ZIMA ISPLAŽENOG JEZIKA

Reljefi s personifikacijom boginje Zime.

"Među brojnim rimskim nadgrobnim spomenicima u Antičkoj zbirci Arheološkog muzeja Istre izdvajaju se tri reljefno oblikovana pravokutna bloka od vapnen-ca s prikazima ženskih likova. Pronađeni su u Puli prije 1892. godine i pripadali su istom nadgrobnom spomeniku. Od izvorno četiriju, pronađena su tek tri bloka s likovima izrađenim u dubokom reljefu koji prikazuju personifikacije godišnjih doba – Zimu, Pro-ljeće i Jesen.

Ovom prilikom prezentiramo personifikaciju Zime, ujedno i najcjelovitije sačuvan prikaz. Utjelovljena u liku žene, Zima je smještena u plitkoj zasvođenoj edikuli. Odjevena je u teškom zimskom ogrtaču (pa-enula) koji joj pokriva glavu te u bogatim naborima pada sve do ispod koljena. U lijevoj, savijenoj ruci drži cistu, a u desnoj, spuštenoj niz tijelo, ulovljenu pticu.

S obzirom na sličnost ovog figuralnog prikaza s prikazima na pojedinim pulskim nadgrobnim spome-nicima koji se datiraju u julijevsko-klaudijevsko raz-doblje prve polovice 1. st. n. e., i ovaj se spomenik može svrstati u isti vremenski okvir." (Arheološki muzej Istre, Facebook, 18. novembar 2021.)

Velika je zavjera u društvenim naukama, zavjera ću-tanja o postojanja prikaza isplaženih jezika na ant-ropomorfnim likovima idola, amajlija i nadgrobnika od kultura Gobekli Tepe, Lepenskog Vira, Vinče, Jamne kulture, Butmira i Starčeva i ostalih kultura pa preko prikaza tračanskih, ilirskih i slovenskih bo-gova i likova stećaka.

Srpski vedski bogovi Sunca i sunčana božanstva uvijek su sa isplaženim jezicima, simbolom Sunče-vih plamenih jezika, Sunčeve moći i toplote. Od prvih idola postpotopskog svijeta motiv isplaženog jezika nastavlja se kroz milenije na skoro svim srp-skim idolima, amajlijama Bliskog istoka, Male Azije, Balkana, Evrope, u obe Amerike i na stećima Srbiji sve do 20. vijeka.

Nikad niko iz zvanične nauke nije nikad spomenuo ove isplažene jezike, sve su zavjetnom tajnom ćutanja sakrivali, osim isplaženih jezika po idolima američkih Indijanaca. Još je interesantnije da to je-danaest godina od objavljivanja mojih prvih članaka sa fotografijama stećaka sa antropomorfnim liko-vima isplaženih jezika kriju Srbi, Bošnjaci i Hrvati, jer to ruši sve njihove nacionalističko-vjerske isto-rijske zablude, greške i laži.

Isplaženi jezici na idolima, amajlijama i stećcima od najstarijih postpotopskih vremena svjedoče kontinu-itet bitisanja Srba na Bliskom istoku, u Maloj Aziji, na Balkanu, njihovo širenje po Evropi i migracije preko Azije u obe Amerike.

SFINGA ISPLAŽENOG JEZIKA

Sfinga (rimsko pozorište u Puli, Arheološki muzej Istre, Pula, Istra, Hrvatska).

Velika je zavjera u društvenim naukama, zavjera ću-tanja o postojanja prikaza isplaženih jezika na ant-ropomorfnim likovima idola, amajlija i nadgrobnika od kultura Gobekli Tepe, Lepenskog Vira, Vinče, Ja-mne kulture, Butmira i Starčeva i ostalih kultura pa preko prikaza tračanskih, ilirskih i slovenskih bogo-va i likova stećaka.

Srpski vedski bogovi Sunca i sunčana božanstva uvijek su sa isplaženim jezicima, simbolom Sun-čevih plamenih jezika, Sunčeve moći i toplote. Od prvih idola postpotopskog svijeta motiv isplaženog jezika nastavlja se kroz milenije na skoro svim srp-skim idolima, amajlijama Bliskog istoka, Male Azije, Balkana, Evrope, u obe Amerike i na stećima Srbiji sve do 20. vijeka.

Nikad niko iz zvanične nauke nije nikad spomenuo ove isplažene jezike, sve su zavjetnom tajnom ću-tanja sakrivali, osim isplaženih jezika po idolima američkih Indijanaca. Još je interesantnije da to je-danaest godina od objavljivanja mojih prvih članaka sa fotografijama stećaka sa antropomorfnim likovi-ma isplaženih jezika kriju Srbi, Bošnjaci i Hrvati, jer to ruši sve njihove nacionalističko-vjerske istorijske zablude, greške i laži.

Isplaženi jezici na idolima, amajlijama i stećcima od najstarijih postpotopskih vremena svjedoče kontinu-itet bitisanja Srba na Bliskom istoku, u Maloj Aziji, na Balkanu, njihovo širenje po Evropi i migracije preko Azije u obe Amerike.

ZNAK VAVILONSKIH VELIKIH MAGOVA

 

 

 

  

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Tajni znak prepoznavanja članova biblijskog drev-nog reda vavilonskih Velikih magova je prstima znak za SVEVIDEĆE ili NEDREMNO OKO i ZION: raz-maknuti kažiprst i srednji prst u znaku slova "V" koje se od korijena prstiju preko dlana ka laktu pretvara u slovo Y, hebrejsko AYIN sa zanačenjem OKO i ZION (צִיּוֹן) sa značnjem ZNAK; SVJETLOST.

Godine 1943. taj znak Vinston Čerčil ubacuje u ja-vnost kao znak VIKTORIJE, znak POBJEDE, a sve do tog vremena znak je bio tajni znak prepozna-vanja članova vavilonskih Velikih magova, pisaca Biblije, osnivača i vođa ideologije vrha judaizma, budizma, reformisanig vedizma u vidu hinduizma, hrišćanstva, islama, evolucionizma, komunizma i kovidizma. Oni su tajno društvo vavilonskih Velikih magova, ondašnje vrste Iluminata, planera i krea-tora Kovida-19 i unipolarnog Novog svj. poretka (sion = svjetlost). To je u kiromanija znak broja 40 (grčko M, μ̅). To je krajem 19. vijeka djelimično ob-jasnio Italijan Giulio Adrieu u svojoj knjizi Kiroma-nija, Fizilogija na rukama [1].

Kiromanija (quiromancia, chiromancy, chironomy) je oblast koja se bavi mimikom, sporazumijevanjem znakovima i gestikulacijom. Kabalističko-gematrij-sko značenje broja 40 je o preokret, obnova, Novo doba, Novi svj. poredak:

“U numerologiji, 40 je simbol smrti svog starog ‘ja’ i novog duhovnog rođenja. To je u špilu tarota trina-esto hebrejsko slovo “mem” i to je karta smrti, za-vršetak perioda.” [2]

U Kabali i jevrejskom misticizmu, broj 40 predstavlja tranziciju, obnovu i uzdizanje duhovnog stanja. On premošćuje jaz između starog stanja i potpuno no-vog oblika postojanja, često simbolizirajući period pripreme ili pročišćenja potrebnog za veliko otkri-venje:

"Skiptar sile daje ti Gospod sa Siona: vladaj sred neprijatelja svojih." (Psalm 110,2)

..............................
[1] Giulio Audrieu, Chiromanzia, Fisiologia sulla Mano, Giulio Adrieu, Milano, 1884.
[2] (Ilene Segalove, 40 Days and 40 Nights, Introduction, xiv; Andrews McMeel Universal company, Kansas City, Missouri, 2009.

..............................
[1] Giulio Audrieu, Chiromanzia, Fisiologia sulla Mano, Giulio Adrieu, Milano, 1884.
[2] (Ilene Segalove, 40 Days and 40 Nights, Introduction, xiv; Andrews McMeel Universal company, Kansas City, Missouri, 2009.

ANTROPOMORFNO SUNCE SUNCE ISPLAŽENOG JEZIKA

Srednjovijekovni stećak, Glamočko polje, Glamoč, BiH.

KLIČEVAČKI IDOL JE BELI VID

Kličevački idol je idol Belog Vida ili Svetog Vida, Svetovida, idol Vidovdana u danu ljetnog solsticija, dana u kojem Sunce dostiže svoju najvišu tačku na zenitu sjevernog neba, dana dugodnevice sa naj-više sunčanih sati u godini, dana u kojem Sunce najranije izlazi i najkasnije zalazi. Glava idola je dan Vidovdana, prvi dan ljeta.

Mike Oldfield - The Song Of The Sun

PATRIJARH PAVLE JE KOMUNISTIČKO-JEZUITSKI CR(K)VENI LAŽOV I NEPRIJATELJ SRBA

Preko magije propagande svoje SPC današnji su Srbi otpali od BOGA ISTINE i pali u vlast BOGA LAŽI. Današnjim Srbima ISTINA nije ono što očima gledaju i što ušima slušaju, nego im je istina ono u šta su ih SPC zombirala da vjeruju:

“Mi nikad nismo odricali Šiptarima da su oni autohtoni na Kosovu i Metohiji kao i svi njihovi preci redom." (Patrijarh Pavle, video: 8:45)

Ni ovoj velikoj smradnoj laži patrijarha Pavla niko od današnjih Srba ne želi, ne može i ne smije da se protivi, jer današnji Srbi svete laži i BOG današnjih Srba NIJE ISTINA, NEGO LAŽ i ona je BOG SPC.

NEPOBJEDIVO SUNCE ISPLAŽENOG JEZIKA

 

Velika je zavjera u društvenim naukama, zavjera ću-tnje o postojanja prikaza isplaženih jezika na antro-pomorfnim likovima idola, amajlija i nadgrobnika od kultura Gobekli Tepe, Lepenskog Vira, Vinče, Jam-ne kulture, Butmira i Starčeva i ostalih kultura pa preko prikaza tračanskih, ilirskih i slovenskih bogo-va i likova stećaka.

Srpski vedski bogovi Sunca i sunčana božanstva uvijek su sa isplaženim jezicima, simbolom Sunče-vih plamenih jezika u vidu zraka, Sunčeve moći i toplote. Od prvih idola postpotopskog svijeta motiv isplaženog jezika nastavlja se kroz milenije na skoro svim srpskim idolima, amajlijama Balkana, Evrope, u obe Amerike i na stećima Srbiji sve do 20. vijeka.

Nikad niko iz zvanične nauke nije spomenuo ove isplažene jezike, sve su zavjetnom tajnom ćutanja sakrivali osim isplaženih jezika po idolima američkih Indijanaca. Još je interesantnije da to kriju Srbi, Bo-šnjaci i Hrvati jedanaest godina od objavljivanja mo-jih prvih članaka sa fotografijama stećaka sa antro-pomorfnim likovima isplaženih jezika. Kriju to kroz sve godine, kriju ove tekuće godine, i ovih mjeseci i ovih dana i ovog današnjeg dana kriju.

Zašto Srbi, Bošnjaci i Hrvati ne žele da znaju o mo-tivu isplaženih jezika na srpskim idolima, amajlijama i stećcima, zašto ćute? Čekaju da ja umrem, da se svi moji radovi zatru i da se sve zaboravi. Ćute jer isplaženi jezici svjedoče boravak vedskih Srba na Balkanu od najdublje praistorije, njihovo širenje po Evropi i svijetu i još svjedoče da su stećke gradili srpski starovjerci i krstjani dvovjerci kao obožavatelji Sunca, a ne nemanjćki grkoortodoksi, ne tamo tamo neki od lažova crkve izmaštani "babuni" i "bogumili".

Sve što znači isplaženi jezik na čovjekolikoj glavi Sunca na kalendaru Asteka, to isto znači isplaženi jezik kod Srba na njihovim idolima, amajlijama i stećcima:

"Starosjedioci Srednje Amerike predstavljali su Sun-ce kao ljudsku glavu okruženu raspršenim zrakama i sa velikim otvorenim ustima. Ovaj solarni simbol bio je raširen u cijelom tom kraju. U ovoj predstavi jezik je isplažen, što znači da Sunce živi i govori. Ovo je jasno dokazano u poznatom Astečkom ka-lendarskom kamenu (Calendario Azteco), takođe nazvanom 'Sunčev kamen', koji je pronađen oko sredine sedamnaestog vijeka u podzemlju Glavnog trga, Meksiko Siti." [1]

Dopuna opisa astečkog kalendara:

"Lice je isklesano po hronološkim i astronomskim znacima u geometrijskom redu. Centralna figura, sa isplaženim jezikom, predstavlja Sunce 'Tonatiuh'; segmenti koji zrače prema ivici diska su simboli za njegove zrake." [2]

Dakle su i prikazi isplaženih jezika na stećcima ta-kođe solarnog značenja, značenja Sunca, solarnih bogova i božanstava. Svaki lik obilježen isplaženim jezikom je znak za SUNCE, BOG SUNCA ili BO-ŽANSTVO SUNCA. To se da objasniti etimologijom riječi "jezik" u više starih jezika pa i u srpskom.
...............................
[1] William Tyler Olcott, Sun Lore of all Ages: a Collection of Myths and Legends Concerning the Sun and Its Worship; Putnam's Sons, New York; The Knickerbocker Press, London, 1914, pg. 297.
[2] Ib.

BEREGINA ISPLAŽENIG JEZIKA

Boginja Beregina (Bereginya) isplaženog jezika (reljef na kamenu nađenom uz obalu Gornjeg Epira).

 

OKO VRATA DAKO DRŽI GUJU, TJ. ZMIJU

Oko Dakinog (Dagonovog) vrata je zmija, simbol proljetnog vaskrsenja prirode (kamena skulptura iz Lepenskog Vira).

"ПРЕДСТАВА СВЕТИТЕЉА НА ВОЛУШНИЦИ У МАСИВУ ПРОКЛЕТИЈА (ГУСИЊЕ)

 

 

Крајем августа 2020. године, захваљујући пок. г. Иљи Дураковићу, обишао сам и мало касније по први пут објавио новопронађену, усјечену у при-родној стијени представу, која неодољиво подсје-ћа на ликове светитеља изображаване на сред-њовјековним гробним споменицима централног Балкана. Представу светитеља у стијену су усје-кли хришћански сточари који су обитавали на пашњацима подно гребена Попадије (Maran Wenzel, Ukrasni motivi na stećcima, Sarajevo, Sa-rajevo, 1965; Горан Комар, Ћирилични натписи на стећцима, Београд, 2018). На овој невеликој стијени је ван сваке сумње усјечена представа светитеља са великим нимбом, баш онаква какве виђамо на гробним споменицима посијаним ши-ром средњовјековне Босне и нарочито Хума. Све прегледане представе на овом "шареном каме-њу' усјецане су различитим техникама, дио из-вјесно пикетирањем, дио усјецањем глијетом са равном оштрицом, а дио глијетом са шпицастим врхом. Изведен је овдје тзв. индиректни ударни поступак – индиректна перкусија, којом се тач-касто уклањао материјал са одабране стијене. Тако свакако барем у дијелу представа.

Ова светитељска представа на стијени испод Попадије, по мом увјерењу, чува намјеру њенога ствараоца да усјече поруку о добром пастиру – Христу у крају који је од постанка сточарског жи-вота био испуњен овцом." (Teкcт и фoтoгpaфиje: Гopaн Комар, Facebook, 14. 11. 2025.)

Kod Gorana Komara su jaki simtomi religijske de-luzije, simptoma koji se ispoljava u lažnom vjero-vanju u nešto vezano za religiju pacijenta, iako oči-gledni dokazi govore suprotno. To je patološki pro-menjen sadržaj mišljenja koji se ne može korigovati argumentima. Tako Goran Komar na pri-kazima stećaka i petroglifa vidi ono što se njemu pričinjava da vidi, iako slika u realnosti drugačije izgleda. Komar nikad ne vidi prikaze isplaženih jezika na antropomorfnim likovima Sunca i sunčanih božan-stava, njemu je sve Isus Hrist, pravoslavni svetitelji i svetice. Otkud njima i zašto izplaženi jezici, Komar o tome ćuti, jer on u njegov reprogramirani um ne prima realnu sliku koje mi oči u mozak šalju. Za-nimljivo je da to nije samo slučaj Gorana Komara, nego svih prethodnih i današnjih istraživača i osma-trača stećaka različitih religija.

ISPLAŽENI JEZIK KAO MOTIV SRPSKIH IDOLA I LAŽNA POBOŽNOST

 

 

Ovo je životna istina kojom punih jedanaest godina pokušavam osloboditi utamničenu istinu pravoslav-nih Srba, Bošnjaka muslimana i katolika Hrvata, ali ne ide, ne ide i ne ide! A znate li zašto oni to ne vide? Zato što su oni vjernici lažnih bogova i um-jesto Istinitom Bogu oni svojim lažima kroz svoje nacionalističke religije služe đavolima i zato su im djela života nemir, nepravda, zlo i krv.

Samo ona osoba koja je pravedna i istinita, koja gradi mir i čini dobra djela, takva osoba dušom pri-pada Istinitom Bogu. Osoba koja ne pripada Istini-tom Bogu, takva osoba dušom služi đavolima te stvara razdore, voli nepravdu, laže, obožava laži i čini zlo.

ZAKLJUČAK: mislis da vjeruješ u Boga, pripadaš pravoslavlju, katolicizmu, islamu ili nekoj drugoj re-ligiji, to nije dokaz tvoje vjere u Istinitog Boga, jer:

"Ali hoćeš li razumjeti, o čovječe sujetni, da je vjera bez djela mrtva? Jer kao što je tijelo bez duha mrt-vo, tako je i vjera bez dobrijeh djela mrtva." (Jakov 2,20; 2,26)

Svaki bezbožnik je lažov koji voli, sveti i obožava đavola služeći mu kao Bogu. I zato istina o ispla-ženim jezicima na srpskim idolima, amajlijama i stećcima ne može da bude priznata i prihvaćena od javnosti, jer je laž ovladala i pravoslavnim Srbima i Bošnjacima muslimanima i katolickim Hrvatima pa i cijelim svijetom. Laž je svima postala Bog i zbog toga svijet propada! Arhitekta Velike piramide kaže da je vremenski kraj ciklusa civilizacije našeg svijeta između 2035-2070. godine.

BELA PČELA ISPLAŽENOG JEZIKA

Zašto pravoslavci, katolici i muslimani Balkana ne mogu priznati istinu?

Ako misliš da vjeruješ u Boga i pripadaš pravoslav-lju, katolicizmu, islamu ili nekoj drugoj religiji, to nije dokaz da si ti vjernik i sljedbenik Istinitog Boga, jer:

"Ali hoćeš li razumjeti, o čovječe sujetni, da je vjera bez djela mrtva? Jer kao što je tijelo bez duha mrt-vo, tako je i vjera bez dobrijeh djela mrtva." (Jakov 2,20; 2,26)

Svaki lažov je bezbožnik i obožava đavola služeći mu kao Bogu. I zato istina o isplaženim jezicima na srpskim idolima, amajlijama i stećcima ne može da bude priznata i prihvaćena od javnosti, jer je laž ov-ladala i pravoslavnim Srbima i Bošnjacima muslima-nima i katolickim Hrvatima pa i cijelim svijetom. Laž je svima postala Bog i zbog toga svijet propada! Arhitekta Velike piramide kaže da je kraj ciklusu ci-vilizacije našeg svijeta između 2035-2070. godine

Slika u prilogu: isplaženog jezika lidijska boginja Sveni ili Svani, srpska pramajka Bela Pčela, boginja proljetnog i ljetnog svitanja. Ime joj je napisano na pojasu (zlatna amajlija, 700-600 g.st.e. ere, Kami-ros, Rodos, Grčka).

ISPLAŽENI JEZIK KAO MOTIV STEĆAKA

I ovoliki isplaženi jezik za oko sto pedeset godina niko od proučavalaca stećaka "nije vidio" i 99,9% da-našnjih srbskih pravoslavaca, hrvatskih katolika i bošnjačkih muslimana to "ne vidi". To je životna is-tina kojom punih jedanaest godina pokušavam os-loboditi utamničenu istinu njima, ali ne ide, ne ide i ne ide!

A znate li zašto oni to ne vide? Zato što su oni vjer-nici lažnih bogova i umjesto Istinitom Bogu oni svo-jim lažima kroz svoje nacionalističke religije služe đavolima i zato su im djela života nemir, nepravda, zlo i krv.

Samo ona osoba koja je pravedna i istinita, koja gradi mir i čini dobra djela, takva osoba dušom pri-pada Istinitom Bogu.

Osoba koja ne pripada Istinitom Bogu, takva osoba dušom služi đavolima te stvara razdore, voli nep-ravdu, laže, obožava laži i čini zlo.

ZAKLJUČAK: vjeruješ ili ne vjeruješ u Boga, pripa-daš pravoslavlju, katolicizmu, islamu ili nekoj drugoj religiji, to nije dokaz tvoje vjere u Istinitog Boga, jer:

"Ali hoćeš li razumjeti, o čovječe sujetni, da je vjera bez djela mrtva? Jer kao što je tijelo bez duha mrt-vo, tako je i vjera bez dobrijeh djela mrtva." (Jakov 2,20; 2,26)

Svaki bezbožnik je lažov koji voli, sveti i obožava đavola služeći mu kao Bogu. I zato istina o ispla-ženim jezicima na srpskim idolima, amajlijama i stećcima ne može da bude priznata i prihvaćena od javnosti, jer laž je ovladala čovjekom, ljudima, na-rodima i svijetom, Laž je ljudima postala Bog i zbog toga propada svijet!

SUMERSKI BOG SUNCA IZPLAŽENOG JEZIKA

Utu, sumerski bog Sunca isplaženog jezika (detalj sa gipsane vaze iz Uruka, oko 2500-2300 god. st. ere, Irak).

ANTROPOMORFNI PRIKAZ BOGA TRIGLAVA ISPLAŽENIH JEZIKA

Triglav isplaženih jezika (kamena skulptura, Vaćani kod Skradina, Hrvatska.

DAKO ISPLAŽENOG JEZIKA

Dako, Dakan, Dagon ili "Merkur" isplaženog jezika; bronza, 3. vijek, Bresnica, Čačak, Srbija).

Ko je srpski DAKO ili DAKAN, kasnije inercijom na-zvan DAGON? Evo odgovora:

“DAKAN, asirsko božanstvo obožavano od Assur-nazirpala. On je najvjerovatnije Dagon hebrejskih pisaca.” [1]

"U Karlovačkom rodoslovu (XVI v.) na samom po-četku nalazi se jedna beleška koja glasi: 'Glagoljut istini spisatelje jako Liki(ni)ju Srbinu biti rodom, Je-linu mudrovanijem, i vsa Srbska idolu služaše Da-gonu, od sudu i Dagoni i Daki imenujut se; od Sera že Srblje'." [2]

..............................

[1] William Ricketts Cooper, An Archaic Dictionary: Biographical, Historical, and Mythological; London: Samuel Bagsters and Sons, 1876, p. 164.

[2] Relja Novaković, Uz probleme porekla Srba, Catena mundi, Ibarske novost, Kraljevo; Matica Srba i iseljenika Srbije, Beograd, 1992, str. 912.