KO JE VEDSKI SṚBINDA

     U komentarima ispod jednog videa na YouTube dobih od nekoga pod nadimkom Gotfrid Rozenkrojc ovakav "naučni dokaz" o porijeklu Srba: 

     "Viduša, Ali postoji Srbinda u Rig Vedi. Praotac i osnivač Srba po Valteru Vustu. Srbinda je bio ratnik i osvajač. Imao je svoj ratnički klan-Srbe." 

Lakovjerni Srbine, ovu etimološko-genealošku nebulozu prva je lansirala Olga Luko-vić Pjanović u Trećem tomu njene knjige "Srbi...narod najstariji" pozivajući se na austrijskog sanskri-tologa četrdesetih godina 20. vijeka pod imenom Valter Vist (Walter Wüst):

     "U Vedama, po Wüst-ovoj interpretaciji, Srbinda je vlastito ime s određenim zna-čenjem, što ćemo videti malo kasnije, a koje je potpuno u skladu sa smislom i današnjeg izraza Srbenda u Srba, jer Srbenda je uvek najbolji, najugledniji, najjunačkiji, najveći pošto-valac tradicije, ukratko: čovek Srbin, koji se navodi kao primer i služi kao primer." (1)   

     I Pjanovićeva pravi grešku na samom početku: on nije Srbinda, nego Sṛbinda, a razliku između sanskritskog R i sanskritskog Ṛ objasnićemo malo kasnije. 

     Ko je vedski Sṛbinda ? SṚBINDA je vedski demon, đavo kojeg je ubio vedski bog Indra. Naravno da se radi o energijama, o metaforama i personifikacijama, a ne o stvarnim likovima. Indra bog, car sloja atmosphere oblaka kao i slovenski Perun, bog kiše, gromovnik koji vajrom sijeva, grmi i gromovima strijelja po demonima među kojima je i Srbinda:

“KAṆVAS, kaži nam pjesmom djela Indre, Plahovitog
Kovanog u Sominoj divljoj strasti.
Bog jaki, ubio je Anarṣanija, Sṛbindu, Piprua i zloduha
Ahîṣuva i oslobodio poplavu.” (2)

Poplava je za Indiju životna monsunska poplava. Ali, Olga L. Pjanović izvrće ezoterijski alegorijski religijski vedski smisao u egzoterijski smisao tvrdnjom da bi to moglo biti da se tu ne radi o nekakvom maglovitom mitskom biću, nego o imenu nekog vojskovođe, "s kojim su, po Wüst-u, došli u sukob Indusi i bog Indra". (3)

Stanimo malo! Zar bog Indra ne pripada panteonu vedskih bogova, a Vede su arjanske i u Indiju su ih donijeli Arjani. Kako, dakle,  vjera u Indru može postojati kod indijskih prearjanskih dravidskih naroda? Dalje: Wüst ne tvrdi, nego samo pretpostavlja "da bi to moglo biti", a velika je razlika između pretpostavke i tvrdnje. 

     Sama etimologija imena Sṛbinda pokazuje da to ime nije istog postanja kao ime Srb, od kojeg je izvedeno Srbenda. Evo kako Pjanovićeva oslanjajući se na Wüst-a pokušava da to izjednači:

     "Napomenuvši da se skup Sṛ- javlja u oblicima:

Sṛjaja, Sṛnjaja, Sṛmara, dok se slog Sṛb-, απαξ λεγομενον, javlja jednom u Sṛbinda i naglasivši da je sve obrađene primere imena uzeo isključivo iz Veda, naš autor smatra da je skup S-R-B, nađen takođe u Vedama, iranskog porekla, kao i nazivi Dṛbikda, Bṛbu, Bṛsaya, Sṛnaja, za koje A. Hillebrandt smatra da potiču sa "Iranske Visoravni", ili iz susednih oblasti (Nachbargebiete)." (4)

I gle kakvim se mađioničarskim trikom služi Pjanovićeva: ona SṚB u vedskom SṚBINDA izjednačava sa SRB u srpskom SRBENDA. Tu ona potpuno preskače jezičku činjenicu da glas Ṛ nije isti glasu R, jer Ṛ je dupli glas sa dva R u izgovoru, dok je R samo jedan glas u izgovoru. Za oznaku tog duplog R (RR) je slovo sa tačkom ispod: Ṛ. U nedostatku takvog štamparskog slova pišu se dva RR, pa se SṚBINDA piše SRRBINDA. Glas Ṛ u sanskritskom SṚBINDA isti je glasu Ṛ u srpskom ZVRK, samo što u srpskom pismu ne postoji slovni znak Ṛ, te se ne piše ZVṚK, nego samo ZVRK.

     U srpskom SRB i SRBENDA je samo jedno R i srpsko SRB, SRBENDA postoje tek od srednjeg vijeka, a postali su ispadanjem glasa E iz onda punoznačne tvoridbene osnove SER u imenima SERB, SERBI, SERBIA. Osnova SER imenu SERB (kraće SRB, SRBIN) daje značenje PLAMTEĆI, SJAJNI, isto kao što u nazivu SRMA znači SJAJ, jer je SRMA najčistije, najbjelje i najsjajnije SREBRO. 

    Zaključak za svoju pogrešnu tvrdnju da vedsko SṚBINDA ima isto značenje kao i srpsko SRBENDA Pjanovićeva nalazi u Wüst-ovoj sljedećoj prepostavci, a ne tvrdnji:

      "Srbinda bi, dakle značilo isto što i gospodar, princ, prvi od Srba, sa razvojem značenja koje je iz vedskog i postvedskog vremena bilo uobičajeno, pa prema tome i same Srbe." (5)

Iza toga Pjanovićeva nastavlja:

     "Prema tome, zaključuje naš autor: Srbinda bi na osnovu rečenog značilo:

     'Herr, Fürst, Erster', 

Gospodar, princ, prvi u Srba, pa prema tome i prema razvitku značenja, čestog u vedsko i postvedsko vreme, i samih Srba, tj. srpskog naroda." (6)

Kao prvo: Wüst nigdje ne piše Srbinda, nego uvijek Sṛbinda, a razliku između R i Ṛ već smo rekli i to ni jedan ozbiljni lingvista ne može i ne smije zanemariti. Kao drugo: Wüst ne kaže da Sṛbinda znači Srb, nego uvijek piše Sṛb, Sṛb's, a Srb i Sṛb ili Srrb ni oblikom ni značenjem ne mogu biti i nisu iste riječi. I kao treće:  Wüst na kaže da SṚBINDA znači gospodar, princ, prvi od Srba, nego pretpostavlja kao mogućnost i to iskazuje potencijalom bi značilo. Ta Wüst-ova pretpostavka je netačna, jer vedsko SṚBINDA ne znači gospodar, ni princ, niti znači prvi od Srba, niti ima veze sa imenom SRB i evo jasnih lingvističkih dokaza zašto to ne znači: ime SṚBINDA (Sṛbindu) je  složenica od dvije sanskritske riječi: SṚ + BIND:

1. SṚ = TEĆI; PRASKATI, EKSPLODIRATI (7)

2. BIND = RAZBIJANJE, RASTURANJE (8)

SṚBINDA je personificirana atmosferska sila koja razbija i rastura oblake pa ne može kiša da pada, nema monsuna, nema poplave, nema ljetine. Snaga INDRE je ta koja UBIJA snagu zlog SṚBINDE koji razbija oblake i zaista se ne radi o imenu nekog vojskovođe. 

     Dakle Wüst-ova pretpostavka da bi sanskritsko Sṛbinda moglo da znači gospodar, princ, prvi od Srba nije tačna, a samim tim i tvrdnja Olge Luković-Pjanović da je sanskrit- sko  Sṛbinda isto što i srpsko Srbenda je pristrasna, pogrešna i naučno netačna tvrd-nja:  Sṛbinda je jedan od demona vedske religije i on je razbijač oblaka, a ne čovjek vojsko-vođa.

    Sanskritsko SṚBINDA ima indirektne veze sa imenom SERB i SERBI, ali ne onako kako se to Srbima tumači, tj. SṚBINDA nije i ne može biti predak Srba, jer je etimološki i semantički mlađi oblik od izvornog srpskog imena SERB i SERBI, SURBI, SORBI, itd. Od osnove SER gubljenjem glasa E postalo je i sanskritsko SṚ u SṚBINDA i SRB i SRBIN. Sanskritsko SṚ znači TEĆI; PRASKATI, EKSPLODIRATI, a to znači i SER u SERB i SERBI: SJAJ, SVJETLOST, SUNCE (sunce). Svjetlost Sunca rasipa se od Sunca praskom, eksplozijama i teče ka Zemlji, dakle sanskritsko SṚBINDA je vrsta svjetlosti koja razbija oblake te nema kiše, a SERB i SERBI znači samo SJAJNI, SVJETLOSNI.

………………………

      (1) Olga Luković Pjanović, Srbi...narod najstariji, Tom III; Izdavačko prometna agencija "Miroslav",  Zemun, 1994, str. 51.
      (2) Ralph T. H. Griffith, Hymns Of The Rigveda Vol. II, Book VIII, Himn 32; Banaees, Published by E. J. Lazarus and Co., 1897, pg. 169.
      (3) Olga Luković Pjanović, Ibid. str. 53.
      (4) Ibid. str. 53-54.
      (5) Ibid. str. 54.
     (6) Ibid. 
      (7) Ibid. pg. 731.

      (8) Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dictionary, Oxford, The Clarendon Press, 1960, pg. 1244.