KO JE VEDSKI SRBINDA

Neke velike srbske neznalice i budale poturaju naiv-nim Srbima svoje neznanje i laži da je predak Srba vedski Srbenda. U tim svojim nebulozama i boles-tima podvaljuju Srbima čak i slike Muhamedove ko-bile Burak sa natpisom "Srbinda, vedski predak Sr-ba", a naivni, lakovjerni i neupućeni Srbi hvataju se na te laži kao djeca predškolskog uzrasta.

Ko je vedski Srbinda?

SRBINDA je vedski demon, đavo kojeg je ubio bog Indra. Naravno da se ne radi o demonu, nego je to alegorija sa ezoterijskim smilom, metaforama i per-sonifikacijama, a ne priča o stvarnim likovima. Radi se o energijama Sunca i prirode. Indra bog, car sloja atmosphere oblaka kao i slovenski Perun, bog kiše, gromovnik koji svojom vajrom sijeva, grmi i strijelja po demonima među kojima je i Srbinda:

“KAṆVAS, kaži nam pjesmom djela Indre, Plaho-vitog

Kovanog u Sominoj divljoj strasti.

Bog jaki, ubio je Anarṣanija, Sṛbindu, Piprua i zlo-duha

Ahîṣuva i oslobodio poplavu.” [1]

Srbinda je "demon" odnosno neka energija koja ra-zbija oblake i tako sprečava kišu, a bez kiše ni lje-tine nema.

Ime SRRBINDA (Sṛbindu) je od sanskritskog SṚ i BIND:

1. SṚ = TEĆI; PRASKATI, EKSPLODIRATI [2]

2. BIND = RAZBIJANJE, RASTURANJE [3]

Dakle je SṚBINDA neka prirodna atmosferska radi-jacija koja razbija i rastura oblake pa ne može da pada kiša, nema monsuna, nema poplave, nema lje-tine. Snaga INDRE je ta koja UBIJA snagu zlog "demona" SṚBINDE.

U sanskritu dio SṚ u imenu SṚBINDA je sa duplim R (SRR) i to se kraće piše sa tačkom ispod slova R, ovako: Ṛ. To SṚ ili SRR, nije SR u imenu SRBIN jer je SR u SRBIN sa jednim R i SR u SRBIN je skra-ćeni oblik originalne riječi SER u starom SERBIN i SER u SERBIN daje imenu značenje PLAMTEĆI, SJAJNI. U nekim drevnim jezicima sjeverne Azije SER ili ZER znači ZLATO [4].

Slučajno ili namjerno zaboravljajući pomenutu gla-sovnu promjenu grešku je napravila i Olga L. Pja-nović povodeći se za, možda i zlonamjernim, aus-trijskim sanskritologom četrdesetih godina 20. vijeka sa imenom Valter Vist (Walter Wüst). Tako O. Pja-nović bez dublje analize pogrešno zaključuje da SRB iz SRBINDA ima vezu sa imenom SRBA [5] i da je Srbinda "Gospodar, princ, prvi u Srba, pa pre-ma tome i prema razvitku značenja, čestog u ved-sko i postvedsko vreme, i samih Srba, tj. srpskog naroda." [6]

Nije tačno i tačka! Tako kod srbskih naučnika biva samo onda kad naučnik zaobiđe istinu i počne da služi romantičnoj i pogubnoj nacionalističkoj ideo-logiji.

Negdje oko 12-13. vijeka u srbskom dolazi da gubljenje samodlasnika u slogovime SAR, SER, SIR, SOR i SUR, pa teko od SERB preovladava SRB, od SERBI nastaje SRBI. Isti je slučaj sa riječju SREBRO, a izvorno i starije je SEREBRO (Rusi i danas govore СЕРЕБРО).

Dakle, oblici SRB i SRBI nisu stara istorijska imena Srba, to je od 12-13. vijeka i u nekim poveljama bosanskih vladara javljaju se imena i SERBI i SRBI, jer to je vrijeme kada se dešavala ta glasovna pro-mjena (vidi: Franz Miklosich, Monumenta Serbica, Viennae, Apud Guilelmum Braumüller, 1858, pg. 32-33)

..............................

[1] Ralph T. H. Griffith, Hymns Of The Rigveda, Vol. II, Book VIII, Himn 32; Banaees, Published by E. J. Lazarus and Co., 1897, pg. 169.

[2] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dic-tionary, Oxford, The Clarendon Press, 1960, pg. 1244.

[3] Ib. pg. 731.

[4] Pierre André Latreille, Cours d'Entomologie, Pa-ris, A La Librairie Encyclopédique De Roret, 1831, pg. 76.

[5] Olga Luković Pjanović, Srbi ... narod najstariji, Tom III; Izdavačko prometna agencija "Miroslav", Zemun, 1994, str. 54.

[6] Ib.