SVETI VIT, MODESTUS I CRESCENTIA

 

     Ovdje ćemo pokazati kako je crkva prehrišćanske srpske praznike pretvarala u svoje lažne svece, pokazaćemo kako su crkveni masoni pravi, ili ezoterijski smisao, pretvarali narodu u lažnu egzoterijsku priču. To ćemo pokazati na rimokatoličkim “svecima”: Svetom Vitu, Modestusu i Krescentiji (Sveti VITUS, MODESTUS i CRESCENTIA), izmiljšeni “mučenici iz vremena cara Dioklecijana iz 303. godine” i njima je crkva odredila praznik na 15. jun gregorijanskog, što znači da je prije 1582. godine i ozvaničenja gregorijanskog kalendara praznik bio 15. juna julijanskog kalendara, tačno na Vidovdan, tj. na dugodnevnicu ljetnog solsticija 1168. (1169) godine kad su papini ratnici osvojili slovensko svetilište Arkonu, razorili Svetovidov hram, oborili Svetovidov kumir i uništili ga, a preživjeli narod prisilno prisilno hristijanizirali.

     Prvo o imenu Svetog Vita iza kojeg se krije BOG VIT, VID, VITAS, VIDAS, latinizisano VIDASUS, BOG ilirsko-panonskih Kelta. Njegov oltar nađen je u Topus-kom u Hrvatskoj. Taj VIT, VID, VITAS, VIDAS ili VIDASUS  kasnije postaje VID, BELI VID, SVETOVID.

    Rimokatolici svog VITA nazivaju još GAJ (Guy) i GVIDO (GUIDO) (1).

     Bretonsko GUID, GWITH je VENA, a znači i ŽITO (2). U korniškom to je takođe GWYTH (3). Gaelik GUIDH je MOLITVA, MOLBA (4). Sve riječi su povezane sa značenjem i ulogom Sunca i vremenom zrenja ŽITA

     Današnje englesko GUY znači MOMAK, ali izvorno značenje je ŠPAG, UŽE (5). Porijeklo riječi GAY dolazi od španskog GUIA (6) i srpskog GUJA. Špansko GUIA znači VODITI, VOĐA (7). Srpsko GUJA je sinonim za ZMIJA, a korijen GU- upućuje na nešto OKRUGLO, SAVIJENO: guta, guka, gulja, gusle, guza, guber, gužva, gurav, itd.

     GVIDO je slovenačko i hrvatsko vlastito ime i to je latinizirano GUIDO. U imenu GVIDO je VID, VIDO, dakle GVIDO znači VOĐA i to je SUNCE, koje je VID. VID potiče od VIT.

     Šta znači riječ VIT?

      Kad tražimo starost, porijeklo neke riječi i njeno najstarije izvorno značenje, tada tražimo najstariji korijen te riječi, ili barem dio tog korijena, i kao primjer uzećemo riječ CVIJET.

     E, sad će ekavac reći: “Zašto CVIJET, a ne CVET?” Stari ikavac veli: “CVIT je najstarije, uzmi CVIT? “ Eto i jezičkog policajca koji prijeteći maše na Pravopisom: “Ikavski je neknjiževni, ne smije se ni govoriti ni pisati!“

     A mi ćemo početi sa radom i mic po mic doći ćemo do suštinskog smisla riječi VIT. Tako ćemo najbolje objasniti zašto države imaju cenzore za kontrolu jezika i strogo odabiru šta će u jednom jeziku biti, a šta se mora odbaciti i prepustiti da nestane u zaboravu. Pogledajmo:

     a) CVIJET < C-VIJET: korijen je VI-
     b) CVET < C-VET: korijen je VE-
     c) CVIT < C-VIT: korijen je VI-

Tako je od VI- postalo VIT, od VE je VED u VEDE, zatim VET u SVET.

     Još od vremena Vuka Karadžića i austrougarskog cenzora Jerneja Kopitara ijekavsko CVIJET i ekavsko CVET dio su standardizovanog književnog jezika, a ikavsko CVIT je izbačeno, pravopisom zabranjeno i zabačeno u zaborav. Dakle ovako:

     a) u riječi CVIJET osnova VIJ i upućuje na VIJATI, VIJENITI, VIJENAC;
     b) u riječi CVET osnova VET i upućuje na VETAR;
     c) u riječi CVIT osnova je VIT upućuje na ime VITO, VITAK, VITICA, VITALAN, VITAMIN = ŽIVOT.

     Smisao ijekavskog SVIJET upućuje na SVIJET uopšte; svijet, širina prostora, narod i sve uopšte. Ovdje u osnovi VIJ vidimo VI koje je isto onom VI u ikavskoj osnovi VIT. Sanskritsko VĪ nosi značenje POKRET, KRETANJE, VITLANJE, VINTANJE (8).

            U ekavskom SVET ovo VE u osnovi VET postalo je od sanskritskog VĀ kojeg imamo u riječima CVAT, CVATE. Ovo sanskritsko VĀ nosi značenja MOĆAN, NJIHANJE, MAHANJE (9) i VETAR (10).

            Od ikavskog VIT postalo je sanskritsko VID sa sljedećim značenjima: POSTOJANJE, ZNANJE, UČENJE (11). Od toga je i latinsko VIDEN, VIDEO sa značenjem GLEDANJE (12), VIDENS sa značenjem PROROK (13). Od ikavskog VIT postalo je latinsko VITA koje znači ŽIVJETI (14).

             Tako dolazimo do zaključka da je od ikavskog VIT postalo i sanskritsko VID i latinsko VITA. Dakle je VIT u ikavskom CVIT starije i od ekavskog CVET i od ikavskog CVIJET. Od VIT postalo je i srpsko VID, jer je vlastito muško ime VITO, žensko VITKA, ali je od VIT-KOSAVA postalo VIDOSAVA. VIT je starije od VID.

            Tu je i odgovor zašto je Jernej Kopitar nagovorio Vuka da izbaci ikavski govor iz književnog jezika, jer ikavski svjedoči pravu istoriju i genealošku starost srpskog naroda povezanu sa keltskim porijeklom.

            Ime keltskog boga VITUCADRUS ima dvije srpske riječi: VIT-U-KADRUS: VIT je ŽIVOT, KADRUS je današnja srpsko KADAR, MOĆAN; gaelik CADRUS: SJAJNE SNAGE (15).

     Na slici sa prethodne strane je keltki novac sa natpisom; ANA REVITO. Starokeltsko ANA znači BOGATSTVO (16), RE znači VRIJEME, SEZONA, (17), a VITO je srpsko vlastito ime sa značenjem ŽIVOTA. Tako keltsko ANA REVITO znači BOGATO VRIJEME ŽIVOTA, vrijeme boga VITACADRUS-a, boga SJAJNE SNAGE sunca proljeća i ljeta. Od VIT pa preko CVIT, VITA, SAVIT, OSVIT, RASVIT, SVITAC je i sanskritsko SAVITṚ sa značenjem OŽIVLJAVAČ, SUNCE (18). Iz ovog se da zaključiti da je VIT originalna srpska riječ, a nije latin-ska kao što judeo-hrišćanski etimolozi lažu da je postala od grčkog βιοτή. (19)

     Toliko o “rimokatoličkom” Svetom Vitu, a sad o “rimokatoličkom” MODESTU koji se prije reforme katoličkog kalendara slavio na prvi dan ljeta skupa sa Svetim Vitom, tj. Svetim Vidom. 

     Pošto latinsko MODUS znači PRAVILO, MJERA, ime MODEST dobija značenje PRAV, PRAVDA, MJERAČ. Velško MOD znači OKRET, KRUG (20), a gaelik MOD je ZBOR, SASTANAK (21). Treba li ovdje nekoga uvjeravati da Sunce postavlja PRAVILO i da je MJE-RAČ vremena? A šta je gaelik MOD kao SASTANAK? Za bilo kakav sastanak potrebno je više osoba, a na dan dugodnevnice u podne tog dana sastaje se BOŽIJE TROJSTVO svih prehrišćanskih religija: bog sunca proljeća, bog sunca ljeta i vrhovni bog godine, što je kod Slovena bio TRIGLAV ili TROGLAV.

     I ostade nam još ime trećeg “mučenika” sa imenom CRESCENTIA. Pogledajmo: CRES - CENTIA. Vidite li u latinskom CRES srpsko, tj. slovensko KRES koje znači VATRA? Bog ljetnog solsticija kod Slovenaca je

KRESNIK, a “latinsko” CRESCENTIA JE KRESCENTIJA ili KRESNIKOV VATRENI BLJESAK. Uoči Kresnikova dana pale se velike vatre, tkz. KRESOVI, a sam ritualni običaj paljenja tih vatri je KRESENCIJA:

     “Po Mihailovu etimologija riječi kres je bez sumnje povezana sa pojmom vatre, ali takođe sa udarom vatre (prženjem, sijevanjem, iskrenjem, bljeskanjem).” (22)

     Sve ćemo provjeriti u velškom jeziku, jer su Velšani direktni potomci tračanskih Briga koji su živjeli na Balkanu i na prostorima gdje se slavio KRESNIK:

- CRES = GRIJANJE, ZAPALJENJE, SPEČEN (23)
- CRESIAD = ZAPALJENJE (24)
- CRESIG = GRIJANJE, UPALA (25)
- CRESOL = ZAPALJIVO (26)
- CREST = SPEČEN (27)
- CRESU = SUŠITI, PRŽITI, OPEĆI, OPALITI (28)
- CRESUR = UPALJENO (29)

U svim navedenim velškim riječima C se čita kao K, dakle je velško CRES = KRES, itd. 

VIT MODESTUS CRESCENTIA = ŽIVOTNI MJERAČ VATRE

..............................
    (1)  Charles Cahier, Caractéristiques des Saints dans l'art populaire, Tome I; Paris, Libraire Poussielgue Frères, 1867, pg. 827.
    (2)  Robert Williams, Lexicon Cornu-Britannicum; Llandovery: Roderic; London: Trubner & Co., 1865, pg. 189.
    (3) Frederick W. P. Jago, An English-Cornish Dictionary, London: Simpkin, Marshall & Co.; Plymouth: W. H. Luke, 1887, pg. 173.
     (4) Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. II; Herne Bay: E. Macdonald & Co., The Gaelic Press, 1902-, pg. 532.
     (5) Walter William Skeat, An Etymological Dictionary of the English Language; Oxford: The Claren-don Press, New York: Mcmillan & Co., 1893, pg. 249.
     (6) Ibid.
     (7) Ibid.
     (8) Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dictionary; Oxford, The Clarendon Press, 1960, pg. 1004.
      (9) Ibid. pg. 910.
      (10) Ibid. pg. 934.
      (11) Ibid. pg. 963.
      (12) Charlton T. Lewis and Charlesh Shorth, Latin Dictionary; Oxford, The Clarendon Press, 1879, p. 1988.
      (13) Ibid.
      (14) Ibid. pg. 1998.
      (15) Edward Anwyl, Celtic Religion in Pre-Christian Times; Chicago, The Open Court Publishing Company, 1906. pg. 39.
     (16) Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. I, Herne Bay: E. Macdonald & CO., The Gaelic Press, 1902-, pg. 30.
     (17) Ibid., pg. 751.
     (18) Monier Monier-Williams, Ibid., pg. 1211.
     (19) Francis Edward Jackson Valpy, An Etymological Dictionary of the Latin Language; London: Printed by A. G. Valpy, 1828, pg. 514.
    (20) William Owen Pughe, A Dictionary of the Welsh Language, The Second  Edition, Vol. II; Denbigh: Printed and published by Thomas Gee, 1832, pg. 348.
    (21) Edward Dwelly, Ibid. pg. 666.
    (22) Zmago Šmitek, Kresnik: An Attempt at a Mythological Maja Bošković-Stulli, Kresnik-Krsnik, ein Wesen aus der kroatischen und slovenischen Volks-berlieferung, Fabula 1960, No. 3, pg. 95
    (23) Daniel Silvan Evans, A dictionary of the Welsh language, Part 3; Carmarthen, W. Spurel & Son. London: Simpkin, Marshall & Co.; Bernard Quaritch. 1893,
pg. 908.
     (24) Ibid.
     (25) Ibid.
     (26) Ibid.
     (27) Ibid.
     (28) Ibid.
     (29) Ibid.