SVETI SAVA I SRPSKI PERČIN

 

     Velško PERC (čitaj: PERK) je englesko PERCH: PRUTKA [1]. Svaka ZRAKA Sunca je PRUTKA, PERČIN.

Tračansko PERKONEI (Περκωνεη) [2] sadrži dvije riječi: 1. PER, 2. KANEI

     1. Egipatsko PER znači VID, VIĐENJE [3], egipatsko PERKH znači ODVOJITI, RAZDIJELITI [4]. Egipatsko PERǺ znači HEROJ [5], a PERU znači BOGOVI SVETILIŠTA [6]. Velško PERIF, jed. m. rod (PAR) je DAVALAC POSTOJANJA, KOJI NUDI I KOMANDUJE, TVORAC. [7]

     2. KANEI je opisni pridjev od KAN i potiče od sumerskog GAN, KAN što znači DRŽAČ, GOSPODAR [8], bog Zemlje, BAHUS. Značenje DRŽAČ imalo je i starokeltsko CANN [9], u turskom KAN (KRALJ).

Tako PERKAN znači PERNI KRALJ, PERNI DRŽAČ, PERNI GOSPODAR i to je BLJEŠTEĆE SUNCE LJETA, a PERČIN je NALIK NA PERKANA, tj. na PERUNA.

     Sinonim nazivu PERČIN je ČUPERAK sto je izvedeno od KUPA što je na velškom VISINA ili PIRAMIDA kao PLANINA SUNCA.

Sa perčinom kovač Svarog (kameni reljef, stara crkva u Goroviču kod Topole).

      U državi Nemanjića Sveti Sava je Srbima  zabranio sve prehrišćanske običaje, pa i pletenje kose u perčine, ali Savina ortodoksna teologija nikad se nije potpuno nakalemila na duh srbskog starovjeračkog stabla:

     "MATIJA U GLAVI DEVETOJ, U 300. STIHU, ZABRANJUJE VJERNIMA DA UKRAŠAVAJU SEBE, ILI VLASI BRADE DA STRIGU ILI BRIJU, ILI DA PLETU VLASI GLAVE SVOJE. NEPOVINUJUĆE ODLUČITI ZAPOVIJEDA SE." [10]

     Pred svoju masonsku inicijaciju Karađorđe je morao odsjeći svoj perčin kao simbol Sunca i Boga Sunca, a nakon toga je zaprijetio smrću svakom Srbinu koji ne odsiječe perčin.

Kupa na glavi personificiranog Sunca je simbol  zrake, tj. perčina.

Kod Srba su i nadgrobnici imali simbole perčina.

...........................

     [1] William Owen Pughe, A Dictionary of the Welsh Language, The Second Edition, Vol. II, Denbigh: Printed and published by Thomas Gee, 1832, p. 414.
     [2] Sakellariou Antonios, The Cult of Thracian Hero. A Religious Syncretism Study with Deities and Heroes in the Western Black Sea Region, Thessaloniki 2015, p. 67.
     [3] E. A. Wallis Budge, An Egyptian Hieroglyphic Dictionary, Vol. I, London: John Murray, 1920, p. 243. [4] Ib.
     [5] Ib.
     [6] Ib.
     [7] William Owen Pughe, Ib., p. 417.
     [8] Laurence Austine Waddell, Egyptian Civilization: its Sumerian Origin and Real Chronology, London, Luzak & Co., 1930, Plate XIX.
     [9] Robert Archibald Armstrong, Gaelic Dictionary in Two parts, London, Printed for James Duncan, 1825, p. 97.
     [10] Sveti Sava, Krmčija - Zakonopravilo (Nomokanon)