VANZEMALJCI RASE OANNES

Egipatski zodijak: “Oannes”, tj. “Riba” (Gerald Massey, A Book Of The Beginnings, Vol. II, London: Williams and Norgate, 1881.

     "Još jedan primjer tih monstrumskih sistema usvojenog od Haldeja, Egipćana i Indusa, naročito od Egipćana, kombinujući u jedan hijerogliski prikaz ljudski i neljudski oblik, koji se pojavljuje u dvanaestom znaku njihovog zodijaka, koji  našem viđenju predstavlja ICHTON, drugo, ali podređeno morsko božanstvo Egipta,  čiji je gornji dio tijela čovječiji, a ispod pasa je riba. Cijeli prikaz tačno odgovara haldejskom Dagonu i indijskom Višni na Matsja Avataru, napuštajući razumnu sumnju u identičnost ovih likova, kao i u mitologiju;  i zaista, nakon što su nam pokazali upečatljivi amblem potopa u prethodnom znaku, ako ta hipoteza bude prihvaćena, oni su teško mogli izbjeći da nam iznesu pred oči slavnu ličnost koja se prva podigla iz njedara stišanih voda, velikog Oannesa ili riboboga, koji se dvaput pokazao čovječanstvu, i, u obliku pola čovjek pola riba, podučavao je Vavilonce pismenosti i nauci. Ljudski dio figure vremenom je odbačen, prvo jednom ribom, poslije dvije ribe povezane užetom, što je prihvaćeno u hijeroglifskoj oblasti.” (1)

Ichton drži masonski simbol Γ (G).

Oanes (Dagon) i Višnu kao Matsja Avatar.

     "Riječ Oanes, barem što se tiče grčke etimologije, izvedena je od ωον, jaje; i ovaj prvi Oanes, jer je bilo nekoliko koji su se uzastopno pojavljivali u pretpotopnom dobu, vjerojatno je nastao, kao što je to učinio i Brahma, ako nije bio ista osoba, iz svjetskog jajeta koje je plutalo haosom. Heladius zaista jasno kaže: “Oanes je iskočio iz praiskonskog jajeta.” (2)

I zamislimo drevne ljude kad se pred njima iz vode pojavi stvorenje kakav je bio Oanes, pa počne da im govori razumljivim jezikom i počne da ih uči korisnim stvarima, a kad završi lekciju, opet ode u vodu.  Kad se čovjek nađe u situaciji da ne može ni sebi da objasni nešto zagonetno, onda se predaje filozofskom praznoslovlju koje ni njemu u suštini nije jasno. Tako je i sa mudrovanjem o porijeklu Oanesa i porijeklu i značenju njegovog imena. Podsjetimo se na proroka Jonu kojeg je progutala neka velika riba. Gle:

     “Ali Gospod zapovjedi, te velika riba proguta Jonu; i Jona bi u trbuhu ribljem tri dana i tri noći. I zamoli se Jona Gospodu Bogu svojemu iz trbuha ribljega.” (Jona,2,1)

Ljudi, koristimo logiku: ima li ikakve šanse da čovjek u trbuhu ribe, u želudačnoj kiselini i gasovima ostane živ tri dana i tri noći i pri tome da bude potpuno svjestan? Nema šanse, jer to i nije bila nikakva velika riba, nego ploveći podvodni objekat tipa današnjih podmornica, odnosno objekat isti ili sličan ovima danas kakvi se viđaju da njima i nebom i vazduhom i vodom lete Vanzemaljci. I nakon tri dana i tri noci i poslije Jonine molitve “Tad Gospod zapovjedi ribi, te izbljuva Jonu na zemlju” (Jona,2,11). Danas bi to i osnovnoškolci odgonetnuli, samo da ih matorci puste slobodno da razmišljaju, ali i danas je sloboda razmišljanja zabranjena, te i pored znanja držimo razum u religijskim glupim dogmatima okovan u tamnicima  vremena starima nekoliko hiljada godina. Biblija ne zabranjuje razmišljanje, zabranjuju laživi bezbožnici, tirani i zlotvori ljudski koji sebe proglasiše “namjesnicima Božijim i trubama Svetoga Duha”.

Šta znači ime OANNES i gdje tražiti smisao te riječi? Ime DAGON je po tračanskom i sanskritskom DAKA, voda (3): DAKON > DAGON. Sanskritsko DÁGHYATI znači TEĆI (4), dakle tu dolazi do prelaska K u G. Tračansko ime DAKO i danas postoji kod Srba. Pošto se DAGON smislom odnosi na vodu, za očekivati je da se i ime OANNES svojim značenjem odnosi na vodu:

     “Ovo ime, Oannes, kako stoji na grčkom jeziku od Berosusa, pojavljuje u Septuaginti i Novom zavjetu, uz dodatak I prije njega - Ioannes. U Septuaginti ova grčka riječ Ioannes je korištena za prikazivanje dva  hebrejska imena: Johanan i hebrejsko ime Jona.” (5)

Berosus je vavilonski autor s kraja četvrtog i početka trećeg vijeka stare ere. Grčko slovo I je J, dakle je grčko IOANNES zapravo JOANNES, hebrejsko JOHANAN, JONAH, JONA.

     OANNES je do pasa čovjek, ispod RIBA i živi u vodi. Hebrejsko YOHANAN je JOVAN, IVAN (6). I sad obratimo pažnju na srpske riječi: vrba IVA raste na IVICI uz potok ili rijeku, a na takvim vodom bogatim mjestima raste i drvo JOHA (Alnus glutinosa i Alnus incana). I gle: srpsko JOHA je u hebrejskom imenu JOHANAN, dakle su istog postanja: OAN = JO = Ίω (gr.) = VODA.

       Kažu znalci hebrejskog da ime JOHANAN znači JEHOVA JE MILOSTIV (7), dakle su imena JOHA (drvo) i YOHA, u imenu YOHA’NAN, istog značenja kao i JEHO u imenu JEHOVA. Šta znači ime JEHOVA?

       Starobiblijsko YHWH ili JHVH čitaju i pišu YEHOVAH (8) ili JEHOVAH. I opet srpsko čudo: drvo JOHA drugačije se zove JEHA, a zove se i JOVA: JOHA, JEHA i JOVA su tri imena istog drveta koje raste uz VODU i po MOČVARAMA. Pogledajmo crkveni mozaik ispod: u vodi i kraj vode su BOG OKEAN, ISUS I JOVAN. Isus zajedno sa Okeanom? Zašto su oni skupa?

Okean (Oannes), Isus i Jovan (Isusovo krštenje, mozaik, 5-6.v., Arijanska krstionica, Ravena, Italija).

     Za hebrejsko ime JONA jedni bibliolozi  tvrde da to na hebrejskom znači “golub”, drugi tvrde da je JONA ('Iωνᾶς, Ίωνᾶ) postanjem od prastarog OANNES:

     “Otkrivene razvaline Nineve svuda su sa uklesanim kolosalnim likovima Oannesa Čovjekoribe, čija tradicija, kao prvog učitelja umjetnosti i nauke, bogati Tirce kao Dag-On, ‘Riba Zalazećeg sunca’, i Hebreje kao Jonh (prevedeno ‘Jonas’ ili ‘Jonah’).” (9)

     JO (Ίω) u hebrejskim imenima čitaju kao JEHOVA, JAHVE. Grčko  Ίω (JO) je ime nimfe, a nimfe su boginje izvora, potoka, rijeka, jezera i močvara. Drvo JOHA ili JOVA raste uz vodu, JOVAN je krštavao VODOM, JOVAN na hebrejskom je JOANNES (grčki: Ίωάννες), hebrejsko JONA znači RIBA i to je isto što i OANNES, vavilonski BOG VODE, do pola čovjek, od pola riba. 

     Oannesovo egipatsko ime je ICHTON. Isusov znak je ICHTUS znači RIBA. Da li je to sve slučajno? Ne, nije, to vrh masona sve zna, ali to od naroda krije, jer su i judaizam i crkvu osnovali vavilonski masoni kojima je OANES JAHVE BOG, a ISUS njegov SIN.

     “Grčka riječ Ichtus = fish, je titula Bahusa, Horusa i Isusa. Jevreji su dibili ribo-boga od Vavilonaca u vrijeme njihovog zarobljeništva u Vavilonu i pronalazimo da je očekivani Mesija Talmuda zvan ‘Dag’.

     Rani amblem hrišćanskog Mesije, kao što vidimo, je riba, predstavljajući ga u specijalnoj snazi kao ‘Spasitelj’. Kasnije biva predstavljan kao jagnje ili ubijeni ovan, te kao dobri pastir, i solarnim monogramom IHS. Ali u ranom hrišćanskom simbolizmu nalazimo da je riba imala najistaknutiju ulogu. To je nađeno na nadgrobnicima, zidnim slikama, pečatima, lampama i svim drugim umjetninama na kojima se to moglo ugravirati ili obojiti. Nalazimo to u pričama o hranjenju mnoštva ribama i vaskrsli Mesija jede prženu ribu prije nego što se ‘vaznesao’. U katakombama je predstavljen kao dvije ribe ukrštene kao ukršteni mačevi. Takođe nalazimo ribu i ribara koji se često spominju u vezi s hršćanskim Mesijom. On kaže svojim apostolima, ribarima, da  će ih učiniti ‘ribarima ljudi’ i kaza da je jedini njegov znak ‘taj od Jone’ (Oannesa) koji je rekao da je bio progutan od ribe. Tertulijan kaže: ‘Ali mi male ribe (Pisciculi), nakon Ichtus-a [i.e., riba] rođeni smo u vodi.’ Ichtus je grčko ime za Oannes i Dagon. Sv. Augustin ga naziva ‘velika riba koja je od sebe hranila učenike na obali i nudila se kao riba cijelom svijetu’. (10)

     “Već smo vidjeli u poglavlju o raspeću, da je najraniji amblem hrišćanskog Spasitelja bio ‘Dobri Pastir’ i ‘Jagnje’. Među ovima takođe je spomenut Riba. 'Jedino zadovoljavajuće objašnjenje zašto bi Isus trebao biti predstavljen kao riba', kaže gospodin King u svojoj ‘Gnostici i njihovi ostaci’, 'čini se okolnošću da je u neobičnom žargonu Talmuda Mesija često označen kao 'Dag', ili 'Riba';…” (11)

Pomenuti King ovako kaže:

     “Najraniji amblemi Spasitelja koji su hrišćanima bili dozvoljeni jesu Dobri Pastir, Jagnje i Riba. Razlog za odabir prva dva je samo po sebi razumljivo u čestoj upotrebi takvih poređenja od strane jevanđelista; ali izvornost posljednjeg je mnogo prikriveniji i teško je nagađati zašto su hrišćani lik ribe trebali držati u takvoj časti, iako je to iz primitivnih vremena.  Čini se da je jedino zadovoljavajuće objašnjenje okolnost da je u neobičnom žargonu Talmuda Mesija često označen kao ‘Dag’ ili ‘Riba’. Znak njegovog dolaska je, kaže Abarbanel, konjunkcija Saturna i Jupitera u znaku Riba.” (12)

Potpuna konjukcija Saturna i Jupitera bila je 21. decembra 2020. godine u zaku Vodolije (godina 2020. je prva godina globalne laži o “pandemiji koronavirusa”, a laž predvode i provode iluminatski judeohrišćanski masoni širom svijeta.

     OANNES jeste VODA, jeste RIBA, jeste JONA, jeste JOVAN, jeste JAHVE, jeste BOG PODZEMLJA, je-ste VANZEMALJAC iz Šeste dimenzije, ali zašto je na samom početku hrišćanstva Isusov amblem bio RIBA, zašto su prvi judejski osnivači i vođe rane crkve doz-voljavali hrišćanima da im RIBA bude simbol Isusa, jer je judaizam protiv idolatrije? Odgovor je već dat: zato što je u Talmudu DAG, tj. DAGON, odnosno OANNES očekivani judejski MESIJA. Osim što je RIBA, Isus je JAGNJE, a keltsko (velški, korniški i bretonski) OAN i upravo znače JAGNJE (13), dok NES originalno znači ZMIJA.

     Na hebrejskom ZMIJA je NĀḤĀŠ, akadijsko NĒŠU (14). Da vidimo kako se to slaže sa OAN: 

1. OANNĀḤĀŠ, 
2. OANNĒŠU.

I jasno je: OANNES je OANNĀḤĀŠ ili OANNĒŠU: JAGNJE ZMIJA: “Ja i otac jedno smo.” (Jovan,10,30)

     Sumersko NE znači JAK, MOĆAN, SILAN (15), ali znači i CRVEN (16), a SI je SJAJAN, ŽARK, CRVEN (17): NE + SI > NESI = CRVENA SILA, CRVENI ŽAR, CRVENI SJAJ. Egipatsko NES je PLAMEN (18).

          Staro srpsko NES, NESTI je DONIJETI (19): PO-NESI, DO-NESI, PRE-NESI, S-NESI: NES je LINIJA od jednog do drugog mjesta. LINIJA je DUGA I TANKA, ZMIJA je DUGA I TANKA. Englesko NESS, anglosaksonsko NES  islandsko NES (20) je sa značenjem RT. U keltskom (bretonski) NES je prešlo u NAZ, te je zmija NAZREZ (21). Čuveno jezero u Škot-skoj je LOCH NESS: LOCH je od LOKVA (voda, jezero: pas LOČE, tj. pije), NESS je naziv po uskom i pravolinijski dugom jezeru: široko je samo 250 m, ali je dugo oko 37 km, sa dubinom oko 240 m, te i nije čudo da u njemu ima NES, tj. ZMIJA.

Jezero Loch Ness, Škotska.

     Da NES znači ZMIJA, svjedoči nam i perzijsko NESH, tj. NEŠ sa značenjem OTROV (22) i NEZA, postanjem od NESA, sa značenjem STRELICA, KOPLJE (23), jer šiljkom UBADA kao i zmija šiljatim zubom.

     Iako je Oannes ispod pasa prikazan kao riba, to  ne mora značiti da je to zaista tako, jer to može biti simbolika svijeta vode u kojem Oannesi kao vrsta obitavaju, dok gornji ljudski dio njihovog tijela može da predstavlja svijet kopna i vazduha u koji u svojim letilicama dolaze.

Ichton drži masonski simbol Γ (G) ili “kan”.

     A sad malo o simbolu Γ (G) kao simbolu rase Oannesa (slika iznad):

     “Hijeroglif KAN je ugao zgrade, ugaoni simbol držan u ruci matere Mesija-djeteta u znaku Riba, jedan od četiri četvrti u kojoj je dijete rođeno. U egipatskom nastavak ponekad slijedi imenicu, a kanp bi prema tome trebao biti kan. Riječ se javlja kao Kanb, Kenbet i Kan-teb sa ugaonikom. Ovo je sačuvano na hebrejskom kao KANPH, ugao ili krajevi zemlje. KANPHOTH znači četiri dijela ili ugla zemlje. KANBUT (egipatski) znači mjesto ugla. Kan-put je ugao kruga, tj. jedan ugao kuće od četiri četvrti. Put (egipatski) je temelj; bu (ili but) je kamen. Tako Kan-but biva ugaoni kamen temelja.” (24)

Ugaonik Γ na Isusu (mozaik, 6. vijek, crkva San Michele in Africisko, Ravenna, Italy).

Četiri ugaonika simbol su rođenja Mesija-djeteta u znaku Riba.

         Crkva veoma često koristi simbol Γ i, kao što rekosmo, to je simbol jedne četvrtine. Davno  isplanirano i u Bibliji zapisano da je Jehova, vođa Oannesa i judejski Mesija Dag, obećao izmišljenom judejskom kralju Davidu sljedeće:

     "Traži od mene i daću ti narode u naslijeđe i krajeve zemaljske tebi u državu.“ (Psalm,2:8)

     Jedno Γ je četvrtina, četiri Γ su simbol cijele zgrade i to su sve strane svijeta, a zgrada je planeta Zemlja.

     Svrha “vakcina protiv koronavirusa” je globalna depopulacija stanovništva kako bi Zemlja ostala vrhu judeohrišćanske iluminatske piramide, služitelja “Boga” Jahvea, vođe vanze-maljske rase Oanesa i sina mu Isusa.

 ..............................

    (1) Thomas Maurice, The History of Hindostan, Vol. I; London: by W. Bulmer and Co., 1795, pg. 328-329.

    (2) Ibid. pg. 418.

    (3) Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dic-tionary; Oxford, The Clarendon Press, 1960, pg. 465.

    (4) Ibid. pg. 466.

    (5) Henry Clay Trumbull, Jonah in Nineveh; Journal of Biblical Literatire, Vol XI, Boston: The Society of Biblical Literature and Exegesis, 1892, pg. 58.

    (6) Augustus Robert Buckland and Arthur Lukyn Williams, The Universal Bible dictionary; New York, Chicago, Toronto: Fleming H. Revell Co., 1914, p. 258.

    (7) Ibid.

    (8) Ibid. pg. 234.

    (9) Frank C. Higgins, The Beginning Of Masonry; New York, 1916, pg. 61-62.

    (10) William Wright Hardwicke, The Evolution of Man; London: Watts & Co., 1899, pg. 265.

    (11) Thomas William Doane, Bible Myths and Their Parallels in Other Religions; 1882, pg. 354.

    (12) C. W. King (Charles William), The Gnostics and Their Remains; London: Bell and Daldy; Cambridge: Deighton, Bell, and Co., 1864, pg. 138.

    (13) Frederick W. P. Jago, An English-Cornish Dictionary; London: Simpkin, Marshall & Co.; Plymouth: W. H. Luke, 1887, pg. 90.

    (14) William W. Hallo, Origins: The Ancient Near Eastern Background of Some Modern Western Insti-tutions; E. J. Brill, Leiden · New York · Köln, 1996, pg. 326.

   (15) Stephen Langdon, A Sumerian Grammar and Chrestomathy; Paris, Libraire Paul Geuthner, 1911, pg. 236. 

    (16) Ibid. pg. 231.

    (17) Ibid.

    (18) E. A. Wallis   Budge, An Egyptian Hieroglyphic Dictionary, Vol. I, London, John Murray, 1920, pg. 390.

  (19) Đura Daničić, Rječnik iz književnih starina srpskih, Dio drugi, Beograd, Državna štamparija, 1863, str. 152.

    (20)  Walter William Skeat, An Etymological Dictionary of the English Language; Oxford: The Clarendon Press, New York: Mcmillan & Co., 1893, pg.

     (21) Joseph Loth, Chrestomathie Bretonne (Armoricain, Gallois, Cornique), Paris, Emile Bouillon Libraire-Editeur, 1890, pg. 222.

    (22) Francis Johnson, A Dictionary, Persian, Arabic, and English; London: Wᴹ. H. Allen and Co., 1852, pg. 1345.

    (23) Ibid.

    (24) Frank C. Higgins, Ibid. pg. 49.