"Ništa nije poznato o rasnim i jezičkim srodnostima Sumeraca, najstarijeg civilizovanog naroda čiji su spomenici i ogromne gradske ruševine u Mesopo-tamiji počeli da se otkrivaju prije pedesetak godina, ali koji su, nakon što su se tamo iznenada pojavili sa potpuno razvijenom višom civilizacijom, izgleda kao da su odjednom nestali nakon relativno kratkog postojanja kao naroda, ne ostavljajući potomke koji bi nastavili njihovu kulturu i jezik. Proučavanje njiho-vog jezika i pisma od strane vodećih asiriologa i sumerologa imalo je više tendenciju da produbi, ne-go li da razriješi misteriju koja ih okružuje, jer je dovelo do zaključka kristalizovanog stalnim pona-vljanjem u dogmu da taj jezik nema srodnosti ni sa jednom poznatom jezičkom grupom, narocito da ne-ma nikakve srodnosti sa arjanskim jezicima - en-gleskim i kontinentalnim jezicima Evrope i Indije." [1]
Gornji citat je iz knjige "A Sumer-Aryan Dictionary" (Sumersko-arjanski rjecnik) koju je 1929. godine ob-javio engleski autor Laurence Austine Waddell. On tu govori o iznenadnoj pojavi sumerske civilizacije, prve istorijske civilizacije i nakon njenog kratkog tra-janja kao da iznenada nestaje ne ostavljajuci po-tomke. Da, to je bila prepotopska civilizacija Sumera i tu se nastavlja prezivjelih ljudi prva postpotopska civilizacija.
Radi svog "Velikog praska" i teorije evolucije zvani-čna nauka ne priznaje postojanje Boga ni postojanje biblijskog potopa, ali tvrde da je prvo naseljavanje Sumera između 5000-4000 godina prije nove ere. Zanimljivo, jer tu je veoma plodno zemljište, a ljudi ga naseljavaju tako kasno jer prve kulture oni dati-raju oko 10.000 prije nove ere, a Velika piramida tvrdi da je početak ciklusa našeg vremena 10.000 godina prije nove ere. Sve "slučajna" podudaranja ili oni samo kopirajući Piramidine tvrdnje stvaraju svo-ju priču.
Sumerska mitologija pripovijeda da su u Sumeru bogovi stvorili covjeka radi ratarskih poslova u polju. Svojom hronologijom Velika piramida tvrdi da je op-šti potop bio 1656 godina od godine prepravlja-nja preadamskog čovjeka u Adama. I Biblija Mazora na-vodi isto vrijeme potpa od stvaranja Adama. To je 2626 godina prije nove ere, 2625. je kraj potopa i tada počinje novo, drugo naseljavanje Sumera na potopskim nanosima zatrpane prve sumerske civili-zacije.
Kako je teklo otkopavanje sumerskih artefakta i de-šifrovanje sumerskog pisma i jezika, tako su počele prva neslaganja u vrhu sumerologa. Jedni su tvrdili da je sumerski rani arjanski jezik, jezik "bijele rase", drugi su to negirali tvrdeći da je to stara semitska grana jezika. Tako pristalice izmišljene starozavje-tne biblijske mitologije počinju za Evropljane i svijet da stvaraju svoju verziju antropologije, arheologije i istorije.
Molim vas, gdje je nauka dokazala postojanje pre-potopskog i postpotopskog Sema kao pretka Se-mita? Iako zvanična nauka negira postojanje biblij-skog potopa odbacujući sve dokaze naučnika krea-cionista, kroz društvene nauke nametnuto je vjero-vanje da je postojao Sem i da je on praotac se-mitske rase. Je li to nauka? Ne, nije to nauka, to je ideologija pisaca Biblije kao osnivača judaizma, hrišćanstva i islama! Ne može mitologija da se pri-hvata kao istorijska nauka, ali, eto, u ovom slučaju može, jer se njima to može, kao što se moglo nji-hovoj "naučnoj struci" u 2020-2022. Kovid-19 plan-demiji!
"Naziv 'sumerski', koji asirolozi sada primjenjuju na ovaj najraniji civilizovani nesemitski narod Mesopo-tamije, nikada nije pronađen da ga je koristio sam narod. Asirolozi su ga skovali od naziva 'Sumer', koji su kasniji Vavilonci i Asirci primjenjivali na Donju Mesopotamiju. Proizvoljnost ove primjene dokazuje činjenica da su asirolozi ranije ovu oznaku pripisivali navodno dijametralno različitoj rasi koju sada nazi-vaju 'Akađani' koju takođe proizvoljno nazivaju 'za-padnim Semitima' koje su ranije nazivali 'Sumerima' ili 'Sumercima', ali su kasnije proizvoljno preokrenuli nazive, što je rezultiralo još većom zbrkom, jer 'Ak-ad' je sinonim za sumersko "Ari" (ili 'Arjani'), naziv koji također pripada Amorejcima koji su, doduše, ne-semitski; i ovi "Akađani" od Sargona nadalje, ka-ko sam pokazao, identični su s vodećim ranim ar-janskim kraljevima na službenim popisima kraljeva zabilježenih u indijskim epovima." [2]
"S druge strane, kao rezultat moje detaljne analize i poređenja sumerskog jezika sa arjanskom porodi-com jezika, zabilježio sam da se sumerski pokazao radikalno arijevskim u svojim riječima, strukturi i pi-smu, te da je 'cijela porodica arjanskih jezika sa svojim pisanim slovima izvedena iz feničanskog je-zika i pisma i njegovog roditelja sumerskog, te da je oko pedeset posto najčešćih riječi koje se danas koriste u engleskom jeziku sumerskog porijekla sa istim oblikom riječi, zvukom i značenjem.“ [3]
Ko su Ari ili Arjani? Sumersko AR je SJAJ, SVJETLOST, GORENJE [4]:
“…od Trakije zemlje, ili Perke zvane i Arija, naroda Tračana ili Traksa.” [5]
Evo razloga zbog kojeg su Tračani nazvani Perke: sanskritsko PERU znači VATRA, SJAJ, SUNCE [6]. Tračani su nosili PERČINE, tračanskI PERKUN je kasnjij PERUN.
Evo zašto nazvani Arjanima:
“Ar, ili Ari, znači vatro-Sunce, na grčkom Ares, u Fenikiji i Judeji to je Ar, ‘vatra’ (Iar)….” [7]
"Al je naravno El ili AR ili RA, Sunce." [8]
Sumerski piktograf ⨝ je u formi labrisa i čita se AR i znači SVJETLOST, SJAJ, PROSVJETLENJE, ZNA-NJE [9]. Kimersko, tj. tračansko, sarmatsko, keltsko ili ilirsko AR je VIS; VATRENI, GOREĆI, PLAMTEĆI, SJAJNI, SLAVNI = CAR, GAR, SAR = SUNCE [10] = ER = AR, IR, OR, UR, WR [11]. Riječ AR je kod Srba na Kosovu sačuvana do naših dana i znači DOSTOJANSTVO, ČAST [12], dakle ima isto zna-čenje kao sumersko i sanskritsko AR, jer ČAST je SLAVA. Postpotopski Sumerci su arjanski Trčani ili moderno zvani Arijevci i svi njihovi idoli Sunca i so-larnih božanstava imaju isplaženi jezik od najstarijih praistorijskih kultura do 20. vijeka kod Srba.
Jovan I. Deretić je bio u pravu sa tvrdeći da su Su-merci bili Srbi, a šta tvrde sljedbenici biblijske ide-ologije, to vam je poznato.
.....................................
[1] Laurence Austine Waddell, A Sumer-Aryan Di-ctionary, Part I, Introductory ix; Luzak and Co., Lon-don, 1927.
[2] Ib. xv.
[3] Ib. x.
[4] Ib. pg. 16.
[5] Avgvsti Meinekii, Stephani Byzantii Ethnicorvm Quae Svpersvnt, Tomus Prior, Berolini, Impensis G. Reimeri, 1849, pg. 316.
[6] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dic tionary; Oxford, The Clarendon Press, 1960, p. 648.
[7] S. F. Dunlap, The Origin of Ancient Names of Countries, Cities, Individuals and Gods; Cambridge, Metcalf and Company, 1856, pg. 7.
[8] James George Roche Forlong, Rivers of Life, Vol. I; London: Bernard Quaritch, 1883, pg. 16.
[9] Daniel Smith, Cuneorum Clavis: The Primitive Alphabet and Language of the Ancient ones of the Earht; Edited by H. W. Hemsforth. London: Printed for the Editor At The Chiswick Press, 1875, p. 96.
[10] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome III; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, p. 74.
[11] Ib. Tome II, p. 546.
[12] Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga III; JAZU, Zagreb, 1973, str. 52.
No comments:
Post a Comment