TAJNA CRKVENIH MASON

Pitagorina teorema i vrijeme jedne godine

Drevni masoni su za simbol Lože uzeli mikensko slovo I☉I sa značenjem NU [1]. Sastoji se od znaka Sunca izmađu stupova istoka i zapada, od judejskih masona nazvanih Boaz i Jahin. Da vidimo šta kao korijenska osnova NU znači u nekim jezicima:

Grčki:

- ἀνύκτερος = JASNO, VIDNO [2],

- ἀνυμνέω = PROSLAVA, SLAVLJE, SLAVA [3],

- ἀνύω, aticki ἀνύτω ili ἀνύτω = ZAVRŠITI, KOMPLETIRATI, ANULIRATI [4].

Latinski:

- anus = OKRUGLO, KRUG, PRSTEN [5],

- annŭlus, anŭlus = PRSTENČIĆ [6],

- annus = GODINA [7],

Galski:

- nua = NOV; DEVET; ROBUSTAN; MOĆAN; NE-BO [8].

Gaelik:

- nuall = SLAVA [9],

- nuall = PLEMENIT, RASAN, SLAVAN [10],

- nuathaigh = NEBESA [11].

Velški:

- NUR = JON, ČISTA SUŠTINA, SRŽ [12].

Arapski:

- NUR = SVJETLOST [13].

Mikensko NU je u srpskom NULA (O, KRUG, PR-STEN), GLE, VIDI, NUDITI, NUTO, NUTRINA (SU-ŠTINA, SRŽ).

Jedna sunčana (tropska) godina ima 365,242 dana podijeljena na četiri godišnja doba, četiri sezone ili ciklusa: zima, proljeće, ljeto i jesen sa po 91,3105 dana trajanja.

Početkom hrišćanske ere dan ljetnog solsticija, dan dugodnevice ili Vidovdana, padao je na 24. jun julijanskog kalendara (7. jul gregorijanskog). Taj dan Crkva je odredila kao praznik Rođenje Sv. Jovana Krstitelja, a 26. septembar (9. oktobar gregorijan-skog) proglasila je za praznika Začeće Sv. Jovana Krstitelja. Od početka ljeta i praznika Rođenja Sv. Jovana Krstitelja praznik Začeća Sv. Jovana Krsti-telja pada na 92. dan. U tom 92. danu nakon isteka 91,3105 dana od početka ljeta nastajala je jesen i to je na slici dužina AB.

Bazni brojevi Pitagorine teoreme su 3 - 4 - 5. Razmjera brojeva je:

a) 4 : 3 = 1,3333333333

b) 5 : 3 = 1,6666666667

Ako po Pitagorinoj teoremi dužinu AB sa 91,3105 dana uzmemo kao katetu 3 (a), biva ovako:

a) 91,3105 x 1,333333333 = 121,7473333 dana = BC

b) 91,3106 x 1,666666667 = 152,1841667 dana = AC

AB + BC + AC = 365,242 dana = 1 godina.

..............................
[1] J. Chadwick, L. Godarth, J. T. Killen, J. P. Olivier, A. Sacconi, I. A. Sakellarakis, Corlus of Mycenaean In-scriptions from Knossos, Volume I (1-1063); Cam-bridge University Press, Cambridge, London, New York, New Rochelle, Melbourne, Sydney; Edizioni dell' Ateneo, Roma 1986, p. 28.
[2] Henry George Liddell and Robert Scott, A Greek-English Lexicon; Oxford: The Clarendom Press, 1883, p. 152.
[3] Ib. p
[4] Ib. p. 153.
[5] Francis Edward Jackson Valpy, A Manual of Latin Etymology, London: Longman and Co.; and H. G. Bohn, 1852, p. 24.
[6] Ib.
[7] Ib.
[8] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome III; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, p. 200, 206.
[9] Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. II; Herne Bay: E. Macdonald & Co., The Gaelic Press, 1902-, p. 700.
[10] Ib.
[11] Ib. p. 701.
[12] William Owen Pughe, A Dictionary of the Welsh Language, The Second Edition, Vol. II, Denbigh: Printed and published by Thomas Gee, 1832, p. 378.
[13] Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga II, JAZU, Zagreb, 1972, str. 525.