje njihova zna-čenja:

ἀpά = molitva [5]

ἀργός = sjajan, blistav, blješteći [6]

ἀργύρεος = srebro [7]

ἀρία = hrast, božikovina (Ilex, Christmas holly) [8]

᾿Αρισταῖος = Apolon [9]

ἀρχάγγελος = arhamđel[10]

ἀρχαιογονία = starina, porijeklo [11]

ἄρχω, ἀpxe- = prvi, izvorni, original [12]

ἀρχό = načelnik, vođa [13]

ἄρχων = vladar [14]

AIi evo šta nam zvanična lingvistika prećutkuje: u grčkom nema osnovne AR (ἀρ) sa svojim samo-stalnim i punim smislom. To je dokaz da grčko ἀρχὴ (ARXE) nije izvorna grčka riječ, nego originalno AR treba tražiti u jezicima susjednik naroda oko Grka.

Grci tvrde da su iznad nabrojane i njima oblikom i značenjem slične grčke riječi postanjem od san-skritskog korijena ARH, koji riječima daje značenje ČAST, DOSTOJNOST, tj. PRVO MJESTO [15] te smisao toga prenose na smisao POČETAK vreme-na. Ali, i sanskritsko ARH je izvedeno od osnove AR, a ni u sanskritu ne postoji AR kao punoznačna riječ, dakle i sanskritsko ARH potiče iz nekog dru-gog jezika, ali iz kojeg?

Egipatski ȧr ȦR znači GLEDATI, VIDJETI, ȦRT je OKO, ȦRUI su OČI {16]. Egipatsko AR upućuje na VID, SVJETLOST, SUNCE.

Zašto Grci ne kažu da njihovo ἀρχὴ (ARXE) i tome srodne grčke riječi potiču od egipatskog ȦR? Kad bi to rekli, potvrdili bi tvrdnje nekih istoriografa da su Grci porijeklom iz Vavilona i da su krenuvši odatle neki od njih napali i osvojili Egipat, odakle su oko 1500. god. st. ere protjerani [17], te počinju tro-hi-ljadugodišnje osvajanje tračanskih naroda po Egej-skom arhipelagu, Maloj Aziji i Balkanu.

Izvorno AR je iz tračanskog i po tom AR zvali su se ARIA, ARJANI ili ARIJEVCI. Tračani su isto što i Kimeri, kasnije zvani Selti, Kelti ili Gali, isto što i Heti koji su Geti ili Skiti. Skitski᾿Αριμασποί znači JED-NOOK [18].

Galsko AR ima značenjna VIS, VATRA, GORENJE [19]; VOĐENJE, UPRAVLJANJE [20], a najstarije sa tim smislom je SUNCE, BOG SUNCA. Hetsko ARHA znači DALEKO, sa zemlje nebeska daljina je VISINA [21]. Skitsko᾿Αριμα znači JEDAN [22], ga-elik ARD i ART znače BOG [23], starogaelik ARAD znači MOĆAN, HRABAR [24].

I šta izvorno znači “grčko” ARKHI (ἀρχῇ), koje je u grčkom primilo značenje POČETAK? Po hetskom i keltskom znači VISOK, VATREN, SJAJAN, jer "in-doevropsko" AR znači SJAJAN [25], semitsko AR znači DOBAR [26], sumerski piktograf ▷◁ čita se AR i znači SJAJ, SVETLOST, PROSVJETLJENJE [27].

Sumersko AR znači SLAVA [28], sumersko ARA je VRIJEME [29], starokeltsko ARD znači BOG [30], jermensko AREG je SUNCE [31]: AR je VATRA, SJAJ, SVJETLOST, SUNCE, BOG. Kad tome do-damo velško AR sa značenjem MOĆ GOVORA, GOVOR [32], bude nam jasno zašto je AR ujedno BOG i SVJETLOST i SUNCE i BUK, tj, GLAS, RI-JEČ, SLOVO ili LOGOS. Velško AR takođe znači NA; VIS, VISOK, VELIK, KRASAN [33]. Velško ARCH, grčko ARKHOS, te irsko ARG znače PO-GLAVAR, VOĐA, ČELNIK [34].

BOG je SVJETLOST, OGANJ, SUNCE:

“Ar, ili Ari, znači vatro-Sunce, na grčkom Ar-es, u Fenikiji i Judeji to je Ar, ‘vatra’ (Iar)….” [35]

“Riječi As (Ush) i Ar (Ur) obe znače sunce ili vatra ...” [36]

Sumersko ARI je ZASTITA; RAĐANJE [37].

I da ponovimo citat sa početka: “Sveštenici mnogih naroda antike bili su inicirani u misterijama, i kao takvi bili su monoteisti, dok su neuke mase bile idolopoklonici.”

Sve to znaju sveštenici današnjih velikih religija i svi vjeruju u SUNCE BOGA i BOGA SUNCA, BOGA SVJETLOSTI.

AR je osnova u imenu AREIOS (grčki: “Apειoς) i znači SJAJAN, VATREN, OGNJEVIT, ŽESTOK [40]. Pri inicijaciji rukopoloženja u episkopa to ime oda-brao je sebi episkop ARIJE, onaj Arije zbog kojeg je crkva 325. god. u Konstantinopolju sazvala Prvi va-seljenski sabor da bi ga tu osudili kao jeretika, po-pljuvali, šamarali, raščinili i protjerala u Iliriju.

I tvrde da je na samrti cara Konstantina krstio neki arijanski episkop, pa se pitam otkud opet sredinom 337. visoki pripadnik arijanske jeresi u Konstan-tinopolju i ko mu dozvoli da krsti Cara pred samu smrt i da li je Prvi vaseljenski sabor zaista bio 325. ili kasnije? I pitam se kada su Goti postali i kako su ostali arijanci sve do pred kraj 6. vijeka? Nije li ari-janizam učenje izvorne rane crkve?

..........................
[1] Jirah Dewey Buck, Mystic Masonry, or, the Symbols of Freemasonry and Greater Mysteries of Antiquity, Second Edition, Cincinnati, The Robert Clarke Company, 1897, pg. 106.
[2] Ib. pg. 90.
[3] Revue archéologique ou Recueil des documents et des mémoires relatifs à l'étude des monuments, à la numismatique et à la philologie de l'Antiquité et du Moyen Age, Nouvelle série, Volume XXXVIII, Paris, Aux bureaux de la Revue archéologique, Libraire Academique - Didier Cie, 1879, pg. 121.
[4] John Groves, A Greek and English Dictionary; Boston: Hilliard, Gray and Company, 1836, pg. 92.
[5] Henry George Liddell and Robert Scott, A Greek-English Lexicon; Oxford: The Clarendom Press, 1883, pg. 211.
[6] Ib. pg. 213.
[7] Ib. pg. 214.
[8] Ib. pg. 216.
[9] Ib. pg. 217.
[10] Ib. pg. 226.
[11] Ib. pg. 227.
[12] Ib.
[13] Ib. pg. 229.
[14] Ib.
[15] Henry George Liddell and Robert Scot, Ib. p. 229.
[16] E. A. Wallis Budge, An Egyptian Hieroglyphic Dictionary, Vol. I; London: John Murray, 1920, pg. 68.
[17] Jacob Bryant, New System, or An Analysis of Ancient Mythology, Vol. III; London, 1776, pg. 156.
[18] Henry George Liddell and Robert Scott, Ib. pg. 217.
[19] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pg. 74.
[20] William Shaw, A Galic and English Dictionary, Vol. I; London: W. and A. Strahan, 1780.
[21] Edgar H. Sturtevant, A Comparative Grammar of the Hittite Language; Linguistic society of America, University of Pennsylvania, Philadelphia, 1933, pg. 88.
[22] Henry George Liddell and Robert Scot, Ib. pg. 117.
[23] Robert Archibald Armstrong, Gaelic Dictionary in Two parts, London, Printed for James Duncan, 1825, pg. 33.
[24] Ib. pg. 32.
[25] James George Roche Forlong, Rivers of Life, Or Sources and Streams of the Faiths of Manin All Lands, Vol. II, London, 1883, pg. 11.
[26] Ib.
[27] Daniel Smith, Cuneorum Clavis: The Primitive Alphabet and Language of the Ancient ones of the Earht; Edited by H. W. Hemsforth. London: Printed for the Editor At The Chiswick Press, 1875, pg. 96.
[28] Ib. pg. 62.
[29] C. J. Gadd, A Sumerian Reading-Book; Ox ford, The Clarendon Press, 1924, pg. 178.
[30] Robert Archibald Armstrong, Ib. pg. 33.
[31] Robert Ellis, The Armenian origin of the Etruscans, London: Parker, Son and Bourn, 1861, pg. 44.
[32] William Owen Pughe, A National Dictionary of the Welsh Language; Denbigh, Published by Thomas Gee, 1866, p. 206.
[33] Ib.
[34] Ib. pg. 208.
[35] S. F. Dunlap, The Origin of Ancient Names of Countries, Cities, Individuals and Gods; Cambridge, Metcalf and Company, 1856, pg. 7.
[36] The Christian Examiner and Religious Miscellany, Vol. 61, Boston: Crosby, Nichols, and Co., New York: C. S Francis & Co., London: Edward T. Whitfield, 1856, pg. 95. 80
[37] Stephen Langdon, Sumerian Grammar And Chrestomathy; Paris: Librairie Paul Geuthner, 1911, p. 203.
[38] Henry George Liddell and Robert Scott, Ib. pg. 215.

"BOGOČOVJEK HRIST U LOVU NA JELENE"

 

 

 

 

"Представе људи на гробним споменицима (не само крсним) јесу представе Богочовјека Хрис-та." (Goran Komar, Локалитет Бакрачуша крај це-сте Невесиње - Мостар; И опет Крст; Face-book, June 18, 2025.)

Po dometu ideološki ograničenog razuma Gorana Komara iz Herceg Novog, prevodioca natpisa ste-čaka, lik isplaženog jezika na stećku je Bogočovjek Hrist, dakle je jezik jisplazio u premoru jureći brzog jelena. Svako ko svjesno laže huli protiv Boga.

ARIX ILI ARIXO, SKITSKO-SARMATSKO-GALSKI BOG RATA

 

Na mnogim skito-sarmatskim kovanicama iz Olbije, koje potiču iz druge polovine 5. vijeka stare ere, na aversu je glava antropomorfnog Sunca isplaženog jezika, a na reversu u Sunčevom orbu sa krstom je azbučni natpis APIX, pisano latinskim ARIX. Kod Gala zapadne Evrope nađeni su oltari posvećeni bogu sa imenom ARIXO:

„Evo kompletne liste koju je dao gospodin Alex. Bertrand, Altar Saintes, u Revue Archéologique,, 1880: bogovi Abellio, Abinius, Arixo, Bélénus, Borvo, Cernunnos, Édelates, Erga, Ésus, Ésumus, Éru-mus, Grannus, Ilixo, Lavaratus, Lahéren, Lussoius, Majurrus, Orévaius, Rudiobus, Segomo, Singuatus, Succelus, Taranis, Tèutates, Vintius; boginje Aciona, Ærécura, Athubodua, Bélisama, Bormona, Bricia, Clutonda, Damona, Epona, Lahé, Rosmerta, Siro-na, Soïon, Una Ukupno trideset devet božanstava." [1]

Tako je i ARIXO sa kovanica u skito-sarmatskoj Olbiji jedan od galskih bogova, bog rata, jer su Skiti, Sarmati i Gali narodi Tračana ili Kimera:

" G. Benjamin Fillon je upravo donirao Muzeju Sa-int-Germain zanimljiv pirenejski oltar posvećen bogu ARIXO ili (H)ARIXO (vjerovatno čitanje), bu-dući da prelom u oltaru koji se proteže preko cijele lijeve strane spomenika onemogućava razlikovanje prvog slova imena. Samo ime ARIXO je vrlo vidljivo. Po-sveta je ovako zamišljena, osim prvih slova svakog retka:

//// MARTI

////ARIXONI

///RIANOS

//TRIONS

V. S. L. M.

Vidimo da se galski Harixo ili Arixo poistovjećuje s rimskim bogom Marsom. Ovo je nova identifikacija koja se dodaje onima već poznatim: Mars Bolvi-nnus, Mars Camulus, Mars Caturiz, Mars Latobius, Mars Leheren, Mars Segomon, čiji oltari u muzeju Saint-Germain posjeduje odljevke ili otiske." [2]

U skito-sarmatskom imenu APIX i galskom ARIX korijenska osnova je AR, jedno od drevnih imena Sunca:

"Al je naravno El ili AR ili RA, Sunce." [3]

“Ar, ili Ari, znači vatro-Sunce, na grčkom Ar-es, u Fenikiji i Judeji to je Ar, ‘vatra’ (Iar).” [4]

U galskom jeziku AT je OTAC, u mnogim jezicima AT je nosilac značenja riječi OTAC [5]. U zoroas-tranizmu ATAR je BOG VATRE:

AT + AR > ATAR = OTAC VATRE, dakle AR JE VATRA, JAR.

Ljudska glava sa isplaženim jezikom je hetski hije-roglif PÁR [6]. U hetskom PAR osnova je AR, te hetsko PÁRTÁS znači OTAC, SUNCE, BOG [7]. Sumerski PAR znači GOSPODAR, GOSPOD [8].

Hetski hijeroglif za riječ PAR je glava isplaženog jezika, glava idola isplaženih jezika od Karahan Te-pe kulture, drevnog Egipta, kulture Lepenskog vira, pa vremena vinčanske i ostalih evropskih kultura, te preko srednjovijekovnih stećaka i stećaka savre-menog doba do prve polovine 19. vijeka po Srbiji.

Osnova PAR je u francuskom PARLER i talijanskom PARLARE sa značenjem GOVORITI, jer JEZIKOM se GOVORI, a srpsko JEZIK je od JAS preko JASIK i JAZIK, dakle su PAR, PER i JAS istoznačne riječi, sinonimi:

"Ime Perkun se također piše Parkun i Perun." [9]

Tako latinski PARIO znači DONOSIM, RAĐAM [10], PARO je DOSTAVLJAČ [11], PARENS je RODI-TELJ [12]. Latinski PARADISUS je RAJ [13] i sve počinje od SUNCA i njegove svjetlosne ZRAKE kao, Sunčevog jezika.

I šta znači azbukom pisano ime APIX, latininicom ARIX, ARIXO, ime galsko-skitsko-sarmatskog boga rata? Znači VATRENI, OGNJEVITI.

P.S. I pored svih dokaza, opet će vjersko-nacio-nalistički bolesni umovi i govna ljudska nastaviti da bulazne da su krstjani nestali u islamizaciji pod turskom okupacijom, da je tada prestala gradnja stećaka i da su idoli isplaženih jezika na stećcima predstave Isusa Hrista, ktitora ili majstora. Oni lažu jer su vjernici laži.

..............................
[1] Fustel de Coulanges, Histoire des institutions politiques de l' ancienne France: Camille jullian, La Gaule Romaine, Paris, Librairie Hachette et Cie, 1891, pg. 116-117.
[2] Revue archéologique ou Recueil des documents et des mémoires relatifs à l'étude des monuments, à la numismatique et à la philologie de l'Antiquité et du Moyen Age, Nouvelle série, Volume XXXVIII, Paris, Aux bureaux de la Revue archéologique, Libraire Academique - Didier Cie, 1879, pg. 121.
[3] James George Roche Forlong, Rivers of Life, Vol. I; London: Bernard Quaritch, 1883, p. 16.
[4] S. F. Dunlap, The Origin of Ancient Names of Countries, Cities, Individuals and Gods; Cambridge, Metcalf and Company, 1856, p. 7.
[5] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome I; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pg. 97.
[6] Emmanuel Laroche, Les Hiéroglyphes Hittites, Première partie L'écriture; Éditions du Centre national de la recherche scientifique, Paris, 1960, pg. 7.
[7] Ib.
[8] Laurence Austine Waddell, Egyptian Civilization: its Sumerian Origin and Real Chronology, London, Luzak & Co., 1930, pg. 4.
[9] Johann Leonhard von Parrot, Versuch Einer Entwicklung Der Sprache, Abstammung, Geschichte, Mythologie Und B Rgerlichen Verh Ltnisse Der Liwen, L Tten, Eeste: Mit Hinblick Auf Ein, Berlin, 1839, pg. 352.
[10] Francis Edward Jackson Valpy, An Etymological Dictionary of the Latin Language; London: Printed by A. G. Valpy, 1828, pg. 320.
[11] Ib. pg. 321.
[12] Ib. pg. 319.
[13] Ib.

NEKA TI BUDE PO DJELIMA TVOJIM

 

SAMO JE NAUKA PRAVA VJERONAUKA

Dužina Piramidine baze po prirodnoj kamenoj pod-lozi je 231,92867 metara, dvije strane duge su 463,85734 metara: ako se nešto kreće brzinom 463,85734 m/s, za 24 sata (ili jedan dan) preći će 40.077,27418 km i to je dužina Zemljinog ekvatora.

Mjere kruga i kvadrata sa slike:

- obim: 3,14159 km = Pi (π),

- d = 1 km,

- površina kruga = 0,7853975 km² = površina kva-drata,

- AB = 0,886226551 km,

- ABC = 1,772453102 km = √ 3,14159

- obim kvadrata = 3,544906205 km.

Zemljin je ekvator dug 40.077,27418 km:

40.077,27418 : 0,886226551 = 45.222,38037 km.

Evo šta ćemo dobiti ako dužinu 45.222,38037 km di-jelimo sa brojevima mjera Solomonovog hrama:

45.222,38037 : 120 : 60 : 30 : 20 = 1046,81436 cm = 412,1316379 inči = dužina Kraljeve odaje u Ve-likoj piramidi.

Dvije stranice kvadrata duge su 1,772453102 km:

a) 40.077,27418 : 1,772453102 = 22.611,19018 km,

b) 22.611,19018 : 120: 60 : 30 : 20 = 523,4071802 cm = 206,065819 inči = širina Kraljeve odaje.

Obim kvadrata je 3,544906205 km:

a) 40.077,27418 : 3,544906205 km = 11.305,59509 km,

b) 11.305,59509 : 120 : 60 : 30 : 20 =261,70359 cm = 103,0329094 inči = polovina širine Kraljeve odaje = dužina granitnog dijela poda u Portalu pred Kra-ljevom odajom (vidi sliku).

Ovo je dokaz da je Živo Svjesno Umno Biće kroz geometriju stvorilo Zemlju, dokaz da je Bog stvorio Zemlju i da je Bog nadahnuo arhitektu Velike pira-mide i pisca mjera Solomonovog hrama da odrede mjere Kraljeve odaje, Portala i mjere nikad posto-jećeg Solomonovog hrama. I evo odgovora ko je Bog:

"Geometrija je postojala prije Stvaranja. Ona je su-vječna s umom Božjim. Geometrija je dala Bogu model za stvaranje. Geometrija je Bog lično." (Jo-han Kepler, astronom)

Bog je Živo Svjesno Umno Biće, Živi Kreativni Duh Geometrije mikrokosmosa i makrokosmosa svega postojećeg vidljivog i nevidljivog svih svjetova, ili kao što Pitagora reče:

"Geometrija je znanje o Vječno Postojećem."

I ko prevari čovjeka i narode i ko hiljadama godina laže da nauka i vjera ne mogu skupa? Lažu ne-prijatelji Božiji, prevaranti i manipulatori ljudski u čijim se "vjerama" ništa ne može razumom i nau-kom dokazati i kojima današnji narodi služe kao topovsko meso.

Sve religije koje tvrde da se razumom i dokazima ne može vjerovatu u Boga lažne su vere. Pravo zna-čenje srpske riječi "vera", "vira" ili "vjera" je "istina, tačnost", kanariski (kannada) jezik je 'vera" [1], vel-ški "gwir" [2], latinski "vero", "veritas". To značenje kod Srba traje u onom kao zakletvom tvrdom obe-ćanju kad čovjek čovjeku da vjeru i kad se momak i djevojka vere.

..............................

[1] Rev. W. Reeve, A Dictionary, Canarese and English, Revised, Corrected and Enlarged by Daniel Sanderson, Wesleyan Mission Press, Bangalore, 1858, pg. 884.
[2] W. Richards, A pocket Dictionary, Welsh – En-glish, Wrexham, 1861. pg. 179.

ISPLAŽENI JEZICI NA LIKOVIMA PETROGLIFA TRŠKE CRKVE

ISPLAŽENI JEZIK NA FIGURINAMA TRIPOLJSKE KULTURE

Ma šta zvanična arheologija lagala, Kukuteno-tripolj-ska kultura pripada arjanskoj, tj. kimerskoj ili tračkoj, odnosno drevnoj srpskoj kulturi postpotopskog vreme-na, a svjedok tome je motiv isplaženog jezika na nekim figurinama ove kulture.

SUNCE ISPLAŽENOG JEZIKA

Otkad su se Srbi odrekli Sunca i Boga Sunca, sve srbske pobjede pretvaraju se u poraze.

TAJNA ISPLAŽENIH JEZIKA VEDSKIH BOGOVA

Zašto nikad nisu spomenuli isplažene jezike na skulpturama Lepenskog Vira i figurinama Vinče? Zašto nikad nisu spomenuli isplažene jezike na prikazima tračanskih heroja i na kamenim keltskim glavama? Zašto nikad nisu spomenuli prikaze is-plaženog jezika na ilirskom bogu Silvanu? Zašto nikad nisu spomenuli isplažene jezike na amajlijama s kraja stare i početka nove ere, na slovenskim idolima i stećcima sve do sredine 19. vijeka po Sr-biji? Zašto?

Zašto preko sto pedeset godina ni riječ nisu kazali o isplaženim jezicima na skoro svim antropomorfnim likovima Sunca? Nisu jer to je istina koja svjedoči bitisanje vedskih Srba na Balkanu i Podunavlju od prvih postotopskih vremena sve do današnjih dana.

KELTSKI I KRSTJANSKI IDOLI

 

 

Kao trijumf pobjede nad Srbima starovjercima i kr-stjanima dvovjercima, Nemanja pali sve njihove knji-ge, ruši kapišta (crkvice) i idole:

"…I blagdaću datoj ti od Boga prelesni mrak bez-božnih jeretika odagna i jeres njihovu istrijebi, i ka-pišta njihova razruši, i idole njihove skrši, i zloslovnu pamet njihovu zlu istrijebi i slavu njihovu bez ostatka ugasi….” [1]

U razvalinama nekih kapišta otkrivene su kamene ploče sa reljefnim portretima. Ne znajući šta bi to moglo biti, svetosavski arheolozi te portrete pripi-saše "likovima ktitora" ili, možda, "graditelja:

“Na prostoru Stare Raške tokom pet stotina godina turske okupacije, stanovništvo je dugo uspevalo da očuva svoju duhovnost, pa čak i da podigne znatan broj crkava. Zavidan broj sakralnih objekata ovog kraja je sedamdesetih godina 20. veka istražen i konzerviran i tada su na pojedinim crkvama prvi put zabeleženi skulpturalni portreti ktitora i majstora. Rekognosciranjem terena tokom 2010. godine, za-beleženo je još nekoliko skulpturalnih predstava koje se mogu pripisati ktitorima pojedinih crkava koje su danas u ruševinama. Radi se o crkvama u Bekovi, Tvrđevu i Suvom Dolu. U Tvrđevu je portret urađen u punom reljefu i sa njim je nađena i ploča sa natpisom iz 1594. godine, dok su u Suvom Dolu otkrivena dva portreta. Ovim se broj skulpturalnih portreta na crkvama Stare Raške, sa ranije zabe-leženim dva, u Crčevu i Mitrovoj Reci, povećao na sedam.” [2]

"Predstave ljudi na grobnim spomenicima (ne samo krsnim) jesu predstave Bogočovjeka Hrista." (Goran Komar, Lokalitet Bakračuša kraj ceste Nevesinje - Mostar, I opet krst, Facebook, June 18 at 3:01 AM; link:
https://www.facebook.com/photo?fbid=9798476556873704&set=a.1767103296677777

Eto vam fotografije, gledajte, poredite i po zdravom razumu prosudite jesu li to likovi ktitora i majstora i jesu li to predstave Bogočovjeka Hrista?

P.S. Keltska glava sa fotografije (1. v.n.e.) sada je u privatnom vlasništvu:
https://www.inglebygallery.com/exhibitions/6901-and-per-se-and-part-xx-celtic/works/

..............................
[1] Život Svetoga Simeuna, napisao Domentijan, na svijet izdao Đura Daničić, Državna štamparija u Beogradu, 1865, str. 64.
[2] Dragica M. Premović-Aleksić, Prilog proučavanju skulpturalnih portreta ktitora crkava u okolini Novog Pazara, Zbornik Narodnog muzeja u Beogradu, XX-1, arheologija, Beograd, 2011, str. 471.