"SRBSKI KALENDAR"

      

Razvojni put kalendara Konstantinopoljske ere kojeg svetosavski masoni Srbima lažno predstavljaju srpskim kalendarom (nastavak ispod).

Ruska crkva taj kalendar uvodi u crkvenu upotrebu tek 1634. godine.

Od stvaranja Adama do hrišćanske ere vremenski poredani biblijski događaji Septuaginte (Zaharije Orfelin, Večiti kalendar, Beč, 1783, str. 288-289).

     Septuaginta, poznata i pod imenom "Prevod sedamdesetorice", verzija je hebrejskog Starog  zavjeta,  koja je radi potreba aleksandrijske biblioteka prevedena na grčki sredinom 3. vijeka stare ere. Po njoj je crkva vijekovima pokušavala da sklopi hronologiju biblijskih događaja i nakon nekoliko prethodno različitih hronologija 691. godine na Trulskom vaseljenskom saboru ozvaničen je crkveni kalendar Konstantinopoljske ere sa 5508 godina od početka stvaranja svijeta do hrišćanske ere. Dakle se ne radi ni o kakvom originalnom srbskom kalendaru, to je njihova laž.

       Najstariji istorijski zvanični izvor pominjanja ovog kalendara je Treći kanon Šestog vaseljenskog sabora (Trulskog) održanog 691. godine:

Faksimil iz knjige Nikodima Milaša, Crkvena Pravila, Pravila svetog peto– šestog Vaseljenskog sabora - Trulski sabor, Pravilo 3, Novi Sad, 1895, str. 442-443.

           "Pošto je blagočestivi i hristoljubivi car naš oslovio ovaj sveti i vaseljenski sabor u pogledu toga, da oni koji su ubrojeni u kliru i drugima božanstvene darove dijele, budu čisti i neporočni služitelji i dostojni mislene žrtve velikoga Boga, Koji je žrtva i Arhijerej, i da budu čisti od skvrne, koja je uz nekih od njih prionula od nezakonitih brakova; obzirom na to, što su podvlasni presvetoj crkvi rimskoj predlagali, da se ima obdržavati sva strogost pravila, a podvlasni prijestolu ovog Bogom čuvanog i carskoga grada praviločovjekoljublja i snishođenja,- otačaski i bogoljubno složivši i jedno i drugo, da ne bi ostavili ni krotost slabom, ni strogost oštrom, navlastito pak, kad je zbog neznanjaprekršaj zahvatio dosta veliko mnoštvo ljudi, zajednički ustanovljujemo za one, koji su se dva puta ženili bili, pak su pod teretom grijeha sve do petnaestog dana prošloga mjeseca januara, minulog četvrtog indikta, ŠEST HILJADA STO DEVEDESET DEVETE GODINE ostali, i neće da od istoga k sebi dođu, da imaju kanoničkome svrgnuću..." (1)

Još stariji zapis zabilježen je 836. godine u crkvenom dokumentu nazvanom "Pismo trojice patrijarha caru Teofilu":

        “Datiranje je dostavljeno za sinod: ‘u mjesecu aprilu, 14. indikta, godine 6344’ (μμνὶ Άπριλλίῳ ỉνδικτιῶνος ẟˈ, ἔτους ,ςτμδˈ), što odgovara aprilu 836." (2)

        Ne postoji nikakav Savin srpski crkveni kodeks iz 1119. godine jer je Sava rođen tek 1174. godine. Dakle je to očita javna sprdnja sa neupućenim narodom.

        Laž  je i to da je kod Srba Sv. Sava prvi počeo da koristi taj kalendar, Sava je taj kalendar proglasio dravnim kalendarom Raške. Najstarije datiranje ovim kalendarom je zapis župana Stroje  iz godine 1114. godine, skoro 100 godina prije Save:

Zapis župana Stroje (Franz Miklosich, Monumenta Serbica Spectantia Historiam Serbiae, Bosnae, Ragusii; Viennae, Apud Guilelmum Braumüller, 1858, I (str.1.)

ЖУПАN СТРОЕ ВЕСТОЛМИЮ. ЖУПАNИЦА ЕГО СИМА.
В ЛѢТО. ҂АРДІ.
СІО ПЕТРАХИЛЬ ДА БУДЕТЬ МОNАСТИРУ У СТЬNЕЩИ. (3)

       Na jednom srednjevijekovnom stećku u Radimlji kod kod Stoca (slika ispod) zapisana je  6666. godina (1158. god.). Dakle je i to prije Svetog Save.  Da li su srpski svetosavski lažovi od nekoga ucjenom natjerani da lažu, da li su od nekoga masno plaćeni da lažu, ne znam, ali oni i dalje lažu pa lažu, a novinari za pare sve njihove laži šire u narod. 

Milan T. Stevančević i Slobodan M. Filipović, dva vodeća lažova o "srbskom kalendaru".

W. H. De Puy, The Methodist Centennial Year-Book for 1884, New York: Phillips & Hunt; Cincinnati: Walden & Stove, 1884, pg. 23.

Prvi koji je oko 2000. godine pustio naučnu patku o "srbskom kalendaru", tj. prvi koji je slagao, je Dragomir Antonić, a  pačiće su počeli da legu i prodaju You-Tuberima Milan T. Stevančević i Slobodan M. Filipović,  kao neki njihovi epigoni kojima je laganje duševna strast.

…………………………

        (1) Nikodim Milaš, Crkvena Pravila, Pravila svetog peto– šestog Vaseljenskog sabora - Trulski sabor, Pravilo 3, Novi Sad, 1895, str. 442-443.
      (2) Juan Signes Codoñer, The Emperor Theophilos and the East, 829–842, Routledge Taylor and Francis Group, London and New York, 2016, p. 367.
      (3) Franz Miklosich, Monumenta Serbica Spectantia Historiam Serbiae, Bosnae, Ragusii; Viennae, Apud Guilelmum Braumüller, 1858, I (str.1.)

• W. H. De Puy, The Methodist Centennial Year-Book for 1884, New York: Phillips & Hunt; Cincinnati: Walden & Stove, 1884, pg. 23.
• Juan Signes Codoñer, The Emperor Theophilos and the East, 829–842, Routledge Taylor and Francis Group, London and New York, 2016, p. 367.
• The American Quarterly Register, by B. B. Edwards, Volume V, Boston, Perkins & Marvin, 1833, p. 198.
The Encyclopaedia Britannica, Or Dictionary of Arts, Sciences, and General Literature, Volume 6, Issue 2, Cambridge, 1842, 658-659.
• Orfelin, Večiti kalendar, Beč, 1783, str. 288-289.