KAKO SU FALSIFIKATORI IZBRISALI SRBE ARJANE IZ SUMERA.

"Titula 'Arian' je anglizirani oblik sanskrtske riječi Arya, 'plemeniti ili uzvišeni', termin koji se koristi u indijskoj književnosti, drevnoj i modernoj, isključivo u rasnom smislu za označavanje pravedne vladaju-će i civilizujuće rase, za razliku od tamnog, potči-njenog naroda starosjedilaca, a sama Indija je nazi-vana 'Zemljom ili Regijom Ariana'. Huxley ga tako-đe koristi u njegovom pravom rasnom smislu.Da li ga Huxley takođe koristi u svom pravilnom rasnom smislu u naslovu, označavajući svijetle, dugoglave ljude, koje u Evropi danas uglavnom predstavljaju Britanci i Nordijci ili Skandinavci, takozvani 'Nordijci' modernih antropologa?

Slično tome, u rasnom ili vladajućem smislu, na-ziv se koristi od strane Sumeraca, Akađana, Amorita i Heta u ranijem obliku Ar, Ara, Ari, Har ili Harri, što također znači 'uzvišen ili plemenit' (vidi Ar, Ara, itd., u Rječniku), i slično sa sličnim značenjem u Starom Egiptu (vidi Hari, Heri ~ pod Ar u Rječniku); a drevni grčki naziv Aeria ili Haric̄ za Egipat vjerovatno je označavao tu zemlju kao 'Zemlju Arijana ili Ariaca'. Medi, kako Herodot bilježi, ranije su se zvali Arii; dok je 'Ariani' ili 'Zemlja Ariana' bio je naziv Perzije i izvor modernog naziva Iran za tu zemlju. Naziv Harri koriste Mitani ili rani Medi u svojim zapisima iz oko 1400. godine prije nove ere. Darije Veliki sebe na svojoj grobnici naziva 'Ario porijeklom Ario'. To je naziv Her kod drevnih Gota u njihovim velikim epo-vima, Edama i izvor modernog naziva Herr ili 'gos-podar' Teutonaca i Skandinavaca, od irskog kelt-skog naziva Aira, 'poglavica' ili 'plemić' i od Ar u ari-stokratskom (vidi Ari 'Arian' u Rječniku)." [1]

"Naziv 'Sumeranin', koji asirolozi sada primjenjuju na ovaj najraniji civilizovani nesemitski narod Me-sopotamije, nikada nije pronađen da ga je koristio sam narod. Asirolozi su ga skovali od naziva 'Su-mer', koji su kasniji Babilonci i Asirci primjenjivali na Donju Mesopotamiju. Proizvoljnost ove upotrebe dokazuje činjenica da su asirolozi ranije ovu oz-naku pripisivali navodno dijametralno različitoj rasi koju sada nazivaju 'Akkadi' i koju takođe proizvoljno nazivaju 'zapadnim Semitima', ali koju su ranije na-zivali 'Sumerci' ili 'Sumerani'. Ali kasnije su proiz-voljno preokrenuli etikete, što je rezultiralo još ve-ćom zbrkom, jer je 'Akkad' sinonim za sumersko Arii (ili Arian), titula i za Amorejce koji su, doduše, ne-semitski; i ovi 'Akkadi' od Sargona naniže, kako sam pokazao, identični su s vodećim ranim arijanskim kraljevima na službenim listama kraljeva zabilježe-nim u indijskim epovima.

Međutim, budući da se ovo ime 'Sumerani' ili 'Sumer' koristilo nekoliko decenija kao titula za ove rane nese-mitske civilizovane ljude u Mesopotamiji, za koje se sada smatra da su Arijevci, i za njihov jezik, sada smo prisiljeni nastaviti ga koristiti kao takvog, uprkos svoj proizvoljnosti i obmanjujućim uticajima." [2]

"Zvanje 'Sumerani' za ovaj narod su na kraju us-vojili engleski asiriolozi nakon 1887. umjesto naziva 'Akkad', koji su kasnije prenijeli na "semitski" narod i njihov jezik.

Semitski naučnici su i dalje odbijali priznati či-njenice izjavama da Sumercii i njihova nesemitska rasa i jezik ne postoje i da su samo 'ludosti neko-licine neukih amatera' koje se zaista mogu zane-mariti!." [3]

Naziv AKKAD su dvije kimerske, tj. galske rijeci: AD + CAD (cita se KAD)

a) AD = SIN; RASA [4],

b) CAD = VIS, VRH; SUNCE [5].

Tako ime AKKAD ima značenje SIN SUNCA, RASA SUNCA, AKKADI si SINOVI SUNCA, RASA SUN-CA.

I šta mislite ko su bili drevni Arjani ili Arijevci? Bili su Tračani, tj. Srbi:

“…ἔστι δὲ ἡ Θρᾴκη χώρα, ᾓ Πέρκη ἐκαλεῖτο καὶ Άρία. τὸ ἐϑνικὸν Θρᾷξ καὶ Θρᾷκσσα.” [6]

Prevod: “…od Trakije zemlje, ili Perke zvane i Arija, naroda Tračana ili Traksa.”

“U drevna vremena Tračani su zvani Peske ili Aria, ....” [7]

Tračani su zvani ARIA narod i oni su ARJANI, jer AR je ime Sunca. Sanskritsko ĀR znači POHVALA, ČAST, SLAVA [8] i to isto znači i kod Srba Kosova [9]. AR je PRVI, POČETNI, IZVORNI, origo, prin-cipum [10].

Sumerski piktograf ⨝ je oblika labrisa, čita se AR i znači SVJETLOST, SJAJ, PROSVJETLENJE, ZNANJE [11]. To je kasnija vikinška runa DAGAZ i to znači DAN (DAG > DAGON).

Galsko, tj. tračansko, hetsko, sarmatsko, keltsko ili ilirsko AR je VIS; VATRENO, GOREĆE, PLAM-TEĆE, SJAJNO, SLAVNO; SUNCE [12]:

“Ar, ili Ari, znači vatro-Sunce, na grčkom Ar-es, u Fenikiji i Judeji to je Ar, ‘vatra’ (Iar)….” [13]

"Al je naravno El ili AR ili RA, Sunce." [14]

U sumerskom primarno značenje naziva AR je SUNCE, SVJETLOST, SJAJ, SLAVA, ali se meta-foričnom slikom smisao prenosi na sekundarna značenje kao, npr., na ZEMLJA i PLUG jer su BRAZDE kao ZRAKE, tj. TRAKE po kojima su TRA-ČANI dobili ime.

Sinonimi AKKADI, TRAČANI, KIMERI, SERDI, SARDI, SERBI, SARBI, SORBI, SURBI, SIRBI, ZIMRI, SIMERI, HETI, GETI, GOTI, RASI, RASENI, RAŠANI, KERUANI, KELTI, GALI, LABEATI ... AR-IA NAROD, ARJANI, BIJELI ROD, SINOVI SUNCA, RASA SLJEDBENIKA SUNCA I BOGA SUNCA, kasniji SLAVENI, jer sumersko AR znači SLAVA jer slava je SVJETLOST, SJAJ [15].

I tako su semitski naučnici, tj. jezuiti Cionisti i Iluminati unutar crkve i države drevne Arjane ili Arijevce, tkz. "Sumerce", tj. Akkade proglasili Se-mitima.

....................................

[1] Laurence Austine Waddell, A Sumer-Aryan Dictionary, Part I, Introductory; Luzak and Co., London, 192 , xiii.

[2] Ib. xv.

[3] Ib. xxiv-xxv.

[4] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pg. 7.

[5] Ib. pg. 243-244.

[6] Avgvsti Meinekii, Stephani Byzantii Ethnicorvm Quae Svpersvnt, Tomus Prior, Berolini, Impensis G. Reimeri, 1849, pg. 316.

[7] John Pym Yeatman, The Shemetic Origin of the Nations of Western Europe, London: Burns and Oates, 1879, pg. 212.

[8] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Di ctionary; Oxford, The Clarendon Press, 1960, p. 149.

[0] Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga III; JAZU, Zagreb, 1973, str. 52.

[10] Đura Daničić, Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Dio I, Jugoslavenska akademija znanosti i umje tnosti; Zagreb, 1880-1882, str. 98.

[11] Daniel Smith, Cuneorum Clavis: The Primitive Alphabet and Language of the Ancient ones of the Earht; Edited by H. W. Hemsforth. London: Printed for the Editor At The Chiswick Press, 1875, pg. 96.

[12] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pg. 74.

[13] S. F. Dunlap, The Origin of Ancient Names of Countries, Cities, Individuals and Gods; Cambridge, Metcalf and Company, 1856, pg. 7.

[14] James George Roche Forlong, Rivers of Life, Vol. I; London: Bernard Quaritch, 1883, pg. 16.

[15] C. J. Gadd, A Sumerian Reading-Book, Oxford, The Clarendon Press, 1924, pg. 178.