JEZIK I JEZUS

 

 

 

U isplaženom JEZIKU antropomorfnog SUNCA krije se istinski smisao crkvenog JEZUSA.

JESUS je spasitelj svijeta, u Vulgati IĒSŪS, grcki ΙΗΣΟΥΣ (JESOUS), hebrejski JĒŠU'A (YESHU'A) od korijena JĀŠA' [1]. Hebrejsko EŠ ('ēsh) u JEŠUA znači VATRA [2], dakle hebrejsko JEŠUA znači VA-TRENI.

Galsko ES je sinonima galskom AS, IS, OS, US sa značenjem BAL, tj. SUNCE [3]. Galski ESUS je BOG.

“AS je jedna od titula Sunca i povezana je sa VA-TROM: ponekad je umnožena sama sobom kao ASAS i AZAZ prikazana od Grka kao Αζαζος, i Αζ-ιζος.” [4]

Grčka boginja zdravlja je Ἰᾱσώ (Jāsó) [5], a grčko ἴᾱσις (jasis) OZDRAVLJENJE, LIJEČENJE. [6]

Arapsko JAṢṢ znači VOSAK [7], JAṢṚ je VELIK, JAK [8], JAṢAD je ŠAFRAN; KRV ili bilo šta crvene boje [9], JAṢṚAB znači DUG, DUGAČAK [10], Per-zijsko JAS je UŽITAK [11]. Arapsko JĀSIR je PO-NOS, ČVRSTINA [12].

Osnove JES i JAS znače isto, jer su ES. EŠ i AS is-tog značenja, sinonimi. Sanskritski ASU je DAH, ŽIVOT [13]:

a) srbski: JES > JESIK > JEZIK,

b) hebrejski: YEŠ (JEŠ) > JEŠU'A = latinski: JESUS = grčki: ΙΗΣΟΥΣ,

c) hebrejski: YAŠ (JAŠ) > JĀŠA'.

Obratimo pažnju na grčkI oblik imena JESHUA: ΙΗΣΟΥΣ, Ἰησοῦς (Iesoús) [14], Iησοὺς (Iesoús) [15]:

a) Ἰη = Iη = snaga, sila, moć; Jah, Jahve [16];

b) σοῦς = σοὺς = podizanje [17].

Tako grčko ΙΗΣΟΥΣ, znači PODIŽUĆA SNAGA

“... Grčki Yas, Sunce, kao Orb života.” [18]

“JAS, m. i f. vidi jasnost. — Od xvii vijeka, a između rječnika u Mikaļinu (jas, svjetlost ,splendor, nitor, ful-gor, lux') gdje se naj prije nahodi, u Bjelostjenčevu (v. jasnost), u Voltigijinu (jas, jasnost, splendore, chiarezza' ,glanz'), u Stulićevu (splendor, nitor, ful-gor, lux, lumen').” [19]

Srbski JAS je JASNOST, SVJETLO, SVJETLOST, BLJESAK, SJAJ. Simbol tome je JAZIK, ruski: ЯЗ-ЫК postanjem pod JAS (JAS > JAZ).

Srbi Sarmati su JASIGESI, tj. JAZIGEZI, a dio Alana zvao se JASI. JAS je JASNO Sunce, ZRAKA je JA-SA, JASE su ZRAKE, JASLE su USKE I DUGE kao ZRAKE, a novorođeni ISUS stavljen je u JASLE, tj. u ZRAKE.

ISUS je DNEVNO SUNCE, JASNI DAN, DANKO, biblijski DANICA, LUCIFER, LUČONOŠA, tj. SUN-CE i BOG SUNCA, protivnik judaizma i crkvenih laži narodu da je ISUS ISTINITI BOG koji se rodio U LIKU ČOVJEKA.

...................................

[1] Walter William Skeat, An Etymological Dictionary of the English Language; Oxford, The Clarendon Press, 1910, pg. 314.

[2] Merrlil C. Tenney, The Zondervan Pictorial Bible Dictionary; Regensy Reference Library, Grand Ra-pids, Michigan, 1967, pg. 283.

[3] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II, Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pg. 551.

[4] William Holwell, Mythological, Etymological And Historical Dictionary; London, Printed for C. Dilly, In The Poultry, 1793, pg. 55.

[5] Henry George Liddell and Robert Scott, A Greek English Lexicon; New York: Harper & Brothers, 1883, pg. 691.

[6] Ib.

[7] John Richardson, A Dictionary, Persian, Arabic, and English, Vol. I; London, 1806, pg. 335.

[8] Ib. pg. 340.

[9] Ib.

[10] Ib.

[11] Ib.

[12] Walter William Skeat, Ib. pg. 551.

[13] Monier-Williams, Sanskrit-English Dictionary, 1899, pg. 121.

[14] Henry George Liddell and Robert Scott, A Greek-English Lexicon; Oxford: The Clarendon press, 1883, pg. 698.

[15] John Groves, A Greek and English dictionary; Boston: Hilliard, Gray and Company, 1836, p.298.

[16] Ib. pg. 295.

[17] Henry George Liddell and Robert Scott, Ib., p. 1409.

[18] S. F. (Samuel Fales) Dunlap, The Origin of An-cient Names of Countries, Cities, Individuals and Gods; Cambridge: Metcalf and Company, 1856, pg. 18.

[19] Pero Budmani, Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Dio IV; Zagreb, JAZU, 1892-1897, str. 474.