Neobičan srednjovekovni bakarni novčić prečnika 2 cm i težine 2,59 grama sa vizantijskim i franačkim stilskim karakteristikama i natpisom na latinskom. Pojavio se 2017. u londonskoj aukcijskoj kući "Ro-ma Numismatics" (izvor: Raško Ramadanski, Novac Vladimira i novi pogled na srpsko srednjovekovno novčarstvo, Casopis “Hereticus”).
Na aversu kovanice je lik vladara isplaženog jezika koji u lijevoj ruci drži žezlo vlasti, u desnoj uzdignuti krst. Na vrhu žezla je romboidni sumerski ideogram ◇ sa značenjem SVE, VASIONA, BOG i na žezlima zemaljskih vladara, ma koliko bili silni, to nećete naći.
Na reversu je keltski ravnokraki O-krst okružen nat-pisom “BLADIMIRUC” (VLADIMIRUS) kao latinska verzija pisanja imena VLADIMIR. Natpis je latinski, ali sa azbučnim B (V) na početku i azbučnim C (S) na kraju imena. Rimljani su koristili slovo V i kao znak glasa V, npr. DIVI NERVA, pa su tako mogli i latinski autori srednjeg vijeka, a zbog čega nisu, to je pitanje).
U simbologiji likovi zemaljskih vladara nikad se ne prikazuju sa isplaženim jezikom, dakle lik na ovom novcu nije lik zemaljskog vladara, nego lik Isusa, tj. antropomorfni lik Sunca. Ako se natpis i odnosi na nekog zemaljskog vladara, lik isplaženog jezika nije lik svjetovnog vladara, nego lik ISUSA SUNCA, os-im ako se zemaljski vladar poistovijećuje sa nebe-skim Isusom, tj. Suncem, ali i tako se misli na SUNCE.
A sad o porijeklu i značenju imena BLADIMIRUS odnosno VLADIMIRUS.
Ime BLADIMIRUS, tj. VLADIMIRUS, je složenica od VLAD-I + MIRUS:
BLAD = VLAD = DRŽAČ, ČUVAR, VLADAR (u latinskom kao sufiks -ULA, -ULAE = -VLA, -VLAE, - VLVS) [1], u perzijskom ULĀHAT (ULĀH-AT) znači SLUŽITELJ, SUNCE, BOŽANSTVO [2]).
Osnova u VLAD je LA i to je jedno od drevnih imena Sunca. Kod naroda Centralne Afrike riječ LA znači VATRA [3], a riječ LATAA znači SUNCE [4]. Su-mersko LA-A znači MNOŠTVO, IZOBILJE PUNOĆA [5]. Polinezijsko ime za Sunce je RA i LA [6].
Od LA su postale srpske riječi LASKATI, LASNO, LASTA, LATICA, LAŠTILO, LADA, itd. LA je VAT-RA, SVJETLOST, IZOBILJE i sve to dolazi od SUNCA i ono je VLADAR planeta i vladar života na Zemlji:
a) V-LA-H > VLAH,
b) V-LA > VLA > VLAD > VLADAR.
Druga riječ u imenu BLADIMIRUS je latinsko MI-RUS:
MIRUS = SJAJAN, VELIČANSTVEN, PLEMENITI, DIVAN, BOŽANSKI [8].
VLADIMIRUS = VLADAR SJAJNI, VLADAR VELI-ČANSTVENI, VLADAR PLEMENITI, VLADAR DI-VNI, VLADAR BOŽANSKI = ISUS = SUNCE.
ISPLAŽENI JEZIK na prikazima ISUSA označava SUNCE ISUSA VLADIMIRUSA, VLADIMIRA, VLA-DARA MIRA.
Sudeći po stilu izrade i ukrasima novca ruskog princa Vladimira Velikog (vlada od 980-1015. god.) opisivana kovanica je slična njegovom novcu.
Ono što možemo sa sigurnošću zaključiti jeste da su prikazi Isusa sa isplaženim jezikom iz vremena dvovjerja, jer u ikonografiji zvanične Crkve ni pri-je1054. godine ni nakon raskola takvih prikaza ne-ma jer je to prehrišćanski znak Sunca, bogova i božanstava Sunca (pogledajte i ostale fotografije).
...................................
[1] Oxford Latin Dictionary; Oxford, The Clarendon Press, 1968, pg. 2083.
[2] Francis Johnson, A Dictionary, Persian, Arabic and English, London: W. H. Allen and Co., 1852, pg. 152.
[3] Arthur James Johnes, Philological proofs of the originnnnal unity and recent origin of the human race, Apendix A., London: Samuel Clarke, 1843, pp. 4-7.
[4] Ib.
[5] Laurence Austine Waddell, Egyptian Civilization, London, Luzak & Co., 1930, p. 215.
[6] Robert W. Willimson, Religious and Cosmic Beliefs of Central Polynesia,Volume I, Cambridge, At The University Press, 1933, pg. 96.
[8] Oxford Latin Dictionary; Ib. pg. 1116.
Na aversu kovanice je lik vladara isplaženog jezika koji u lijevoj ruci drži žezlo vlasti, u desnoj uzdignuti krst. Na vrhu žezla je romboidni sumerski ideogram ◇ sa značenjem SVE, VASIONA, BOG i na žezlima zemaljskih vladara, ma koliko bili silni, to nećete naći.
Na reversu je keltski ravnokraki O-krst okružen nat-pisom “BLADIMIRUC” (VLADIMIRUS) kao latinska verzija pisanja imena VLADIMIR. Natpis je latinski, ali sa azbučnim B (V) na početku i azbučnim C (S) na kraju imena. Rimljani su koristili slovo V i kao znak glasa V, npr. DIVI NERVA, pa su tako mogli i latinski autori srednjeg vijeka, a zbog čega nisu, to je pitanje).
U simbologiji likovi zemaljskih vladara nikad se ne prikazuju sa isplaženim jezikom, dakle lik na ovom novcu nije lik zemaljskog vladara, nego lik Isusa, tj. antropomorfni lik Sunca. Ako se natpis i odnosi na nekog zemaljskog vladara, lik isplaženog jezika nije lik svjetovnog vladara, nego lik ISUSA SUNCA, os-im ako se zemaljski vladar poistovijećuje sa nebe-skim Isusom, tj. Suncem, ali i tako se misli na SUNCE.
A sad o porijeklu i značenju imena BLADIMIRUS odnosno VLADIMIRUS.
Ime BLADIMIRUS, tj. VLADIMIRUS, je složenica od VLAD-I + MIRUS:
BLAD = VLAD = DRŽAČ, ČUVAR, VLADAR (u latinskom kao sufiks -ULA, -ULAE = -VLA, -VLAE, - VLVS) [1], u perzijskom ULĀHAT (ULĀH-AT) znači SLUŽITELJ, SUNCE, BOŽANSTVO [2]).
Osnova u VLAD je LA i to je jedno od drevnih imena Sunca. Kod naroda Centralne Afrike riječ LA znači VATRA [3], a riječ LATAA znači SUNCE [4]. Su-mersko LA-A znači MNOŠTVO, IZOBILJE PUNOĆA [5]. Polinezijsko ime za Sunce je RA i LA [6].
Od LA su postale srpske riječi LASKATI, LASNO, LASTA, LATICA, LAŠTILO, LADA, itd. LA je VAT-RA, SVJETLOST, IZOBILJE i sve to dolazi od SUNCA i ono je VLADAR planeta i vladar života na Zemlji:
a) V-LA-H > VLAH,
b) V-LA > VLA > VLAD > VLADAR.
Druga riječ u imenu BLADIMIRUS je latinsko MI-RUS:
MIRUS = SJAJAN, VELIČANSTVEN, PLEMENITI, DIVAN, BOŽANSKI [8].
VLADIMIRUS = VLADAR SJAJNI, VLADAR VELI-ČANSTVENI, VLADAR PLEMENITI, VLADAR DI-VNI, VLADAR BOŽANSKI = ISUS = SUNCE.
ISPLAŽENI JEZIK na prikazima ISUSA označava SUNCE ISUSA VLADIMIRUSA, VLADIMIRA, VLA-DARA MIRA.
Sudeći po stilu izrade i ukrasima novca ruskog princa Vladimira Velikog (vlada od 980-1015. god.) opisivana kovanica je slična njegovom novcu.
Ono što možemo sa sigurnošću zaključiti jeste da su prikazi Isusa sa isplaženim jezikom iz vremena dvovjerja, jer u ikonografiji zvanične Crkve ni pri-je1054. godine ni nakon raskola takvih prikaza ne-ma jer je to prehrišćanski znak Sunca, bogova i božanstava Sunca (pogledajte i ostale fotografije).
...................................
[1] Oxford Latin Dictionary; Oxford, The Clarendon Press, 1968, pg. 2083.
[2] Francis Johnson, A Dictionary, Persian, Arabic and English, London: W. H. Allen and Co., 1852, pg. 152.
[3] Arthur James Johnes, Philological proofs of the originnnnal unity and recent origin of the human race, Apendix A., London: Samuel Clarke, 1843, pp. 4-7.
[4] Ib.
[5] Laurence Austine Waddell, Egyptian Civilization, London, Luzak & Co., 1930, p. 215.
[6] Robert W. Willimson, Religious and Cosmic Beliefs of Central Polynesia,Volume I, Cambridge, At The University Press, 1933, pg. 96.
[8] Oxford Latin Dictionary; Ib. pg. 1116.
No comments:
Post a Comment