KUM I KELTI SRBI

"KUM, m. u najstarijemu značenju, čovjek koji je kao svjedok na čijemu krštenju (i kad bi kršteni iz-gubio oca, koji je dužan zamijeniti mu ga)." [1]

Iako se čini da je suvišno Srbima pričati o KUMU, ovdje ćemo kazati ono što skoro niko od Srba ne zna o riječi KUM i to je njeno izvorno porijeklo i iz-vorno značenje:

"Riječ je vrlo stara, isporedi nslov., bug., polj. (. kum, rus. КУМЪ, pa i lit. kumas." [2]

Poznato je sa su Kelti starinom KUMBRI, KIMBRI ili KIMERI i da su oni bili TRAČANI (vidi: Strabo, I,3,21; XIII,1,8):

„U svim ovim zemljama bili su jedan te isti narod, iako podložni različitim knezovima i poznati pod raz-ličitim imenima. Tako su se u Kimeriji, Sarmatiji, Ski-tiji nazivali Kimerijci, Sarmati, Skiti; u Trakiji, Dakiji i Meziji, Tračani, Dačani i Mezijci; a u blizini Istra i Ponta, Iliri i Ponti." [3]

U keltskim jezicima gaeliku i galskom postoji riječ CUM. Keltsko C najčešće ima glasovnu vrijednos glasa K, Q, i G te CUM može da bude KUM i GUM. Znate da u izgovoru nekih oblika srbskih riječi dolazi do jednačenje po zvučnosti pa bezvučno K mijenja se u zvučno G, a nekad biva obrnuto.

Keltsko (gaelik) CUM (KUM) znači DRŽATI [4]. Kel-tsko CUM, tj. KUM, ima isto značenje kao i CAM, CIM za značenjem BAL, odnosno SUNCE jer SUN-CE je DRŽAČ, OTAC HRANITELJ I ZAŠTITNIK ŽI-VOTA. Pri inicijaciji krštenja pred Suncem i prisut-nim ljudima sve to prima KUM na sebe kao kao svetu zakletvu prema kumčetu: KUM je DRŽAČ, DUHOVNI OTAC, STARATELJ I ZAŠTITNIK kum-četa.

Srbska riječ KRŠTENJE originalno nema veza sa crkvenim krštenjem trokratnim potapanjem U VO-DU. Oblik KRŠTENJE postanjem je od KRES i to je VATRA, SJAJ, SVJETLOST, SUNCE; BOG SUNCA, SVJETLOSTI I ŽIVOTA.

Arjansko krštenje obavljalo se na Sveti Petak ispred svetilišta na uzvišenom mjestu. Prije toga okupano u krstionici svetilišta KUM je tri puta podizao kumče licem okrenuto ka punom tek izašlom rastućem Suncu.

Od keltskog CUM, tj. KUM proizilazi ime KUMRI i KUMBRI. Pošto KUM ima isto značenje kao i CIM (KIM), po tome su prozvani KIMRI i KIMERI.

Od KUM je KUMIR, antropomorfni lik SUNCA, BO-GA SUNCA i BOŽANSTAVA SUNCA. Kod naroda Maiwa-Manaeo i Moraori na Novoj Gvineji KUM je SUNCE, a da se i kod nas nekad u starini tako zva-lo, dokaz je KUM.

Galsko CUM (KUM) takođe je značenjem isto galskom GUM, SUM UM {5]: GUM > GUMIR, GUMRI; SUM > SUMIR, SUMER, SUMBRI; UM > UMBRI.

KUMRI ili KIMERI poznati su istoriografiji i kao GUMRI koje u prvoj polovini prvog milenija stare ere u SUMERU nazivaju GIMIRAA [6], a pisci Biblije po tome izmišljaju da je GOMER, sin Togarmin i unuk Nojev, predak KIMERA. Lažu! GOMER je sinonim nazivu KUM sa značenjem DRŽAČ i to je SUNCE.

.................................

[1] Pero Budmani, Rjecnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Dio IV; Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1898-1903, str. 773)

[2] Ib.

[3] An Universal History from the Earliest Account of Time to the Present: Compiled from Original Authors, and Illustrated with Maps, Cuts, Notes, and Other Tables. Vol. VII; London: Printed for T. Os-borne, J. Osborn, A. Millar, J. Hinton, 1792, pg. 487.

[4] Neil M’Alpine, A Pronouncing Gaelik Dictionary, Second Edition, Published by Stirling & Kenney, Edinburgh, 1833, pg. 95.

[5] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome III, Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pg. 397.

[6] William Muss Arnolt, A Concise Dictionary of the Assyrian Language, Vol. I; Berlin: Reuther & Rei-chard; London: Williams & Norgate; New York: Lemcke & Buchner, 1905, pg. 225.