Kao saveznike Trojanaca Homer u Ilijadi spominje paflagonijske ENETOE (Ένετοί) [1]. U prvoj polovini 5. vijeka st. ere kao prve ILIRIE Herodot navodi VE-NETE pod imenom ENETI (Ένετοὺς) [2]. Tri vijeka nakon Herodota Julije Cezar spominje keltske VEN-ETE [3] sa njihovom zemljom Venecijom u Armorici, na jugo-zapadnoj obali današnje Francuske [4] i priča postaje kao drvo koje se od vrha stabla grana u veliku krošnju:
„Vendi, Veneti ili Slaveni, koji su, kada su prvi put postali poznati u Evropi, bili naseljeni na granicama Italije prema Tirolu i Kranjskoj, postepeno su se pro-širili u Retiju, ili zemlju Grisona, u Švabsku i vjero-vatno u Frankonsku. Ova rasa trenutno zauzima ci-jeli prostor između gore spomenutih zemalja i isto-čne obale Jadranskog mora, s jedne strane, i Lede-nog okeana s druge strane. Potomci drevnih Slave-na prodrli su u Kamčatku, naselili Aleutske otoke i možda prešli na sjevernoamerički kontinent. Stano-vništvo Rusije, dijela Turske i posjeda Austrijske ku-će sastoji se gotovo isključivo od Slavena.“ [5]
VENETI su SLAVENI ili SARMATI:
"Svi istoričari se slažu da su Slaveni, Veneti ili Sar-mati prvobitno živjeli na obalama Tanaisa, Palus Maeotide i Kimerijskog Bosfora, zemalja koje leže istočno od Ilirije i Dalmacije." [6]
"Ova ljudska rasa je drevna i generalno se kaže da su stekli veliku slavu dok su naseljavali regiju okre-nutu prema Jonskom moru. Sada se obično nazi-vaju Bosancima. Ali Dalmatinci, Mizijci, Tribali, pa čak i Sarmati, koriste gotovo isti jezik, ili ne mnogo različit, tako da se međusobno razumiju bez poteš-koća." [7]
„Katari oko Emone imaju imena venetskog porijekla i možda su grupa Karna. Osim Latobića i Varkijana, čija su imena keltska, gradovi Kolapijana, Jasi, Bre-uci, Amantini i Skordići bili su ilirski. Malo se zna o gradovima u Moeziji. Na jugu su Dardani ostali kao jedna grupa, dok su gradovi Kelegera na sjevero-zapadu možda novonastali od Skordića.“ [8]
VENETI su ILIRI, VENETI su SLAVENI, ILIRI su ta-kođe TRAČANI:
„Identitet Tračana i Ilira dokazuju antički pisci, neki ranije, neki kasnije, upućujući na jedan te isti na-rod.“ [9]
VENETI su ILIRI, VENETI su SLAVENI, ILIRI su TRAČANI, TRAČANI su KIMERI [10]. Kasnije su KIMERI nazvani KIMBRI nakon čega ih Grci zovu KELTIMA, a Julije Cezar ih naziva GALIMA:
„U svim ovim zemljama bili su jedan te isti narod, iako podložni različitim knezovima i poznati pod različitim imenima. Tako su se u Kimeriji, Sarmatiji, Skitiji nazivali Kimerijci, Sarmati, Skiti; u Trakiji, Da-kiji i Meziji, Tračani, Dačani i Mezijci; a u blizini Istra i Ponta, Iliri i Ponti. Što se tiče naziva Zapadni Goti, koje su Latini omekšali u Vizigoti i Ostrogoti, razli-kovali su se po imenima, kako Grotius pokazuje preko Jornanda, prije nego što su napustili Skan-dinaviju, nazivajući se Zapadni Goti i Ostrogoti, ili Zapadni i Istočni Goti, prema njihovom položaju tamo na istoku i zapadu, pri čemu su prvi naseljavali onaj dio Skandinavije, koji graniči s Danskom, a drugi istočnije dijelove, koji leže na Baltiku. Ono što Jornandes piše o raznim migracijama i naseljava-njima Gota, u potpunosti se slaže s onim što čitamo kod antičkih grčkih i latinskih autora o raznim mi-gracijama i naseljavanjima Geta. I zaista, da su Goti i Geti bili jedan te isti narod pretpostavljaju svi pisci koji su blistali u ili blizu vremena kada su oba car-stva bila pod njihovom vlašću." [11]
Dačani Geti ili Goti su Tračani i oni su Sloveni na Balkanu i izvan granica Rimskog carstva:
VENETI su ILIRI, VENETI su SLAVENI, ILIRI su TRAČANI, TRAČANI su KIMERI, KIMERI su KIM-BRI ili KELTI, KELTI su GALI koji su isto što i TRAČANI koji su GETI ili GOTI (Rimljni su ih zvali GETI, a oni su sebe zvali GOTI):
"Geti ili Slaveni napadaju granicu Trakije..." [12]
I da zaključimo ko su bili SLAVENI:
"Sedma knjiga govori o neuređenim redovima Rim-ljana i njihovim hrabrim uspjesima protiv Slavena ili Geta; jer su se tim imenom ranije nazivali." [13]
VENETI su ILIRI, VENETI su SLAVENI, ILIRI su TRAČANI, TRAČANI su KIMERI, KIMERI su KIM-BRI, KIMBRI su KELTI, KELTI su GALI koji su isto što i TRAČANI, TRAČANI su DAČANI, GETI ili GOTI, GOTI su SLAVENI, tj. SARMATI, a SARMATI su srodni sa SKITIMA koji su HETI, ognosno GETI ili GOTI, koji su SLOVENI.
Istorijski prvi među SLOVENIMA pominju se SERBI. Od rane postpotopske praistorije pa do naših dana svjedočanstvo postojanja ovog RODA je trajanje motiva isplaženog jezika na antropomorfnim liko-vima Sunca, Boga Sunca, bogova i božanstava Sunca. Sva imena ovog RODA morfološki i se-mantički se odnose na SJAJ, SVJETLOST, SUNCE i oni su ARIA NAROD, ARJANI ili ARIJEVCI, jer SUNCE je AR.
Istorija nije sakrivena, ali se falsifikuje, a falsifikatori su prvosveštenici avramskih religija, tj. vođe Cioni-sta, jezuita, Iluminata i ostalih grana njihove ma-sonerije Tame u vrhu vjerskih i državnih rukovo-dilaca. Oni preko dva vijeka kriju postojanje motiva isplaženog jezika na idolima, amajlijama i stećcima, oni su najveći narodni lažovi, a njihovih sljedbenika i simpatzera ima veoma mnogo u svim porama dru-štva pa i na internetskim socijalnim mrežama kao Fejsbuk. Ima ih i ovdje među mojim pratiocima. Na-padaju planski po dogovorui, mrze istinu i bore se protiv istine, špijuniraju, vrijeđaju, prijete, prijavljuju i brišu objave i obaraju nepodobne FB-stranice i grupe. Oni su ekstremno fanatizovani nacionalistički vjernici judaizma, hrišćanstva i islama koji se me-đusobno mrze i krve, ali su uvijek složni protiv istine, pravde i milost.
................................
[1] Homer, Ilijada, II, 850.
[2] Herodot, I; 196.
[3] Caesar, De Bello Gallico, Book III; 9.
[4] Ib., Book II; 34.
[5] Frederic Shoberl, Illyria and Dalmatia, Volume I, Introduction xi-xii; London, Printed for R. Ackermann, 1821.
[6] Ib. xiii.
[7] B. G. Niebuhr, Corpus Scriptorum Historiae Byzantinae: Laonicus Chalcocondylas, De rebus Turcicis, L. X; Bonnae, Impensis Ed. Weberi, 1843, pg. 530-531.
[8] John Wilkes, The Illyrians; Blackwell Publishers Ltd., Oxford, UK; Blackwell Publishers Inc., Cambridge, Massachusetts, USA, 1996, pg. 218.
[9] The Edinburgh Magazine and Literary Mis-cellany, Vol. 15, August 1824, Edinburgh, Printed for Archibald Constable and Company, 1824, pg. 135.
[10] Strabo !,3,21; XXII,1,8.
[11] An Universal History from the Earliest Account of Time to the Present: Compiled from Original Authors, and Illustrated with Maps, Cuts, Notes, and Other Tables. Vol. VII; London: Printed for T. Osborne, J. Osborn, A. Millar, J. Hinton, 1792, pg. 487.
[12] Barthold Georg Niebuhr, Corpus Scriptorum Historiae, Continuata 10, Immanuel Bekkerus, Theophylacti Simocattae, Historiarum, Libri Octo; Bonae, Impensis Ed. Weberi, 1834, pg. 9.
[13] Ib. p. 14.

No comments:
Post a Comment