VINČANSKI NATPIS "GIL"

Pero Budmani, Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Dio III; Zagreb, JAZU, 1887-1891, str. 133.

G + I + L > GIL

Sumerski GIL znači KLIZAČ, TOK, VRIJEME [1]. Galsko GIL je POLOVINA; SUNCE (isto što i GAL) [2]. Starokeltsko GIL je VODA ( = tok); MJESEČINA ( = svjetlo) [3]. Gaelik GIL je smislom isto gaeliku GEAL sa značenjem BIJEL, ČIST, SJAJAN, BLJE-ŠTEĆI [4]. Englesko GILD je POZLATA.

G + I + L > GIL = SUNCE: BIJELO, ČISTO, SJA-JNO, BLJEŠTEĆE; KLIZEĆE, TOK, VRIJEME. Nat-pis GIL po srednjem mjestu i obliku slova "I" ukazuje na galsko GIL sa značenjem POLOVINA i najvje-rovatnije se naziv odnosi na Sunce u vrijeme ljetnog solsticija.

Ovo je još jedan dokaz da kultura Vinče nije starija od 2000 st. ere i da po Vasićevom datiranju pripada vremenu mikenske kulture:

“Kulturni sloj u Vinči, moćan 10,5 m., imaće se, pre-ma tome, razdeliti, na osnovi karakterističnih odlika, u tanje slojeve kojima će odgovarati kraći vremenski periodi u vremenskom interval od oko 1600 godine pre Hr. do oko 6 godine po Hr.” [5]

Mislim da je GIL pelaška, tj, tračanska riječ, jer GILT je neš to što VRIJEDI, GNJILANE su bile GI-LANE, postojalo je mjesto GILANOVO negdje u Srbiji, GILAN je brdo kod Jagodine, GILICATI se, prezime GILANOVIĆ [6], itd.

..............................
[1] Stephen Langdon, A Sumerian Grammar and Chrestomathy, Paris, Libraire Paul Geuthner, 1911, p. 216.
[2] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome III; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, p. 636.
[3] Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. II; Herne Bay: E. Macdonald & Co., The Gaelic Press, 1902-, p. 492.
[4] Ib. p. 481.
[5] Miloje M. Vasić, Preistoriska Vinča I.; Beograd, Izdanje Državne štamparije, 1932, str. 97.

[6] Pero Budmani, Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Dio III; Zagreb, JAZU, 1887-1891, str. 133.