Sfinga (rimsko pozorište u Puli, Arheološki muzej Istre, Pula, Istra, Hrvatska).
Velika je zavjera u društvenim naukama, zavjera ću-tanja o postojanja prikaza isplaženih jezika na ant-ropomorfnim likovima idola, amajlija i nadgrobnika od kultura Gobekli Tepe, Lepenskog Vira, Vinče, Ja-mne kulture, Butmira i Starčeva i ostalih kultura pa preko prikaza tračanskih, ilirskih i slovenskih bogo-va i likova stećaka.
Srpski vedski bogovi Sunca i sunčana božanstva uvijek su sa isplaženim jezicima, simbolom Sun-čevih plamenih jezika, Sunčeve moći i toplote. Od prvih idola postpotopskog svijeta motiv isplaženog jezika nastavlja se kroz milenije na skoro svim srp-skim idolima, amajlijama Bliskog istoka, Male Azije, Balkana, Evrope, u obe Amerike i na stećima Srbiji sve do 20. vijeka.
Nikad niko iz zvanične nauke nije nikad spomenuo ove isplažene jezike, sve su zavjetnom tajnom ću-tanja sakrivali, osim isplaženih jezika po idolima američkih Indijanaca. Još je interesantnije da to je-danaest godina od objavljivanja mojih prvih članaka sa fotografijama stećaka sa antropomorfnim likovi-ma isplaženih jezika kriju Srbi, Bošnjaci i Hrvati, jer to ruši sve njihove nacionalističko-vjerske istorijske zablude, greške i laži.
Isplaženi jezici na idolima, amajlijama i stećcima od najstarijih postpotopskih vremena svjedoče kontinu-itet bitisanja Srba na Bliskom istoku, u Maloj Aziji, na Balkanu, njihovo širenje po Evropi i migracije preko Azije u obe Amerike.
No comments:
Post a Comment