KO KOGA U BRAKU MUZE

Ovdje ćemo objasniti porijeklo i izvorno značenje srbskih riječi MUŽ i MUSTI. Pošto se radi o jeziku drevnih Akađana, prvo da objasnimo ko su i kako su nastali Sumeri, od Sumera Akađani, a od Akađana postaju Asirci, a sve polazi od Arjana koji su Tra-čani, Aria narod:

“U drevna vremena Tračani su zvani Perke ili Aria, ...” [1]

"… od Trakije zemlje, ili Perke zvane i Arija, naroda Tračana ili Traksa.” [2]

Arjane, najraniji postpotopski narod Mesopotamije asirolozi su preimenovali u 'Sumerci":

"Naziv 'Sumerci', koji asirolozi sada primjenjuju na ovaj najraniji civilizirani nesemitski narod Mesopo-tamije, nikada nije pronađen da ga je koristio sam narod. Asirolozi su ga skovali od naziva 'Sumer', koji su kasniji Babilonci i Asirci primjenjivali na Donju Mesopotamiju." [3]

Asirolozi su zastupnici bibijske ideologije bečko-ber-linske školeu društvenim naukama, naučnici koji bi-blijsku mitologiju tumače kao istinitu nauku.

"Proizvoljnost ove upotrebe dokazuje činjenica da su asirolozi ranije ovu oznaku pripisivali navodno dijametralno različitoj rasi koju sada nazivaju 'Aka-đani' i koju također proizvoljno nazivaju 'zapadnim Semitima', rasi koju su ranije nazivali 'Sumercima' ili 'Sumerjanima'. Kasnije su proizvoljno preokrenuli nazive što je rezultiralo još većom zbrkom, budući da je 'Akad' sinonim za sumersko 'Ari' (ili Arijan'), naziv i za Amoreje koji su, doduše, nesemitski; a ovi 'Akadi' od Sargona nadalje, kako sam pokazao, identični su s vodećim ranim arijanskim kraljevima na službenim popisima kraljeva zabilježenim u in-dijskim epovima." [4]

Dakle su asirolozi prvo Arjane proglasili Sumercima, zatim Sumerce proglašavaju semitskim Akađanima, a poslije Akađane proglašavaju semitskim Asircima. A sad se vraćamo srbskim riječima MUŽ i MUSTI!

Petar Skok kaže da je imenica MUŽ (suprug) sve-slavenska i praslavenska riječ pretpostavljajući da je nastala od korijena *MOS i od istog hipotetičkog ko-rijena izvodi riječ MUŠKO povezujci sve sa latinskim MAS [5]. I sve od Skoka rečeno postaje zvanična srbska etimologija, jer, zaboga, "to je iz pera jednog doktora lingvistike i akademika", iako su ove Sko-kove tvrdnje za školsku ocjenu 2-.Tačno je da MUŽ to sveslavenska i praslavenska riječ porijeklom i po-stanjem srodna Skokovom pretpostavljenom *MOS i latinskom MAS.

Treba znati da i danas neke žive riječi srbskog ili bilo kojeg jezika mogu da traju od prvog prajezika ili od nekog od najstarijih jezika. Tako je i sa srbskom imenicom MUŽ od koje je, vjerovali ili ne, izvedena riječ MUŽENJE ili MUŽA.

Pošto Skok pretpostavlja da je praslavensko MUZ od postanjem od hipotetičkog korijena *MOS, da vi-dimo šta već postojeće MOS znači u nekim jezici-ma:

- galski: MOSS = MOČVAR(A) [6],

- engleski: MOSSE = MAHOVINA (raste samo gdje ima vlage) [7];

- austrijski njemački: MOS = MOČVAR [8],

- flamanski: MOS = MULJ, VLAŽNI TEREN [9];

- starodanski i staronjemački: MOSE = MOČVAR [10],

- njemački MOS = MOČVAR [11],

- mađarski: MOCZAR = MOČVAR [12],

- koptski: MOSO = MOČVAR [13],

- sirijski: MOSO = MOCVAR [14].

Jasno je da MOS u najstarijem smislu znači VLA-GA, VODA, ali Skok to nije povezao sa smislom i postanjem riječi MUŽ iako su od MOS izvedeno i hebrejsko MOSES i srpsko MOST, MOŠT (šira), MOŠNJE (muda), MOZAK.

Za MOST Skok đe tvrdi da je praslavensko, ali po-stanjem on MOST povezuje sa glagolom "posta-vljati" i "skup balvana" [15]. Nemoguće je da Skok nije znao da srbsko MOST potiče od MOS, nego je on po cenzorskom protokolu bečko-berlinske škole falsifikovao etimologiju srbskog jezika.

A sad istina o porijeklu srbske, sveslavenske i praslavenske riječi MUŽ, rijec koja potiče iz jezika Arjana koje su semitski istoriografi bečko-berlinske škole nazvali Sumerci, a malo kasnije preimenovali u Akađane i na kraju u Asirce. Akadsko MU, tj. ar-jansko MÛ znači VODA, TOK, TEČNOST [16], a MŪṢU znači IZLUČIVANJE, PRAŽNJENJE IZ PE-NISA [17] (Ṣ = Ś = "meko" Š).

Akadsko, tj. arjansko MŪṢŪ, MŪṢĀ znači IZLAZAK, PRAŽNJENJE [18], a arjansko, tj. "sumersko" MUŠ znači MUŠKO [19]. Akadsko MŪṢA piše se i MUŠA što je u srbskom postalo glagolska imenica MUŽA. Radnje MUŽE je MUSTI. I ko koga u braku MUZE? 😁

...................................

[1] John Pym Yeatman, The Shemetic Origin of the Nations of Western Europe; London: Burns and Oates, 1879, p. 212.

[2] Avgvsti Meinekii, Stephani Byzantii Ethnicorvm Quae Svpersvnt, Tomus Prior, Berolini, Impensis G. Reimeri, 1849, p. 316.

[3] L. A. Waddell (Laurence Austine Waddell), A Su-mer-Aryan Dictionary, Part I, Introductory XV; Lon-don, Luzak & Co., 1927.

[4] Ib.

[5] Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga II, JAZU, Zagreb, 1972, str. 493.

[6-14] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Lan-gue Celtique, Tome III; Besançon: Claudi-Joseph Da-clin, 1759, p. 178.

[15] Skok, Ib. str. 459.

[16] Jeremy Black, Andrew George and Nicholas Postgate, A Consice Dictionary of Akkadian, 2 nd (corrected) printing; Harrassowitz Verlag, Wiesba-den, 2000, p. 213.

[17] Ib. p. 220.

[18] Ib.

[19] Stephen Langdon, A Sumerian Grammar and Chrestomathy, Paris, Libraire Paul Geuthner, 1911, p 230.

"SAMURAI" - RIJEČ PROTOSRBSKOG JEZIKA

Vještačka inteligencija kaže da japansko SAMURAI potiče od SABURAU sa značenjem SLUŽITI, a SABRI su jedno od starih imena SERBA, tj. SRBA. Poznato je da neki zlonamjerno tvrde da ime SERBI (grčki Σέρβοι, latinski SERVOI) znači SLUGE, RO-BOVI, ali to nije tačno, jer SAB znači isto što i SER. U obliku SABURAU korijenska osnova je SAB-:

- SAB > SABA > SAVA = grčki: Σάββας = latinski: SABBAS, SABAS;

- SAB > SABLJA > SABLJICA = PERUNIKA.

Sanskritski SAVA je SUNCE [1] = SABA > SABLJA > SABLJICA = PERUNIKA < PERUN = SUNCE.

Tako SER u SERAFIM znači PLAMENI, VATRENI, SJAJNI, BLJEŠTECI [2], a najveći izvor uzor svemu tome je SUNCE i tako je SERBI = SABRI.

Japansko SAMURAI potiče od hetskog ZAMMURAI sa značenjem NAPADATI [3].

Ko su Heti? Heti su Skiti, Geti, Goti ili Dačani, tj. Tračani. Tračani, Sarmati, Kimeri, Heti, Skiti, Geti, Goti, Iliri i Slaveni bili jedan narod sa mnogo imena:

"Ipak je rekao dovoljno da bez ikakve sumnje ukaže na činjenicu da su takozvani Skiti bili Heti s nekoliko izmiješanih keltskih i jafetskih plemena." [4]

"Veoma je moguće (kao što pretpostavlja i Mr. Stu-art Poole) da su Khiti ili Heti bili pleme Skita koje je napredovalo i naselilo se na Eufratu.“ [5]

"Hetiti, koji su govorili indoevropskim jezikom, od da-vnina su se proširili po istočnoj Maloj Aziji i sje-vernoj Siriji." [6]

"Sake ili Skiti, koje su njihovi semitski susjedi na-zivali 'Gimiri' (plemena?), prvi put su se pojavili u klinastim natpisima kao samostalni narod pod Esar-Hadonom oko 684. godine prije nove ere." [7]

"Svi Kanaanci, siguran sam, bili su Skiti; a stano-vnici Sirije zadržali su svoj prepoznatljiv etnički ka-rakter sve do prilično kasnog perioda istorije. Prema natpisima, Khetta ili Hetiti bili su dominantna skitska rasa od najranijih vremena." [8]

“Nema sumnje da su Daci ili Dani, kao i Geti ili Goti, bili svi od rase zvane Kimbri. Kimbri su takođe Ki-meri, od tračkog su originala takođe, ili su Tračani bili Kimeri, što nije ni bitno.” [9]

"Sir Isaac Newton (Hronologija, str. 1125) piše: 'Drevni stanovnici Dakije (Transilvanije, Moldavije i Vlaške) Grci su nazivali Geti, Latini Dacima, a sami sebe Goti.

Nema sumnje da su Daci ili Dani, kao i Geti ili Goti, bili rase zvane Kimbri. Kimbri su također bili Kimeri, dakle i tračkog porijekla, ili su Tračani bili Ki-meri, nije važno koji od njih.

Tračani su bili široko rasprostranjena rasa zvani Pelazgi, ime za koje se tvrdi da je preuzeto od rode i znači, poput Skita, lutajuća nomadska rasa'." [10]

"Sada, ovi Pelazgi bili su Tirseni, ili Tirsenski Pe-lazgi; tako da u ovom slučaju nalazimo epitet Tirseni koji se daje Pelazgima koji su bili, ili su bili, u vezi s Tračanima." [11]

"Osim toga, Herodotus, Thucydides i Strabo tvrde da su Pelazgi originalno iz Tesalije došli u Grčku; a budući da je Tesalija u drevnim vremenima sma-trana dijelom Trakije, po tome Mr Pinkerton zaklju-čuje da su Pelazgi bili Tračani, odnosno Skiti ili Goti." [12]

Ukratko o Pelazgima:

"... oni su bili Tračani, a Tračani su svi bili Skiti ili Goti." [13]

Heti su Skiti, Skiti su Geti, Goti ili Slovene i to su Tračani:

"Geti ili Slaveni napadaju granicu Trakije..." [14]

"Sedma knjiga govori o neuređenim redovima Rimljana i njihovim hrabrim uspjesima protiv Slave-na ili Geta; jer su se tim imenom ranije nazivali." [15]

Dakle japansko SAMURAI potiče od hetskog ZAM-MURAI koje znači NAPADATI. Pošto su Heti isto što i Skiti ili Tračani, odnoscno Geti, Goti, Slaveni ili Sloveni među kojima su Srbi istorijski najstariji, biva da je japansko SAMURAI postanjem od starosrbske riječi ZAMMURAI.

Evo otkud Protosrbi Heti u Japanu:

“Tamo je šest drugih kraljevstava spomenuto u natpisima. Hetitsko pleme Rabakita je istjerano iz Indije oko 63. st. ere nalazeći sklonište u Tibetu i Tartariji. Početkom petog vijeka dospjeli su do Sibira kod izvorišta Jeniseja, gdje mizerni ostaci ove rase još uvijek borave.

Region oko Jeniseja je sa tumulusima poput evropske Skitije. Mrtvi Kitani su ovdje sahranjivani i iz nji hovih grobova nađeni artefakti svjedoče drev-nu i jedinstvenu civilizaciju. Na kamenju uz obalu rijeke su natpisi autora Raba Kita. Sjeverni Hetiti mi-grirali su u Ameriku početkom šestog vijeka; izgleda da ima do kaza da su južni ili okeanski Hetiti došli u Gvatemalu i Jukatan u ranom periodu. Prolaz od Kamčatke do Amerike bio je Aleutski lanac sa za-vršetkom na Aljasci. Veliki uzrok emigracije je pri-sustvo neprijateljskih plemena, što počinje protjeri-vanjem od strane protivnika budizma u Indiji prije hrišćanske ere, ali od kojeg talas nije dosegnuo sje-vernu obalu sve do šestog vijeka. Priče o pobuni če-sto se pojavlju u drevnim japanskim analima i ug-lavnom su praćene pričama o iseljavanju, koje se moglo dogoditi samo morem.” [16]

To je istorija, a ovo što od početka 20. vijeka uče u školama je avramska ideologija laži. I sad je mogu-će da se nađe budaletina ili lopuža koja će se smi-jati svim ovdje citiranim naučnicima jer to ne odgo-vara ideologijama elite avramskih religija.

P.S. Kad kažem da je nešto srbsko, mislim na sve koji su u starini bili Tračani ili Heti, odnosno Skiti, Pelazgi, Kimeri, Arjani, Arijevci, Perke ili Serbi.

.................................

[1] Monier-Williams Sanskrit-English Dictionary; Published by The Clarendon Press, Oxford, 1899, pg. 1190.

[2] Hastings, James with Selbie, John Alexander, A dictionary of the Bible, Vol. 4, Edinburgh: T. & T. Clark, 1909, pg. 458.

[3] Harry A. HOFFNER, Jr., An English-Hittite Glos-sary, Tome XXV, Fascicule 60; Librairie C. Klin-cksieck, Paris, 1967, p. 64.

[4] John Campbell, The Hittites: their inscriptions and their history, Volume II; London, John C. Nim-mo, 1891, pg. 282.

[5] George Rawlinson, The History of Herodotus, Vol. II; New York: D. Appleton and Company, 1889, pg. 158.

[6] Hutton Webster, World history; D. C. Heath & Co., Publishers, Boston, New York, Chicago, 1921, pg. 62-63.

[7] George Rawlinson, History Of Herodotus, Vol. I: London, John Murray, 1875, pg. 232.

[8] William Smith, Dictionary of the Bible, Vol. IV; New York: Hurd and Houghton; Cambridge: River-side Press, 1870, pg. 2974.

[9] John Pym Yeatman, The Shemetic Origin of the Nations of Western Europe, London: Burns and Oa-tes, 1879, pg. 212.

[10] Ib.

[11] The Journal of Classical and Sacred Philology, No V, Volume II: The University Press, Cambridge, 1855, pg. 176.

[12] The Ecyclopaedia Britannica, Seventh Edition, Volume XVII; Adam and Charles Black; Edinburgh, 1842, pg. 177.

[13] Ib.

[14] Barthold Georg Niebuhr, Corpus Scriptorum Hi-storiae, Theophylacti Simocattae, Historiarum, Libri Octo; Bonae, Impensis Ed. Weberi, 1834, pg. 9.

[15] Ib. pg. 14.

[16] Morton G. Stuart, Anniversary Address of the President, Proceedings - Dorset Natural History and Archaeological Society, Vol. XIII; Docrchester: Prin-ted at The “Dorset County Chronicle”, 1892, pg. 21.

JEZIK I JEZUS

 

 

 

U isplaženom JEZIKU antropomorfnog SUNCA krije se istinski smisao crkvenog JEZUSA.

JESUS je spasitelj svijeta, u Vulgati IĒSŪS, grcki ΙΗΣΟΥΣ (JESOUS), hebrejski JĒŠU'A (YESHU'A) od korijena JĀŠA' [1]. Hebrejsko EŠ ('ēsh) u JEŠUA znači VATRA [2], dakle hebrejsko JEŠUA znači VA-TRENI.

Galsko ES je sinonima galskom AS, IS, OS, US sa značenjem BAL, tj. SUNCE [3]. Galski ESUS je BOG.

“AS je jedna od titula Sunca i povezana je sa VA-TROM: ponekad je umnožena sama sobom kao ASAS i AZAZ prikazana od Grka kao Αζαζος, i Αζ-ιζος.” [4]

Grčka boginja zdravlja je Ἰᾱσώ (Jāsó) [5], a grčko ἴᾱσις (jasis) OZDRAVLJENJE, LIJEČENJE. [6]

Arapsko JAṢṢ znači VOSAK [7], JAṢṚ je VELIK, JAK [8], JAṢAD je ŠAFRAN; KRV ili bilo šta crvene boje [9], JAṢṚAB znači DUG, DUGAČAK [10], Per-zijsko JAS je UŽITAK [11]. Arapsko JĀSIR je PO-NOS, ČVRSTINA [12].

Osnove JES i JAS znače isto, jer su ES. EŠ i AS is-tog značenja, sinonimi. Sanskritski ASU je DAH, ŽIVOT [13]:

a) srbski: JES > JESIK > JEZIK,

b) hebrejski: YEŠ (JEŠ) > JEŠU'A = latinski: JESUS = grčki: ΙΗΣΟΥΣ,

c) hebrejski: YAŠ (JAŠ) > JĀŠA'.

Obratimo pažnju na grčkI oblik imena JESHUA: ΙΗΣΟΥΣ, Ἰησοῦς (Iesoús) [14], Iησοὺς (Iesoús) [15]:

a) Ἰη = Iη = snaga, sila, moć; Jah, Jahve [16];

b) σοῦς = σοὺς = podizanje [17].

Tako grčko ΙΗΣΟΥΣ, znači PODIŽUĆA SNAGA

“... Grčki Yas, Sunce, kao Orb života.” [18]

“JAS, m. i f. vidi jasnost. — Od xvii vijeka, a između rječnika u Mikaļinu (jas, svjetlost ,splendor, nitor, ful-gor, lux') gdje se naj prije nahodi, u Bjelostjenčevu (v. jasnost), u Voltigijinu (jas, jasnost, splendore, chiarezza' ,glanz'), u Stulićevu (splendor, nitor, ful-gor, lux, lumen').” [19]

Srbski JAS je JASNOST, SVJETLO, SVJETLOST, BLJESAK, SJAJ. Simbol tome je JAZIK, ruski: ЯЗ-ЫК postanjem pod JAS (JAS > JAZ).

Srbi Sarmati su JASIGESI, tj. JAZIGEZI, a dio Alana zvao se JASI. JAS je JASNO Sunce, ZRAKA je JA-SA, JASE su ZRAKE, JASLE su USKE I DUGE kao ZRAKE, a novorođeni ISUS stavljen je u JASLE, tj. u ZRAKE.

ISUS je DNEVNO SUNCE, JASNI DAN, DANKO, biblijski DANICA, LUCIFER, LUČONOŠA, tj. SUN-CE i BOG SUNCA, protivnik judaizma i crkvenih laži narodu da je ISUS ISTINITI BOG koji se rodio U LIKU ČOVJEKA.

...................................

[1] Walter William Skeat, An Etymological Dictionary of the English Language; Oxford, The Clarendon Press, 1910, pg. 314.

[2] Merrlil C. Tenney, The Zondervan Pictorial Bible Dictionary; Regensy Reference Library, Grand Ra-pids, Michigan, 1967, pg. 283.

[3] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II, Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pg. 551.

[4] William Holwell, Mythological, Etymological And Historical Dictionary; London, Printed for C. Dilly, In The Poultry, 1793, pg. 55.

[5] Henry George Liddell and Robert Scott, A Greek English Lexicon; New York: Harper & Brothers, 1883, pg. 691.

[6] Ib.

[7] John Richardson, A Dictionary, Persian, Arabic, and English, Vol. I; London, 1806, pg. 335.

[8] Ib. pg. 340.

[9] Ib.

[10] Ib.

[11] Ib.

[12] Walter William Skeat, Ib. pg. 551.

[13] Monier-Williams, Sanskrit-English Dictionary, 1899, pg. 121.

[14] Henry George Liddell and Robert Scott, A Greek-English Lexicon; Oxford: The Clarendon press, 1883, pg. 698.

[15] John Groves, A Greek and English dictionary; Boston: Hilliard, Gray and Company, 1836, p.298.

[16] Ib. pg. 295.

[17] Henry George Liddell and Robert Scott, Ib., p. 1409.

[18] S. F. (Samuel Fales) Dunlap, The Origin of An-cient Names of Countries, Cities, Individuals and Gods; Cambridge: Metcalf and Company, 1856, pg. 18.

[19] Pero Budmani, Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Dio IV; Zagreb, JAZU, 1892-1897, str. 474.

VENETI, SLAVENI ILI SLOVENI PRVI SU ISTORIJSKI ILIRI

Pod imenom ENETOIS (Ένετοὺς) prve istorijske ILIRE dva puta pominje Herodot. Prvi put pominje ih po običaju prodaje djevojaka za udaju, po istom običaju kakav su imali Asirci:

“Prema mome mišljenju, najpametniji im je ovaj obi-čaj; a isti takav postoji, kako sam čuo, i kod ilirskog plemena Eneta.” [1]

Drugo Herodotovo pominjanje ENETE je kad priča o zemlji Sigina i kaže:

“Zemlja im se proteže do Eneta na Jadranu." [2]

Kao saveznike Trojanaca vijekovima prije Herodota pod imenom ENETON (oblik jednine: Ἐνετῶν) i EN-ETOIS (množina: Ένετοὺς) ENETE pominje Homer u Ilijadi [3].

Ilirski VENETI su PRASLOVENI. Osnova u imenu VENETI je VEN, VENE. Kod većine Slovena stari naziv za zvijezdu Danicu je VENERA (latinski: VE-NUS); kod Čeha i Slovaka je VENUŠA, samo je uticajem Rimokatoličke crkve kod Poljaka latinsko WENUS. Pošto je VENERA ženskog roda, muški rod je VENER i to je SUNCE:

“Ven (sunce), Vena, mjesec, hindu riječ." [4]

Od osnove VEN je srpsko, rusko, ukrajinsko, bjelo-rusko i bugarsko FEN (grijač), češko i slovačko FÉN, njemačko FÖN. Od VEN je izvedeno latinsko FENDO: juriš, napad; OSVIJETLITI [5].

VEN > VENER > FENER > FENJER. Sanskritsko VEṆ znači IĆI, KRETATI SE; ZNATI, MISLITI [6].

Zašto je Herodot nazvao VENETE imenom ENETI? Zato jer su VENETI i ENETI istoznačne riječi: grčko ENETE (ἐνετή), ENETOS = PERONE (ἐνετός = πε-ρονη) i sve znači BROŠ [7], a riječ BROŠ od pelazgo-tračkog BROS (BRASOS) u imenu pelaš-kog boga IMBROS ili IMBRASOS. Srbsko OBRAZ izvedeno je od O-BRAS = SVIJETAL OBRAZsvijetal obraz). Englezi BRONZU zovu BRASS, a staro-švedsko (švedsko) BRASA je PLAMEN [8]. San-skritsko BHRĀS znači SJATI [9], a to je značenje i grčkog ENETI, ENETOS i PERONI, jer je BROŠ SJAJNI ukras, a PERUN je bog munja. Kod Stra-bona ENETI su ENETOI: Ἑνετοὶ [10]. Galski, tj. bri-gijski, trački ili ilirski ENET znači PROSLAVA, SLA-VA [11]:

SLAVA > SLAVEN > SLAVENI.

„Vendi, Veneti ili Slaveni, koji su, kada su prvi put postali poznati u Evropi, bili naseljeni na granicama Italije prema Tirolu i Kranjskoj, postepeno su se pro-širili u Retiju, ili zemlju Grisona, u Švabsku i vjero-vatno u Frankonsku. Ova rasa trenutno zauzima ci-jeli prostor između gore spomenutih zemalja i isto-čne obale Jadranskog mora, s jedne strane, i Le-denog okeana s druge strane. Potomci drevnih Sla-vena prodrli su u Kamčatku, naselili Aleutske otoke i možda prešli na sjevernoamerički kontinent. Stano-vništvo Rusije, dijela Turske i posjeda Austrijske ku-će sastoji se gotovo isključivo od Slavena.“ [12]

"Svi istoričari se slažu da su Slaveni, Veneti ili Sar-mati prvobitno živjeli na obalama Tanaisa, Palus Maeotide i Kimerijskog Bosfora, zemalja koje leže istočno od Ilirije i Dalmacije." [13]

Pometnuto prvobitno mjesto je mjesto prije dolaska Veneta na istočnu obalu i sjeverni dio Jadrana.

"Ime koje moderni narodi ove rase više vole je Sla-veni ili Slaven, što će reći, prosvijetljeni." [14]

„Što se tiče samih Veneta, ne može se a da se ne primijeti da susrećemo tri plemena ili naroda ovog imena u drugim dijelovima svijeta, osim onih u Italiji, i to galsko pleme Veneta na obali Armorike; Venedi ili Veneti Tacita, sarmatsko ili slavensko pleme na obalama Baltika; i Heneti ili Eneti, za koje se spo-minje da su postojali u Paflagoniji u Homerovo vri-jeme (Ilijada, ii. 85.). Ime ovog posljednjeg naroda se kasnije ne pojavljuje u istoriji, te smo stoga pot-puno izgubljeni u pogledu njihovih etničkih afiniteta, ali nije nevjerovatno da je upravo sličnost ili bolje rečeno identitet njihovog imena s imenom talijanskih Veneta (prema kasnijoj grčkoj verziji) dovela do ne-obične priče o Antenoru koji je migrirao u Veneci-ju nakon opsade Troje i tamo osnovao grad Patavijum. (Liv. i. 1; Virg. Aen. i. 242: Serv. ad loc.) Ova le-genda, koju su Rimljani, a kasnije i Grci, uglavnom usvojili, čini se da je bila popularna već u to vrijeme. (Strab. xiii. str. 608.) Neki pisci, međutim, izostavili su svako spominjanje Antenora i samo su pred-stavili pleme Heneta, nakon što su izgubili svog vo-đu Pilemena u Trojanskom ratu, kao da luta kroz Trakiju do vrha Jadrana, gdje su se konačno i us-talili." [15]

„S druge strane, postojanje plemena ili naroda na južnim obalama Baltika, koji su Rimljanima (preko svojih njemačkih susjeda) bili poznati kao Venedi ili Veneti, ime očito identično s imenom Venda ili Ven-da, pod kojim je slavenska rasa generalno još uvijek poznata Nijemcima, navelo bi nas da talijanske Ve-nete smatramo vjerovatno i slavenskim pleme-nom: i to se u cjelini čini najvjerovatnijom hipotezom. Ne-ma ništa nevjerovatno u okolnosti da su Slaveni u ranom razdoblju mogli proširiti svoje mi-gracije sve do vrha Jadrana i tamo ostaviti odvo-jenu granu ili izdanak svog glavnog plemena. Trgovački odnos Veneta s obalama Baltika, promet koji nalazimo već uspostavljen u vrlo ranom raz-doblju, može se lakše objasniti ako pretpostavimo da su ga vodila pleme-na istog porijekla. Herodot zaista predstavlja Venete kao ilirsko pleme (i. 196, v. 9); ali čini se vjerojatnim da je naziv Iliri primijenjen u nejasnom smislu na 'svi gorštaci koji su naseljavali istočni Jadran', a neki od njih su u drevnim vremenima mogli biti slavenskog porijekla, tvrdi pravi Iliri (preci današnjih Albanaca) su nesumnjivo bili zaseban narod." [16]

I evo gdje sljedbenici biblijske ideologije počinju da falsifikuju istinu o Ilirima: "... tvrdi pravi Iliri (preci današnjih Albanaca) su nesumnjivo bili zaseban narod."

Pošto Herodot navodi VENETE kao istorijske PRVE ILIRE, postavlja se pitanje: kako su mogli i preci današnjih Albanaca takođe biti Iliri? Odgovor je ja-san: ILIRI nisu posebni etnos, nego je naziv ILIRI po teritoriji na kojoj narodi borave.

ILIR je galska, tj. tračanska, odnosno ilirska riječ:

• IL = ARU [17],

• ARU = OŠTRO, SILNO, MOĆNO, VELIKO, GRO-MADNO [18] (u drevnom izvornom smislu to je SUNCE);

• LIR = LEAR [19],

• LEAR = VIS, BRDO, PLANINA [20]:

IL + LIR > ILLIR > ILIR

Keltsko IA znači OBLAST, ZEMLJA, BORAVIŠTE [21].

ILLIR + IA > ILLIRIA >ILIRIA > ILIRIJA = GRO-MADNIH PLANINA ZEMLJA.

Po njihovom mjestu boravišta stanovnici planinske Ilirije nazvani su ILIRI, dakle to nije bio neki pose-ban narod različit od Kelta, tj. Tračana, nego su tako nazvani po njihovom staništu. Naziv ILIRIJA znači isto što i HELM i HAEMUS, današnji BALKAN.

"Fizičke osobine prostranog naroda poznatog pod imenima Slaveni, Vendi ili Veneti, Geti, Jazigi, Anti i Srbi, uveliko variraju u zavisnosti od klime zemlje koju naseljavaju njegove različite grane. Rusi i Česi, ili Česi, su niski i zdepasti; dok su Iliri, Hrvati i Po-ljaci ili visoki ili dobrog rasta i skladnih proporcija. Kvalitete vode imaju snažan utjecaj na ličnu ljepotu i oblik; isto tako i klima, hrana i fizičke ili moralne navike naroda.

Različite grane Slavena odlikuju se posebnim kara-kteristikama, što se može vidjeti na profilima koji čine naslovnu stranu ove knjige. Slavonac je Sau-romat, koji živi sjeverno od Karpata; Vendi su po-tomci drevnih Japida; a Iliri su stanovnici Hrvat-ske." [22]

„Katari oko Emone imaju imena venetskog porijekla i možda su grupa Karna. Osim Latobića i Varkijana, čija su imena keltska, gradovi Kolapijana, Jasi, Bre-uci, Amantini i Skordići bili su ilirski. Malo se zna o gradovima u Moeziji. Na jugu su Dardani ostali kao jedna grupa, dok su gradovi Kelegera na sjevero-zapadu možda novonastali od Skordića.“ [23]

„Identitet Tračana i Ilira dokazuju antički pisci, neki ranije, neki kasnije, upućujući na jedan te isti na-rod.“ [24]

Stari naziv Slavena je Veneti, Iliri ili Tračani, zajedno sa svim tračkim i sarmatskim narodima:

"Ova ljudska rasa je drevna i oopšteno se kaže da su stekli veliku slavu dok su naseljavali regiju okre-nutu prema Jonskom moru. Sada se obično nazi-vaju Bosancima, ali Dalmatinci, Mizijci, Tribali, pa čak i Sarmati, koriste gotovo isti jezik, ili ne mnogo različit, tako da se međusobno razumiju bez teško-ća." [25]

Kimerijci i Tračani su bili jedan narod (Strabon i,3, 21; xii,1,8). Kasnije su Kimerijci nazvani Kimbri, na-kon čega su nazvani Kelti pa Gali i svi su oni grana Tračana. Trački Geti su kasnije nazvani Goti i oni su Slaveni:

„U svim ovim zemljama bili su jedan te isti narod, iako podložni različitim knezovima i poznati pod ra-zličitim imenima. Tako su se u Kimeriji, Sarmatiji, Skitiji nazivali Kimerijci, Sarmati, Skiti; u Trakiji, Da-kiji i Meziji, Tračani, Dačani i Mezijci; a u blizini Istra i Ponta, Iliri i Ponti. Što se tiče naziva Zapadni Goti, koje su Latini omekšali u Vizigoti i Ostrogoti, razliko-vali su se po imenima, kako Grotius pokazuje preko Jornanda, prije nego što su napustili Skandinaviju, nazivajući se Zapadni Goti i Ostrogoti, ili Zapadni i Istočni Goti, prema njihovom položaju tamo na is-toku i zapadu, pri čemu su prvi naseljavali onaj dio Skandinavije, koji graniči s Danskom, a drugi istoč-nije dijelove, koji leže na Baltiku. Ono što Jornandes piše o raznim migracijama i naseljavanjima Gota, u potpunosti se slaže s onim što čitamo kod antičkih grčkih i latinskih autora o raznim migracijama i na-seljavanjima Geta. I zaista, da su Goti i Geti bili je-dan te isti narod pretpostavljaju svi pisci koji su blistali u ili blizu vremena kada su oba carstva bila pod njihovom vlašću." [26]

Dačani Geti ili Goti su Tračani i oni su Sloveni na Balkanu i izvan granica Rimskog carstva:

"Geti ili Slaveni napadaju granicu Trakije..." [27]

I da zaključimo ko su bili Slaveni:

"Sedma knjiga govori o neuređenim redovima Rim-ljana i njihovim hrabrim uspjesima protiv Slavena ili Geta; jer su se tim imenom ranije nazivali." [28]

"Ova ljudska rasa je drevna i generalno se kaže da su stekli veliku slavu dok su naseljavali regiju okre-nutu prema Jonskom moru. Sada se obično nazi-vaju Bosancima. Ali Dalmatinci, Mizijci, Tribali, pa čak i Sarmati, koriste gotovo isti jezik, ili ne mnogo različit, tako da se međusobno razumiju bez poteš-koća. Međutim, vjerovatno je da su napustili regiju koja se proteže prema Jonskom moru, budući da ih je bilo malo i svugdje su postali poznati po svojim hrabrim djelima. Da su pokorili Trakiju i, prešavši Is-tar, naselili su regiju Sarmatiju; ali ima i onih koji kažu da su ih Skiti protjerali i prešli u regiju koja se obrađuje s one strane Istra, i, pokorivši Trakiju, došli su do zaljeva i tamo se naselili. Iznenađuje me, me-đutim, da postoje oni koji misle da su Iliri Albanci, kao da su Iliri, koji naseljavaju Jonski zaljev, napre-dovali na ovaj kontinent i Aetoliju i područje Tesalije. Ali cijela regija od Epidamnusa do Karnerijskog za-ljeva obuhvata udaljenost od tri hiljade stadija. - ovu regiju naseljava ista rasa ljudi koji koriste isti jezik. Prostire se od Mediterana i proteže se sve do rijeke Ister, dosežući područje Sandala, graničeći se sa svih strana s Tribalima i Mizijama. Ali ovo kažem, uglavnom slijedeći ovu pretpostavku, koja je jasna da su Iliri postigli veliku moć i bili su raspršeni na mnogim mjestima širom Trakije. Stoga vjerujem da bi ih radije trebalo zvati Ilirima nego Albancima. Ta-kođe se slažem s onima koji su tvrdili da su Iliri dobili ime po tom području. Ali, podijeljeni među sobom, neki koriste drugačiji jezik. Stoga, budući da tamo žive mnoge vrste ljudi, a njihovi se jezici raz-likuju jedni od drugih u upotrebi, mislim da je tim ljudima bilo suđeno ovo ime, tako da se nazivaju Ili-rima." [29]

Ister je rijeka Dunav. Bosancima, Dalmatinci, Mizij-ci, Tribali pa čak i Sarmati nisu osvojili Trakiju, nego su svi ilirski Tračani i bili su rasprostranjeni širom Balkana. Govorili su dijalekte isto jezika i onda i da-nas. U njih su spadali i stanovnici današnje Albanije, ali desilo se u dva maha naseljavanje Saracena (Ar-apa) među ilirske stanovnike na teritoriji današnje Albanije i to je poremetilo izvornu strukturu stanov-ništva i tada nastaju razlika u jeziku.

Prvo je rimski car Justinijan II (vladao 685–695, a zatim od 705–711) naselio među tračkim Albancima dio libanonsko-jermenskih Saracena Mirdita (grčki: Mιρδȋται) [30]. Romejski car Justinijan II vladao je vladao Romejom od 685. do 695. i opet od 705. do 711. godine. Ovdje ćemo navesti jedan Justijanov problem sa libanskim stanovnicima sa imenom Mardaiti ("buntovnici") negdje oko 687- 688. godine.

Mardaiti su boravili u sjevernom dijelu Libana i činili su nerede u Saracenskim planinama Libana te je svo područje sjevernog Libana do ondašnje Jer-menije postalo opasno i nenastanjivo. Mardaiti su bili monotelisti proizašli od monofizita i kao jeretici nisu imali naklonost ortodoksnih Romeja, iako su im Mardaiti pomagali u slabljenju i slamanju zajed-ničkih im neprijatelja. Davali su otor i Romejima i pustošli sjevernim Libanom. Mnogi robovi i romejski dezerteri (među njima i Sloveni) pridruživali su se Mardaitima.

Justinijan riješi da taj "drski zid" Mardaita zauvijek sruši tako što će ih iseliti sa njihovog područja. Oko dvanaest hiljada Mardaita Justijan preseljava u Ro-meju. Neki od njih naseljeni su negdje u Trakiji, dru-gi u Malu Aziju, a neke je mobilisao u vojsku [31]:

"M. Sathas (op. cit. str. 53) kaže da su bili podijeljeni u dvije skupine od kojih je jedna bila raspršena po Heladi, posebno Epiru, gdje se njihovi potomci do danas nazivaju Mirditi, Mírδȋται, dok je druga pod-jela konačno riješena u Kibiraiot temi. Vidi Teofan, 6178, 6179 posle Hrista, i Konstantin Porfirij, Adm. Imp. cap. 50, hi. str. 229." [32]

Potomci Saracena Mirdita su albanski Gegi, a njihov jezik je srodan berberskom saracenskom jeziku.

Od 11. vijeka Normani na čelu sa generalom Đor-đem Manijakom (grč. Γεώργιος Μανιάκης; ?–1043) u službi romejskih careva prvo su naseljavali Ber-bere sa Sicilije na svoje posjede u današnjoj Alba-niji. Krajem 13. i početkom 14. vijeka hrišćanska vojska napada, pljačka u ubija Berbere u oblasti Lucere u južnoj Italiji i tada mnogi Berberi bježe u današnju Abaniju:

„Kao vojnici u vojsci Fridrika II (1194-1250), Man-freda (oko 1232-1266) i Karla I (1226-1285), musli-mani Lucere izazivali su strahopoštovanje u zemlja-ma u kojima su služili, što je uključivalo sjevernu Italiju, Albaniju i moguće krstaške države.“ [33]

Po planinskim mjestima boravišta stanovnici Ilirije nazvani su ILIRI, dakle to nije neki poseban narod, nego su to Tračani koji su ujedno bili Veneti, Iliri, Sarmati, Sloveni, Kelti, Dačani, Geti, Goti ili Srbi jer su i ovi nazivi sinonimi:

“Mnogi autori, kao Appianus Alexandrinus, i Ph. Clu-verius pod imenom Kelti uključuju Gale, Germane, Spanijarde, Britone, Ilire, itd. ali je sigurno to da Po-lybius, Diodorus, Plutarch, Ptolemy, Strabo, Athe-næus and Josephus zovu ove narode koji su zau-zeli Galiju, Keltima.” [34]

Sa mnogo imena bio je to jedan narod jednog je-zika:

"Monosilabski praiskonski jezik > aglutinativni jezik: turanski > amalgamacijski: jafetski ili iranski ili indo-evropski > keltski: tračanski ili ilirski." [35]

“Identitet Tračana i Ilira je dokazan od drevnih pisa-ca upućujući, neki raniji i neki kasniji, na jednan isti narod.” [36]

“Zbog svog geografskog položaja Albanci ponekad pretpostavljaju da su do dana današnjeg potomci Ili-ra, ali nema dokaza da se to dokaže. Njihov jezik je prvi put zabilježen 1462. godine, a posebno njihov riječnik je pod velikim uticajem susjednih jezika (gr-čki, latinski, slovenski i turski).” [37]

P.S. I sve je potkrijepljeno izvorima, sva stručna lite-ratura je navedena i da današnji Srbi, Hrvati, Boš-njaci, Slovenci, Crnogorci, Makedonci i Bugari nisu robovi laživog pustinjskog duha okupatorske biblij-ske ideologije, oni bi ovo masovno dijelili prijateljima i po grupama istorije te bi tako šireći istinu oni do-prinijeli mijenjaju zvanične laži judeo-vatikansko-fa-narsko-islamskih ideologa o Šiptarima Ilirima. Me-đutim, robovi avramskih laži ne služe Istini pa mrze i progone istinu.

Jovan Deretić: "Đorđe Manijak doveo Šiptare sa Si-cilije u Srbiju."

https://www.facebook.com/reel/901773564279937

………………………..

[1] Herodot, I, 196.

[2] Ib. V, 9.

[3] Homer, Ilijada, 2, 9.

[4] Dunlap, S. F. (Samuel Fales), The origin of ancient names of countries, cities, individuals, and gods, Cambridge, Metcalf and Company, 1856, pg. 25.

[5] Francis Edward Jackson Valpy, A Manual of Latin Etymology, The Second Edition, London, 1852, pg. 49.

[6] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dictionary, Oxford, The Clarendon Press, 1960, pg. 1014.

[7] Henry George Liddell and Robert Scott, A Greek-English Lexicon, Oxford: The Clarendon press, 1883, pg. 478.

[8] Walter William Skeat, An Etymological Dictionary of the English Language, Second Edition, Oxford: The Clarendon Press, New York: Mcmillan & Co., 1893, pg. 75.

[9] Monier Monier-Williams, Ib., pg. 770.

[10] Strabo, V, 4, 9.

[11] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pg. 542

[12] Frederic Shoberl, Illyria and Dalmatia, Volume I, Introduction xi-xii; London, Printed for R. Acker-mann, 1821.

[13] Ib. xiii.

[14] Ib.

[15] William Smith, Dictionary of Greek and Roman Geography, Vol. II; Boston: Little, Brown and Co., 1870, pg. 1272.

[16] Ib. pg. 1273.

[17] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome III; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, p. 43.

[18] Ib. Tome II, p. 90.

[19] Ib. p. 87.

[20] Ib. p. 76.

[21] Robert Archibald Armstrong, Gaelic Dictionary in Two parts, London, Printed for James Duncan, 1825, p. 320.

[22] Frederic Shoberl, Ib. xvii-xviii.

[23] John Wilkes, The Illyrians; Blackwell Publishers Ltd., Oxford, UK; Blackwell Publishers Inc., Cam-bridge, Massachusetts, USA, 1996, pg. 218.

[14] The Edinburgh Magazine and Literary Mis-cellany, Vol. 15, August 1824, Edinburgh, Printed for Archibald Constable and Company, 1824, pg. 135.

[25] B. G. Niebuhr, Corpus Scriptorum Historiae Byzantinae: Laonicus Chalcocondylas, Libri Decimus; Bonnae, Impensis Ed. Weberi, 1843, pg. 530.

[26] An Universal History from the Earliest Account of Time to the Present: Compiled from Original Authors, and Illustrated with Maps, Cuts, Notes, and Other Tables. Vol. VII; London: Printed for T. Os-borne, J. Osborn, A. Millar, J. Hinton, 1792, pg. 487.

[27] Barthold Georg Niebuhr, Corpus Scriptorum Historiae, Continuata 10, Immanuel Bekkerus, Theo-phylacti Simocattae, Historiarum, Libri Octo; Bonae, Impensis Ed. Weberi, 1834, pg. 9.

[28] Ib. p. 14.

[29] B. G. Niebuhr, Ib, pg. 530-531.

[30] J. B. Bury, History of the Later Roman Empire from Arcadius to Irene, Vol. II, Chapter X, Justinian II, London and New York, Macmillan and Co., pg. 321.

[31] Ib. pg. 323.

{32] Ib.pg. 321.

[33] Jan M. Ziolkowski, Dante and Islam;, New York, Fordham University Press, 2015.

ISBN 9780823263878

[34] The Southern Rewieu, Vol. 5, February & May 1830, Charleston,

Printed and published by A. E. Miller, 1830, pg. 367.

[35] David N. Livingstone, Adam's Ancestors: Race, Religion, and the Politics of Human Origins, Bal-timore, The Johns Hopkins University Press, 2008, pg. 103.

[36] The Edinburgh Magazine and Literary Mis-cellany, Vol. 15, August 1824, Edinburgh, Printed for Archibald Constable and Company, 1824, pg. 135.

[37] Hans Frede Nielsen, The Continental Backgro-unds of English and Its Insular Development Until 1154, John Benjamins Publishing, Odense: Odense University Press, 1998, pg. 25.

LAŽI O LAZARU

Ime LAZAR nije postanjem od hebrejskog ELEA-ZAR, nego og starosrbske izvedenice LAS postale od keltske, tj. tračanske osnove LA:

"Lazi, lazi, Lazare!

Te dolazi do mene,

Privataj se za mene:

Za svilene rukave,

Za svilene marame,

Za klečane kecelje." (Vuk S. Karadžić, Život i običaji naroda srpskoga, Beč, 1867, str. 25)

O porijeklu i značenju srbskog imena LAZAR u svim rječnicima srbskog jezika piše ovako:

"Lazar ili Lazarus je muško ime hebrejskog porekla, mada može biti i prezime. Potiče od heb. אלעזר (Elʿāzār, Елеазар), što znači 'Bog je pomoć' ili 'Bog je pomogao', što dalje vuče korene od aram. עֲזַרְיָה (Azarya, Azarija) s istim značenjem." (Vikipedija, Slobodna enciklopedija, Lazar ime)

I ovako se Srbima laže preko hiljadu godina. Prvo laže crkva, a onda lažu lingvisti, lažu novinari, lažu učitelji i na kraju laže narod sam sebi. Ima preko dvanaest godina da sam jasno objasnio odakle potiče i sta znači srbsko ime LAZAR, ali je Srbima mozak ukalupljen lažima pa im se istina ne prima.

Zašto se laže narodu? Zašto laže crkva, zašto lažu lingvisti i novinari? Lažu da bi prikrili porijeklo Srba, jer većina današnjih Srba nisu porijeklom ono što oni govore da Srbi jesu i sve stare izvorne srbske riječi porijeklom progalasiše grčkim, latinskim, heb-rejskim, turskim i njemačkim.

U srbskom jeziku je istina srbskog genealoškog identiteta, istina srpskih istorijskih korijena i to lažovi kriju i lažima drže Srbe u neznanju ko su i šta su i gdje su bili u drevnim praistorijskim i istorijskim vremenima. Od Srba se krije da su porijeklom od Kimera koji su zvani različitim imenima od kojih su najpoznatija imena Tračani, Pelazgi, Raseni, Heti, Geti, Goti, Kelti, Iliri, Serbi, Sloveni, itd. To su isto-rijska imena jednog naroda sa mnoštvom plemena rasutih širom Evrope, Male Azije, Bliskog istoka i dalje ka Indiji, Kini i istoku. Da, to su najstariji gene-aloški i istorijski korijeni današnjih Srba starosjedi-laca Balkana.

Prvo pogledajmo srpski glagol LASKATI:

"laskat, pridjev na -at (17. v., jedna potvrda) 'svije-tao', proširena na -ьп laskatan 'isto', poimeničen u maskulinumu laskat (17. v.) 'sijevanje, munja', deno-minal na -ati laskàtati, -ãm pored -ćem (17. v., tako-đer slov.)." [1]

Gdje je etimološko ishodište riječi LASKAT? Hajde-mo u sanskrit! Sanskritsko LAS, LASA znači SJA-JAN, BLJEŠTAV [2].

Vidimo da sanskritski oblici LAS i LASA svojim zna-čenjem odgovaraju srpskom LASKAT: SJAJ, SVJE-TLINA, SIJEVANJE, BLJESAK.

Tako i u nauci znaju da uzimaju srbske korijenske osnove i lažu da su latinske, grčke, francuske ili nje-mačke riječi. Tako su uzeli LAS i po njoj skovali na-ziv LASER:

"LAS-ER = LASER = 'akrinom za 'Light Amplification by Stimulated by Emission of Radiation'."

Jasno je da je LASER postanjem od LAS sa zna-čenjem SVJETLOST.

Irsko muško ime LASAIR je od LASAIR i znači PLAMEN, VATRA. Još se nisu usudili da i srbsko LASTA, LASNO. LASKATI i LASICA, sa osnovom LAS kao u irskom LASAIR, proglase hebrejskim riječima.

Dakle je ime LAZAR postanjem od starosrbske os-nove LAS:

LAS > LASAR > LAZAR

Pošto su Srbi porijeklom od Tračana, Kimera ili Kel-ta, normalno je nakon savremenog srbskog prvo u preživjelim jezicima drugih potomaka Kelta tražiti etimološko porijeklo i značenja mnogim srbskim rije-čima. Tako imenu LAZAR korijen nalazimo u kelt-skoj (gaelik) riječi LAS [3]:

- LAS = SVJETLOST, SJAJ, ISKRIČAVOST, PLA-MEN, BLJESAK,

- LASACH = PLAMENI, GOREĆI

To što znači gaelik LASACH, to znači i galsko LA-SADH [4] jer keltsko LA znači VATRA, SVJETLOST, DAN [5], irsko LA znači DAN [6], sumersko LA-A je MNOŠTVO, IZOBILJE, PUNOĆA.

[7].

Tako stih iz srbske obredne narodne pjesme laza-rice "LASI, LASI, LAZARE" znači BLJEŠTI, BLJE-ŠTI, BLJESTEĆI jer je pjesma posvećena SUNCU PROLJEĆA, to je HIMNA SUNCU PROLJEĆA. Crk-va je tu samo podmetnula svoje kukavčije jaje pod vidom hrišćanskog VASKRSLOG LAZARA. Tu ne-ma velike mudrosti da bi se znao originalni smisao svega jer je hrišćanski LAZAR je proveo tri dana u grobu, a četvrti dan ISUS ga vaskrsava. TRI DANA u grobu su TRI MJESECA ZIME, a ČETVRTI DAN je ČETVRTI MJESEC GODINE i SUNCE VASKR-SAVA PRIRODU, POČETAK PROPROLJEĆA. Ovu bi simboliku i osnovnoškolci lako dokučili!

I na kraju pogledajte oblik hebrejskog ELEAZAR i uporedite sa srbskim LAZAR. To su dvije riječi pot-puno različitog oblika i različitog postanja. Čak i he-brejsko ELEAZAR, osim EL kao imena BOGA, ima srbsko ZAR koje je značenjem isto srbskom LAS, dakle i hebrejsko ELEAZAR vuče korijene iz srb-skog.

Pobogu Srbi, krajnje je vrijeme da počnete da ko-ristite maternji srbski razum, razum srbskog roda. Bog vam je rođenjem dao razum da razumom idete kroz život da ne stradate, nije vam rođenjem dao tu sadašnju vjeru radi koje ste se odrekli razuma. To su vam dali strani Veliki magovi i od njih korumpi-rane srbske političke vođe i evo smo bez srbskog rodnog razuma stigli na prag beznađa i nestanka. Budi se, narode!

................................

[1] Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga II, JAZU, Zagreb, 1972, str. 272.

[2] pg. 899.

[3] Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. II; Pub-lished by Herne Bay: E. Macdonald & CO., The Gaelic Press, 1902-, pg. 570.

[4] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome III; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pg. 72.

[5[ Ib. pg. 64.

[6] Arthur James Johnes, Philological proofs of the original unity and recent origin of the human race, Apendix A; London: Samuel Clarke, 1843, pg. 4-7.

[7] John Dyneley Prince, Materials for a Sumerian Lexicon; Leipzig, J. C. Hinrichs’sche Buchhandlung, 1908, pg. 215.

NATPIS NA ŽRTVENIKU IZ LEPENSKOG VIRA (dešifrovanje)

Ribareći na Dunavu u blizini potopljenog arheolo-škog lokaliteta Vlasac, kad je bio izuzetno nizak vo-dostaj 2003. godine, mještanin Majdanpeka Momči-lo Đorđević našao je dva kamena žrtvenika sa tra-govima crvene boje i predao ih Muzeju Majdanpeka.

Na dvije bočne strane jednog od žrtvenika uklesana su dva ista natpisa. Forma slova odgovara ranom egipatskom i feničanskom alfabetu perioda 1800-900 godina prije nove ere [1]. Po fonemskoj vrije-dnosti slova onoga vremena tu piše MRKUL i evo šta znači:

"MRKUL, m.

a) upravo ime, ali služi za prezime u okolini sara-jevskoj. Etnogr. zborn. 11, 136. Poradi značenja vidi kod Mrčeta.

b) dvije ptice, koje se učenim lat. imenom zovu Phalacrocorax cristatus i Silvia hortensis. D. Kolom-batovic (1880) 47 i (1885) 17." [2]

Očito je da se MRKUL odnosi na vodenu pticu Le-penskog vira i to je VRANAC ili KORMORAN (Pha-lacrocorax cristatus) koji lovi ribu kao što su je i Le-penci lovili. Ne znamo jesu li su Lepenci obožavali mrkula ili je MRKUL bio bog ribolova, ali je jasno da nešto škripi u zvaničnom datiranju kulture Lepen-skog Vira.

Izvor: FB-grupa Ognjilo, Video, 18. april 2026., link:

https://www.facebook.com/reel/825068620643726/?s=single_unit

Napomena: slike u prilogu su screenshoot sa nave-denog videa.

..............................

[1] Laurence Austine Waddell, The Aryan Origin of the Alphabet, London, Luzak & Co., 1927, Plate I-II.

[2] Toma Maretić, Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Svezak 30, 1. sedmoga dijela; Jugoslaven-ska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1911, str. 69.

ARON PRAOTCEM = SLAVNIM PRAOCIMA (sa rimskog nadgrobnika, 1-3. v.n.e.)

Spomenik iz rimskog vremena (1-3. v. n. e.) nađen je na obali rijeke Bistrice kod Prizrena i čuvan je u prizrenskom Muzeju odakle je sklonjen ili je, najvje-rovatnije, od neprijatelja istine i Srba uništen. Prvi put spomenik se spominje u članku Radomira Miloj-kovića u časopisu “Galaksija” (decembar 1991, str. 79).

Na jednoj od četiri strane spomenika napisana je riječ srpskog jezika: PRAOTCEM. Ranka Kujić tvrdi da u natpisima na tom spomeniku postoje još la-tinske, keltske i hebrejske riječi, iako tu nema heb-rejskih slova, a znamo da i oblikom i značenjem ima istih i sličnih riječi u svim jezicima svijeta, dakle glasovna sličnost neke tu zapisane riječi ne mora značiti da je to hebrejska riječ i zaista nema tu he-brejskih riječi.

Tako je na tom spomeniku iznad srbske riječi PRA-OTCEM napisana riječ ARON što su automatski proglasili hebrejskom riječju po imenu Mojsijevog brata Arona, iako niko od naučnika sa sigurnošću ne zna šta ta hebrejska riječ znači.

Ovdje ćemo pokazati da to ARON nije hebrejsko ime, nego je to riječ Tračana koje su zvali imenom ARJA narod:

“U drevna vremena Tračani su zvani Peske ili Aria, ... .” [1]

Ranka Kuić kaže ovako:

“U tekstu ima, na više mesta, uspravnih crta koje popunjavaju praznine, tako da bi celokupan tekst izgledao skladnije. (Npr. IARONI). Upravo to hebrej-sko ime ukrašeno je sa takve dve uspravne crte.” [2]

Sad i ovdje uvjerićemo se da to nije biblijski ARON.

Talijansko ARO znači isto kao i špansko YARO, la-tinsko AROS, ARON, ARUM (latinski: Arum mac-ulatum), grčki ARON [3]. To je biljka KOZLAC. KO-ZLAC je JARAC, dakle je od naroda ova biljka sim-bolično nazvana JARAC, a jarac je JARA, Sunce je JARKO, ŽARKO, SVIJETLO, SJAJNO. Od osnove AR (sa značenjem SUNCE) izvedeno je ARIA, je-dno od drevnih imena Tračana.

Pogledajmo osnovu u imenu biljke ARO, YARO, AROS, ARON, ARUM: osnova je AR što je jedno od imena SUNCA, dakle je biljka dobila ime po nečemu čime podsjeća na Sunce. Evo šta neki naučnici mi-sle o porijeklu i značenju riječi ARON kao grčkom nazivu biljke KOZLAC:

“...grčka riječ možda dolazi od hebrejskog ŌR u smislu VATRA ili PLAMEN u smislu što biljka ŽA-RI....” [4]

Ne, grčko ARON ne dolazi od hebrejskog ŌR, nego dolazi od tračkog AR sa istim značenjima koja su navedena u gornjem citatu: VATRA, PLAMEN, ŽAR. Osnova u riječi ARON je AR što je isto kao AS i ON: to su imena Sunca [5]:

“Riječi As (Ush) i Ar (Ur) obe znače sunce ili vatra ... .” [6]

Sanskritsko ĀR je HVALITI, SLAVITI [7].

AR je SUNCE, SUNCE je VATRA, PLAMEN, ŽAR i to sve jeste SVJETLOST. Riječ ARON dobijena je od osnovne riječi AR i sufiksa -ON istim načinom tvorbe kao i keltsko BATON (keltski: bat = batina) ili englesko BARON (gaelik: bar = znan, čuven čov-jek).

AR je SUNCE, SVJETLOST, ARON znači SJAJNI, HVALJENI, SVIJETLI, SLAVNI. Galsko ARON sino-nim je galskom ARAN i to je BAL, SVJETLOST, SUNCE [8]:

Tako izraz ARON PRAOTCEM znači SLAVNIM PRAOCIMA (ili SJAJNIH PRAOTACA).

Hebrejsko ARON je tračanska, tj. kimerska, odnos-no starosrbska riječ kao i MOJSIJE izvedeno od keltskog MOI sa značenjem VLAGA, VODA [9], a galsko MOISO je MJERA, ZAKON [11]. Sunce je centar Sunčevog sistema, a ne Hebreji o kojima kod antičkih istoriografa do sredine 4. vijeka stare ere nikakvog traga nema.

..............................

[1] John Pym Yeatman, The Shemetic Origin of the Nations of Western Europe, London: Burns and Oates, 1879, pg. 212.

[2] Ranka Kuić, Srodnost srpskog i keltskog jezika (Srpsko-keltske paralele; Crveno i belo), Glas srp-ski, Banjaluka, 2000.

[3] Robert Hunter, The American Encyclopaedic Dictionary, Vol. I, Chicago and New York, Published by R. S. Peale and J. A. Hill, 1897, pg. 281.

[4] Ib.

[5] The Christian Examiner and Religious Mis-cellany, , Vol. 61, Boston: Crosby, Nichols, and Co., new York: C. S Francis & Co., London: Edward T. Whitfield, 1856, pg. 94.

[6] Ib. pg. 95.

[7] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dict-ionary, Oxford, The Clarendon Press, 1960, pg. 149.

[8] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pg. 87, 84.

[9] Ib. Tome III, pg. 38.

[10] Ib. pg. 171.

[11] Ib. pg. 172.