JARI, JARI, JARILO

 

S naših brda iz planine
Truba trubi u nizine
I radosne širi glase
Jarni Juraj da nas spase.
Naš Jarilo sin Svaroga,
Nebeskoga našeg Boga.

Nas je Sunce ozarilo,

Došao nam naš Jarilo,

Naš Jarilo Juraj Sveti

Na bijelome konju leti

Jari, jari, Jarilo,

I tamu razdanilo!

Glava mu je sunčana

Kosa zraka lučana,

I blagodat zemljom sije,

Sjajnim licem zemlju grije.

Jari, jari, Jarilo,

Naš voljeni Božilo!

Na prsi mu sija svast,

Na ramenu Božja vlast.

Tamu goni, zimu tjera

Jarilo je naša vjera.

Jari, jari, Jarilo,

Ti naš Sveti Božilo!

Jarni Juraj Gerovit

Dušmanima silovit,

Koplje mu je sunčev zrak,

Njim probada sile mrak.

Jari, jari, Jarilo

Dane nam ozarilo!

Na bijelome konju jaše,

Mač plameni o pas paše,

Sva mu zemlja pesmu pjeva,

Iz kopita vatra sijeva.

Jari, jari, Jarilo,

Naš radosni Božilo!

Opet zemlji Sunce sinu,

Prespavalo cijelu zimu,

Toplinom je grli svojom

Ogrnulo zelen-bojom.

Jari, jari, Jarilo,

Naš zeleni Božilo!

Sunce sve nas ozarilo,

Došao nam naš Jarilo,

Cvetaj cvijeće, rasti žito,

Nek sve živo bude sito.

Jari, jari, Jarilo,

Svo nam žito rodilo!

Ptice poju, lahor piri,

Cvijeće miris poljem širi,

Radilice pčele zuje,

I čobanska frula čuje.

Jari, jari, Jarilo,

Sve nam pjesmom danilo!

I djevojke beru cveće,

Pletu vijence svoje sreće,

I u kosu cvijeće meću,

Da im cvijeće dadne sreću.

Jari, jari, Jarilo,

Srce nam razgalilo!

Sunce sve nas ozarilo,

Došao nam naš Jarilo,

Naš Jarilo Juraj Sveti

Na bijelome konju leti.

Jari, jari, Jarilo,

Sunce nas ozarilo!

Naš Jarilo Juraj Sveti

Na ognjenom konju leti!

                                      (P. N. Viduša)