ORFEJ ISPLAŽENOG JEZIKA

(Orfej isplaženog jezika, reljef na bočnoj strani mer-mernog sarkofaga, sredina 3. vijeka nove ere, Arhe-ološki muzej u Solunu. Inv. br. 1246)

„Orfej, bard iz Trakije, svojim pjesmama mamio je drveće, divlje životinje, pa čak i bezosjećajne stijene da ga slijede.“ [1]

Ko je Orfej? U starijim verzijama mitova otac mu je bio Tračanin. Šta je bio Orfej? Pogledajmo:

Dok je svirao na zlatnoj liri znaga Orfejeve muzike bila je čudotvorna. Jata ptica kružila su iznad njega, ribe iskakale iz voda, rijeke zaustavljale svoje to-kove, stijene podrhtavale i životinje sakupljale oko njega. Melodija Orfejeve lire primamila je i divlje hrastove iz Pijerije u Trakiju, gospodarila je vetrovi-ma i topila je snijeg na visovima planina.

Šta znači ime ORFEJ (Ὀρφεύς) i odakle ime poti-če? Državni etimolozi povezuju Orfejevo ime sa grč-kim ORPHANOS (ὀρφανός)” sa značenjem SIRO-ČE, jer nosa od grčkog i latinskog odvojiti ne mogu i neće. ORFEJ nije grčko, već keltsko ime, tračansko ime i to ćemo ovdje dokazati.

Prvo keltske riječi iz gaelika:

a) OR = USTA, GLAS, ZVUK [2],

b) ÒRAN = PJESMA, POEMA [3],

c) ÒR = ZLATO [4],

d) ÒR-BHANNACH = ZLATNA TRAKA, ZLATNI TRAK [5].

Sad keltske riječi iz galskog:

a) OR = VRIJEME, ČAS; SUNCE [6],

b) ORPEA = BRUJANJE; SLAVA [7],

c) ORPHREUM = BLAGO, BOGATSTVO U ZLATU I SREBRU [8],

d) ORPHEN = SAVRŠEN [9].

I gle:

ORPHEN > ORFEN > ORFEJ

ORFEJ je SAVRŠENO SUNCE, RASPJEVANO SUNCE PROLJEĆA i zato je na reljefu sarkofaga iz Muzeja u Solunu Orfej prikazan sa isplaženim jezi-kom kao simbolom plamene snage Sunca.

Na jednom visu selu Rataje na području Miljevine kod Foče uklesan u živoj stijeni stoji "Orfejev grob", samo što su neki znali za jadac pa su iznad sim-boličnog groba uklesaali ime "monaha" sa imenom RADOSLAV što je smislom potpuno isto imenu ORFEJ.

....................................

[1] Ovidije, Metamorfoze, knjiga XI.

[2] R. A. Armstrong, Gaelic Dictionary in Two parts: I. Gaelic and English. II. English and Gaelic, London, Printed for James Duncan, 37, Paternoster Row; 1825, p. 434.

[3] Ib.

[4] Ib.

[5] Ib.

[6] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome III; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pg. 221.

[7] Ib. Tome III, pg. 223.

[8] Ib.

[9] Ib.