Vuk u svom Rječniku [1] i Daničić u svom Rječniku iz književnih starina [2] tumače da srbsko HVÁLA znači BLAGODARIM, latinski LAUS sa značenjem VELIČANJE, ČAST, SLAVA, njemački LOB, RÜHM.
U prvim izdanjima svog Rječnika riječ HVALA Vuk piše VÁLA (azbukom: BÁЛA), a od standardizacije književnog jezika piše HVALA, iako se i tada u na-rodu izgovaralo FÁLA. Dakle je u izgovoru riječi VÁLA zvučno V prelazilo u bezvučno F pa se i da-nas čuje FÁLA.
Ilirsko izvorno srbsko VALA, moderno književno HVALA, je galska, tj. tračanska riječ od osnove VAL koja je ista riječima FAL i BAL [3] sa značenjem GLAVA, SUNCE, GOSPODAR, GOSPOD, BOG [4]. Srbsko VALA ili FALA, pravopisno HVALA, znači SVJETLOST, SLAVA i kad nekome kažemo HVALA, re-kli smo mu BUDI U SVJETLOSTI, BUDI U SLAVI, BUDI U SREĆI!
VAL je postanjem od stare osnove AL koja se nalazi u riječi ALKA sa značenjem KRUG, zatim u staro-keltskom ALB koje znači BIJEL [5].
"Al je naravno El ili AR ili RA, Sunce." [6]
“El, Al, HΛ, Eli bilo je ime istinitog Boga; … .” [7]
AL je VAL, VAL je u VALA, FALA ili HVALA, a u sve-mu je SLAVA, SREĆA, SUNCE.
Šta znači kad nekome kažemo BLAGODARIM? To nije HVALA, to nije SVJETLOST, nije SLAVA. To je isto kao da smo bukvalno rekli BLAGO TI DARU-JEM! Crkvenoslovensko BLAGODARIM nakaradani je prevod starog "paganskog" SLAVA i lažno svje-doči DOLAZAK SLOVENA NA BALKAN. Izvorna ri-ječ balkanskih Ilira je VALA, tj. FALA, odnosno HVA-LA. Srednjovijekovni pisani izvori prepuni su ilirskog HVALA i HVAL je i srbsko vlastito ime [8].
Slabo vi razmišljate, Srbi, jurite za novocrkvenom mo-dom ne shvatajući da vas neko kroz crkvu u mozak prca pa srbujete neznanjem, greškama, laži-ma i crkvenim glupostima. Molitva ne počinje rije-čima "Tebi Boga blagodarim", nego "Тebe Boga hvalim", sa smislom "Tebe Boga slavim", mulci jedni!
P.S. Kad kažem da je nešto srbsko, mislim na sve koji srbskim jezikom govore, ma kako ga oni danas iz vjerskih i političkih pobuda nazivali jer su svi u starini bili Tračani ili Heti, odnosno Kimeri, tj. Serbi. Sve priče o njihovoj istorijskoj posebnosti izvan srb-skog korpusa su naučne i religijsko-političke nebu-loze.
....................................
[1] Vuk Stef. Karadžić, Srpski rječnik istolkovan nje-mačkijem i latinskijem riječima, Beograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1898, str. 830.
[2] Đuro Daničić, Rječnik iz književnih starina srp-skih, Dio treći; Beograd, Državna stamparije, 1864, str. 409.
[3] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome III, Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pg. 464.
[4] Ib. Tome II, pg. 119.
[5] Robert Archibald Armstrong, Gaelic Dictio nary, London, James Duncan; 1825, pg. 19.
[6] James George Roche Forlong, Rivers of Life, Vol. I; London: Bernard Quaritch, 1883, pg. 16.
[7] Jacob Bryant and William Holwell, A Mytho lo-gical, Etymological, and Historical Dictionary, Lon-don, 1793, pg. 179.
[8] Đura Daničić, Ib. str. 410.
No comments:
Post a Comment