LIK VANZEMALJCA JAZATE PRONAĐEN U SRBIJI

Simbol C kod Pikta (The cross-slab at Hilton of Cadboll St Mary’s Chapel, Scotland) i po arheoloskim nalazistima male Azije i Bliskog istoka.

Parsi ili Parthini su osnivači Perzije i Pariza. Oni su Kimeri ili Tračani, kasnije nazivani Kelti i Gali.

Isplaženih jezika antropomorfni likovi Sunca i solar-nih božanstava na srpskim idolima, amajlijama i stećcima predstavljaju NEBESKE JAZATE, Boga Sunca i njegove ratnike Svjetlosti:

"U ime Boga. Hvalim i prizivam stvoritelja Ormazda, blistavog, slavnog, sveznajućeg, stvoritelja, gospo-dara gospodāra, cara nad svim carevima, budnog, stvoritelja univerzuma, davaoca hljeba nasušnog, moćnog, snažnog, vječnog, opraštajućeg, milosrd-nog, punog ljubavi, moćnog, mudrog i svetog hra-nitelja. Vječno neka (njegovo) pravedno carstvo bu-de. Neka se veličanstvo i slava Ormazda, dobro-činiteljskog gospodara, veliča. (Ovdje) može doći besmrtno, blistavo, brzokonjo Sunce. Od svih grije-ha... kajem se." (Zend-avesta, Khorda-Avesta, Niya-yeshes ili Sunčeve litanije)

Gornji citat je stih iz "Sunčeve litije" perzijske maz-dajasna religije ili zoroastranizma. U Zend-avesti, svetoj knjizi zoroastranizma, pominju se i slave JAZIDI ili JAZATE, imena oblikom vrlo slična imenu JAZIK, što je stari oblik srpske riječi JEZIK. Srpsko JEZIK ruski je ЯЗЫК, beloruski ЯЗЫК, slovački JAZYK, ukrajinski ЯЗИК, češki JAZYK, makedonski ЈАЗИК, poljski JĘZYK, bugarski ЕЗИК.

U slovenskim nazivima za JEZIK je su dvije kori-jenske osnove; AS i ES. Prvo o osnovi: AS > JAS > JASIK > JAZIK.

Bretonsko i armorićansko YAS znači JEST, a piše se i IA (čitaj: JA) [1]. Korijen u YAS je AS, što je u staroslovenskom AZ, u bugarskom i makednoskom JAS, u srpskom JA, sa značenjem JESAM, BIVAM, POSTOJIM.

Sanskritski YAS (izgovara se JAS) znači GRIJATI [2], YAZAS je SJAJ, KRASOTA, DIVOTA, SLAVA [3].

“...Grčki Yas, Sunce, kao Orb života”. [4]

“AS je jedna od titula Sunca i povezana je sa VATROM: ponekad je umnožena sama sobom kao ASAS i AZAZ prikazana od Grka kao Αζαζος, i Αζιζος.” [5]

Grčka boginja zdravlja je Ἰᾱσώ (Jāsó) [6], a grčko ἴᾱσις (jasis) OZDRAVLJENJE, LIJEČENJE [7]. Ar-apsko JAṢṢ znači VOSAK [8], JAṢṚ je VELIK, JAK [9], JAṢAD je ŠAFRAN; KRV ili bilo šta crveno [10], JAṢṚAB znači DUG, DUGAČAK [11], Perzijsko JAS je UŽITAK [12]. Arapsko JĀSIR je PONOS, TVR-DOĆA [13].

Od AS izvedeno je JAS koje znači SJAJ, SVJET-LOST, BLJESAK, JASNOST [14] i od JAS i prelas-kom bezvučnog S u zvučno Z postaje JAZ u ruskom ЯЗЫК, u beloruskom ЯЗЫК, u slovačkom JAZYK, ukrajinskom ЯЗИК, češkom JAZYK i u makedon-skom ЈАЗИК.

Sada o osnovi: ES > ESIK > JEZIK.

Galsko ES znači TOK, KRETANJE [15] i sinonim je galskom AS sa značenjem SUNCE [16]. Velško ES kao prefix daje riječima smisao KRETANJE; OD-VAJANJE, IZRASTANJE, ISPALJIVANJE [17]. ES je u srpskom i egipatskom BES koje znači VATRA, OGANJ. Od ES postaje bugarsko ЕЗИК, srpsko JEZIK i poljsko JĘZYK.

Osim po sličnosti oblika, riječi JAZAD, JAZAT, JA-ZATA i JAZIK svojim značenjem povezuju se sa simbolom ISPLAŽENIH JEZIKA antropomorfnih liko-va Sunca i božanstava sunca na idolima, amaj-lijama i nadgrobnim spomenicima od najstarijih po-stpotopsko-praistorijskih vremena pa sve kroz mile-nije i vijekove do srpskih stećaka 19. vijeka. Gle:

"Prinosimo besmrtnom, blistavom, brzom Suncu. Kada Sunce grije svojom svjetlošću, kada sunčeva svjetlost daje toplinu, tu stoje duhovni Jazadi, sto-tinu i hiljadu. Oni okupljaju ovu slavu, oni dijele ovu Slavu, oni daruju ovu Slavu zemlji koju je stvorio Ahura sa napretkom svijeta Aše, sa napretkom ma-terijalnog postojanja Aše, sa napretkom Sunca koje je besmrtno, blistavo, brzokonjo. (Zend-avesta, Khorda-Avesta. Niyayeshes ili Sunca litanije 11)

Prinosimo besmrtnom, sjajnom, brzom Suncu. Kada svjetlost sunca postane toplija, kada sjaj sunca postane topliji, tada se uzdižu nebeski Jazate, stotinama i hiljadama: oni skupljaju njegovu Slavu, čine da se njegova slava spusti, izlijevaju njegovu slavu na zemlju koju je stvorio Ahura, za povećanje svijetu svetosti, za uvećanje stvorenja svetosti, za uvećanje besmrtnog, sjajnog, konjobrzog Sunca." (Zend-Avesta, Khorda-Avesta, Khwarshed Yasht ili Himna Suncu 1)

Ovi JAZADI ili JAZATE su U SUNČEVOJ SVJE-TLOSTI koja pada na zemlju, oni su dio svjetlosti, oni drže i dijele svjetlost, oni su u službi životvorne energije Sunčeve svjetlosti. To se u prenesenom smislu odnosi i materijalne, zemaljske JAZADE u koje spadaju i ljudi koji pripadaju SVJETLOSTI, koji ZRAČE SVJETLOŠĆU I DIJELE SVJETLOST:

"Da Sunce zaista ne izađe, onda bi božanstva po-bila sve što se nalazi u sedam regiona i duhovni Jazadi opšte ne bi pronašli podršku i stabilnost u materijalnom svijetu." (Zend-avesta, Khorda-Avesta, Niyayeshes ili Litanije 13)

Duhovni JAZADI ovise o Suncu i da nema Sunca sve bi bilo pobijeno. Vatra je jedan od JAZATA:

"O Vatro, sveti ratniče, o Jazata puni sreće, o Ja-zata pun iscjeljenja; Vatro, sine Ahura Mazde, sa svim vatrama; ..." (Zend-avesta, Namaz-i Chahar nemag ili Molitvenik 17)

"Da, obožavamo tebe, Ognju, Ahura Mazdinog sina, ja, sveti gospodar ritualnog Reda; i obožavamo sva-ki Oganj, i planinu Zrakodarnu (koja drži svjetlost) koju je Mazda stvorio i blistavu svetošću svetu pla-ninu Jazad. I obožavamo svakog svetog duhovnog Jazada; i svakog svetog zemaljskog Jazada (koji postoji)." (Zend-Avesta, Yasna 25, 7-8)

Sva nebeska svjetila spadaju u CRKVU JAZATA, a sve je stvorio AHURA MAZDA:

"AHURA MAZDI, sjajnom i slavnom, neka bude po-mirenje, sa prinosom, molitvom, pomirenjem i slav-ljenjem." (Zend-avesta, Ohrmazd Yash ili Himna Ahura Mazdi)

Jedan od JAZATA je RAŠNU, jedan od trojice bo-gova PRAVDE:

"Mi obožavamo vrlog pravednog Rašnu!" (Zend--avesta, Khorda avesta, Ushahin Gah 7)

RA > RAS > RASA > RASANI > RAŠANI.

Sanskritsko RA i RAS ili RAṠ znače IMANJE, DA-VANJE; VATRA, VRUĆINA, LJUBAV; BRZINA; ZLA-TO [18], RAS je HVALITI, SLAVITI [19], dakle se iza imena RAŠNU krije SUNCE, sanskritsko RAJANA je ZRAK, ZRAKA [20], a RASĀ, RASANĀ i RASIKĀ znače JEZIK [21]:

"Prinosimo svakom pravednom Jazdu duhovnog svijeta, Prinosimo svakom pravednom Jazadu ma-terijalnog svijeta, prinosimo svojoj vlastitoj duši." (Zend-avesta, Khorda avesta, Niyayeshes 9)

"Prinosimo besmrtnom, blistavom, brzom Suncu. Kada Sunce grije svojom svjetlošću, kada sunčeva svjetlost daje toplinu, tu stoje duhovni Jazadi, sto-tinu i hiljadu. Oni skupljaju ovu slavu, oni dijele ovu slavu, oni daju ovu slavu zemlji koju je stvorio Ahura sa napretkom svijeta Aše, uz napredak materijalnog postojanja Aše, uz napredak Sunca koje je bes-mrtno, blistavo, brzokonjo." (Zend-avesta, Khorda avesta, Niyayeshes 11)

"A kada Sunce izađe, tada zemlja, koju je stvorio Ahura, postaje čista; tekuće vode postaju čiste, vode bunara postaju čiste, vode mora postaju čiste, stajaće vode postaju čiste; sva sveta stvorenja, stvorenja Dobrog Duha, postaju čista." (Zend-ave-sta, Khorda avesta, Khwarshed Yasht 2)

"Hvala tom Velikom Arhitekti koji je svojom nenad-mašnom snagom i mudrošću stvorio uzvišeni svijet, šest Amahraspanda višeg ranga, mnoge divne Ja-zade, svijetli raj Garothman, kretanje neba, sjajno Sunce, briljantni Mjesec, zvijezde različitog sjeme-nja, vjetar, atmosferu, vodu, vatru, zemlju, drveće, blagotvornu stoku, metale i čovječanstvo." (Zend-avesta, Khorda avesta, Nam Stayishn 2)

Sva nebeska svjetila spadaju u sabor Jazata, a prvi među svima je Ahura Mazda, Stvoritelj svijeta:

"Tvoj otac je Ahura Mazda, najveći od Jazata, naj-bolji od Jazata." [22]

Postanjem je od JAZ nazivi JAZAD ili JAZAT znače VATRA, OGANJ, SJAJ, SLAVA, SUNCE, BOG. JA-ZATE su duhovna i materijalna nebeska i zemaljska SVJETILA, RATNICI SVJETLA i JAZIK na idolima amajlijama i stećcima znak je njihovog postojanja u duhovnom i materijalnom smislu.

Svi likovi sa isplaženim jezicima su JAZATE i već su nekoliko godina u vojnom pohodu DA NA ZEMLJI ČAST, SLAVUI I VLAST otmu od LAŽI i vrate ISTINITOM ŽIVOTVORNOM BOGU STVORITE-LJU. Širom Zemlje od SVETLOSNIH JAZATA slijedi LAŽI veliki i grdni JAZUK, tj. NESREĆA I ṠTETA.

Ovdje su fotografije bronzane amajlije sa likom jednog JAZATE. Amajlija je nađena 2021. na brdu Hisar iznad Leskovca u Srbiji.

 

 

...................................

[1] Robert Williams, Lexicon Cornu-Britannicum; Llandovery: Roderic; London: Trubner & Co., 1865, pg. 384, 224.

[2] Monier Monier Williams, A Sanskrit English Dictionary; Oxford, The Clarendon Press, 1899, pg. 849.

[3] Ib. pg. 848.

[4] F. Dunlap, The Origin of Ancient Names of Countries, Cities, Individuals and Gods; Cambridge: Metcalf and Company, 1856, pg. 18.

[5] William Holwell, Mythological, Etymological And Historical Dictionary; London, Printed for C. Dilly, In The Poultry, 1793, pg. 55.

[6] Henry George Liddell and Robert Scott, A Greek English Lexicon; New York: Harper & Brothers, 1883, pg. 691.

[7] Ib.

[8] John Richardson, A Dictionary, Persian, Arabic, and English, Vol. I; London, 1806, pg. 335.

[9] Ib. pg. 340.

[10] Ib.

[11] Ib.

[12] Ib.

[13] John Richardson, A Dictionary, Persian, Arabic, and English; London, 1852, pg. 412.

[14] Pero Budmani, Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Dio IV; Zagreb, JAZU, 1892-1897, str. 474.

[15] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pg. 551.

[16] Ib.

[17] William Owen Pughe, A Dictionary Of The Welsh Language, Vol. II; Denbigh, Published by Thomas Gee, 1832, pg. 33.

[18] Monier Monier Williams, pg. 859, 879.

[19] Ib. pg. 869.

[20] Ib. pg. 863.

[21] Ib. pg. 870, 871.

[22] Albert Pike, Irano-Aryan Faith and Doctrine as Contained in the Zenda-Avesta; The Standard Printing Co., Louisville, 1924, pg. 425.

O SUNCU I MOJIM VEDSKIM PRECIMA

Od prvih postpotopskih vedskih Arjana pa kroz milenije sve do 21. vijeka lako prepoznajemo zna-kove Sunca u trajanju istinskih Srba, sljedbenika i služitelja Boga Sunca, Boga Roda i Kresne Slave serbske:

"Za ovu rasu, u povojima svoje civilizacije, Sunce nije bilo puko svjetlo, već Stvoritelj, Vladar, Čuvar i Spasitelj svijeta. Kako bez svjetlosti ne bi moglo biti života ili vegetacije, Sunce, kao svjetlonosac, posta-je Stvoritelj, i pošto je Stvoritelj, onda je Vladar svi-jeta — Otac svih stvari.

U tjeranju tame, a isto tako i u oplodnji Zemlje, Sunce postaje čuvar i ljubazni zaštitnik svih živih bića – Spasitelj čovječanstva. Kako Sunce ponekad sprži i sasuši vegetaciju i isušuje rijeke, ono je ta-kođe zamišljeno kao Razoritelj. Kao Stvoritelj, Ču-var i Razoritelj. Sunce je bilo tri osobe u jednoj – Trojstvo." [1]

Bog je u Sunce odjeven.

..............................

[1] Sarah Elizabeth Titcomb, Aryan Sun-myths the Origin of Religions; Troy, N.Y., Nims and Knight, 1889, pg. 28-29.

O IMENU PORIJEKLU I POSTOJANJU SLOVENA

O tome kako je riječ SKLAV dobila značenje ROB, najkraće je rekao Petar Skok rekavši da je SKLAV je jednina od starogrčkog SKLAVOS (σκλάβος) i latinskog SCLAV mada u latinskom ne postoji riječ SCLAV sa opštim smislom ROB, nego se to isklju-čivo odnosi na SLOVENE, jedno od mnoštva onda-šnjih srbskih plemena.

“sklavb m (stsrp., 1470, 1485) 'rob'. Od srgr. σκλά-βος 'isto' < kslat. sclavus.” [1]

Najstariji pomen SLOVENA je iz 6. vijeka kod ro-mejskih istoričara Jovana Malalasa (oko 490 – 570) [2] i Prokopija iz Cezareje (500 – 565). Ime SLO-VENI Malalas piše Σκλᾶβοι (SKLAVOI). a Prokopije koristi nekoliko varijanti: Σκλαβηνοὶ (SKLAVENOI), Σκλαβηνὸς (SKLAVENOS), Σκλαβηνῶν (SKLAVE-NON), Σκλαβηνοί (SKLAVENOI), Σκλαβηνοῖς (SK-LAVENOIS) [3]. Gotskog porijekla Jordanes, Proko-pijev savremenik, ime SLOVENI na latinskom piše SCLAVENI (SKLAVENI) [4] i ovo istoričari tumače kao SKLAVI po grčkom SKLAVOS (Σκλάβος) sa značenjem ROBOVI".

U knjizi "A Greek-English Lexicon" iz 1883. godine od autora sa imenom Henry George Liddell (1855–1891) nema grčke riječi Σκλάβος (SKLAVOS). Ne-ma je ni u jednom od desetak izdanja od prvog 1843. do 1996. godine. Knjiga je sa preko 1750 stranica i preko 116.500 unesenih grčkih riječi, ali tu nema ni jedne grčke riječi sa osnovom Σκλά-, u grčkom riječ Σκλάβος ne postoji, nije postojala u antičkom grčkom, nema je u savremenom grčkom, ali je, kažu, "postojala u srednjem vijeku sa znače-njem ROB". Pošto SKLAVOS (Σκλάβος) nije grčka riječ, njen smisao se ne može tumačiti po tome šta su o Slovenima mislili i misle Grci, Latini i dušmani Slovena uopšte, nego njen smisao treba traži u je-ziku tih Slovena jer je to njihovo ime.

Da vidimo morfološki oblik imena SKLAVOS (Σκλά-βος) i SKLAVENOI (ΣΚΛABΗΝΟΙ ili Σκλαβηνοὶ). Prvo Malalaisovo SKLAVOS (Σκλάβος):

Naziv SKLAVOS (Σκλάβος) je od riječi SKLA (Σκ-λά) i sufiksa -VOS (-βος): SKLA-VOS (Σκλά-βος).

Šta je SKLA? To nije ni grčka ni latinska riječ, to je iz jezika SLOVENA 5-6. vijeka. Imena SLOVENI i SLAVENI smislom se odnose na riječi SLOVO (RI-JEČ) i SLAVA (SVJETLOST), dakle i riječ SKLA svojim smislom mora imati veze sa SLOVO i SLA-VA. Pogledajmo:

"Da su Sloveni već u davna vremena znali koristiti skla, svjedoče nazivi zajednički svim slovenskim jezicima: staros. šklo, p. szkło, r. steklo, b. šklo, sh. staklo, slov. steklo, lit. stisklis." [5]

Već u davna vremena Sloveni su znali koristiti SKLA, tj. staklo:

"Nema u obje kamare nego po jedna punjestra, i to male (vis. 80, a šir. 50 cm), i na njima su skla (sta-kla)." [6]

Ukrajinski SKLA i danas znači STAKLA. [7]

"Ali ovdje među nama živjeli su ljudi koji uopšte nisu znali za skla i nisu mogli biti Sloveni koji su naziv 'skla' ponijeli sa sobom iz zajedničke domovine na svom hodočašću u zemlje južne i zapadne Evrope." [8]

Šta je STAKLO? STAKLO je PROVIDNO, SJAJNO i reflektuje SVJETLOST. Od SKLA je SKLAD (harmo-nija), SKLADATELJ (stvaralac harmonije), SKLA-DIŠTE (skupna zaštita).

Osnova u SKLA je LA, jedno od drevnih imena Sun-ca. U galskom LA znači DAN, SVJETLOST [9]; kod naroda Centralne Afrike riječ LA znači VATRA, riječ LATAA je SUNCE [10]. Sumersko LA-A je MNO-ŠTVO, IZOBILJE, PUNOĆA [11]. Od LA je LAMPA, zatim ime boginje LADE i njen znak je u cvijetu bilj-ke LADOLEŽ. LA je u LASTA koja je vjesnik proljeća sa repm u znaku zrake: ᐳ. Kad smo radosni, sve je LAKO i LASNO. Od osnove LA je izvedenica KLA u KLAS, KLASA, KLAPA, KLATNO, KLANAC, prezi-me KLAJIĆ, itd. Kad se nešto SKLANJA, prostor postaje ČIST. Dubrovčani 16. vijeka za ČLAN govo-rili su KLAN [12] što je keltska riječ za ROD, PLEME. Od KLA je latinsko CLARUS sa značenjem SJAJAN, SVIJETAL, SLAVAN [13]. Evo kako je nas-tala riječ SKLA:

LA > KLA > SKLA

LA je SUNCE, SVJETOST, DAN i od LA je SKLA koje reflektije SVJETLOST. Ovo KLA u SKLA dalo je anglo-saksonsko CLAWU (čitaj se KLAVU) i engles-ko CLAW (čita se KLO) sa značenjem KANDŽA, a izvorno znači ZRAKA. Tako SKLA u SKLAVI znači ZRAKE, TRAKE, SVJETLOST, SJAJ, SLAVA. Tako Malalasovo Σκλάβος (SKLAVOS) i Jordanesovo SCLAVENI (SKLAVENI) znači SVIJETLI, SJAJNI, SLAVNI, a imena koja navodi Prokopije još su svjetlonosnija:

ΣΚΛA + BΗΝΟΙ = SKLA + VENOI ili SKLAVENI > SLAVENI.

Osim SKLA za STAKLO je kod starih Slovena i na-ziv SKLO:

SKLO + VENI > SLOVENI.

SKLA ili SKLO je SVJETLOST, SJAJA, SLAVA, a osnova VEN u VENOI (βηνοὶ) je u slovenskom imenu VE-NERA i to je DANICA, tračanska VENDIS ili BEN-DIS (Bενδῖς), kod Latina VENUS sa značenjem LJEPOTA, LJUBAV, PRIVLAČNOST, MAMLJE-NJE, MILINA [14]. Keltsko VEN znači ČIST, BIJEL, LIJEP, KRASAN i sinonim je nazivima BEN, FEN, VAN i VIN sa izvornim smislom SUNCE [15]. VEN je u imenu VENETI:

"Što se tiče samih Veneta, ne može da se ne pri-mijeti da susrećemo tri plemena ili naroda ovog imena u drugim dijelovima svijeta, osim onih u Italiji, i to: galsko pleme Veneta na obali Armorike; Venedi ili Veneti kod Tacita, sarmatsko ili slovensko pleme na obalama Baltika; i Heneti ili Eneti čije se pos-tojanje spominje u Paflagoniji u Homerovo vrijeme {Ilijada, II. 850)" [16]

Homer spominje Enete (Ένετοί) kao saveznike Tro-janaca. Sarmatsko ili slovensko ujedno znači srb-sko, jer i Sarmati su Srbi [17]:

„Vendi, Veneti ili Slaveni, koji su, kada su prvi put postali poznati u Evropi, bili naseljeni na granicama Italije prema Tirolu i Kranjskoj, postepeno su se pro-širili u Retiju, ili zemlju Grisona, u Švabsku i vjero-vatno u Frankonsku. Ova rasa trenutno zauzima cijeli prostor između gore spomenutih zemalja i istočne obale Jadranskog mora, s jedne strane, i Ledenog okeana s druge strane. Potomci drevnih Slavena prodrli su u Kamčatku, naselili Aleutske otoke i možda prešli na sjevernoamerički kontinent. Stanovništvo Rusije, dijela Turske i posjeda Austrij-ske kuće sastoji se gotovo isključivo od Slavena.“ [18]

"Svi istoričari se slažu da su Slaveni, Veneti ili Sarmati prvobitno živjeli na obalama Tanaisa, Palus Maeotide i Kimerijskog Bosfora, zemalja koje leže istočno od Ilirije i Dalmacije." [19]

"Fizičke osobine prostranog naroda poznatog pod imenima Slaveni, Vendi ili Veneti, Geti, Jazigi, Anti i Srbi, uveliko variraju u zavisnosti od klime zemlje koju naseljavaju njegove različite grane." [20]

Stari naziv Slavena je Veneti, Iliri ili Tračani, zajedno sa svim tračkim i sarmatskim narodima:

"Ova ljudska rasa je drevna i generalno se kaže da su stekli veliku slavu dok su naseljavali regiju okre-nutu prema Jonskom moru. Sada se obično nazi-vaju Bosancima, ali Dalmatinci, Mizijci, Tribali, pa čak i Sarmati, koriste gotovo isti jezik, ili ne mnogo različit, tako da se međusobno razumiju bez teš-koća." [21]

Kimerijci i Tračani su bili jedan narod (Strabon i,3,21; xii,1,8). Kasnije su Kimerijci nazvani Kimbri, nakon čega su nazvani Kelti pa Gali i svi su oni grana Tračana. Trački Geti su kasnije nazvani Goti i oni su Slaveni:

„U svim ovim zemljama bili su jedan te isti narod, iako podložni različitim knezovima i poznati pod raz-ličitim imenima. Tako su se u Kimeriji, Sarmatiji, Ski-tiji nazivali Kimerijci, Sarmati, Skiti; u Trakiji, Dakiji i Meziji, Tračani, Dačani i Mezijci; a u blizini Istra i Ponta, Iliri i Ponti. Što se tiče naziva Zapadni Goti, koje su Latini omekšali u Vizigoti i Ostrogoti, razli-kovali su se po imenima, kako Grotius pokazuje preko Jornanda, prije nego što su napustili Skan-dinaviju, nazivajući se Zapadni Goti i Ostrogoti, ili Zapadni i Istočni Goti, prema njihovom položaju tamo na istoku i zapadu, pri čemu su prvi naseljavali onaj dio Skandinavije, koji graniči s Danskom, a drugi istočnije dijelove, koji leže na Baltiku. Ono što Jornandes piše o raznim migracijama i naseljava-njima Gota, u potpunosti se slaže s onim što čitamo kod antičkih grčkih i latinskih autora o raznim mi-gracijama i naseljavanjima Geta. I zaista, da su Goti i Geti bili jedan te isti narod pretpostavljaju svi pisci koji su blistali u ili blizu vremena kada su oba car-stva bila pod njihovom vlašću." [22]

Dačani Geti ili Goti su Tračani i oni su Sloveni na Balkanu i izvan granica Rimskog carstva:

"Geti ili Slaveni napadaju granicu Trakije..." [23]

I da zaključimo ko su bili Slaveni:

"Sedma knjiga govori o neuređenim redovima Ri-mljana i njihovim hrabrim uspjesima protiv Slavena ili Geta; jer su se tim imenom ranije nazivali." [24]

I laže ko god kaže da su se Sloveni doselili na Balkan jer su oni pod raznim imenima svojih ple-mena bili širom Evrope i još mngo šire:

Kako je došlo do toga da sjajne, svijetle i slavne SKLAVENE i SKLAVENOE prozovu robovima? To je zbog toga što su hrišćani srednjeg vijeka masovno hvatali nekrštene SKLAVENE i prodavali ih po svim ondašnjim pijacama roblja: "Evo SKLAVENA, mladi, zdravi i jaki! Kupuj, gospodo!" Tako i danas dušmani tvrde da SKLAVENI znači ROBOVI (ime SLOVENI ili SLAVENI pojavljuje se tek 1050. godine u Nes-torovom Ljetopisu).

Isplaženi jezici na slovenskim idolima, amajlijama i stećcima od najstarijih postpotopskih vremena svje-doče kontinuitet njihovog bitisanja na Bliskom isto-ku, u Maloj Aziji, Balkanu, Egiptu, njihovo širenje Evropom, Azijom i migracije preko Azije u obe Ame-rike.

Nažalost, od sredine 19. vijeka ideologije tajnh dru-štava judaizma, hrišćanstva i islama u rukovodnim strukturama svojih država svu istorijsku istinu Slo-vena pretvaraju u laž. Te laži prihvataju i sve ma-sovnije šire neupućeni vjernici tih religijskih ideo-logija u koje spadaju i današnji srbski pravoslavci, hrvatski katolici i bošnjački muslimani.

....................................

[1] Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga III, JAZU, Zagreb, 1973, str. 260.

[2] B. G. Niebuhr (Barthold Georg Niebuhr), Corpus Scriptorum Historiae Byzantinae: Ioannes Mallalas, Chronographia; Bonnae, Impensis Ed. Weberi, 1831, pg. 490.

[3] Procopius, History of the Wars, VII. 14. 2, 4, 7, 14, 16, 18, 22; 30. 4; VIII. 25. 1, 10.

[4] Jordanes, The Origin and Deeds of the Goths, V. 33.

[5] Václav Křížek, Z dějin starých Slovan; v Táboře, Nákladem Karla Janského, 1883, str. 52.

[6] Nikola Ljubidrag, Pridvorska kaznačina u Konavlima; Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, Knjiga VIII; JAZU, Zagreb 1903, str. 107.

[7] C. H. Andrusyshen and J. N. Krett, assisted by Helen Virginia Andrusyshen, Ukrainian-English Dictionary; Originally published: The University of Saskatchewan, Saskatoon, Can. 1995, pg. 970.str. 970.

[8] Martin Kříž, Kůlna a Kostelík; Brno, Nákladem Musejniho spolku brněnského, 1891, str. 255.

[9] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome III; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pg. 64.

[10] Arthur James Johnes, Philological proofs of the original unity and recent origin of the human race, Apendix A., London: Samuel Clarke, 1843, pg. 4-7.

[11] John Dyneley Prince, Materials for a Sumerian Lexicon, Leipzig, J. C. Hinrichs’sche Buchhandlung, 1908, pg. 215.

[12] Pero Budmani, Rjecnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Dio V; JAZU, Zagreb, 1898-1903, str. 93.

[13] Francis Edward Jackson Valpy, An Etymological Dictionary of the Latin Language; London: Printed by A. G. Valpy, 1828, pg. 84.

[14] Ib. pg. 501.

[15] M. BulletM. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Ib. pg. 468.

[16] William Smith, A Dictionary of Greek and Roman Geography, Vol. II; London, John Murray, 1873, pg. 1272.

[17] Ib. pg. 914.

[18] Frederic Shoberl, Illyria and Dalmatia, Volume I, Introduction xi-xii; London, Printed for R. Ackermann, 1821.

[19] Ib. xiii.

[20] Ib. xvii-xviii.

[21] B. G. Niebuhr (Barthold Georg Niebuhr), Corpus Scriptorum Historiae Byzantinae: Laonicus Chalcocondylas, De rebus Turcicis, L. X; Bonnae, Impensis Ed. Weberi, 1843, pg. 530.

[22] An Universal History from the Earliest Account of Time to the Present: Compiled from Original Authors, and Illustrated with Maps, Cuts, Notes, and Other Tables. Vol. VII; London: Printed for T. Osborne, J. Osborn, A. Millar, J. Hinton, 1792, pg. 487.

[23] Barthold Georg Niebuhr, Corpus Scriptorum Historiae, Continuata 10, Immanuel Bekkerus, Theophylacti Simocattae, Historiarum, Libri Octo; Bonae, Impensis Ed. Weberi, 1834, pg. 9.

[24] Ib. pg. 14.

VLAH I VLASI

Danas skoro svi porijeklo imenu VLAH vide u hi-potetičkoj, dakle nikad postojećoj staronjemačkoj ri-ječi *WALHAZ za koju tvrde da je značila STRA-NAC. Gdje i u kojem pisanom izvoru staronjemač-kog oni nađoše zapisanu tu riječ? Nigdje, izmislili, slagali!

Staroengleski je iz anglosaksonskog nastao te je staroenglesko WALH (WÆLH) sa značenjem TU-ĐIN, ROB [1] postanjem od anglosaksonskog WE-ALH sa istim značenjem [2], koje je u starom gor-njenjemačkom glasilo WAL(A)HER [3}.

Ovdje treba naglasiti i to da je anglosaksonsko WE-ALH (množina: WEALHAS, WEALAS, WEALLAS, WEALAN sa značenjem STRANACI, TUĐINI, SLU-GE, ROBOVI) u staroholandskom i staronjemačkom glasilo WALE, u množini WEALE [4].

Kumre ili Gale Staronijemci su zvali WEALE, WE-ALH, WALLIA i WALLI narod [5] i od tog anglosak-sonskog postalo je staroenglesko WALH (WÆLH) kao naziv za Kumre, kod nas poznate pod imenom VELŠANI. Nigdje nema navodnog "staronjemačkog" WALHAZ.

Druga važna stvar je da anglosakonsko WEALH nema uvijek značenje STRANAC, TUĐIN, SLUGA, ROB, jer u polusloženici WEALH-BASO imenuje ukrasno drvo sa latinskim imenom "Vermillion" [6]. Anglosaksonsko BASO znači CRVEN [7]. Može li ukrasno drvo lijepih crvenih cvjetova biti STRANAC, TUĐIN, SLUGA i ROB? Ne, ovdje WEALH ne znači to, nego nešto drugo!

Anglosaksonscima WEAL, WEALH, WIEL značilo je STRANAC, TUĐIN, SLUGA, ROB [8]. Gle: anglo-saksonsko WEAL ne samo da označava Kumre (Velšane), nego takođe znači SVRTAK, KOVITLAC, ZVRK [9]. Izvedeno od WEAL je anglosaksonsko WEALC je OKRETANJE NEBESKIH TIJELA, RE-VOLUCIJA [10]. Šta je to kod Kelta? To su sve vrste SVASTIKA u koje spadaju i TRISKELI, sveti keltski simboli. Velški TROELL je SVRTAK, ZVRK, TRIS-KEL [11].

Ima li anglosaksonsko WEAL (naziv za Kumre ili Velšane i svastiku) neke etimološke veze sa nazi-vima VLAH I VLASI? Direktne etimološke veze ne-ma, ali ima značenjske veze koja upućuje na ZRA-KE, SVJETLOST, SUNCE.

Prvi pomen Vlaha je u vizantijskim izvorima 976. godine [12]. U knjizi “Slovenske starine” Šafarik tvrdi da prastaro ime VLAH izvorno znači čovjeka iz galskoga ili keltskoga plemena [13] i to se vidi u staronjemačkom WEALH sa značenjem OKRETA-NJE NEBESKIH TIJELA čemu su simbolika sve va-rijante SVASTIKE u koje spada i TRISKEL. Staro-njemačko WEALH ujedno je značilo TUĐIN, ROB jer su kroz 6-7. vijek hristijanizirani Skiti Alemani smatrali nekrštene za TUĐINE, ratovali protiv njih, pretvarali u robove, prisilno hristijanizirali i pretapali u Nijemce.

U riječi VLAH imamo V-LA-H.

Glas V u riječi VLAH je staroslavensko B koje je u modernom srpskom dalo U, ali se i danas na rus-kom "Otišao u grad" kaže ПOEXAЛ В ГОРОД. Dakle: V = U.

Korijenska osnova LA u riječi VLAH je jedno od starih imena Sunca. Kod naroda centralne Afrike riječ LA znači VATRA [14], LATTA je SUNCE [15]; galski LA je DAN, SVJETLO; irsko LA znači DAN, SVJETLO [16]; sumerski LA-A znači MNOŠTVO, OBILJE, PUNOĆA [17] i sve to dolazi od Sunca. Mnogo je srpskih riječi izvedeno da LA, npr. LAK (boja), LASTA, LAKO, LATICA, LADA, LAHOR, itd.

LA-H > LAH

Od LA izvedeno je LAH i ovo LAH je u akađanskom LAḪĀMU(M), LAḪĪMU sa značenjem DLAKAV, ČU-PAV, RUNDAV, KOSMAT [18]; LAḪMU(M) je DLA-KAVO, KOSMATO mitsko biće, čuvar mora, neba i zemlje [19]; LAḪRU(M) je OVCA, bukvalno STADO, definisano i kao LAḪAR [20].

V-LA-H > VLAH = DLAKAV, ČUPAV, RUNDAV, KO-SMAT. Svi Vlasi su nosili dugu kosu spletenu u PERČINE i po tome su Tračani zvani PERKE [21]. Kosa se sastoji od dlaka, dlake, naročito kose, su IZDANCI iz tijela kao ZRAKE iz Sunca. Asirski LĀ-HU je IZDANAK [22].

VLASI su sebe zvali ROMAN, jednina ROMAN. Za-virimo u sanskrit:

- ROMAN = DLAKA, VUNA, BRADA, KOSA [23].

- ROMAŚA = RUTAV, ČUPAV, DLAKAV, KOSMAT; OVCA, OVAN [24].

Keltski (gaelik) ROM je RUTA, MALJE, ČUPERAK, PERČIN, ROG [25], a gaelik ROMACH je BRADAT, RUTAV, KOSMAT, VLASAT [26]. Gaelik ROMAICHE znači BRADATIJI, RUTAVIJI, KOSMATIJI, VLASA-TIJI [27], gaelik ROMAS znači RUTAVOST, ČU-PAVOST, MALJAVOST, KOSMATOST, VLASATOST [28].

VLAH > VLAHI > VLASI.

Prelaskom H u S od oblika VLAHI dobijeno je VLASI (snaha > snasi). Tako LAS, LASI u VLASI daju riječi značenje SVJETLOST, SJAJ, ISKRIČA-VOST, PLAMEN, BLJESAK [29]. U keltskom gaeliku LAS je sa istim značenjem: SVJETLOST, SJAJ, IS-KRIČAVOST, PLAMEN, BLJESAK [30], gaelik UL-ACH je BRADA, BRADAT [31].

Grčkim pisano VLASI su βλάχοι. Od VLAH je ime VLAHO, grčki Βλάσιος, latinski BLAESUS i BLASI-US sa značenjem BLAŽEN, SVET, jer VLAH znači U SVJETLOSTI.

Od VLAH preko pridjeva VLAHI je srpsko ime VLASTIMIR (grčki: Βλαστίμηρος), ime raškog župa-na (vladao od 830-851. godine). Od njega je dina-stija VLASTIMIROVIĆA koji vladaju do 960. godine:

LA je SUNCE

VLAS je ZRAKA

VLAST je ZAKON

VLASI su RASENI, TRAČANI, kasniji RAŠANI, kelt-ski starosjedioci Ilirije. VLAH ne znači POKOREN. To što su još neki prozvani Vlasima, to njih ne čini originalnim Vlasima, jer oni svojim jezikom ne znaju i ne mogu objasniti značenja imena VLAH i VLASI.

...............................
[1] Old English Dictionary, pg. 625.
[2] Ib.
[3] Ib.
[4] Joseph Bosworth, A Dictionary of the Anglo-Saxon language; London: Longman, Rees, Orme, Brown, Green and Longman, 1838, pg. 443.
[5] Ib. pg. 442. 443.
[6] Ib. pg. 443.
[7] Ib. pg. 39.
[8] Ib. pg. 443.
[9] Ib. pg. 442.
[10] Ib.
[11] William Owen Pughe, A Dictionary of the Welsh Language, Vol. II; London: Printed for E. Williams, 1803.
[12] The Encyclopædia Britannica, Eleventh edition, Vol. XXVIII, New York, Encyclopædia Britannica, Inc., 1911, pg. 167.
[13] Pavel Jozef Šafárik, Slovanské starožitnosti, Dil I, V Praze, Nákladem Knéhkupce Bedřicha Tempské ho, 1862, str. 269.
[14] Arthur James Johnes, Philological proofs of the original unity and recent origin of the human race, Apendix A., London: Samuel Clarke, 1843, pp. 4-7.
[15] Ib.
[16] Ib.
[17] John Dyneley Prince, Materials for a Sumerian Lexicon; Leipzig, J. C. Hinrichs’sche Buchhandlung, 1908, pg. 215.
[18] Jeremy Black, Andrew George and Nicholas Postgate, A Consice Dictionary of Akkadian; Harrassowitz Verlag, Wiesbaden, 2000, pg. 175.
[19] Ib.
[20] Ib.
[21] Avgvsti Meinekii, Stephani Byzantii Ethnicorvm Quae Svpersvnt, Tomus Prior, Berolini, Impensis G. Reimeri, 1849, pg. 316.
[22] William Muss-Arnolt, A Concise Dictionary of The Assyrian Language, Vol. I; Berlin, Reuther, 1905, pg. 477.
[23] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dictionary, Oxford, The Clarendon Press, 1960, pg. 889.
[24] Ib. p. 890.
[25] Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. III, Published by Herne Bay: E. Macdonald & CO., The Gaelic Press, 1902-, pg. 769.

[26] Ib.
[27] Ib. pg. 770.
[28] Ib.
[29] Monier Monier-Williams, Ib. p. 899.
[30] Edward Dwelly, Ib. pg. 570.
[31] Ib. pg. 996.

VEDIZAM I ZNAČENJE ISPLAŽENIH JEZIKA NA STEĆCIMA

"U ime Boga. Hvalim i prizivam stvoritelja Ormazda, blistavog, slavnog, sveznajućeg, stvoritelja, gospo-dara gospodāra, cara nad svim carevima, budnog, stvoritelja univerzuma, davaoca hljeba nasušnog, moćnog, snažnog, vječnog, opraštajućeg, milosrd-nog, punog ljubavi, moćnog, mudrog i svetog hra-nitelja. Vječno neka (njegovo) pravedno carstvo bu-de. Neka se veličanstvo i slava Ormazda, dobroči-niteljskog gospodara, veliča. (Ovdje) može doći be-smrtno, blistavo, brzokonjo Sunce. Od svih grijeha... kajem se." (Zend-avesta, Khorda-Avesta, Niyayesh-es ili Sunčeve litanije)

Gornji citat je stih iz "Sunčeve litije" vedske mazda-jasna religije, poznatije kao zoroastranizam. U Zen-d-avesti, svetoj knjizi zoroastranizma, pominju se i slave nekakvI JAZIDI ili JAZATE, naziv oblikom vrlo slična nazivu JAZIK što je stari oblik srpske riječi JEZIK.

Srpsko JEZIK ruski je ЯЗЫК, beloruski ЯЗЫК, slo-vački JAZYK, ukrajinski ЯЗИК, češki JAZYK, make-donski ЈАЗИК, poljski JĘZYK, bugarski ЕЗИК.

U slovenskim nazivima za JEZIK je su dvije ko-rijenske osnove; AS i ES. Prvo o osnovi: AS > JAS > JASIK > JAZIK.

Bretonsko i armorićansko YAS znači JEST, a piše se i IA (čitaj: JA) [1]. Korijen u YAS je AS, što je u staroslovenskom AZ, u bugarskom i makednoskom JAS, u srpskom JA, sa značenjem JESAM, BIVAM, POSTOJIM.

Sanskritski YAS (izgovara se JAS) znači GRIJATI [2], YAZAS je SJAJ, KRASOTA, DIVOTA, SLAVA [3].

“...Grčki Yas, Sunce, kao Orb života”. [4]

“AS je jedna od titula Sunca i povezana je sa VATROM: ponekad je umnožena sama sobom kao ASAS i AZAZ prikazana od Grka kao Αζαζος, i Αζ-ιζος.” [5]

Grčka boginja zdravlja je Ἰᾱσώ (Jāsó) [6], a grčko ἴᾱσις (jasis) OZDRAVLJENJE, LIJEČENJE [7]. Ara-psko JAṢṢ znači VOSAK [8], JAṢṚ je VELIK, JAK [9], JAṢAD je ŠAFRAN; KRV ili bilo šta crveno [10], JAṢṚAB znači DUG, DUGAČAK [11], Perzijsko JAS je UŽITAK [12]. Arapsko JĀSIR je PONOS, TVR-DOĆA [13].

Od AS izvedeno je JAS koje znaci SJAJ, SVJE-TLOST, BLJESAK, JASNOST [14] i od JAS i prelas-kom bezvučnog S u zvučno Z postaje JAZ u ruskom ЯЗЫК, u beloruskom ЯЗЫК, u slovačkom JAZYK, ukrajinskom ЯЗИК, češkom JAZYK i u makedon-skom ЈАЗИК.

Sada o osnovi: ES > ESIK> JEZIK.

Galsko ES znači TOK, KRETANJE [15] i sinonim je galskom AS sa značenjem SUNCE [16]. Velško ES kao prefix daje riječima smisao KRETANJE; OD-VAJANJE, IZRASTANJE, ISPALJIVANJE [17]. ES je u srpskom i egipatskom BES koje znači VATRA, OGANJ. Od ES postaje bugarsko ЕЗИК, srpsko JE-ZIK i poljsko JĘZYK.

Osim po sličnosti oblika, riječi JAZAD, JAZAT, JA-ZATA i JAZIK svojim značenjem povezuju se sa simbolom ISPLAŽENIH JEZIKA antropomorfnih liko-va Sunca i božanstava sunca na idolima, amajli-jama i nadgrobnim spomenicima od najstarijih post-potopsko-praistorijskih vremena pa sve kroz mile-nije i vijekove do srpskih stećaka 19. vijeka. Gle:

"Prinosimo besmrtnom, blistavom, brzom Suncu. Kada Sunce grije svojom svjetlošću, kada sunčeva svjetlost daje toplinu, tu stoje duhovni Jazadi, sto-tinu i hiljadu. Oni okupljaju ovu slavu, oni dijele ovu Slavu, oni daruju ovu Slavu zemlji koju je stvorio Ahura sa napretkom svijeta Aše, sa napretkom ma-terijalnog postojanja Aše, sa napretkom Sunca koje je besmrtno, blistavo, brzokonjo. (Zend-avesta, Khorda-Avesta. Niyayeshes ili Sunca litanije 11)

Prinosimo besmrtnom, sjajnom, brzom Suncu. Kada svjetlost sunca postane toplija, kada sjaj sunca po-stane topliji, tada se uzdižu nebeski Jazate, sto-tinama i hiljadama: oni skupljaju njegovu Slavu, čine da se njegova slava spusti, izlijevaju njegovu slavu na zemlju koju je stvorio Ahura, za povećanje svijetu svetosti, za uvećanje stvorenja svetosti, za uve-ćanje besmrtnog, sjajnog, konjobrzog Sunca." (Ze-nd-Avesta, Khorda-Avesta, Khwarshed Yasht ili Himna Suncu 1)

Ovi JAZADI ili JAZATE su U SUNČEVOJ SVJET-LOSTI koja pada na zemlju, oni su dio svjetlosti, oni drže i dijele svjetlost, oni su u službi životvorne en-ergije Sunčeve svjetlosti. To se u prenesenom smi-slu odnosi i materijalne, zemaljske JAZADE u koje spadaju i ljudi koji pripadaju SVJETLOSTI, koji ZRAČE SVJETLOŠĆU I DIJELE SVJETLOST:

"Da Sunce zaista ne izađe, onda bi božanstva po-bila sve što se nalazi u sedam regiona i duhovni Jazadi opšte ne bi pronašli podršku i stabilnost u materijalnom svijetu." (Zend-avesta, Khorda-Avesta, Niyayeshes ili Litanije 13)

Duhovni JAZADI ovise o Suncu i da nema Sunca sve bi bilo pobijeno. Vatra je jedan od JAZATA:

"O Vatro, sveti ratniče, o Jazata puni sreće, o Jaza-ta pun iscjeljenja; Vatro, sine Ahura Mazde, sa svim vatrama; ..." (Zend-avesta, Namaz-i Chahar nemag ili Molitvenik 17)

"Da, obožavamo tebe, Ognju, Ahura Mazdinog sina, ja, sveti gospodar ritualnog Reda; i obožavamo sva-ki Oganj, i planinu Zrakodarnu (koja drži svjetlost) koju je Mazda stvorio i blistavu svetošću svetu pla-ninu Jazad. I obožavamo svakog svetog duhovnog Jazada; i svakog svetog zemaljskog Jazada (koji postoji)." (Zend-Avesta, Yasna 25, 7-8)

Sva nebeska svjetila spadaju u CRKVU JAZATA, a sve je stvorio AHURA MAZDA:

"AHURA MAZDI, sjajnom i slavnom, neka bude po-mirenje, sa žrtvom, molitvom, pomirenjem i slavlje-njem." (Zend-avesta, Ohrmazd Yash ili Himna Ahura Mazdi)

Jedan od JAZATA je RAŠNU, jedan od trojice bo-gova PRAVDE:

"Mi obožavamo vrlog pravednog Rašnu!" (Zend-avesta, Khorda avesta, Ushahin Gah 7)

RA > RAS > RASA > RASANI > RAŠANI.

Sanskritsko RA i RAS ili RAṠ znače IMANJE, DA-VANJE; VATRA, VRUĆINA, LJUBAV; BRZINA; ZLA-TO [18], RAS je HVALITI, SLAVITI [19], dakle se iza imena RAŠNU krije SUNCE, sanskritsko RAJANA je ZRAK, ZRAKA [20], a RASĀ, RASANĀ i RASIKĀ znače JEZIK [21]:

"Prinosimo svakom pravednom Jazdu duhovnog svijeta, Prinosimo svakom pravednom Jazadu ma-terijalnog svijeta, prinosimo svojoj vlastitoj duši." (Zend-avesta, Khorda avesta, Niyayeshes 9)

"Prinosimo besmrtnom, blistavom, brzom Suncu. Kada Sunce grije svojom svjetlošću, kada sunčeva svjetlost daje toplinu, tu stoje duhovni Jazadi, sto-tinu i hiljadu. Oni skupljaju ovu slavu, oni dijele ovu slavu, oni daju ovu slavu zemlji koju je stvorio Ahura sa napretkom svijeta Aše, uz napredak materijalnog postojanja Aše, uz napredak Sunca koje je bes-mrtno, blistavo, brzokonjo." (Zend-avesta, Khor-da avesta, Niyayeshes 11)

"A kada Sunce izađe, tada zemlja, koju je stvorio Ahura, postaje čista; tekuće vode postaju čiste, vo-de bunara postaju čiste, vode mora postaju čiste, stajaće vode postaju čiste; sva sveta stvorenja, stvorenja Dobrog Duha, postaju čista." (Zend-avesta, Khorda avesta, Khwarshed Yasht 2)

"Hvala tom Velikom Arhitekti koji je svojom nenad-mašnom snagom i mudrošću stvorio uzvišeni svijet, šest Amahraspanda višeg ranga, mnoge divne Ja-zade, svijetli raj Garothman, kretanje neba, sjajno Sunce, briljantni Mjesec, zvijezde različitog sjeme-nja, vjetar, atmosferu, vodu, vatru, zemlju, drveće, blagotvornu stoku, metale i čovječanstvo." (Zend-avesta, Khorda avesta, Nam Stayishn 2)

Sva nebeska svjetila spadaju u sabor Jazata, a prvi među svima je Ahura Mazda, Stvoritelj svijeta:

"Tvoj otac je Ahura Mazda, najveći od Jazata, naj-bolji od Jazata." [22]

Postanjem je od JAZ nazivi JAZAD ili JAZAT znače VATRA, OGANJ, SJAJ, SLAVA, SUNCE, BOG. JA-ZATE su sva duhovna i materijalna nebeska i ze-maljska SVJETILA i JAZIK na idolima amajlijama i stećcima znak je njihovog postojanja.

Svi likovi sa isplaženim jezicima su JAZATE i već su nekoliko godina u vojnom pohodu DA NA ZEMLJI ČAST, SLAVUI I VLAST otmu od LAŽI i vrate ISTINITOM ŽIVOTVORNOM BOGU STVORITE-LJU. Širom Zemlje od SVETLOSNIH JAZATA slijedi LAŽI veliki i grdni JAZUK.

Srodna tema:

https://stecciibogumili.blogspot.com/2022/06/ra-bog-sunca-unistava-covjecanstvo.html

...................................

[1] Robert Williams, Lexicon Cornu-Britannicum; Llandovery: Roderic; London: Trubner & Co., 1865, pg. 384, 224.

[2] Monier Monier Williams, A Sanskrit English Dictionary; Oxford, The Clarendon Press, 1899, pg. 849.

[3] Ib. pg. 848.

[4] F. Dunlap, The Origin of Ancient Names of Countries, Cities, Individuals and Gods; Cambridge: Metcalf and Company, 1856, pg. 18.

[5] William Holwell, Mythological, Etymological And Historical Dictionary; London, Printed for C. Dilly, In The Poultry, 1793, pg. 55.

[6] Henry George Liddell and Robert Scott, A Greek English Lexicon; New York: Harper & Brothers, 1883, pg. 691.

[7] Ib.

[8] John Richardson, A Dictionary, Persian, Arabic, and English, Vol. I; London, 1806, pg. 335.

[9] Ib. pg. 340.

[10] Ib.

[11] Ib.

[12] Ib.

[13] John Richardson, A Dictionary, Persian, Arabic, and English; London, 1852, pg. 412.

[14] Pero Budmani, Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Dio IV; Zagreb, JAZU, 1892-1897, str. 474.

[15] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pg. 551.

[16] Ib.

[17] William Owen Pughe, A Dictionary Of The Welsh Language, Vol. II; Denbigh, Published by Thomas Gee, 1832, pg. 33.

[18] Monier Monier Williams, pg. 859, 879.

[19] Ib. pg. 869.

[20] Ib. pg. 863.

[21] Ib. pg. 870, 871.

[22] Albert Pike, Irano-Aryan Faith and Doctrine as Contained in the Zenda-Avesta; The Standard Printing Co., Louisville, 1924, pg. 425.

KEC I KAPA KEČE

 

 

 

 

 

 

 

Za tračku, ilirsku, "grčku" i danas albansku bijelu ka-pu KEČE tvrde da je naziv po turskom KEÇI, en-gleski prevod KECHI, izgovarano KEĆI, što bukval-no znači JARAC [1]. Od kozje dlake pravi se grubo platno KOSTRIJET, što je u turskom KEÇE, i to je nije samo naziv za kapu KEÇE, nego za sve stvari od valjane i presovane dlake i vune pa i jeftine po-njave i prostirke [2].

Turska riječ za "jarac" nije KEČE, nego KEČI, tur-skim pisano KEÇI, engleskim prevodom KECHI, te je KOZA u turskom DIŞI-KEÇI [3]. Tvrdnja da je ime kape KEČE od turskog KEĆI nije etimološki doka-zana:

"KECHI: tursko ime jarca. odatle Keče što najvjero-vatnije znači tepih od kozje dlake." [4]

Gle, gle: neki nisu sigurni da KEČE potiče od tur-skog naziva za "jarac". Pogledajmo šta sve tursko KEČI (KEÇI, engleski prevod KECHI) može da zna-či:

1. jarac, Hircus aegragus;
2. kozji rog;
3. rogač, Ceratonia siliqua;
4. dlakava kozja koža kao podmetač na sjedalu;
5. biljka "kozja brada", Cistus creticus;
6. ptica zvana "goat sucker", European nightjar, Ca-primulgus europaeus;
7. domaća velika bijela gljiva rudnjača, Agaricus campestris;
8. bobice, borovnica, Vaccinium;
9. malo, sitno. [5]

Jedna riječ, a toliko značenja, dakle ima nešto što je smislom zajedničko u korijenima svih Iznad nevede-nih pojmovima i to nešto je i u značenju naziva kape KEČE Ii sve te riječi su homonimi.

Ni u turskom nazivi KEÇE (KEČE kapa) i KEÇI (KE-ČI, jarac), nisu istog značenja, ali su postanjem od jednog korijena KEÇ (KEČ).

Pazimo sad ovo: da bi u se turskom kapa KEČE tačno imenovala i smislom izdvojila od ostalih ho-monima KEČE, uz riječ KEČE dodaje se riječ KÜ-LÂH, te u turskom KEÇE-KÜLÂH znači KAPA KEČE [6], bukvalno KEČE KULA. Čija je riječ KULA, tur-ska ili srpska?

Tursko KÜLÂH znači ŠILJATA KAPA, KUPASTA KA-PA, KAPULJAČA [7]. Izvorno KULA je hetska, get-ska, tračanska, tj. srpska riječ sa značenjem KUĆA, VISOKA KUĆA, TVRĐAVA [8].

Kao prvo: kapa KEČE ne pravi se od kozje dlake, ne pravi se od grube kostrijeti, nego od fine ovčje vune. Sličan oblik i srodno značenje dviju riječi ne mora značiti da je jedna od njih nastala od druge, jer mogu pripadati istoj porodici riječi nastalih od istog korijena.

Korijenska osnova u riječima KEČE (kapa) i KEÇI (KEČI, jarac) je srpsko KEČ i tursko KEÇ (KEĆ). Šta bi moglo da znači KEČ (KEĆ) Ii iz kojeg jezika potiče? Pogledajmo srpske riiječi izvedene od KEČ:

a) KÉČA = gunj od kostrijeti i vune, nose je naročito čobani planinci [9],
b) KÉČA = KEČAV, šaljiv naziv za onog koji ima ru-daste ili kovrčaste kose [10], KEČAV;
c) KEČE = KEČA, kao maljem da je zbijeno, što vi-še majstor udara, tvrđe dođe, KEČETA [11],
d) KEČIĆ = prezime [12],
e) KEČKA = spletena kosa, pletenica [13],
g) KEČIGA, KEČIKA, KEČA = riba sa nazubljenim izraslinama vrhom duž cijele kičme (lat. Acipenser ruthenus) [14].

Osim KEČIGE smisao svih riječi odnose se na DLAKE, VLASI, VUNU, dakle je KEČA sinonim rije-čima DLAKA, VLAS, KOSA, VUNA.ovim nazivima srodno je sanskritsko KEṠA sa značenjem KOSA, VLASI; UVOJAK, KOVRDŽA, PRAMEN, REP [15].

Svaka VLAS je tanka i duga LINIJA i to je KEČA. Koze, ovce i ljudi imaju DLAKU, ali otkud u toj grupi riječi i riba KEČIGA, KEČIKA ili KEČA?

KEČIGA, KEČIKA, KEČA je riba sa nazubljenim iz-raslinama duž cijele kičme i te izrasline izgledaju kao ZRAKE SUNCA, ovako: ΛΛΛΛΛΛ . Gledajući te nazubljene izrasline biolozi su KEČIGI dali latinsko ime ACIPENSER RUTHENUS. ACIPENSER je op-šti naziv za sve vrste kečiga, a RUTHENUS poka-zuje kao da je RUTAVA, DLAKAVA, VLASATA. Na-ravno da nije, nego je to isto što i ime naroda RU-TENI, stari naziv RASENA, RAŠANA, RUSA, RU-TENA, RUSINA u davnini poznatih pod imenom TRAČANI, kasnije kao SLAVENI i VLASI. Jedna vr-sta KEČIGE je pod latinskim imenom ACIPENSER STELLATUS i ovo STELLATUS znači ZVJEZDA-STA, TRAČNA (pogledaj sliku kape KEČE uz zvi-jezde).

Izvorno KEČA je ZRAKA. Kapa KEČE jeste od VU-NE, a DLAKE, VUNA i KOSA su prirodna imitacija SUNČANIH ZRAKA, kao što i latice oko centra cvi-jeta imitiraju ZRAKE.

Svojim oblikom od glave prema vrhu kapa KEČE se konusno sužava u KUPU simbolišući ZRAKU, jer je GLAVA Sunce ljudskog tijela. Riječ GLAVA je od keltskog, tj starosrpskog GOLOW (čitaj: GOLOV) sa značenjem SJATI, a GOLOWA (GOLOVA) znači PROSVJETLJAVATI [16].

Osnova KEČ postalnjem je od KEC. U kartama za igranje postoji karta AS, francuski ASE, latinski AS, grčki "εις" i znači JEDAN, Ta karta kod Srba je KEC [17]. Za ocjenu JEDAN đaci kažu KEC, KEČINA. KEC je JEDAN i to je JEDNO SUNCE, JEDAN BOG. Karta KEC je najjača karta i njen znak je slo-vo A i to je oblik SUNČEVE ZRAKE pretočen u oblik kape KEČE.

U srednjoj Bosni još je živa opisna riječ OKECAN, OKECANA, OKECANO i odnosi se na otrcano pla-tno sa kojeg VISE KONCI, VLAKNA ili DIJELOVI. OKECAN je postalo je od O-KEC-AN. Tako su konci i iscijepani dijelovi kao KECE, tj. ZRAKE: ☼.

Drevna sirijska boginja zore KES (KES <> KEC) predstavljana je da stoji na lavu, ali su njeno ime potpuno potisnuli istoznačnim imenom boginje Ištar [18].

Iznad citirani autor kaže da bi po jermensko SOVRB rasensko KLEN značilo ČISTO, SVETO, a jermen-sko SOVRB jzvedeno je od SRBE [23]. Tako bi, ka-že, KLEN KECHA moglo značiti SVETO OSVE-ĆENO i ovo odgovara jermenskom SOVRB SRBE, tj. KLEN znači SVET, KECHA znači OSVEĆEN, SVET [24]:

"Onaj koji osvećuje, KECHA, treba da bude svet, KLEN." [25]

Jermensko OSVEĆEN i SVET glasi SOVRB SRBE. Jermeni su porijeklom od tračanskih Friga i rođaci su Srba. Ime SORB, SERB takođe znači SJAJAN, SVET.

Što se riječi KLEN tiče, ona u srpskom ima dva zna-čenje: 1. drvo KLEN (Acer campestre); 2. riba KLEN (Squalius cephalus). Latinski naziv drveta KLEN je ACER CAMPESTRE. ACER je SJAJNO, JASNO, BLISTAVO, ŽIVOTNO [26], dakle je BIJELO, ČIS-TO, SVETO. Zašto je riba KLEN prozvana svetom? To je zbog romboidnog oblika njenih sjajnih krljušti, evo ovako: ♢. Još od najstarijih sumerskih vremena znak ♢ je znak NEBA, SUNCA I BOGA.

Da je kapa KEČE u davnini smatrana SVETOM ZRAKOM kao SUNČEVIM ROGOM, dokaz tome su njeni prikazi na antičkim kovanicama gdje je KEČE između ili pored zvijezda Kastora i Poluksa i to su Dioskuri (Blizanci). Krajem stare i početkom nove ere u danu dugodnevice ljetnog solsitcija Sunce se nalazilo tik iznad Dioskura.

Srbi su i kroz srednji vijek nosili KEČE i to svjedoče neke freske u Dečanima i u crkvi Svetih Apostola u Pećkoj patrijaršiji, a vidimo to i na fotografijama po-znatih Srba druge polovine 19. i prve polovine 20. vijeka.

Današnji Albanci KEČE nazivaju QELESHE po al-banskom LESH sa značenjem VUNA. LESH je is-krivljeni oblik slavenskog LES u LESKA i LES, LE-SNINA i BLESAK, što buvkavlno znači ZRAKA. Albanci su naslijedili tu kapu od Tračana, jer veliki broj Albanaca potiče od Tračana, tj. od Srba, dio od Arapa preseljenih sa Bliskog istoka u vrijeme rim-skog cara Justinijana II (vladao 685–695, zatim od 705–711) [27] i od Arapa Berbere naseljenih sa Si-cilije i južne Italije od kraja 11. do prvih decenija 14. vijeka [28]. Prvi pisani trag albanskog jezika je sre-dina 15. vijeka.

....................................
[1] A. Vahid Moran, Türkçe-İngilizce Sözlük - A Tur-kish-English Dictionary; Istambul, 1845, pg. 639.
[2] Ib.
[3] Ib.
[4] Geo. W. and Dan'l P. Bible, Pocket Dictionary of Dry-Goods, Etc.; The Trade Printing and Publishing Co., New York, 1896, pg. 147.
[5] James W. Redhouse, A Turkish and English Lex-icon, Constantinople, 1890, pg 1529.
[6] A. Vahid Moran, Ib.
[7] Ib. pg. 730.
[8] John Campbell, The Hittites, their Inscriptions and their history, Volume I; Toronto: Williamson & Co., 1890, pg. 60, 386.
[9] Pero Budmani, Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Dio IV; JAZU, Zagreb, 1892-1897, str. 931.
[10] Ib.
[11] Ib.
[12] Ib. str. 932.
[13] Ib. str. 931.
[14] Ib.
[15] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dictionary; Oxford, The Clarendon Press, 1960, pg. 310.
[16] Frederick Jago, English-Cornish Dic-tionary, London: Simpkin, & Marshall and Co., Plymouth: W. H. Luke, 1887, pg. 93.
[17] Vuk Stefanović, Srpski rječnik istolkovan njmačkim i latinskim riječima, Beč, Jermenska štam-parija, 1818, st. 303.
[18] Archibald H. Sayce, The Hittites: The Story of a Forgotten Empire, The Religious Tract Society, Lon-don, 1890, pg. 112.
[19] Robert Williams, Lexicon Cornu-Britannicum; Llandovery: Roderic; London: Trubner & Co., 1865, pg. 150.
[20] Frederick W. P. Jago, An English-Cornish Dic-tionary, London: Simpkin, Marshall & Co., Ply-mouth: W. H. Luke, 1887, p. 58.
[21] Alexander Crawford Lindsay, Etruscan inscriptions; London: John Murray, 1872, pg. 125.
[22] Robert Ellis, The Armenian origin of the Et-ruscans, London: Parker, Son and Bourn, 1861, pg. 122.
[23] Ib.
[24] Ib.
[25] Ib.
[26] Oxford Latin Dictionary, Oxford, At The Cla-rendon Press, 1968, pg. 24.
[27] J. B. Bury, History of the Later Roman Empire from Arcadius to Irene, Vol. II, Chapter X, Justinian II, London and New York, Macmillan and Co., pg. 321.
[28] Jan M. Ziolkowski, Dante and Islam;, New York, Fordham University Press, 2015.

ISBN 9780823263878