BOG SHARDAN ISPLAŽENOG JEZIKA

Četiri oka, četiri sunca u četiri godišnja doba.

Negdje između 1400-1200. st. ere, najvjerovatnije nakon pada Troje, u vrijeme Ramzesa II Egipat je napadnut od saveza plemena sa sjevera, koje su Egipćani nazvali “narodi s mora”. Među njima su bili Sherdani ili Shardani:

“Taj Sardus, sin Herkulesa, vodio je sjajnog do-maćina iz Libije u Sardiniju, zauzima ostrvo i naziva ga svojim imenu, tvrdi i Isidor (Origines, xiv, 6. 39). Cp. Silius Italicus, xii, 359 sq.; Solinus, iv, 1. Glava Sardusa sa natpisom SARAD PATER (‘Otac Sar-dus’) javlja se na sardinijskom novcu. Vidi Perrot et Chipez, Histoire de l‘art dans l’antiquité, 4. p. 20. sq., Maltzan, Reise auf der Insel Sardinien, p. 114. Tamo je mjesto zvano Svetilište Oca Sardusa na obali Sardinije (Ptolemy, Geogr. iii, 3. p. 375 ed. Müller). Egipatski spomenici izvještavaju nas da su od vremena Ramzesa II kasniji egipatski kraljevi zadržali platu velikom broju stranih plaćenika zvanih Shardana. Za njih se kaže da su prvobitno bili za-robljenici Ramzesa II, a u natpisima ih često ozna-čavaju kao ‘ljudi s mora’. Kao što su prikazani na spomenicima, lako se prepoznaju po svojim oso-binama i po stilu njihove opreme: nose okrugle šti-tove, dugačke šiljaste mačeve i posebnu kacigu uk-rašenu polumjesecom i kuglom." [1]

SARAD ili SARDUS je SARDON, SERDON, SER-DAN. Njegovi prikazi u liku Herkulesa su na novcu iz tračanske SARDIKE ili SERDIKE (Sofije). On je BOG SUNCA tračanskih SERDA ili SARDA, tj. SR-BA, koji su po svom BOGU dobili ime. Poznat je i likijski grad SARD, SARDIS ili SARDES u Maloj Aziji.

Bog SHERDANA ili SHARTAN je BOG RATA, kao mnogo kasniji BELI VID i PERUN, dakle SUNCE PROLJEĆA I LJETA, SUNCE VREMENA POHODA U RATOVE.

................................

[1] Pausanias’s Description of the Greece, Vol. V; London: Macmillan and Co., Limited; New York: The Macmillan Company, 1898, pg. 320-321.

MIKENSKE BOGINJE ISPLAŽENOG JEZIKA

Mikenske boginje isplaženog jezika, pečena glina,1700-1100. st. ere, mikenska kultura)

Antropomorfni likovi Sunca, bogova Sunca i božan-stava sunca isplaženog jezika na idolima, amajli-jama i stećcima pripadaju srpskoj vedskoj duhov-nosti koja traje od prvih postpotopskih dana do 20. vijeka hrišćanske ere.

VIRAKOČA ISPLAŽENOG JEZIKA (ILI TRAGOVI SRBA U JUŽNOJ AMERICI)

Heti su geti, Geti su Tračani, Tračani su Srbi.

“Utvrđeno je da istorije Meksika i Perua, kao i pre-danja Trokuoiza i drugih plemena Sjeverne Amerike, ilustruju ranu historiju Hetita. Američki kontinent je prvobitno bio naseljen iz dva različita pravca, jedan je bio sjeveroistočne obale Azije, a drugi Malajski i Polinezij

ski arhipelag.” [1]

“Sasvim je moguće, kako su neki pisci tvrdili, da su stigli u Novi svijet prije početka hrišćanske ere, ponijevši sa sobom svoj čudan sistem konvencio-nalnih hijeroglifa, koji je zbunio mnoge istraživače, a odaje odnos prema kipovima pronađenim na Us-kršnjim ostrvima i prema najstarijim kineskim sim-bolima. Ova plemena su sa sobom donijela i tradi-cije koje se odnose na drevni period hetitske pre-vlasti u Egiptu, Palestini i Kaldeji.” [2]

.....................................

[1] John Campbell, The Hittites: their inscriptions and their history, Vol. II; Toronto: Williamson & Co., 1890, p. 340.

[2] Ib.

ORFEJ ISPLAŽENOG JEZIKA

(Orfej isplaženog jezika, reljef na bočnoj strani mer-mernog sarkofaga, sredina 3. vijeka nove ere, Arhe-ološki muzej u Solunu. Inv. br. 1246)

„Orfej, bard iz Trakije, svojim pjesmama mamio je drveće, divlje životinje, pa čak i bezosjećajne stijene da ga slijede.“ [1]

Ko je Orfej? U starijim verzijama mitova otac mu je bio Tračanin. Šta je bio Orfej? Pogledajmo:

Dok je svirao na zlatnoj liri znaga Orfejeve muzike bila je čudotvorna. Jata ptica kružila su iznad njega, ribe iskakale iz voda, rijeke zaustavljale svoje to-kove, stijene podrhtavale i životinje sakupljale oko njega. Melodija Orfejeve lire primamila je i divlje hrastove iz Pijerije u Trakiju, gospodarila je vetrovi-ma i topila je snijeg na visovima planina.

Šta znači ime ORFEJ (Ὀρφεύς) i odakle ime poti-če? Državni etimolozi povezuju Orfejevo ime sa grč-kim ORPHANOS (ὀρφανός)” sa značenjem SIRO-ČE, jer nosa od grčkog i latinskog odvojiti ne mogu i neće. ORFEJ nije grčko, već keltsko ime, tračansko ime i to ćemo ovdje dokazati.

Prvo keltske riječi iz gaelika:

a) OR = USTA, GLAS, ZVUK [2],

b) ÒRAN = PJESMA, POEMA [3],

c) ÒR = ZLATO [4],

d) ÒR-BHANNACH = ZLATNA TRAKA, ZLATNI TRAK [5].

Sad keltske riječi iz galskog:

a) OR = VRIJEME, ČAS; SUNCE [6],

b) ORPEA = BRUJANJE; SLAVA [7],

c) ORPHREUM = BLAGO, BOGATSTVO U ZLATU I SREBRU [8],

d) ORPHEN = SAVRŠEN [9].

I gle:

ORPHEN > ORFEN > ORFEJ

ORFEJ je SAVRŠENO SUNCE, RASPJEVANO SUNCE PROLJEĆA i zato je na reljefu sarkofaga iz Muzeja u Solunu Orfej prikazan sa isplaženim jezi-kom kao simbolom plamene snage Sunca.

Na jednom visu selu Rataje na području Miljevine kod Foče uklesan u živoj stijeni stoji "Orfejev grob", samo što su neki znali za jadac pa su iznad sim-boličnog groba uklesaali ime "monaha" sa imenom RADOSLAV što je smislom potpuno isto imenu ORFEJ.

....................................

[1] Ovidije, Metamorfoze, knjiga XI.

[2] R. A. Armstrong, Gaelic Dictionary in Two parts: I. Gaelic and English. II. English and Gaelic, London, Printed for James Duncan, 37, Paternoster Row; 1825, p. 434.

[3] Ib.

[4] Ib.

[5] Ib.

[6] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome III; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pg. 221.

[7] Ib. Tome III, pg. 223.

[8] Ib.

[9] Ib.

VEDSKI BOGOVI I BOGINJE ISPLAŽENOG JEZIKA

Nikad niko iz zvanične nauke nije pomenuo prikaze isplaženih jezika na antropomorfnim likovima idola, amajlija i nadgrobnika od Gobekli Tepe kulture, kul-ture Lepenskog Vira, Vinče, Jamna kulture, Butmira i Starčeva pa preko prikaza tračanskih, ilirskih i slovenskih bogova i likova stećaka sve do 20. vijeka na stećcima po Srbiji. To je najstrožija zavjetna tajna zvanične nauke koja se upravlja po judeo-hrišćan-sko-islamskoj ideologiji. Čak i pripadnici tih religija u običnom narodu prezrivo zaziru saznanja i objave o tome i sve bojkotu ćutanjem kao da ništa nije ot-kriveno. Motiv isplaženih jezika je vedsko duhovno i genealoško naslijeđe Srba Balkana, Evrope i šire po svijetu.

Ova zabranjena tema je dokaz da je laž potpuno za-vladala državnim sistemima, zvaničnom naukom, zvaničnim religijama i dušama ljudi. I nemojte se ču-diti zlu oko vas i po svijetu jer, možda, i vi tome do-prinosite svojim lažima.

CRKVA I UBISTVO HIPATIJE

"U Aleksandriji je živjela žena po imenu Hipatija, kćerka filozofa Teona, koja je postigla takva dosti-gnuća u književnosti i nauci da je daleko nadmašila sve filozofe svog vremena. Naslijedivši školu Pla-tona i Plotina, objašnjavala je principe filozofije svo-jim slušaocima, od kojih su mnogi dolazili izdaleka da prime njene upute. Zbog samokontrole i lakoće ponašanja koju je stekla prosvjetljenjem svoga uma, nerijetko se pojavljivala u javnosti pred poglavarima. Nije se ni osjećala posramljeno kada je odlazila na skup ljudi koji su joj se zbog njezinog izvanrednog dostojanstva i vrline, još više divili." (Sokrat iz Ca-rigrada, Crkvena historija)

Hipatija je postala rani primjer fanatičnog ckvenog neprijateljstva prema obrazovanim ženama, znanju, prosvjetiteljstvu i netolerancije prema drugim religi-jama:

"I u one dane pojavila se u Aleksandriji filozofkinja, paganka po imenu Hipatija, i ona je cijelo vrijeme bila odana magiji, astrolabima i muzičkim instru-mentima, i zavela je mnoge ljude svojim sotonskim lukavstvima. I upravitelj grada ju je izuzetno počas-tio; jer ga je zavela svojom magijom u njegovoj ku-ći." (Hronika 84. 87-103 - Jovan, biskup Nikiua)

„Kobnog dana, u vrijeme svetog Velikog posta, Hipa-tija je iščupana iz svojih kočija, skinuta do gole kože, odvučena u crkvu i nečovječno kasapljena rukama Petra čitača i gomile divljih i nemilosrdnih fanatika: njeno meso je ostrugano s kostiju oštrim školjkama kamenica, a njeni drhtavi udovi su pre-dani plamenu.“ (Gibbon, Propast i pad Rimskog car-stva, poglavlje 47, 1776)

„I dok se još slabo trzala, iskopali su joj oči.“ (Život Isidora - Damaskije)

Ubistvo Hipatije bilo je crkveno ubistvo ljudske slo-bode mišljenja i govora, ubistvo nauke i kreativnosti, ubistvo čovječnosti Duh vjere koji stvara mržnju i pokreće na laž, nepravdu i nasilje svjedoči da nije istiniti pravedni i mirotvorni duh Istinitog Boga.

ISPLAŽENOG JEZIKA KELTSKA BOGINJA SIONNA

Sionna, ili češće Sionann (Sinann), je keltska riječ-na boginja u irskoj mitologiji poznata po svojoj pove-zanosti s mudrošću i rijekom Shannon. Također je prikazana kao boginja lisica, poznata po svojoj lje-poti, lukavstvu i sposobnosti mijenjanja oblika.

Keltsko SION znači VRIJEME; VEZA, ČVOR, PET-LJA, [1]; keltsko SIONGC i SIONCRAWYDD je EL-EGANCIJA, ULJUDNOST, TAČNOST, PRAVED-NOST, SLAST, MILOŠTA, UDEŠAVANJE, UKRAS, LJEPOTA [2].

Sa takvim osobinama SIONNA je SJAJNA i DOB-RENA kao pitka voda i njiva SIONICA.

..............................

[1] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome III; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pg. 358.

[2] Ib.

DAJBOG ISPLAŽENOG JEZIKA

Vuka jaše Dajbog (Dažbog) isplaženog jezika (srednji vijek).

TRAČANSKI BES I SRPSKA BESEDA

Idol božanstva isplaženog jezika kojeg neki amateri pripisuju japodskim Daunima. Ma gdje bio nađen i ma kome pripisivan, ovo je tračanski bog Bes.

Kod Srba i kod bivših Srba postoji riječ BESEDA (BESJEDA, BISIDA) sa današnjim značenjem GO-VOR. Odakle potiče i kako je nastala riječ BESE-DA?

Sanskritsko VEDA znači ZNANJE, DOBROBIT, DO-BITAK. Korijen riječi VEDA nije VED-, nego ED koje se nalazi u sanskritskom EDH ( एध् ) što znači ŠI-RENJE, RAST, NAPREDAK, JAČANJE, BLAGOS-LOV, ŽELJA ZA DOBROBIT I SREĆU. Korijenska osnova u riječi EDH je sanskritsko ED ( एद् i ) i znači imperativno GLE, VIDI:

• BES-ED > BESEDA

• BES-ED-NIK > BESEDNIK

BES je VID, BOG SVJETLOSTI; BES je i SVJE-TLOST UMA, UMNI VID, tj. RIJEČ.

Keltski (korniški) BESADOW je MOLITVA [1].

Sanskritsko EDHATE ( एधते ) je duži oblik riječi EDH i takođe znači ŠIRENJE, RAST, NAPREDAK, JA-ČANJE, BLAGOSLOV, ŽELJA ZA DOBROBIT I SREĆU:

BES-EDATHE > BESEDATHI > BESEDATI > BESEDITI

Sanskritsko IḌᾹ ( इडा ) znači BOGOSLUŽBENO PRINOŠENJE DARA i ime je boginje govora [2]: BES-IDDA > BESIDA (ikavski), ekavsko BESEDA (Skandinavsko EDA je PRIČA).

A šta u riječi BESEDA znači BES? Daničić kaže da je u riječi BESJEDA korijen BHAS sa značenjem ZUJATI [3], ali nije tako! Tačno je da sanskritsko BHᾹS ( भास् ) znači GOVOR, ali znači još i SVJET-LOST, SJAJ, SLAVA. Vrlo je teško da ono dugo Ᾱ u riječi BHᾹS pređe u kratko E u riječi BES. Ima li nešto približnije? Ima! To je BES iz srbskog jezika: BES je emotivna VATRA koja obuzima čovjeka u ljutnji ili govoru. Tako je BESEDA (BES-EDA, BISI-DA) VATRENA PRIČA. VATRA je SJAJ, SVJET-LOST, SLAVA i to je značenje sanskritskog BHᾹS na koje se poziva Daničić. Značenje imena egi-patskog boga BESA je VATRA.

Trački BESI (Βησσοὶ, Βέσσοι) [4] bili su sveštenici u Dionisijevom hramu u Rodopskim planinama. Evo šta o njima kaže Herodot u svojoj Istoriji:

"Satre pak, koliko je meni poznato, nisu nikad pri-znavali ničiju vlast, nego su jedini od Tračana koji i danas žive slobodno. Žive, naime, na visokim pla-ninama, koje su obrasle gustim šumama i pokrivene su snijegom, i odlični su ratnici. To su oni isti koji su osnovali Dionisijevo proročište. To proročište nalazi se na najvišim planinama i u njemu sveštenicku službu vrši satrejski rod Besi, a vrhovni sveštenici obavljaju dvosmislena proročanstva, kao i ona u Delfima, i ni u čemu se ne razlikuje od ovoga." [5]

BESI su obavljali prvosvešteničku i svešteničku službu u Dionisijevom hramu i dio te službe bila su njihova proročanstva. Nebeska tijela su VATRA, SJAJ, SLAVA. BESI su bili i astrolozi te su pratili položaje zvijezda i znakove zvijezda. Tako su čitali VATRENI GOVOR zvijezda, čitali su BESEDE zvi-jezda i kao takvi smatrani su NAMJESNICIMA ZVIJEZDA.

…………………………

[1] Robert Williams, Lexicon Cornu-Britannicum: A Dictionary of the ancient Celtic language of Corn-wall, Llandovery: Roderic; London: Trubner & Co., 1865, p. 24.

[2]Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dic-tionary, Oxford, The Clarendon Press, 1960, p. 164.

[3] Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Dio I, obradio Đura Daničić, JAZU, Zagreb, 1880-1882. str. 240.

[4] Herodotus, History, VII, 111; Strabo, Geography, VII, V

[5] Herodot, VII, 111.

SUNCE ISPLAŽENOG JEZIKA

Otkrivena je velika vjerska i istorijska, arheološka i kulturološka zavjera u nauci, zavjera prećutkivanja postojanja prikaza isplaženih jezika na antropomor-fnim likovima idola, amajlija i nadgrobnika od kultura Gobekli Tepe, Lepenskog Vira, Vinče, Jamna kultu-re, Butmira i Starčeva pa preko prikaza tračanskih, ilirskih i slovenskih bogova i likova stećaka sve do sredine 19. vijeka.

Nikad niko iz zvanične nauke nije to pomenuo ni riječ progovorio o tome, sve su zavjetnom tajnom ćutanja sakrivali. Još je interesantnije da to kriju bal-kanski muslimani, pravoslavci i katolici jer motiv is-plaženih jezika neoborivo svjedoči da su stećke gra-dili Srbi starovjerci i krstjani dvovjerci kao vedsko duhovno i genealoško naslijeđe Srba Balkana, Ev-rope i širom svijeta:

"Starosjedioci Srednje Amerike predstavljali su Sun-ce kao ljudsku glavu okruženu raspršenim zrakama i sa velikim otvorenim ustima. Ovaj solarni simbol bio je raširen u cijelom tom kraju. U ovoj predstavi jezik je isplažen, što znači da Sunce živi i govori. Ovo je jasno dokazano u poznatom Astečkom ka-lendarskom kamenu (Calendario Azteco), takođe nazvanom 'Sunčev kamen', koji je pronađen oko sredine sedamnaestog vijeka u podzemlju Glavnog trga, Meksiko Siti." [1]

Da dopunimo opis Sunčevog lica sa astečkog ka-lendara:

"Lice je isklesano po hronološkim i astronomskim znacima u geometrijskom redu. Centralna figura, sa isplaženim jezikom, predstavlja Sunce 'Tonatiuh'; segmenti koji zrače prema ivici diska su simboli za njegove zrake." [2]

Ima li sad išta nejasno

..............................

[1] William Tyler Olcott, Sun Lore of all Ages: a Collection of Myths and Legends Concerning the Sun and Its Worship; Putnam's Sons, New York; The Knickerbocker Press, London, 1914, pg. 297.

2] Ib.

KO JE IZMISLIO METRIČKI SISTEM?

Astečki solarni kalendar, poznat kao Sunčev kamen, isklesan je 1479. godine. Nadjen 1798. u mjestu Zo-calo, Meksiko Siti. Danas je u Nacionalnom muzeju arheologije u Meksiko Sitiju. Težak oko 25 tona, prečnika 12 stopa i debljine 3 stope. Posvećen je božanstvu sunca i spaja mitološke koncepte sa as-tronomskim promatranjima. Sunčani je kalendar sa 365 dana i proricateljskim ciklusom od 260 dana poznatim kao Sveti krug.

Rekosmo da je prečnik kruga ovog kalendara 12 stopa (feet). Solarna godina ima 365,242 dana:

365,242 cm = 143,796063 inči = 11,98300525 stopa.

Debljina ploče je 3 stope = 36 inči = 91,44 cm = 1 jard (yard).

I šta kažu, ko je izmislio metrički sistem?