Thursday, June 24, 2021

NA STEĆCIMA ISPLAŽENI JEZIK I NJEGOVO ZNAČENJE

 

     “...Grčki Yas, Sunce, kao Orb života”. (1)

     Bretonsko i armorićansko YAS znači JEST, a piše se i IA (2). Korijen u YAS je AS, što je u staroslovenskom AZ, u bugarskom i makedon-skom JAS, u srpskom JA, sa značenjem JE-SAM, BIVAM, POSTOJIM:

     “AS je jedna od titula Sunca i povezana je sa VATROM: ponekad je umnožena sama sobom kao ASAS i AZAZ prikazana od Grka kao Αζ-αζος, i Αζιζος.” (3)

     Grčka boginja zdravlja je Ἰᾱσώ (Jāsó) (4), a grčko ἴᾱσις (jasis) OZDRAVLJENJE, LIJEČE-NJE. (5)

     Arapsko JAṢṢ znači VOSAK (6), JAṢṚ je VELIK, JAK (7), JAṢAD je ŠAFRAN; KRV ili bilo šta crvene boje (8), JAṢṚAB znači DUG, DU-GAČAK (9), Perzijsko JAS je UŽITAK (10). Arapsko JĀSIR je PONOS, TVRDOĆA. (11)

     Dakle: YAS = JAS = IA= AS= AZ = JAS = Ἰᾱσ = ἴᾱσ = JAṢ = JĀS:

• JAS > JASAN = VIDAN, ČIST, SJAJAN
• JAS > JASIK > JASIKA
• JAS > JASLE
• JAS > JASA > JESA > JEZA
• JAS > JASA > JESA > JESEN
• JAS > JAS > JES > JEZ > JEŽ
• JAS > JAZ
• JAS > JASIK > JAZIK > JEZIK
• JAS > JASDI > JAZDI > JEZDI
• JAS > JASDUG > JASTUK;
• JAS > JASTOK > JASTOG;
• JAS > JASA > JASAV > JASAVAC > JAZAVAC

 
Hetsko PAR = PER = PARTAS = PERE = OTAC = SUNCE = BOG SUNCA (slika: Emmanuel Laroche, Les Hiéroglyphes Hittites, Première partie L'écriture; Éditions du Centre national de la recherche scientifique, Paris, 1960, p. 7).

        Sunce je JAS, zraka je JASA, zrake su JASE ili JASLE (novorođeni Isus stavljen je u jasle). Sarmati su JASIGESI, tj. JAZIGEZI, a dio Alana zvao se JASI. To su sinonimi nazivu SARMATI. Od JAS je ime kurdskih JAZIDA, jednih od rijetkih još preostalih služitelja Sunca, jer SUNCE je JAS:

     JAS, m. i f. vidi jasnost. — Od xvii vijeka, a između rječnika u Mikaļinu (jas, svjetlost ,splen-dor, nitor, fulgor, lux') gdje se naj prije nahodi, u Bjelostjenčevu (v. jasnost), u Voltigijinu (jas, jas-nost ,splendore, chiarezza' ,glanz'), u Stulićevu (,splendor, nitor, fulgor, lux, lumen').  (12)

    Srpsko JEZIK je od JAS:

JAS > JASIK > JAZIK sa značenjem DUG, DU-GAČAK (tjelesni organ) i JEZIK u smislu JASAN.

     Naziv ЯЗЫЧЕСTBO (JAZIČESTVO) ruski je naziv slovenske, dakle i srpske prehrišćanske vjere, izveden je od JAS + ČEST: JAS > JAZ > JAZI + ČEST = ЯЗЫ + ЧЕСТ > ЯЗЫЧЕСТBO, tj. JAZU ČEST = SUNCU ČAST = SLAVA SUNCU = SLAVLJENJE SUNCA.

Gdje god u svijetu postoji stari spomenik ili artefakt sa antropomorfnim likom Sunca ili solarnog božan-stva isplaženog jezika, djelo je Srba ili srpskih potomaka. O Srbima Arjanima, ljudima bijele rase, važilo je sljedeće:
"Za ovu rasu, u povojima svoje civilizacije, Sunce nije bilo puko svjetlo, već Stvoritelj, Vladar, Čuvar i Spasitelj svijeta. Kako bez svjetlosti ne bi moglo biti života ili vegetacije, Sunce, kao svjetlonosac, pos-taje Stvoritelj, i pošto je Stvoritelj, onda je Vladar svijeta — Otac svih stvari.

U tjeranju tame, a isto tako i u oplodnji Zemlje, Sunca postaje čuvar i ljubazni zaštitnik svih živih bića – Spasitelj čovječanstva. Kako Sunce ponekad sprži i sasuši vegetaciju i isušuje rijeke, ono je takođe zamišljeno kao Razoritelj. Kao Stvoritelj, Čuvar i Razoritelj. Sunce je bilo tri osobe u jednoj – Trojstvo." (13)

..............................
(1) F. Dunlap, The Origin of Ancient Names of Countries, Cities, Individuals and Gods; Cambridge: Metcalf and Company, 1856, pg. 18,
(2) Robert Williams, Lexicon Cornu-Britannicum; Llandovery: Roderic; London: Trubner & Co., 1865, pg. 384, 224.
(3) William Holwell, Mythological, Etymological And Historical Dictionary; London, Printed for C. Dilly, In The Poultry, 1793, pg. 55.
(4) Henry George Liddell and Robert Scott, A Greek English Lexicon; New York: Harper & Brothers, 1883, pg. 691.
(5) Ibid.
[6) John Richardson, A Dictionary, Persian, Ara-bic, and English, Vol. I; London, 1806, pg. 335.
(7) Ibid. pg. 340.
(8) Ibid.
(9) Ibid.
(10) Ibid.
(11) John Richardson, A Dictionary, Persian, Ara-bic, and English; London, 1852, pg. 412.
(12) Pero Budmani, Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Dio IV; Zagreb, JAZU, 1892-1897, str. 474
.

(13) Sarah Elizabeth Titcomb, Aryan Sun-myths the Origin of Religions; Troy, N.Y., Nims and Knight, 1889, p. 28-29.

No comments: