KO JE VEDSKI SṚBINDA

     U komentarima ispod jednog videa na YouTube dobih od nekoga pod nadimkom Gotfrid Rozenkrojc ovakav "naučni dokaz" o porijeklu Srba: 

     "Viduša, Ali postoji Srbinda u Rig Vedi. Praotac i osnivač Srba po Valteru Vustu. Srbinda je bio ratnik i osvajač. Imao je svoj ratnički klan-Srbe." 

Lakovjerni Srbine, ovu etimološko-genealošku nebulozu prva je lansirala Olga Luko-vić Pjanović u Trećem tomu njene knjige "Srbi...narod najstariji" pozivajući se na austrijskog sanskri-tologa četrdesetih godina 20. vijeka pod imenom Valter Vist (Walter Wüst):

     "U Vedama, po Wüst-ovoj interpretaciji, Srbinda je vlastito ime s određenim zna-čenjem, što ćemo videti malo kasnije, a koje je potpuno u skladu sa smislom i današnjeg izraza Srbenda u Srba, jer Srbenda je uvek najbolji, najugledniji, najjunačkiji, najveći pošto-valac tradicije, ukratko: čovek Srbin, koji se navodi kao primer i služi kao primer." (1)   

     I Pjanovićeva pravi grešku na samom početku: on nije Srbinda, nego Sṛbinda, a razliku između sanskritskog R i sanskritskog Ṛ objasnićemo malo kasnije. 

     Ko je vedski Sṛbinda ? SṚBINDA je vedski demon, đavo kojeg je ubio vedski bog Indra. Naravno da se radi o energijama, o metaforama i personifikacijama, a ne o stvarnim likovima. Indra bog, car sloja atmosphere oblaka kao i slovenski Perun, bog kiše, gromovnik koji vajrom sijeva, grmi i gromovima strijelja po demonima među kojima je i Srbinda:

“KAṆVAS, kaži nam pjesmom djela Indre, Plahovitog
Kovanog u Sominoj divljoj strasti.
Bog jaki, ubio je Anarṣanija, Sṛbindu, Piprua i zloduha
Ahîṣuva i oslobodio poplavu.” (2)

Poplava je za Indiju životna monsunska poplava. Ali, Olga L. Pjanović izvrće ezoterijski alegorijski religijski vedski smisao u egzoterijski smisao tvrdnjom da bi to moglo biti da se tu ne radi o nekakvom maglovitom mitskom biću, nego o imenu nekog vojskovođe, "s kojim su, po Wüst-u, došli u sukob Indusi i bog Indra". (3)

Stanimo malo! Zar bog Indra ne pripada panteonu vedskih bogova, a Vede su arjanske i u Indiju su ih donijeli Arjani. Kako, dakle,  vjera u Indru može postojati kod indijskih prearjanskih dravidskih naroda? Dalje: Wüst ne tvrdi, nego samo pretpostavlja "da bi to moglo biti", a velika je razlika između pretpostavke i tvrdnje. 

     Sama etimologija imena Sṛbinda pokazuje da to ime nije istog postanja kao ime Srb, od kojeg je izvedeno Srbenda. Evo kako Pjanovićeva oslanjajući se na Wüst-a pokušava da to izjednači:

     "Napomenuvši da se skup Sṛ- javlja u oblicima:

Sṛjaja, Sṛnjaja, Sṛmara, dok se slog Sṛb-, απαξ λεγομενον, javlja jednom u Sṛbinda i naglasivši da je sve obrađene primere imena uzeo isključivo iz Veda, naš autor smatra da je skup S-R-B, nađen takođe u Vedama, iranskog porekla, kao i nazivi Dṛbikda, Bṛbu, Bṛsaya, Sṛnaja, za koje A. Hillebrandt smatra da potiču sa "Iranske Visoravni", ili iz susednih oblasti (Nachbargebiete)." (4)

I gle kakvim se mađioničarskim trikom služi Pjanovićeva: ona SṚB u vedskom SṚBINDA izjednačava sa SRB u srpskom SRBENDA. Tu ona potpuno preskače jezičku činjenicu da glas Ṛ nije isti glasu R, jer Ṛ je dupli glas sa dva R u izgovoru, dok je R samo jedan glas u izgovoru. Za oznaku tog duplog R (RR) je slovo sa tačkom ispod: Ṛ. U nedostatku takvog štamparskog slova pišu se dva RR, pa se SṚBINDA piše SRRBINDA. Glas Ṛ u sanskritskom SṚBINDA isti je glasu Ṛ u srpskom ZVRK, samo što u srpskom pismu ne postoji slovni znak Ṛ, te se ne piše ZVṚK, nego samo ZVRK.

     U srpskom SRB i SRBENDA je samo jedno R i srpsko SRB, SRBENDA postoje tek od srednjeg vijeka, a postali su ispadanjem glasa E iz onda punoznačne tvoridbene osnove SER u imenima SERB, SERBI, SERBIA. Osnova SER imenu SERB (kraće SRB, SRBIN) daje značenje PLAMTEĆI, SJAJNI, isto kao što u nazivu SRMA znači SJAJ, jer je SRMA najčistije, najbjelje i najsjajnije SREBRO. 

    Zaključak za svoju pogrešnu tvrdnju da vedsko SṚBINDA ima isto značenje kao i srpsko SRBENDA Pjanovićeva nalazi u Wüst-ovoj sljedećoj prepostavci, a ne tvrdnji:

      "Srbinda bi, dakle značilo isto što i gospodar, princ, prvi od Srba, sa razvojem značenja koje je iz vedskog i postvedskog vremena bilo uobičajeno, pa prema tome i same Srbe." (5)

Iza toga Pjanovićeva nastavlja:

     "Prema tome, zaključuje naš autor: Srbinda bi na osnovu rečenog značilo:

     'Herr, Fürst, Erster', 

Gospodar, princ, prvi u Srba, pa prema tome i prema razvitku značenja, čestog u vedsko i postvedsko vreme, i samih Srba, tj. srpskog naroda." (6)

Kao prvo: Wüst nigdje ne piše Srbinda, nego uvijek Sṛbinda, a razliku između R i Ṛ već smo rekli i to ni jedan ozbiljni lingvista ne može i ne smije zanemariti. Kao drugo: Wüst ne kaže da Sṛbinda znači Srb, nego uvijek piše Sṛb, Sṛb's, a Srb i Sṛb ili Srrb ni oblikom ni značenjem ne mogu biti i nisu iste riječi. I kao treće:  Wüst na kaže da SṚBINDA znači gospodar, princ, prvi od Srba, nego pretpostavlja kao mogućnost i to iskazuje potencijalom bi značilo. Ta Wüst-ova pretpostavka je netačna, jer vedsko SṚBINDA ne znači gospodar, ni princ, niti znači prvi od Srba, niti ima veze sa imenom SRB i evo jasnih lingvističkih dokaza zašto to ne znači: ime SṚBINDA (Sṛbindu) je  složenica od dvije sanskritske riječi: SṚ + BIND:

1. SṚ = TEĆI; PRASKATI, EKSPLODIRATI (7)

2. BIND = RAZBIJANJE, RASTURANJE (8)

SṚBINDA je personificirana atmosferska sila koja razbija i rastura oblake pa ne može kiša da pada, nema monsuna, nema poplave, nema ljetine. Snaga INDRE je ta koja UBIJA snagu zlog SṚBINDE koji razbija oblake i zaista se ne radi o imenu nekog vojskovođe. 

     Dakle Wüst-ova pretpostavka da bi sanskritsko Sṛbinda moglo da znači gospodar, princ, prvi od Srba nije tačna, a samim tim i tvrdnja Olge Luković-Pjanović da je sanskrit- sko  Sṛbinda isto što i srpsko Srbenda je pristrasna, pogrešna i naučno netačna tvrd-nja:  Sṛbinda je jedan od demona vedske religije i on je razbijač oblaka, a ne čovjek vojsko-vođa.

    Sanskritsko SṚBINDA ima indirektne veze sa imenom SERB i SERBI, ali ne onako kako se to Srbima tumači, tj. SṚBINDA nije i ne može biti predak Srba, jer je etimološki i semantički mlađi oblik od izvornog srpskog imena SERB i SERBI, SURBI, SORBI, itd. Od osnove SER gubljenjem glasa E postalo je i sanskritsko SṚ u SṚBINDA i SRB i SRBIN. Sanskritsko SṚ znači TEĆI; PRASKATI, EKSPLODIRATI, a to znači i SER u SERB i SERBI: SJAJ, SVJETLOST, SUNCE (sunce). Svjetlost Sunca rasipa se od Sunca praskom, eksplozijama i teče ka Zemlji, dakle sanskritsko SṚBINDA je vrsta svjetlosti koja razbija oblake te nema kiše, a SERB i SERBI znači samo SJAJNI, SVJETLOSNI.

………………………

      (1) Olga Luković Pjanović, Srbi...narod najstariji, Tom III; Izdavačko prometna agencija "Miroslav",  Zemun, 1994, str. 51.
      (2) Ralph T. H. Griffith, Hymns Of The Rigveda Vol. II, Book VIII, Himn 32; Banaees, Published by E. J. Lazarus and Co., 1897, pg. 169.
      (3) Olga Luković Pjanović, Ibid. str. 53.
      (4) Ibid. str. 53-54.
      (5) Ibid. str. 54.
     (6) Ibid. 
      (7) Ibid. pg. 731.

      (8) Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dictionary, Oxford, The Clarendon Press, 1960, pg. 1244.

TROJČINDAN NA VIDUŠI

Žuta zona je srednjovijekovna Bosna Kulina bana. U centru je župa Vidgosa, najrodnija župa Bosne ispod ostataka srpskog grada Desnika, kojeg u 10. vijeku pominje K. Porfirogenit.  

Viduša i okolna sela.

Viduški dani djetinjstva, Trojčindan, Duhovski utorak, zbor na viduškom greblju 1958. godine. Ja sam ovaj mali desno što se podbočio kao likovi na stećcima. Tu su moj brat Panto i od mene tri godine mlađa moja sestra Stana. Iza mene je moja mater Jelka, do nje rodica Mara Nikolić (udato Pantić), u mladinskoj spremi  tetka Vidosava Nikolić (udato Posavljak), do nje rodica Jovanka Nikolić i neka meni nepoznata osoba. Tog dana tri kola momaka i djevojaka igrala su na zboru, a od 1993. na Viduši nema ni jednog Srbina, niti i jedne uspravne srpske kuće.

Viduški dani djetinjstva, Trojčindan, Duhovski utorak, zbor na viduškom greblju. Datumi su varirali zavisno od dana Vaskrsa, ali je uvijek bio utorak.

Nekoliko dana pred zbor žene su uređivale kuću, pripremale pite i još koješta, jer dolazila je rodbina iz okolnih daljnih i bližih sela, dolazili kumovi, prijatelji.

Pred ovaj dan nas djecu obuzimala je neka uzbudljiva trema. Matere nas malo urede i uglancaju jer i mi tog dana "idemo među svijet", ali nas redovne dnevne obaveze ni tad nisu mogle zaobići i prvo što smo morali je rano zorom poraniti i napasti stoku, pa tek oko deset sati kad ugrije da je zatvorimo, a onda je slijedila priprema za zbor.

Tog dana nije nam bilo ni do jagoda, ni trešanja ni ašlama, već kad ćemo do slastičara Ćamila sa fesom na glavi, do njegovih cigli i himbera, do crvenih išaranih srcastih kolača sa malim bljeskajućim ogledalcima u sredini. I kad tu potrošimo nekoliko banki ili stoju (tako smo zvali pare), onda su điđari bili na redu.

Sjećam onih svijetlim bojama ukrašenih orozova sa trubama u repu, pa naočala sa plavim ili zelenim "staklima", pišća, plavih plastičnih, zelenih ili crvenih satića "na navijanje: sjajnih ogleda sa ili bez oslanjača sa slikama lijepih nasmijanih žena i naočitih sa gustom kosom začešljanih muškaraca, pa lančića, prstenova...

I dok mi djeca dođemo na zbor, pop je sa nekoliko starih ljudi i baba u malenoj kapelici već obavio molitvu, prelio poneki greb, strpao koju crkavicu u džep i otišao kod Pere Posavljaka na kafu, rakiju ručak.

Vidi se još poneko da kadi grob, a stare žene uz grobove svojih najmilijih razastrle bošće sa svojim tevsijama i pitama za sve koji su na zboru gladni, za poznate i nepoznate, prvenstveno za cure i momke iz okolnih sela koji u selu nemaju rodbine ili neprekidno igrajući u kolu istroše snagu.

Velik je nekad bio viduški zbor na Trojčindan. Po tri kola kršnih momaka i lijepih cura, mladica i mladih igralo je na viduškom zboru, a svirali su harmonikaši, svirali svirači sa ćemanima i gitarama. Vrije narod! Neki šetaju širokim kolskim putem iznad svježeg i bistrožuborećeg potoka prema kućama Poletana, neki pridolaze kamenim putem od Markovića, neki se mimoilaze putem prema Lazićima i Gejacima. Sve se ušarenilo, sve veselo, sve pjeva dušom i grlom.

Znalo se desiti da se rakijom zaneseni momci pošaketaju i uglavnom su to uvijek bile iste delije koji su volili tuču i kroz tuču željeli da se o njima i njihovom "junaštvu" po selima priča i pripovijeda.

Ali, sve bude i prođe i Viduše ni Vidušana više nema: sve se iskvarilo i zemlja je protjerala svoje stanovnike!

CRKVA NE DRŽI DO JEVANĐELJA

     Kao i oko našeg Sunca tako i oko mnogih Sunaca u kosmosu kruže planete, a na nekima tih od planeta, kao i na Zemlji, moguće je da postoji život u raznim vidovima, pa i sa inteligentnim kreativnim bićima kao što su na Zemlji ljudi. Ovakva tvrdnja sudu Inkvizicije osudila je Đordana Bruna na lomaču i živ privezan za stup lomače u Rimu zapaljen je izgorio 17. februara 1600. godine. A sam Isus je kazao:

     “Mnogi su stanovi u kući oca mojega.” (Jovan,14,2) 

Planeta Zemlja je samo jedan ot tih stanova u kući (kosmosu) Boga Oca.

KRALJEVSKI LUK

Kraljevski luk  (verzija sa 2 x 6 mjeseci godine i Suncem dugodnevnice).

Kraljevsku luk preslikan na izgled masonske lože spekulativnih masona.

Isus je Ključni kamen, tj. Sunce dugodnevnice.

Kraljevsku luk preslikan na izgled masonske lože crkvenih operativnih masona.

Kraljevski luk na hramu SPC (bočni ulaz u crkvu u Sremskoj Kamenici).

Kraljevski luk sa znakovima zodijaka u vremenu proljeća i ljeta (Ključni kamen je dan ljetnog solsticija, dugodnevnica).

Kraljevski luk  (verzija sa 2 x 3 mjeseci proljeća i ljeta i Suncem).

Ključni kamen (Key-Stone) Kraljevskog luka.

     Kraljevski luk je masonski simbol neba i vremena godine sa ključnim smislom na centralnu tačku kad je Sunce u najvišoj tački na zenitu na dan ljetnog solsticija. To je pozicija tkz. Ključnog kamena.

Srodna tema: https://stecciibogumili.blogspot.com/2021/04/znakovi-masonske-loze.html

SPC ČINI KULTUROCID I SUČESTVUJE U SRBOCIDU

 

Godinama dokazujem i pokazujem primjere u kojima SPC čini kulturocid nad srpskom kulturnom baštinom i da saučestvuje u Srbocidu, ali kako ovcama dokazati da ih gazda ne  hrani iz ljubavi, nego radi mesare...

Ista tema, drugo mjesto: https://stecciibogumili.blogspot.com/search?q=kod+crkve+brvnare

Izvor fotografija:

https://www.bugojno-danas.info/sokantne-fotografije-iz-donjeg-vakufa-desava-se-kulturocid-niko-ne-reaguje/?fbclid=IwAR3P47kW8akGVzVb-46ARVl9g_Xs5MZaZ1alwMyqEnlDuSKVRaJWRwOgKwM

BROJ 13

     Judaizam je osnovalo 13 povratnika iz Vavilona 459. god. st. ere (prvi među njima zvao se Ezra), crkvu su osnovali judejskih 13 apostola: Hebrejsko JHVH ima brojnu vrijednost 26 = 2 x 13.

     “Sva sujevjerja narodnih skaski protiv broja 13 ne počivaju u njegovoj ‘nesreći’, već zato što je to bio ključ religijskih tajni koje sveštenici nisu željeli da puste u narod; dakle, ako bi čovjek počeo trčati, svaki put kad bi ugledao ovaj broj odbio bi razmišljati o njemu iz straha da ne slomi nogu, te su svete tajne ostajale sigurne.” (1)

     “Sva imena hebrejskog boga utemeljena na Zabranjenom Imenu bila su numerički umnožavana od 13. Ljudi su učeni da je ovo ‘nesretan’ broj kako bi bili odvraćeni da ga istražuju." (2)

.....................................
(1) Frank C. Higgins, The Beginning Of Masonry; New York, 1916, pg. 25.
(2) Ibid. pg. 102.

PREVARA JE SVRHA STVARANJE CRKVE

       Piramidalni vrh vavilonske judeo-masonerije stvara svoje ideološko-političke planove na kratkoročne i dugoročne periode: na godišnje, na određene decenije kao vremenske periode, na vijekove i hiljade godina unaprijed i sve ih preko svojih njima na svoju krv zakletih članova provode u stvarnost postepeno i u planirano vrijeme.  

     Jedan od njihovih planova je i stvaranje crkve kako bi magijom laži odvojili ljude i narode od Boga Istine i Pravde, od Boga Života i svjetlosti Sunca, odvojili od svjetlosti Boga Razuma i porobili čovjekov um ropskim slugeranjskim mrakom njihove lažima osmišljene vjere, kojom oni u čovjeku, narodu i narodima umrtvljuju prirodni instikt borbe za istinu Boga Istine, umrtvljuju borbu za pravdu Boga Pravde; umrtvljuju borbu za svetu zlatnu Slobodu, umrtvljuju borbu protiv od njih nametane neprirodne nasilne smrti.

     Tako izmišljaju zla vjerska pravila svoje zle vjere, vjerska pravila kojima čovjeku, narodu i narodima nameću svoju opaku i đavolju nauku:

     "Svaka duša da se pokorava vlastima koje vladaju; jer nema vlasti da nije od Boga, a što su vlasti, od Boga su postavljene. Tako koji se protive vlasti protive se naredbi Božijoj; a koji se protive primiće greh na sebe." (Rimljanima, 1,2)

     "Robovi! Slušajte gospodare svoje po tijelu, sa strahom i drhtanjem, u prostoti srca svojega, kao Hrista, ne samo pred očima radeći kao ljudima da ugađate, nego kao sluge Hristove, tvoreći volju Božiju od srca. Drage voljne služite, kao Gospodu a ne kao ljudima." (Efežanima,6,6-7)

     "Trpljenjem svojijem spasavajte duše svoje." (Luka,21,19)

     "Molim dakle prije svega da se čine iskanja, molitve, moljenja, zahvaljivanja za sve ljude, za careve i za sve koji su na vlasti, da tihi i mirni život poživimo u svakoj pobožnosti i poštenju." (Timotiju,1,1-3)

    I tako demonska demagodija dotadašnjeg vatrenog ratnika neprimijetnim specijalnim ratom bez borbe prsa u prsa pretvara u svog pokornog roba i tako razumnog čovjeka pretvara u nerazumnu stoku, a narod i narode pretvara u svoje poslušno bez razuma stado. Da, hrišcani, to vam je crkveno hrišćanstvo!

     Danas je ova masonska judeo-hrišćanska demagogija uzele posedni razmah, jer je ovo vrijeme njihove svjetske đavolje vlasti, te svom bez rezuma stadu govore ovako:

     "Bogu ćemo se moliti da podari snagu onima koji su ostali na Kosovu i Metohiji da istraju u ostanku i da u miru grade svoj život. Molićemo se, isto tako, da rušioci prestanu da ruše, palioci da prestanu da pale, pljačkaši da prestanu da pljačkaju, jer se mi u tim hramovima molimo i za njih i za njihove bliženje, za njihovu decu." (Porfirije, patrijarh srpski, 17. mart 2021. u Pećkoj patrijaršiji).

     Borba za Kosovo molitvom za rušioce da prestanu da ruše, za palioce da prestanu da pale, za pljačkaše da prestanu da pljačkaju i za njih i za njihove bliženje, za njihovu djecu!? Alooo, ludi srpski narode, imaš li ti trunke mozga da razumiješ đavoljeg Patrijarha? 

     "Narode dragi, ja sam se vakcinisao da bih vam služio! Vakcinišite se i vi, da biste pre svega sačuvali svoj život. Dođite u hram da zajedno proslavimo vaskrs našega životodavca Gospoda Isusa Hrista. Ja sam se vakcinisao, vakcinišite se i vi!" (Stefan Šarić, episkop SPC, video-snimak, YouTube,19. mart 2021.)

     U ovom pozivu judeo-hrišćanskog masona na vakcinaciju samo totalno lud čovjek neće spoznati svoju smrtnu zamku i poziv na samoubistvo.

     I na kraju kao krunu judeo-hrišćanskog specijalnog rata protiv covjeka, covjekovog razuma i covjekovog postojanja evo izjave ruskog generala Leonida Ivašova, predsednik ruske Akademije geopolitičkih problema:

   "Uvaženi sugrađani! Stiče se utisak da mnogi od vas nisu svesni smrtne opasnosti koja svima nama preti. Svet je sada zaista na ivici ponora. Ovo nije preterivanje, niti metafora. Ovo je stvarnost! Ali, sudeći po vrlo maloj aktivnosti na društvenim mrežama, ljudi ovo ili ne shvataju ozbiljno, ili misle da će se neko drugi boriti za njih i ratovati, ili oni uopšte ne znaju ništa.

     Želeo bih da vam razjasnim jednu vrlo važnu stvar – U TOKU JE RAT DO UNIŠTENjA. UNIŠTENjA SVIH NAS! A činjenica da ne eksplodiraju bombe i granate, ne fijuču meci i ne ruše kuće, ne znači da je danas mirno vreme i da smo mi bezbedni.

     Oružje neprijatelja su vakcinacija, čipizacija i veštačka inteligencija, 5G – zračenje, urušavanje obrazovanja i lišavanje svih nas ljudskih prava i sloboda. Naše oružje su mozak, pravna pismenost, društvene mreže, informacije, građanski aktivizam, vera, molitva i pobednička svetlosna snaga ljubavi. Ako mislite da to nije dovoljno, grešite. Ovo je više nego dovoljno za pobedu!" (Branko Vlahović, dopisnik iz Moskve, Svetu preti rat gori od nuklearnog: General-pukovnik Leonid Ivašov upozorava na pakleni scenario, Novosti, 12. 02. 2021. u 14:31)

General jedne najveće ratne sile na svijetu poziva narod u borbu protiv neprijatelja ruskog naroda i čovječanstva, ali ne u borbu klasičnim oružjem, nego molitvom!? Ti, stoko bez razuma iz "stada Hristovog", ti budi mirna, stoko, ne otimaj se, ne buni se, već se "molitvom bori" protiv mene dok ja zavrišm svoj davno isplanirani posao da tebe i sve tvoje ukinem s lica zemlje.

SUNCE JAS I ЯЗЫЧЕСTBO

 

     “...Grčki Yas, Sunce, kao Orb života”. (1)

     Bretonsko i armorićansko YAS znači JEST, a piše se i IA (2). Korijen u YAS je AS, što je u staroslovenskom AZ, u bugarskom i makednoskom JAS, u srpskom JA, sa značenjem JESAM, BIVAM, POSTOJIM:

     “AS je jedna od titula Sunca i povezana je sa VAT-ROM: ponekad je umnožena sama sobom kao ASAS i AZAZ prikazana od Grka kao Αζαζος, i Αζιζος.” (3)

     Grčka boginja zdravlja je Ἰᾱσώ (Jāsó) (4), a grčko ἴᾱσις (jasis) OZDRAVLJENJE, LIJEČENJE. (5)

     Arapsko JAṢṢ znači VOSAK (6), JAṢṚ je VELIK, JAK (7), JAṢAD je ŠAFRAN; KRV ili bilo šta crvene boje (8), JAṢṚAB znači DUG, DUGAČAK (9), Perzijsko JAS je UŽITAK (10). Arapsko JĀSIR je PONOS, TVRDOĆA. (11)

     Dakle: YAS = JAS = IA= AS= AZ = JAS = Ἰᾱσ = ἴᾱσ = JAṢ = JĀS:

• JAS > JASAN = VIDAN, ČIST, SJAJAN
• JAS > JASIK > JASIKA
• JAS > JASLE
• JAS > JASA > JESA > JEZA
• JAS > JASA > JESA > JESEN
• JAS > JAS > JES > JEZ > JEŽ
• JAS > JAZ
• JAS > JASIK > JAZIK > JEZIK
• JAS > JASDI > JAZDI > JEZDI
• JAS > JASDUG > JASTUK;
• JAS > JASTOK > JASTOG;
• JAS > JASA > JASAV > JASAVAC > JAZAVAC

        Sunce je JAS, zraka je JASA, zrake su JASE ili JASLE (novorođeni Isus stavljen je u jasle). Sarmati su JASIGESI, tj. JAZIGEZI, a dio Alana zvao se JASI. To su sinonimi nazivu SARMATI. Od JAS je ime kurdskih JAZIDA, jednih od rijetkih još preostalih služitelja Sunca, jer SUNCE je JAS:

     “JAS, m. i f. vidi jasnost. — Od xvii vijeka, a između rječnika u Mikaļinu (jas, svjetlost ,splendor, nitor, fulgor, lux') gdje se naj prije nahodi, u Bjelostjenčevu (v. jasnost), u Voltigijinu (jas, jasnost ,splendore, chiarezza' ,glanz'), u Stulićevu (,splendor, nitor, fulgor, lux, lumen'). — U Voltigijinu i u Stulićevu rječniku izrijekom je kazano da je muškoga roda, a u prva dva nije rod zabiježen; u primjerima (koji su svi iz jednoga pisca xvιιι vijeka) ženskoga je roda svagdje osim u naj zadnjemu. Vladanje negovo ne imase onu jas i izvišenost koja pridobitelje slijedi. D. E. Bogdanić 32. Izvede ga (grad Babilon) na toliku jas i izvršenost. 40. Tyrus još ne ima onu jas i onu izvišenost. 72. Staro vladanje i prošastu jas svoju povratiti. 90. Glas veličine i jasi Kresusa prosu se po svemu svijetu. 129. — Kada Dejoces grad Ekbatanu bijaše na veći jas podignuo. 58.”  (12)

    Srpsko JEZIK je od JAS:

JAS > JASIK > JAZIK sa značenjem DUG, DUGAČAK (tjelesni organ) i JEZIK u smislu JASAN, RAZGOVIJETAN, RAZUMLJIV. 

Sunce JAS na hramu kurdskih Jazida.

     Naziv ЯЗЫЧЕСTBO (JAZIČESTVO) ruski je naziv slovenske, dakle i srpske prehrišćanske vjere, izveden je od JAS + ČEST: JAS > JAZ > JAZI + ČEST = ЯЗЫ + ЧЕСТ > ЯЗЫЧЕСТBO, tj. JAZU ČEST = SUNCU ČAST = SLAVA SUNCU = SLAVLJENJE SUNCA.

..............................
     (1) F. Dunlap, The Origin of Ancient Names of Countries, Cities, Individuals and Gods; Cambridge: Metcalf and Company, 1856, pg. 18,
     (2) Robert Williams, Lexicon Cornu-Britannicum; Llandovery: Roderic; London: Trubner & Co., 1865, pg. 384, 224.
     (3) William Holwell, Mythological, Etymological And Historical Dictionary; London, Printed for C. Dilly, In The Poultry, 1793, pg. 55.
     (4) Henry George Liddell and Robert Scott, A Greek English Lexicon; New York: Harper & Brothers, 1883, pg. 691.
     (5) Ibid.
     (6) John Richardson, A Dictionary, Persian, Arabic, and English, Vol. I; London, 1806, pg. 335.
     (7) Ibid. pg. 340.
     (8) Ibid.
     (9) Ibid.
     (10) Ibid.
     (11) John Richardson, A Dictionary, Persian, Ara-bic, and English; London, 1852, pg. 412.
     (12) Pero Budmani, Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Dio IV; Zagreb, JAZU, 1892-1897, str. 474.