Wednesday, July 21, 2021

JAHVE JE VANZEMALJAC

     Po Velikoj piramidi Vanzemaljci su redizajnirali Adama i od njegovog rebra klonirali Evu 5718 godina od početka stvaranja svijeta. To je 4282 godine prije nove ere. Po Bibliji Mazori je od stvaranje svijeta do početka nove ere 4282 godine.

     Po hebrejskom kalendaru je od stvaranje svijeta do nove ere 3760 godina. Pošto su ti isti Hebreji pisali Bibliju Mazoru, postavlja se pitanje zašto od stvaranja svijeta do nove ere i po njihovom kalendaru nije 4282 godina kako piše u njihovoj Bibliji, nego samo 3760 godina? Da li oni tu nesto kriju? Da, evo odgovora:

     4282 - 3760 = 522 godine.

Godina 522. st. ere je godina dolaska Zorobabela i njegove grupe masona iz Vavilona u Jerusalim, a onda slijedi ovo:

     “I druge godine po povratku njihovu k domu Božijemu u Jerusalim, drugoga mjeseca počeše Zorobabel sin Salatilov i Isus sin Josedekov i ostala braća njihova, sveštenici i Leviti, i svi koji dođoše iz ropstva u Jerusalim i postaviše Levite od dvadeset godina i više da nastoje nad poslom oko doma Gospodnjega.” (Ezra,3,8)

     Ime ZOROBABEL (grčki: Ζοροβάβελ), znači ZOR ili ZER BABELA, tj. SJAJ BABELA, odnosno SJAJ VAVILONA.

     Iza Zorobabela drugi po važnosti je ISUS, sin Josedekov. ISUS je hebrejsko JESHUA i to je originnnalno ime Isusa Nazarećanina, kojeg je grupa kasnijih judejskih masona nejudejima Rimskog carstva podvalila kao Božijeg sin vaskrslog iz mrtvih. I taj Isus iz Nazareta po judejskom zakonu imao je oca po imenu JOSIP, što su vrlo slično imenu JOSEDEK:

a) JOSEDEK = Ίωσεδέκ (4)
b)
JOSIP = Ίωσήϕ (5)

U oba imena zajednički dio je JOS (Ίωσ), a još manja riječ je JO (Ίω). Šta je JO (Ίω)? Pogledajmo:

     “Otkrivene razvaline Nineve svuda su sa uklesanim kolosalnim likovima Oannesa Čovjekoribe, čija tradicija, kao prvog učitelja umjetnosti i nauke, bogati Tirce kao Dag-On, ‘Riba Zalazećeg sunca’, i Hebreje kao Jonh (prevedeno ‘Jonas’ ili ‘Jonah’).” (6)

     “Kabalističko značenje Jonh je Jod, Vau, Heh; i slovo Nun što znači ‘riba’.” (7)

     JO (Ίω) u hebrejskim imenima čitaju kao JEHOVA, JAHVE. Grčko  Ίω (JO) je ime nimfe, a nimfe su boginje izvora, potoka, rijeka, jezera i močvara. Drvo JOHA ili JOVA raste uz vodu, JOVAN je krštavao VODOM, Isusov znak je RIBA. JOVAN je hebrejski JOANNES (grčki: Ίωάννες) i to je isto što OANNES, vavilonski BOG VODE, jer njegove baze su pod vodom, u podzemlju, u mitološkom svijetu mrtvih.

     “Ova činjenica predstavljena je u legendi o Oannesu, ribaru, tj. mornaru s Crvenog mora koji je Babilonce podučavao umijeću civilizovanog života.” (8)

     Zašto je JO smislom vezano za VODU? Zato jer je JO značenjem isto što i JU u srpskom  JURITI, JURDISATI. Sanskritsko JŪ znači JURITI, VOZITI (9), Ovo JO (Ίω) je u je hebrejskom  imenu JO’AV (Ίωάβ) sa značenjem JEHOVA-OTAC (10). Pošto ovdje AV znači OTAC, dakle JO znači isto što i JE u JEH ili JA u JAH. Od JO (Ίω) su hebrejska imena JO’ED (Ίωάδ = Jehova je svjedok), JO’EL (Ίωήλ < Ίω ήλ = Jehova je Bog), te ime JO’DA (Ίωδά), što je vatikansko IOUDA, tj. JU-DA (Ίούδας) (11), narod JUDEJI (Ίουδαία) u oblasti JUDEJA (Ίοδαία) (12). I evo ovdje vidimo da je grčko Ίω (JO) jednako grčkom Ίο (JO), vatikansko IO, koje je kod Hebreja JU. Tajno ime JHVH zapravo je JOH VAH, JEH VAH, što prema sanskritskom JU znači JURITI, i VAH sa značenjem VOZITI; PREČAC (15). Tako JHVH znači BRZI VOZAČ, VOZAČ PREČACEM (u zemaljski svijet dolazi kroz nebesku vodu prečicom). Jahve je povezuje sa sumerskim bogom Enkijem koji je stvorio, odnosno redizajnirao od Boga stvorenog čovjeka Adama i od Adamovog rebra klonirao Evu.

Ryan Graves, pilot američkog vojnog aviona, iznad okeana drži na nišanu UFO (San Diego, California, 2004.): UFO je odletio pod vodu.

     Zorobabel sa svojim pomoćnikom Isusom dolazi iz Vavilona i 520. godine počinje da zida kameni hram u obliku velike kocke:

     “Prve godine cara Kira zapovijedi car Kir: dom Božiji u Jerusalimu da se sazida da bude mjesto gdje će se prinositi žrtve, i temelji da mu se izidaju, da bude visok šezdeset lakata i širok šezdeset lakata.” (Ezdra, 6,3)

Gradnja počinje 520. st. ere. Oko 60 godina kasnije, 459. godine, iz Vavilona dolazi Ezdra sa svojih dvanaest pomoćnika. Ezdra uza se ima Punomoć vavilonskog cara Artakserksa da može da osniva novu vjeru, a u tom dokumentu piše:

    “A ko ne bi izvršivao zakona Boga tvojega i zakona careva, odmah da mu se sudi, bilo da se ubije ili da se protjera ili da se oglobi ili da se baci u tamnicu.”  (Ezdra 7,26)

     I Ezdra čini sljedeće:

     “Onda oglasiše po Judeji i Jerusalemu, da se svi, koji se vratiše iz ropstva, imaju skupiti u Jerusalemu. Onome, koji ne bi došao za tri dana prema zaključku knezova i starješina, uništiće mu se sve što ima, a on sam biće isključen i zajednice onih, koji se vratiše iz ropstva. I skupiše se svi ljudi od Jude i Benjamina za tri dana u Jerusalem. Bilo je devetoga mjeseca, dvadesetog dana u mjesecu. Sav je narod sjedio na trgu pred hramom Božjim, dršćući zbog te stvari i od kiše.” (Ezdra 10,7-9)

     Tada po kiši ispred Zorobabelevog hrama Ezdra, u sredini među dvanaest pomoćnika, čita narodu Knjigu Mojsijevih zakona, koju Zorobabel nije imao, jer još nije bila napisana, inače bi je čitao pred početak zidanja hrama. Da bi to nekako maskirali, neki tvrde ovako:

     "U babilonskom Talmudu, Sanhedrin 21b, čitamo:

     ‘Izvorno je Tora bila predana Izraelu u hebrejskom pismu i na svetom jeziku, a kasnije u vrijeme Ezdre, Tora je data u asirskom pismu [tj. koje su Asirci uveli kao službeno pismo] i aramejskom jeziku. Oni su izabrali za Izrael asirsko pismo i hebrejski jezik, ostavljajući za obični narod hebrejsko pismo i aramejski jezik’.” (16)   

Činjenice su da prije Ezdre nije bilo ni hebrejskog pisma ni svetog hebrejskog jezika, niti je bilo Hebreja judejske vjere, jer judaizam počinje od Ezdre 459. st. ere. A ko su današnji Judeji, tj. Jevreji? Evo odgovora: to su od 459. st. ere potomci dole spomenutih naroda:

     “Kir je stvorio Persijsko carstvo, arijsko po karakteru, ali u kojem nema ni jedne arijske provincije. To ime izvedeno je od Pereshiti, Parsi, ili Parisi, grana Kelta Zimra ili Kimra i njihov sastav je keltski i hetitski sa velikom neistorijskom semitskom podlogom.” (17)

     Jahve je Oannes, drevni sumerski bog:

     "Zahvaljujući ljubaznosti direktora egipatskog i asirskog odjeljenja Britanskog muzeja, u mogućnosti sam da mogu ovdje pokazati slike tri male glinene pločice (Sl. 56). Pitaćete šta se vidi na tim pločicama, krhkim slomljenim komadima gline s jedva čitljivim znakovima urezanim na njihovoj površini? Istina zaista, ali su vrijedne iz razloga da je njihovo datiranje može biti tačno fiksirano kao vrijeme Hamurabija, jedna od njih je napravljena u  vrijeme njegovog oca, Sin-muballita; ali još više iz razloga da one sadrže tri imena koja su od velikog značaja iz ugla religije i istorije. To su riječi:

Ia- ah- ve- ilu

Ia- hu- um- ilu

Yahveh is God.” (18)

Bog Jahve se spominje u vrijeme cara Hamurabija, šestog cara iz Prve dinastastije Vavilona, a vladao je u vremenu oko 2000. godine st. ere.

Sumerske glinene pločice iz vremena cara Hamurabija (1810-1750. god. st. e.). Na njima piše: “Jahve je Bog”. (Friedrich Delitzsch, Babel and Bible, Chicago, The Open Court Publishing Company, 1903, pg. 61)

     "Jahve, Trajni, Stalni (jer takav je, kao što imamo razloga da vjerujemo u značenje imena), koji, za razliku od čovjeka, sutra nije stvar prošlosti, već onaj koji traje zauvijek, koji živi i trudi se cijelu vječnost iznad širokog, blistavog, zakono-veznog svoda zvijezda, - bio je to Jahve koji je utvrdio prvobitnu baštinu onih kananskih plemena iz kojih je vijekovima nakon toga dvanaest plemena Izraela poteklo." (19)

Dvanaest plemena Izrailja je ezoterijska metafora vavilonskih masona koji su izučavanjem starih sumerskih i asirskih spisa u Vavilonu do 459. st. ere osmislili judaizam. Od povratka Zorobabela u Jerusalim 522. i početkom gradnje hrama 520. godine, počinju praktične pripreme za osnivanje judaizma, što se realizuje u Jerusalimu Ezdrinim povratkom iz Vavilona 459. g. st. ere.

Zapis na pločicama: “Jahve je Bog” (Friedrich Delitzsch, Babel and Bible, Chicago, The Open Court Publishing Company, 1903, p. 62)

     I od početka zidanja Zorobabelevog hrama 520. st. ere i nakon Ezdrinog početka osnivanja judaizma 459. st. ere, oko 60. godine n. ere, grupa od trinaest judeja počinje među nejudejima da zida duhovni hram koji nazvaše hrišćanstvo:

     "A kad dođete k Njemu, kao kamenu živom, koji je, istina, od ljudi odbačen, ali od Boga izabran i pribran: i vi kao živo kamenje zidajte se u kuću duhovnu i sveštenstvo sveto, da se prinose prinosi duhovni, koji su Bogu povoljni, kroz Isusa Hrista.” (1.Pet.2,4-7)

Mjere dužine Piramidine baze

     Zorobabel se vratio iz Vavilona u Jerusalim 522. st. ere i dvije godine kasnije, 520. godine počinje da gradi hrama svome bogu. Hram je u obliku kocke sa stranama dugim i visokom po 60 lakata, a kocka je simbol masona. Od 520. st. ere do 2020. n. ere, kao zvanične godine početka navodne “pandemije korona virusa”, ima 2540 godina: 520 + 2020 = 2540 godina. Pošto godina ima 365,242 dana, ovih 2540 godina je 927.714,68 dana. 

I gle: 927.714,68 : 4 = 231.928,67

Svaka strana baze Velike piramide duga je 231,92867 metara, a četiri strane zajedno imaju  927,71468 metara. Ovih 927,71468 m simbolika su onih 927.714,68 dana u 2540 godina od 2020. pa unazad do 520. st. ere. Od 2020. judeohrišćanski masoni zidaju novi hram nove vjere prinoseći ljude na žrtvu u zid hrama.

.................................
     (1) A Copious Greek-English Vocabulary, Oxford: The University Press, 1850, pg. 827.
     (2)  Henry George Liddell and Robert Scott, A Greek-English Lexicon; Oxford: The Clarendom Press, 1883, pg. 677.
     (3) Ibid. pg. 645, 647.
     (4)  William Smith, Dictionary of the Bible, Vol. II; New York: Hurd and Houghton, 1871, pg. 1462.
     (5) Ibid.
      (6) Frank C. Higgins, The Beginning Of Masonry; New York, 1916, pg. 61.
     (7) Ibid. pg. 62-62.
     (8) Friedrich Max Muller, Introduction to the Science of Religion; London: Longmans, Green, and Co., 1893, pg. 244.
     (9) Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dictionary; Oxford, The Clarendon Press, 1960, pg. 424.
     (10) William Smith, Ibid. pg.1394.
     (11) Ibid. pg. 1416.
     (12) Ibid. pg 1487.
     (13) Ibid.
     (14) Monier Monier-Williams, Ibid. pg. 424.
     (15) Ibid. pg. 933.
     (16) Joseph Naveh, Early History Of The Alphabet , The Magnes Press, Hebrew University, Jerusalem,    pg. 123.
     (17) John Campbell, The Hittites, their Inscriptions and their history, Volume II; Toronto: Williamson & Co., 1890, pg. 304.
     (18) Friedrich Delitzsch, Babel and Bible, Chicago, The Open Court Publishing Company, 1903, pg. 61-62.
     (19)
Ibid. pg. 62.

No comments: