ISTINITA ISTORIJA

Kao saveznike Trojanaca Homer u Ilijadi spominje paflagonijske ENETOE (Ένετοί) [1]. U prvoj polovini 5. vijeka st. ere kao prve ILIRIE Herodot navodi VE-NETE pod imenom ENETI (Ένετοὺς) [2]. Tri vijeka nakon Herodota Julije Cezar spominje keltske VEN-ETE [3] sa njihovom zemljom Venecijom u Armorici, na jugo-zapadnoj obali današnje Francuske [4] i priča postaje kao drvo koje se od vrha stabla grana u veliku krošnju:

„Vendi, Veneti ili Slaveni, koji su, kada su prvi put postali poznati u Evropi, bili naseljeni na granicama Italije prema Tirolu i Kranjskoj, postepeno su se pro-širili u Retiju, ili zemlju Grisona, u Švabsku i vjero-vatno u Frankonsku. Ova rasa trenutno zauzima ci-jeli prostor između gore spomenutih zemalja i isto-čne obale Jadranskog mora, s jedne strane, i Lede-nog okeana s druge strane. Potomci drevnih Slave-na prodrli su u Kamčatku, naselili Aleutske otoke i možda prešli na sjevernoamerički kontinent. Stano-vništvo Rusije, dijela Turske i posjeda Austrijske ku-će sastoji se gotovo isključivo od Slavena.“ [5]

VENETI su SLAVENI ili SARMATI:

"Svi istoričari se slažu da su Slaveni, Veneti ili Sar-mati prvobitno živjeli na obalama Tanaisa, Palus Maeotide i Kimerijskog Bosfora, zemalja koje leže istočno od Ilirije i Dalmacije." [6]

"Ova ljudska rasa je drevna i generalno se kaže da su stekli veliku slavu dok su naseljavali regiju okre-nutu prema Jonskom moru. Sada se obično nazi-vaju Bosancima. Ali Dalmatinci, Mizijci, Tribali, pa čak i Sarmati, koriste gotovo isti jezik, ili ne mnogo različit, tako da se međusobno razumiju bez poteš-koća." [7]

„Katari oko Emone imaju imena venetskog porijekla i možda su grupa Karna. Osim Latobića i Varkijana, čija su imena keltska, gradovi Kolapijana, Jasi, Bre-uci, Amantini i Skordići bili su ilirski. Malo se zna o gradovima u Moeziji. Na jugu su Dardani ostali kao jedna grupa, dok su gradovi Kelegera na sjevero-zapadu možda novonastali od Skordića.“ [8]

VENETI su ILIRI, VENETI su SLAVENI, ILIRI su ta-kođe TRAČANI:

„Identitet Tračana i Ilira dokazuju antički pisci, neki ranije, neki kasnije, upućujući na jedan te isti na-rod.“ [9]

VENETI su ILIRI, VENETI su SLAVENI, ILIRI su TRAČANI, TRAČANI su KIMERI [10]. Kasnije su KIMERI nazvani KIMBRI nakon čega ih Grci zovu KELTIMA, a Julije Cezar ih naziva GALIMA:

„U svim ovim zemljama bili su jedan te isti narod, iako podložni različitim knezovima i poznati pod različitim imenima. Tako su se u Kimeriji, Sarmatiji, Skitiji nazivali Kimerijci, Sarmati, Skiti; u Trakiji, Da-kiji i Meziji, Tračani, Dačani i Mezijci; a u blizini Istra i Ponta, Iliri i Ponti. Što se tiče naziva Zapadni Goti, koje su Latini omekšali u Vizigoti i Ostrogoti, razli-kovali su se po imenima, kako Grotius pokazuje preko Jornanda, prije nego što su napustili Skan-dinaviju, nazivajući se Zapadni Goti i Ostrogoti, ili Zapadni i Istočni Goti, prema njihovom položaju tamo na istoku i zapadu, pri čemu su prvi naseljavali onaj dio Skandinavije, koji graniči s Danskom, a drugi istočnije dijelove, koji leže na Baltiku. Ono što Jornandes piše o raznim migracijama i naseljava-njima Gota, u potpunosti se slaže s onim što čitamo kod antičkih grčkih i latinskih autora o raznim mi-gracijama i naseljavanjima Geta. I zaista, da su Goti i Geti bili jedan te isti narod pretpostavljaju svi pisci koji su blistali u ili blizu vremena kada su oba car-stva bila pod njihovom vlašću." [11]

Dačani Geti ili Goti su Tračani i oni su Sloveni na Balkanu i izvan granica Rimskog carstva:

VENETI su ILIRI, VENETI su SLAVENI, ILIRI su TRAČANI, TRAČANI su KIMERI, KIMERI su KIM-BRI ili KELTI, KELTI su GALI koji su isto što i TRAČANI koji su GETI ili GOTI (Rimljni su ih zvali GETI, a oni su sebe zvali GOTI):

"Geti ili Slaveni napadaju granicu Trakije..." [12]

I da zaključimo ko su bili SLAVENI:

"Sedma knjiga govori o neuređenim redovima Rim-ljana i njihovim hrabrim uspjesima protiv Slavena ili Geta; jer su se tim imenom ranije nazivali." [13]

VENETI su ILIRI, VENETI su SLAVENI, ILIRI su TRAČANI, TRAČANI su KIMERI, KIMERI su KIM-BRI, KIMBRI su KELTI, KELTI su GALI koji su isto što i TRAČANI, TRAČANI su DAČANI, GETI ili GOTI, GOTI su SLAVENI, tj. SARMATI, a SARMATI su srodni sa SKITIMA koji su HETI, ognosno GETI ili GOTI, koji su SLOVENI.

Istorijski prvi među SLOVENIMA pominju se SERBI. Od rane postpotopske praistorije pa do naših dana svjedočanstvo postojanja ovog RODA je trajanje motiva isplaženog jezika na antropomorfnim liko-vima Sunca, Boga Sunca, bogova i božanstava Sunca. Sva imena ovog RODA morfološki i se-mantički se odnose na SJAJ, SVJETLOST, SUNCE i oni su ARIA NAROD, ARJANI ili ARIJEVCI, jer SUNCE je AR.

Istorija nije sakrivena, ali se falsifikuje, a falsifikatori su prvosveštenici avramskih religija, tj. vođe Cioni-sta, jezuita, Iluminata i ostalih grana njihove ma-sonerije Tame u vrhu vjerskih i državnih rukovo-dilaca. Oni preko dva vijeka kriju postojanje motiva isplaženog jezika na idolima, amajlijama i stećcima, oni su najveći narodni lažovi, a njihovih sljedbenika i simpatzera ima veoma mnogo u svim porama dru-štva pa i na internetskim socijalnim mrežama kao Fejsbuk. Ima ih i ovdje među mojim pratiocima. Na-padaju planski po dogovorui, mrze istinu i bore se protiv istine, špijuniraju, vrijeđaju, prijete, prijavljuju i brišu objave i obaraju nepodobne FB-stranice i grupe. Oni su ekstremno fanatizovani nacionalistički vjernici judaizma, hrišćanstva i islama koji se me-đusobno mrze i krve, ali su uvijek složni protiv istine, pravde i milost.

................................

[1] Homer, Ilijada, II, 850.

[2] Herodot, I; 196.

[3] Caesar, De Bello Gallico, Book III; 9.

[4] Ib., Book II; 34.

[5] Frederic Shoberl, Illyria and Dalmatia, Volume I, Introduction xi-xii; London, Printed for R. Ackermann, 1821.

[6] Ib. xiii.

[7] B. G. Niebuhr, Corpus Scriptorum Historiae Byzantinae: Laonicus Chalcocondylas, De rebus Turcicis, L. X; Bonnae, Impensis Ed. Weberi, 1843, pg. 530-531.

[8] John Wilkes, The Illyrians; Blackwell Publishers Ltd., Oxford, UK; Blackwell Publishers Inc., Cambridge, Massachusetts, USA, 1996, pg. 218.

[9] The Edinburgh Magazine and Literary Mis-cellany, Vol. 15, August 1824, Edinburgh, Printed for Archibald Constable and Company, 1824, pg. 135.

[10] Strabo !,3,21; XXII,1,8.

[11] An Universal History from the Earliest Account of Time to the Present: Compiled from Original Authors, and Illustrated with Maps, Cuts, Notes, and Other Tables. Vol. VII; London: Printed for T. Osborne, J. Osborn, A. Millar, J. Hinton, 1792, pg. 487.

[12] Barthold Georg Niebuhr, Corpus Scriptorum Historiae, Continuata 10, Immanuel Bekkerus, Theophylacti Simocattae, Historiarum, Libri Octo; Bonae, Impensis Ed. Weberi, 1834, pg. 9.

[13] Ib. p. 14.

PORIJEKLO NARODA BALKANA I EVROPE

Heti su Skiti, Geti, Goti ili Dačani, tj. Tračani. Skiti su po Evropi bili izmiješani sa Keltima koje istoriografi pominju kao Kelto-Skite. Tračani, Sarmati, Kimeri, Heti, Skiti, Geti, Goti, Iliri i Slaveni bili jedan narod sa mnogo imena:

"Ipak je rekao dovoljno da bez ikakve sumnje ukaže na činjenicu da su takozvani Skiti bili Heti s nekoliko izmiješanih keltskih i jafetskih plemena." [1]

"Veoma je moguće (kao što pretpostavlja i Mr. Stuart Poole) da su Khiti ili Heti bili pleme Skita koje je napredovalo i naselilo se na Eufratu.“ [2]

Pošto je grupa Heta osmislila Bibliju, iskrivili su is-toriju izmišljajući da su Heti potomci nekog Nojevog Hama pa je bilo rizično u 19. vijeku tvrditi suprotno, ali uprkos tome neki su i tada tvrdili da su Heti Skiti i to su kasnija istorijska, arheološka i lingvistička ot-krića potvrdila:

"Hetiti, koji su govorili indoevropskim jezikom, od davnina su se proširili po istočnoj Maloj Aziji i sje-vernoj Siriji." [3]

"Sake ili Skiti, koje su njihovi semitski susjedi nazivali 'Gimiri' (plemena?), prvi put su se pojavili u klinastim natpisima kao samostalni narod pod Esar-Hadonom oko 684. godine prije nove ere." [4]

"Svi Kanaanci, siguran sam, bili su Skiti; a sta-novnici Sirije zadržali su svoj prepoznatljiv etnički karakter sve do prilično kasnog perioda istorije. Prema natpisima, Khetta ili Hetiti bili su dominantna skitska rasa od najranijih vremena." [5]

“Mnogi autori, kao Appianus Alexandrinus, i Ph. Cluverius pod imenom Kelti uključuju Gale, Germa-ne, Spanijarde, Britone, Ilire, itd. ali je sigurno to da Polybius, Diodorus, Plutarch, Ptolemy, Strabo, Athe-næus and Josephus zovu ove narode koji su zau-zeli Galiju, Keltima.” [6]

“Cluverius u svojoj “Germania Antiqua,” objavlje-noj 1616. dokazuje da Iliri, Germani, Gali, baskijska ple-mena i drevni Britoni, svi govore dijalekte jednog i istog jezika, koji je, računajući po njemu, bio kelt-ski, i on iznosi sebi u prilog najimpozantniju nauč-nost.” [7]

Tračanski, keltski ili ilirski jezik:

“Jednosložni prvobitni jezik > aglutinativni: turanski > amalgamatski: jafetski ili iranski ili indoevropski > keltski: trački ili ilirski…” [8]

“Identitet Tračana i Ilira je dokazan od drevnih pisaca upućujući, neki raniji i neki kasniji, na jednan isti narod.” [9]

“Jezik Kimera nije poznat. Pretpostavlja se da je bio trački, da su govorili tračkoilirskim, ili indoiran-skim…” [10]

"Tamo su bili Brigi, rod Kimera koji su prešli preko, iz Trakije u Aziju pod imenom Frigi, neko vri-jeme nakon Trojanskog rata, kadgod da se to do-godilo." [11]

Kimeri i Tračani su jedan narod za koje Strabon pi-še:

"Kimeri, ili odvojeno pleme njihovo, zvano Treri...." [12]

Nakon toga Strabon opet kaže:

"Sljedeći dio zemlje bio je okupiran od strane Trera, koji su takođe bili Tračani..." [13]

“CIMMERII, ōrum, tračko pleme sa boravištem na Dnjepru.” [14]

“Nema sumnje da su Daci ili Dani, kao i Geti ili Goti, bili svi od rase zvane Kimbri. Kimbri su takođe Ki-meri, od tračkog su originala takođe, ili su Tra-čani bili Kimeri, što nije ni bitno.” [15]

"Sir Isaac Newton (Kronologija, str. 1125) piše: 'Drevni stanovnici Dakije (Transilvanije, Moldavije i Vlaške) Grci su nazivali Geti, Latini Dacima, a sami sebe Goti,

Nema sumnje da su Daci ili Dani, kao i Geti ili Goti, bili rase zvane Kimbri. Kimbri su također bili Kimeri, dakle i tračkog podrijetla, ili su Tračani bili Kimeri, nije važno koji od njih.

Tračani su bili široko rasprostranjena rasa zvan Pelazgi, ime za koje se tvrdi da je preuzeto od rode i znači, poput Skita, lutajuća nomadska rasa'." [16]

“Istoričari izvještavaju o Aezir narodu kao Trako--Kimerima, jer su Trojanci od tračkih predaka.” [17]

Pominjući Herodota ovaj autor kaže:

“Svi narodi sjeverno od Grka zvani su nekad od njih Tračanima, uključujući Kimere, i kimerijski Ker-čonis nekad je zvan Taurika ili Trački Kerčonis.” [18]

Kasnije su Kimerijci nazvani Kimbri, nakon čega su nazvani Kelti pa Gali i svi su oni grana Tračana. Trački Geti su kasnije nazvani Goti i oni su Slaveni:

„U svim ovim zemljama bili su jedan te isti narod, iako podložni različitim knezovima i poznati pod ra-zličitim imenima. Tako su se u Kimeriji, Sarmatiji, Skitiji nazivali Kimerijci, Sarmati, Skiti; u Trakiji, Da-kiji i Meziji, Tračani, Dačani i Mezijci; a u blizini Istra i Ponta, Iliri i Ponti. Što se tiče naziva Zapadni Goti, koje su Latini omekšali u Vizigoti i Ostrogoti, razli-kovali su se po imenima, kako Grotius pokazuje preko Jornanda, prije nego što su napustili Skan-dinaviju, nazivajući se Zapadni Goti i Ostrogoti, ili Zapadni i Istočni Goti, prema njihovom položaju ta-mo na istoku i zapadu, pri čemu su prvi naseljavali onaj dio Skandinavije, koji graniči s Danskom, a drugi istočnije dijelove, koji leže na Baltiku. Ono što Jornandes piše o raznim migracijama i naseljava-njima Gota, u potpunosti se slaže s onim što čitamo kod antičkih grčkih i latinskih autora o raznim mig-racijama i naseljavanjima Geta. I zaista, da su Goti i Geti bili jedan te isti narod pretpostavljaju svi pisci koji su blistali u ili blizu vremena kada su oba car-stva bila pod njihovom vlašću." [19]

Dačani Geti ili Goti su Tračani i oni su Sloveni na Balkanu i izvan granica Rimskog carstva:

"Geti ili Slaveni napadaju granicu Trakije..." [20]

I da zaključimoi:

"Sedma knjiga govori o neuređenim redovima Rimljana i njihovim hrabrim uspjesima protiv Slave-na ili Geta; jer su se tim imenom ranije nazivali." [21]

I da ponovim:

“Nema sumnje da su Daci ili Dani, kao i Geti ili Goti, bili svi od rase zvane Kimbri. Kimbri su takođe Ki-meri, od tračkog su originala takođe, ili su Tra-čani bili Kimeri, što nije ni bitno.” [22]

Svemu navedenom samo još da pridodamo identitet Pelazga i Sarmata:

"Sada, ovi Pelazgi su bili Tirseni, ili Tirsenski Pelaz-gi; tako da u ovom slučaju nalazimo epitet Tirseni koji se daje Pelazgima koji su bili, ili su bili, u vezi s Tračanima." [23]

Tirseni su Etrusci, tj. Raseni od koji su balkanski Rašani:

"Osim toga, Herodotus, Thucydides i Strabo tvrde da su Pelazgi originalno iz Tesalije došli u Grčku; a budući da je Tesalija u drevnim vremenima sma-trana dijelom Trakije, po tome Mr Pinkerton zak-ljučuje da su Pelazgi bili Tračani, odnosno Skiti ili Goti." [24]

Ukratko o Pelazgima: "... oni su bili Tračani, a Tra-čani su svi bili Skiti ili Goti." [25]

    "Svi istoričari se slažu da su Slaveni, Veneti ili Sarmati prvobitno živjeli na obalama Tanaisa, Pa-lus Maeotide i Kimerijskog Bosfora, zemalja koje leže istočno od Ilirije i Dalmacije." [26]

To vam je najsažetija istorija svih današnjih naroda Evrope do srednje gvijeka, jer tek od vremena pri-silne hristijanizacije počinje stvaranje mape naroda kakva je danas.

A šta je sa Albancima, zar oni nisu od judeo-hriš-ćanske elite s kraja 19. vijeka zvanično proglešeni jedinim potomcima Ilira? Kao potomci Ilira današnji Albanci se razlikuju od Ilira Tračana, tj. Slavena Bal-kana, po tome što je rimski car Justinijan II (vladao 685–695. i ponovo 705–711.) naselio među tračkim Albancima dio levantskih Saracena, tj. Arapa Mirdi-ta (grčki: Mιρδȋται):

"M. Sathas (op. cit. str. 53) kaže da su bili podijeljeni u dvije skupine od kojih je jedna bila raspršena po Heladi, posebno Epiru, gdje se njihovi potomci do danas nazivaju Mirditi, Mírδȋται, dok je druga pod-jela konačno riješena u temi Kibiraiot. Vidi Teofan, 6178, 6179 poslie Hrista, i Konstantin Porfirij, Adm. Imp. cap. 50, hi. str. 229." [27]

Između 11-14. vijeka Normani u Albaniju naseljavaju saracenske Berbere protjerane sa Sicilije i Lucere u južnoj Italiji:

„Kao vojnici u vojsci Fridrika II (1194-1250), Man-freda (oko 1232-1266) i Karla I (1226-1285), musli-mani Lucere izazivali su strahopoštovanje u zem-ljama u kojima su služili, što je uključivalo sjevernu Italiju, Albaniju i moguće krstaške države.“ [28]

Potomke Tračana, tj. Slovena, među ilirskim Trača-nima lako je prepoznati po anatomski pravilnom obliku lica svijetle puti, dok su potomci Arapa tam-noputi, uskog lica sa naglasenim vilicama i često sa nepravilno raspoređenim zubima. Uostalom, nazivi albanskih toponima 80% su slovenski, tj. srpski.

Sve rečeno svjedoči vedski arjanski motiv isplaže-nog jezika na idolima Sunca i sunčanih božanstava od prvih praistorijskih kultura pa neprekidno kroz sva vremena preko stećaka sve do 20. vijeka na stećcima u Srbiji.

……………………….

[1] John Campbell, The Hittites: their inscriptions and their history, Volume II; London, John C. Nimmo, 1891, pg. 282.
[2] George Rawlinson, The History of Herodotus, Vol. II; New York: D. Appleton and Company, 1889, pg. 158.
[3] Hutton Webster, World history; D. C. Heath & Co., Publishers, Boston, New York, Chicago, 1921, pg. 62-63.
[4] George Rawlinson, History Of Herodotus, Vol. I: London, John Murray, 1875, pg. 232.
[5] William Smith, Dictionary of the Bible, Vol. IV; New York: Hurd and Houghton; Cambridge: Riverside Press, 1870, pg. 2974.

[6] The Southern Review, Vol. 5, February & May 1830, Charleston: Printed and published by A. E. Miller, 1830, pg. 367.
[7] The New York Review, Vol. 1, New-York: Geoge Dearborn & CO, 1837, pg. 111.
[8] David N. Livingstone, Adam's Ancestors: Race, Religion, and the
Politics of Human Origins, Baltimore: The Johns Hopkins University Press, 2008, pg. 103.
[9] The Edinburgh Magazine and Literary Miscellany, Vol. 15, August 1824, Edinburgh: Printed for Archibald Constable and Company, 1824, pg. 135.
[10] Carl Waldman and Catherine Mason, Encyclopedia of European Peoples, Vol. 2, New York: Facts On File Inc., An Imprint of Infobase Publishung, 2006, pg. 175.
[11] Edward Davies, Celtic researches, on the origin, traditions & language of the ancient Britons, London: Printed and sold by J. Booth, 1804, pg. 205.
[12] Strabon, I,3,21.
[13] Ib. XIII,1,8.
[14] Frederick Percival Leverett, A New and copious lexicon of the Latin language, Boston: J. H. Wilkins and R. B. Carter, and Hilliard, Gray and Co.; New York: Leavitt, Lord & Co., 1836, pg. 140.
[15] John Pym Yeatman, The Shemetic Origin of the Nations of Western Europe, London: Burns and Oates, 1879, pg. 212.

[16] Ib.

[17] Roger Calverley, The Primal Runes: Archetypes of Invocation and Empowerment, Twin lakes, Wisconsin: Lotus Press, 2005, pg. xiv.
[18] John Pym Yeatman, The Shemetic Origin of the Nations of Western Europe, London: Burns and Oates, 1879, pg. 213.

[19] An Universal History from the Earliest Account of Time to the Present: Compiled from Original Authors, and Illustrated with Maps, Cuts, Notes, and Other Tables. Vol. VII; London: Printed for T. Osborne, J. Osborn, A. Millar, J. Hinton, 1792, pg. 487.
[20] Barthold Georg Niebuhr, Corpus Scriptorum Historiae, Continuata 10, Immanuel Bekkerus, Theophylacti Simocattae, Historiarum, Libri Octo; Bonae, Impensis Ed. Weberi, 1834, pg. 9.
[21] Ib. pg. 14.
[22] Charles Adiel Lewis Totten, Ib.

[23] The Journal of Classical and Sacred Philology, No V, Volume II: The University Press, Cambridge, 1855, pg. 176.

[24] The Ecyclopaedia Britannica, Seventh Edition, Volume XVII; Adam and Charles Black; Edinburgh, 1842, pg. 177.

[25] Ib.

[26] Frederic Shoberl, Illyria and Dalmatia, Volume I, Introduction xiii; London, Printed for R. Ackermann, 1821.

[27] J. B. Bury, History of the Later Roman Empire from Arcadius to Irene, Vol. II, Chapter X, Justinian II, London and New York, Macmillan and Co., pg. 321.

[28] Jan M. Ziolkowski, Dante and Islam;, New York, Fordham University Press, 2015. ISBN 9780823263878

HETSKI OPANCI KOD SRBA

Heti su Skiti, Geti, Goti ili Dačani, tj. Tračani. Skiti su po Evropi bili izmiješani sa Keltima koje istoriografi pominju kao Kelto-Skite. Tračani, Sarmati, Kimeri, Heti, Skiti, Geti, Goti, Iliri i Slaveni bili jedan narod sa mnogo imena:

„Identitet Tračana i Ilira dokazuju antički pisci, neki ranije, neki kasnije, upućujući na jedan te isti na-rod.“ [1]

Stari naziv Slavena je Veneti, Iliri ili Tračani, zajedno sa svim tračkim i sarmatskim narodima:

"Ova ljudska rasa je drevna i generalno se kaže da su stekli veliku slavu dok su naseljavali regiju ok-renutu prema Jonskom moru. Sada se obično nazi-vaju Bosancima, ali Dalmatinci, Mizijci, Tribali, pa čak i Sarmati, koriste gotovo isti jezik, ili ne mnogo različit, tako da se međusobno razumiju bez teš-koća." [2]

Kimeri i Tračani su bili jedan narod (Strabon i,3,21; xii,1,8). Kasnije su Kimeri nazvani Kimbri, nakon čega su nazvani Kelti pa Gali i svi su oni grana Tračana. Trački Geti su kasnije nazvani Goti i oni su Slaveni:

„U svim ovim zemljama bili su jedan te isti narod, iako podložni različitim knezovima i poznati pod različitim imenima. Tako su se u Kimeriji, Sarmatiji, Skitiji nazivali Kimerijci, Sarmati, Skiti; u Trakiji, Da-kiji i Meziji, Tračani, Dačani i Mezijci; a u blizini Istra i Ponta, Iliri i Ponti. Što se tiče naziva Zapadni Goti, koje su Latini omekšali u Vizigoti i Ostrogoti, raz-likovali su se po imenima, kako Grotius pokazuje preko Jornanda, prije nego što su napustili Skan-dinaviju, nazivajući se Zapadni Goti i Ostrogoti, ili Zapadni i Istočni Goti, prema njihovom položaju ta-mo na istoku i zapadu, pri čemu su prvi naseljavali onaj dio Skandinavije, koji graniči s Danskom, a drugi istočnije dijelove, koji leže na Baltiku. Ono što Jornandes piše o raznim migracijama i naseljava-njima Gota, u potpunosti se slaže s onim što čitamo kod antičkih grčkih i latinskih autora o raznim migra-cijama i naseljavanjima Geta. I zaista, da su Goti i Geti bili jedan te isti narod pretpostavljaju svi pisci koji su blistali u ili blizu vremena kada su oba car-stva bila pod njihovom vlašću." [3]

Dačani Geti ili Goti su Tračani i oni su Sloveni na Balkanu i izvan granica Rimskog carstva:

"Geti ili Slaveni napadaju granicu Trakije..." [4]

I da zaključimo ko su bili Slaveni:

"Sedma knjiga govori o neuređenim redovima Rim-ljana i njihovim hrabrim uspjesima protiv Slavena ili Geta; jer su se tim imenom ranije nazivali." [5]

Po planinskim mjestima boravišta stanovnici Ilirije nazvani su ILIRI, dakle to nije neki poseban narod, nego su to Tračani koji su ujedno bili Veneti, Iliri, Sarmati, Sloveni, Kelti, Dačani, Geti, Goti ili Srbi jer su i ovi nazivi sinonimi. Svi su bili obožavatelji Boga Sunca i prikazuju isti motiv: isplaženi jezik na idoli-ma antropomorfnih likova svojih bogova Sunca i solarnih božanstava.

Kao potomci Ilira današnji Albanci se razlikuju od Ilira Tračana, tj. Slavena, po tome što je rimski car Justinijan II (vladao 685–695. i ponovo 705–711.) naselio među tračkim Albancima dio libanonsko-armenskih Saracena Mirditasa (grčki: Mιρδȋται) [6]:

"M. Sathas (op. cit. str. 53) kaže da su bili podijeljeni u dvije skupine od kojih je jedna bila raspršena po Heladi, posebno Epiru, gdje se njihovi potomci do danas nazivaju Mirditi, Mírδȋται, dok je druga podje-la konačno riješena u temi Kibiraiot. Vidi Teofan, 6178, 6179 poslie Hrista, i Konstantin Porfirij, Adm. Imp. cap. 50, hi. str. 229." [7]

Potomci Saracena Mirdita su albanski Gegi, a njihov jezik je srodan berberskom saracenskom jeziku, koje su Normani protjerali sa Sicilije i južne Italije u Albaniju od kraja 11. do početka 14. vijeka:

„Kao vojnici u vojsci Fridrika II (1194-1250), Man-freda (oko 1232-1266) i Karla I (1226-1285), musli-mani Lucere izazivali su strahopoštovanje u zem-ljama u kojima su služili, što je uključivalo sjevernu Italiju, Albaniju i moguće krstaške države.“ [8]

“Zbog svog geografskog položaja Albanci ponekad pretpostavljaju da su do dana današnjeg potomci Ili-ra, ali nema dokaza da se to dokaže. Njihov jezik je prvi put zabilježen 1462. godine, a posebno njihov riječnik je pod velikim uticajem susjednih jezika (gr-čki, latinski, slovenski i turski).” [9]

Ako izuzmemo u Albaniju naseljene Arape i Berbe-re, preostali Albanci jesu ilirskog porijekla, ali preko Tračana, tj. Slovena. Od sredine 19. vijeka Albance kao jedine Ilire počinje da forsira judeo-hrišćanska masonerija pod nadzorom jezuita, Iluminata i Cioni-sta. Godine 1912. oni i Albaniju stvaraju i stvaraju jedinstveni al-banski književni jezik, iako je 80% to-ponima širom Albanije iz srbskog jezika.

Srpska pravoslavna crkva i javno tvrdi da su Albanci jedini Iliri, a Srbi dosenjenici u seobama srednjeg vijeka i patrijarh Pavle Stojčević je to javno pred filmskom kamerom rekao: “Mi nikad nismo odricali Šiptarima da su oni autohtoni na Kosovu i Metohiji kao i svi njihovi preci redom." ( Video na linku: 8:45;

Srodne teme:

https://stecciibogumili.blogspot.com/search?q=VENETI+SU+SLOVENI

https://stecciibogumili.blogspot.com/search?q=ON+THE+ORIGIN

...................................
[1] The Edinburgh Magazine and Literary Miscellany, Vol. 15, August 1824, Edinburgh, Printed for Archibald Constable and Company, 1824, pg. 135.
[2] B. G. Niebuhr, Ib. pg. 530.
[3] An Universal History from the Earliest Account of Time to the Present: Compiled from Original Authors, and Illustrated with Maps, Cuts, Notes, and Other Tables. Vol. VII; London: Printed for T. Osborne, J. Osborn, A. Millar, J. Hinton, 1792, pg. 487.
[4] Barthold Georg Niebuhr, Corpus Scriptorum Historiae, Continuata 10, Immanuel Bekkerus, Theophylacti Simocattae, Historiarum, Libri Octo; Bonae, Impensis Ed. Weberi, 1834, pg. 9.
[5] Ib. pg. 14.
[6] J. B. Bury, History of the Later Roman Empire from Arcadius to Irene, Vol. II, Chapter X, Justinian II, London and New York, Macmillan and Co., pg. 321.
{7] Ib.
[8] Jan M. Ziolkowski, Dante and Islam;, New York, Fordham University Press, 2015. ISBN 9780823263878

[9] Hans Frede Nielsen, The Continental Backgrounds of English and Its Insular Development Until 1154, John Benjamins Publishing, Odense: Odense University Press, 1998, pg. 25.

NAZIV "ILIRIA"

Po starim grčkim i rimskim piscima ILIRI su zabi-lježeni pod imenima:

a) grčki: Ίλλυριοί

b) latinski: Illyrii

ILIR je galska, tj. tračanska riječ sastavljena od dvije rijeci:

IL + LIR > LIR > ILLIRI > ILIRI

Zbog toga što su nazivu dvije riječi, odatle u grčkim i latinskim nazivima dva "LL" i evo značenja riječi IL + LIR:

• IL = ARU [1]

• ARU = OŠTRO, SILNO, MOĆNO, VELIKO, GRO-MADNO [2];

• LIR = LEAR [3];

• LEAR = VIS, BRDO, PLANINA [4].

Naziv ILLIR znači isto kao BRIG, odnosno ILLIRI su BRIGI, BRĐANI jer GALI su BRIGI, a BRIGI su TRAČANI.

Lažu da su ILIRI bili posebni narod posebnog jezika jer su nazivani ILIRIMA po području na kojem žive i to je oblast zvana ILLIRIA, grčkim pisano ἸΛΛΥΡIA, la-tinskim ILLYRIA.

U nazivu ILLIRIA su tri galske riječi:

IL + LIR + IA

Keltsko IA znači PODRUČJE, OBLAST, ZEMLJA, BORAVIŠTE [5].

ILIRIA znači PLANINSKA ZEMLJA, BRDOVITA ZE-MLJA, isto što znače i nazivi HELM i HAEMUS, ka-snije prozvani BALKAN.

Istorijska je laž da su originalni Iliri kasnije kelti-zirani, jer su oni oduvijek bili Kelti, a to što su neki Kelti i kasnije opet dolazili na Balkan, to nije nista neobično. Takođe treba napomenuti da su GALI u starini bili BRIGI TRAČANI, a TRAČANI su isto što i KIMERI, KIMERI su SELTI, od Grka zvani KELTI, od Julija Cezara zvani GALI.

Srodne teme:

https://stecciibogumili.blogspot.com/search?q=VENETI+SU+SLOVENI

https://stecciibogumili.blogspot.com/search?q=ORIGIN+OF+

..............................
[1] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome III; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pg. 43.
[2] Ib. Tome II, pg. 90.
[3] Ib. pg. 87.
[4] Ib. pg. 76.
[5] Robert Archibald Armstrong, Gaelic Dictionary in Two parts, London, Printed for James Duncan, 1825, pg. 320.

O IMENU PORIJEKLU I POSTOJANJU SLOVENA

O tome kako je riječ SKLAV dobila značenje ROB, najkraće je rekao Petar Skok rekavši da je SKLAV je jednina od starogrčkog SKLAVOS (σκλάβος) i latinskog SCLAV mada u latinskom ne postoji riječ SCLAV sa opštim smislom ROB, nego se to isklju-čivo odnosi na SLOVENE, jedno od mnoštva onda-šnjih srbskih plemena.

“sklavb m (stsrp., 1470, 1485) 'rob'. Od srgr. σκλά-βος 'isto' < kslat. sclavus.” [1]

Najstariji pomen SLOVENA je iz 6. vijeka kod ro-mejskih istoričara Jovana Malalasa (oko 490 – 570) [2] i Prokopija iz Cezareje (500 – 565). Ime SLO-VENI Malalas piše Σκλᾶβοι (SKLAVOI). a Prokopije koristi nekoliko varijanti: Σκλαβηνοὶ (SKLAVENOI), Σκλαβηνὸς (SKLAVENOS), Σκλαβηνῶν (SKLAVE-NON), Σκλαβηνοί (SKLAVENOI), Σκλαβηνοῖς (SK-LAVENOIS) [3]. Gotskog porijekla Jordanes, Proko-pijev savremenik, ime SLOVENI na latinskom piše SCLAVENI (SKLAVENI) [4] i ovo istoričari tumače kao SKLAVI po grčkom SKLAVOS (Σκλάβος) sa značenjem ROBOVI".

U knjizi "A Greek-English Lexicon" iz 1883. godine od autora sa imenom Henry George Liddell (1855–1891) nema grčke riječi Σκλάβος (SKLAVOS). Ne-ma je ni u jednom od desetak izdanja od prvog 1843. do 1996. godine. Knjiga je sa preko 1750 stranica i preko 116.500 unesenih grčkih riječi, ali tu nema ni jedne grčke riječi sa osnovom Σκλά-, u grčkom riječ Σκλάβος ne postoji, nije postojala u antičkom grčkom, nema je u savremenom grčkom, ali je, kažu, "postojala u srednjem vijeku sa znače-njem ROB". Pošto SKLAVOS (Σκλάβος) nije grčka riječ, njen smisao se ne može tumačiti po tome šta su o Slovenima mislili i misle Grci, Latini i dušmani Slovena uopšte, nego njen smisao treba traži u je-ziku tih Slovena jer je to njihovo ime.

Da vidimo morfološki oblik imena SKLAVOS (Σκλά-βος) i SKLAVENOI (ΣΚΛABΗΝΟΙ ili Σκλαβηνοὶ). Prvo Malalaisovo SKLAVOS (Σκλάβος):

Naziv SKLAVOS (Σκλάβος) je od riječi SKLA (Σκ-λά) i sufiksa -VOS (-βος): SKLA-VOS (Σκλά-βος).

Šta je SKLA? To nije ni grčka ni latinska riječ, to je iz jezika SLOVENA 5-6. vijeka. Imena SLOVENI i SLAVENI smislom se odnose na riječi SLOVO (RI-JEČ) i SLAVA (SVJETLOST), dakle i riječ SKLA svojim smislom mora imati veze sa SLOVO i SLA-VA. Pogledajmo:

"Da su Sloveni već u davna vremena znali koristiti skla, svjedoče nazivi zajednički svim slovenskim jezicima: staros. šklo, p. szkło, r. steklo, b. šklo, sh. staklo, slov. steklo, lit. stisklis." [5]

Već u davna vremena Sloveni su znali koristiti SKLA, tj. staklo:

"Nema u obje kamare nego po jedna punjestra, i to male (vis. 80, a šir. 50 cm), i na njima su skla (sta-kla)." [6]

Ukrajinski SKLA i danas znači STAKLA. [7]

"Ali ovdje među nama živjeli su ljudi koji uopšte nisu znali za skla i nisu mogli biti Sloveni koji su naziv 'skla' ponijeli sa sobom iz zajedničke domovine na svom hodočašću u zemlje južne i zapadne Evrope." [8]

Šta je STAKLO? STAKLO je PROVIDNO, SJAJNO i reflektuje SVJETLOST. Od SKLA je SKLAD (harmo-nija), SKLADATELJ (stvaralac harmonije), SKLA-DIŠTE (skupna zaštita).

Osnova u SKLA je LA, jedno od drevnih imena Sun-ca. U galskom LA znači DAN, SVJETLOST [9]; kod naroda Centralne Afrike riječ LA znači VATRA, riječ LATAA je SUNCE [10]. Sumersko LA-A je MNO-ŠTVO, IZOBILJE, PUNOĆA [11]. Od LA je LAMPA, zatim ime boginje LADE i njen znak je u cvijetu bilj-ke LADOLEŽ. LA je u LASTA koja je vjesnik proljeća sa repm u znaku zrake: ᐳ. Kad smo radosni, sve je LAKO i LASNO. Od osnove LA je izvedenica KLA u KLAS, KLASA, KLAPA, KLATNO, KLANAC, prezi-me KLAJIĆ, itd. Kad se nešto SKLANJA, prostor postaje ČIST. Dubrovčani 16. vijeka za ČLAN govo-rili su KLAN [12] što je keltska riječ za ROD, PLEME. Od KLA je latinsko CLARUS sa značenjem SJAJAN, SVIJETAL, SLAVAN [13]. Evo kako je nas-tala riječ SKLA:

LA > KLA > SKLA

LA je SUNCE, SVJETOST, DAN i od LA je SKLA koje reflektije SVJETLOST. Ovo KLA u SKLA dalo je anglo-saksonsko CLAWU (čitaj se KLAVU) i engles-ko CLAW (čita se KLO) sa značenjem KANDŽA, a izvorno znači ZRAKA. Tako SKLA u SKLAVI znači ZRAKE, TRAKE, SVJETLOST, SJAJ, SLAVA. Tako Malalasovo Σκλάβος (SKLAVOS) i Jordanesovo SCLAVENI (SKLAVENI) znači SVIJETLI, SJAJNI, SLAVNI, a imena koja navodi Prokopije još su svjetlonosnija:

ΣΚΛA + BΗΝΟΙ = SKLA + VENOI ili SKLAVENI > SLAVENI.

Osim SKLA za STAKLO je kod starih Slovena i na-ziv SKLO:

SKLO + VENI > SLOVENI.

SKLA ili SKLO je SVJETLOST, SJAJA, SLAVA, a osnova VEN u VENOI (βηνοὶ) je u slovenskom imenu VE-NERA i to je DANICA, tračanska VENDIS ili BEN-DIS (Bενδῖς), kod Latina VENUS sa značenjem LJEPOTA, LJUBAV, PRIVLAČNOST, MAMLJE-NJE, MILINA [14]. Keltsko VEN znači ČIST, BIJEL, LIJEP, KRASAN i sinonim je nazivima BEN, FEN, VAN i VIN sa izvornim smislom SUNCE [15]. VEN je u imenu VENETI:

"Što se tiče samih Veneta, ne može da se ne pri-mijeti da susrećemo tri plemena ili naroda ovog imena u drugim dijelovima svijeta, osim onih u Italiji, i to: galsko pleme Veneta na obali Armorike; Venedi ili Veneti kod Tacita, sarmatsko ili slovensko pleme na obalama Baltika; i Heneti ili Eneti čije se pos-tojanje spominje u Paflagoniji u Homerovo vrijeme {Ilijada, II. 850)" [16]

Homer spominje Enete (Ένετοί) kao saveznike Tro-janaca. Sarmatsko ili slovensko ujedno znači srb-sko, jer i Sarmati su Srbi [17]:

„Vendi, Veneti ili Slaveni, koji su, kada su prvi put postali poznati u Evropi, bili naseljeni na granicama Italije prema Tirolu i Kranjskoj, postepeno su se pro-širili u Retiju, ili zemlju Grisona, u Švabsku i vjero-vatno u Frankonsku. Ova rasa trenutno zauzima cijeli prostor između gore spomenutih zemalja i istočne obale Jadranskog mora, s jedne strane, i Ledenog okeana s druge strane. Potomci drevnih Slavena prodrli su u Kamčatku, naselili Aleutske otoke i možda prešli na sjevernoamerički kontinent. Stanovništvo Rusije, dijela Turske i posjeda Austrij-ske kuće sastoji se gotovo isključivo od Slavena.“ [18]

"Svi istoričari se slažu da su Slaveni, Veneti ili Sarmati prvobitno živjeli na obalama Tanaisa, Palus Maeotide i Kimerijskog Bosfora, zemalja koje leže istočno od Ilirije i Dalmacije." [19]

"Fizičke osobine prostranog naroda poznatog pod imenima Slaveni, Vendi ili Veneti, Geti, Jazigi, Anti i Srbi, uveliko variraju u zavisnosti od klime zemlje koju naseljavaju njegove različite grane." [20]

Stari naziv Slavena je Veneti, Iliri ili Tračani, zajedno sa svim tračkim i sarmatskim narodima:

"Ova ljudska rasa je drevna i generalno se kaže da su stekli veliku slavu dok su naseljavali regiju okre-nutu prema Jonskom moru. Sada se obično nazi-vaju Bosancima, ali Dalmatinci, Mizijci, Tribali, pa čak i Sarmati, koriste gotovo isti jezik, ili ne mnogo različit, tako da se međusobno razumiju bez teš-koća." [21]

Kimerijci i Tračani su bili jedan narod (Strabon i,3,21; xii,1,8). Kasnije su Kimerijci nazvani Kimbri, nakon čega su nazvani Kelti pa Gali i svi su oni grana Tračana. Trački Geti su kasnije nazvani Goti i oni su Slaveni:

„U svim ovim zemljama bili su jedan te isti narod, iako podložni različitim knezovima i poznati pod raz-ličitim imenima. Tako su se u Kimeriji, Sarmatiji, Ski-tiji nazivali Kimerijci, Sarmati, Skiti; u Trakiji, Dakiji i Meziji, Tračani, Dačani i Mezijci; a u blizini Istra i Ponta, Iliri i Ponti. Što se tiče naziva Zapadni Goti, koje su Latini omekšali u Vizigoti i Ostrogoti, razli-kovali su se po imenima, kako Grotius pokazuje preko Jornanda, prije nego što su napustili Skan-dinaviju, nazivajući se Zapadni Goti i Ostrogoti, ili Zapadni i Istočni Goti, prema njihovom položaju tamo na istoku i zapadu, pri čemu su prvi naseljavali onaj dio Skandinavije, koji graniči s Danskom, a drugi istočnije dijelove, koji leže na Baltiku. Ono što Jornandes piše o raznim migracijama i naseljava-njima Gota, u potpunosti se slaže s onim što čitamo kod antičkih grčkih i latinskih autora o raznim mi-gracijama i naseljavanjima Geta. I zaista, da su Goti i Geti bili jedan te isti narod pretpostavljaju svi pisci koji su blistali u ili blizu vremena kada su oba car-stva bila pod njihovom vlašću." [22]

Dačani Geti ili Goti su Tračani i oni su Sloveni na Balkanu i izvan granica Rimskog carstva:

"Geti ili Slaveni napadaju granicu Trakije..." [23]

I da zaključimo ko su bili Slaveni:

"Sedma knjiga govori o neuređenim redovima Ri-mljana i njihovim hrabrim uspjesima protiv Slavena ili Geta; jer su se tim imenom ranije nazivali." [24]

I laže ko god kaže da su se Sloveni doselili na Balkan jer su oni pod raznim imenima svojih ple-mena bili širom Evrope i još mngo šire:

Kako je došlo do toga da sjajne, svijetle i slavne SKLAVENE i SKLAVENOE prozovu robovima? To je zbog toga što su hrišćani srednjeg vijeka masovno hvatali nekrštene SKLAVENE i prodavali ih po svim ondašnjim pijacama roblja: "Evo SKLAVENA, mladi, zdravi i jaki! Kupuj, gospodo!" Tako i danas dušmani tvrde da SKLAVENI znači ROBOVI (ime SLOVENI ili SLAVENI pojavljuje se tek 1050. godine u Nes-torovom Ljetopisu).

Isplaženi jezici na slovenskim idolima, amajlijama i stećcima od najstarijih postpotopskih vremena svje-doče kontinuitet njihovog bitisanja na Bliskom isto-ku, u Maloj Aziji, Balkanu, Egiptu, njihovo širenje Evropom, Azijom i migracije preko Azije u obe Ame-rike.

Nažalost, od sredine 19. vijeka ideologije tajnh dru-štava judaizma, hrišćanstva i islama u rukovodnim strukturama svojih država svu istorijsku istinu Slo-vena pretvaraju u laž. Te laži prihvataju i sve ma-sovnije šire neupućeni vjernici tih religijskih ideo-logija u koje spadaju i današnji srbski pravoslavci, hrvatski katolici i bošnjački muslimani.

....................................

[1] Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga III, JAZU, Zagreb, 1973, str. 260.

[2] B. G. Niebuhr (Barthold Georg Niebuhr), Corpus Scriptorum Historiae Byzantinae: Ioannes Mallalas, Chronographia; Bonnae, Impensis Ed. Weberi, 1831, pg. 490.

[3] Procopius, History of the Wars, VII. 14. 2, 4, 7, 14, 16, 18, 22; 30. 4; VIII. 25. 1, 10.

[4] Jordanes, The Origin and Deeds of the Goths, V. 33.

[5] Václav Křížek, Z dějin starých Slovan; v Táboře, Nákladem Karla Janského, 1883, str. 52.

[6] Nikola Ljubidrag, Pridvorska kaznačina u Konavlima; Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, Knjiga VIII; JAZU, Zagreb 1903, str. 107.

[7] C. H. Andrusyshen and J. N. Krett, assisted by Helen Virginia Andrusyshen, Ukrainian-English Dictionary; Originally published: The University of Saskatchewan, Saskatoon, Can. 1995, pg. 970.str. 970.

[8] Martin Kříž, Kůlna a Kostelík; Brno, Nákladem Musejniho spolku brněnského, 1891, str. 255.

[9] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome III; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pg. 64.

[10] Arthur James Johnes, Philological proofs of the original unity and recent origin of the human race, Apendix A., London: Samuel Clarke, 1843, pg. 4-7.

[11] John Dyneley Prince, Materials for a Sumerian Lexicon, Leipzig, J. C. Hinrichs’sche Buchhandlung, 1908, pg. 215.

[12] Pero Budmani, Rjecnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Dio V; JAZU, Zagreb, 1898-1903, str. 93.

[13] Francis Edward Jackson Valpy, An Etymological Dictionary of the Latin Language; London: Printed by A. G. Valpy, 1828, pg. 84.

[14] Ib. pg. 501.

[15] M. BulletM. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Ib. pg. 468.

[16] William Smith, A Dictionary of Greek and Roman Geography, Vol. II; London, John Murray, 1873, pg. 1272.

[17] Ib. pg. 914.

[18] Frederic Shoberl, Illyria and Dalmatia, Volume I, Introduction xi-xii; London, Printed for R. Ackermann, 1821.

[19] Ib. xiii.

[20] Ib. xvii-xviii.

[21] B. G. Niebuhr (Barthold Georg Niebuhr), Corpus Scriptorum Historiae Byzantinae: Laonicus Chalcocondylas, De rebus Turcicis, L. X; Bonnae, Impensis Ed. Weberi, 1843, pg. 530.

[22] An Universal History from the Earliest Account of Time to the Present: Compiled from Original Authors, and Illustrated with Maps, Cuts, Notes, and Other Tables. Vol. VII; London: Printed for T. Osborne, J. Osborn, A. Millar, J. Hinton, 1792, pg. 487.

[23] Barthold Georg Niebuhr, Corpus Scriptorum Historiae, Continuata 10, Immanuel Bekkerus, Theophylacti Simocattae, Historiarum, Libri Octo; Bonae, Impensis Ed. Weberi, 1834, pg. 9.

[24] Ib. pg. 14.

VENETI SU SLAVENI ILI SLOVENI

Abecedni spisak naroda koji su govorili ilirskim jezikom (faksimili iz knjige "Bibliotheca Apostolica Vaticana a Sixto V. Pont. Max. In Splendidiorem, Commodioremq. Locum Translata, At a Fratre Angelo Roccha a Camerino, Ordinis Eremitarum S. Augustini, Sacræ Theologiæ Doctore, Commentario Variarum Artium, ac Scientiarum Materijs Curiosis, ac Difficillimis, Scituq. Dignis refertissimo, illustrata. Ad S. D. N. Gregorium XIV. Romæ, Extypographia apostolica Vaticana, 1591, pg. 338-339).

O Venetima:

„Što se tiče samih Veneta, ne može se a da se ne primijeti da susrećemo tri plemena ili naroda ovog imena u drugim dijelovima svijeta, osim onih u Italiji, i to galsko pleme Veneta na obali Armorike; Venedi ili Veneti Tacita, sarmatsko ili slavensko pleme na obalama Baltika; i Heneti ili Eneti, za koje se spo-minje da su postojali u Paflagoniji u Homerovo vri-jeme (Ilijada, ii. 850.). Ime ovog posljednjeg naroda se kasnije ne pojavljuje u istoriji, te smo stoga pot-puno izgubljeni u pogledu njihovih etničkih afiniteta, ali nije nevjerovatno da je upravo sličnost ili bolje rečeno identitet njihovog imena s imenom talijanskih Veneta (prema kasnijoj grčkoj verziji) dovela do ne-obične priče o Antenoru koji je migrirao u Veneciju nakon opsade Troje i tamo osnovao grad Patavijum. (Liv. i. 1; Virg. Aen. i. 242: Serv. ad loc.) Ova legen-da, koju su Rimljani, a kasnije i Grci, uglavnom us-vojili, čini se da je bila popularna već u to vrijeme. (Strab. xiii. str. 608.) Neki pisci, međutim, izostavili su svako spominjanje Antenora i samo su predsta-vili pleme Heneta, nakon što su izgubili svog vođu Pilemena u Trojanskom ratu, kao da luta kroz Tra-kiju do vrha Jadrana, gdje su se konačno i ustalili." [1]

„S druge strane, postojanje plemena ili naroda na južnim obalama Baltika, koji su Rimljanima (preko svojih njemačkih susjeda) bili poznati kao Venedi ili Veneti, ime očito identično s imenom Venda ili Ven-da, pod kojim je slavenska rasa generalno još uvijek poznata Nijemcima, navelo bi nas da talijanske Ve-nete smatramo vjerovatno i slavenskim plemenom: i to se u cjelini čini najvjerovatnijom hipotezom. Ne-ma ništa nevjerovatno u okolnosti da su Slaveni u ranom razdoblju mogli proširiti svoje migracije sve do vrha Jadrana i tamo ostaviti odvojenu granu ili izdanak svog glavnog plemena. Trgovački odnos Veneta s obalama Baltika, promet koji nalazimo već uspostavljen u vrlo ranom razdoblju, može se lakše objasniti ako pretpostavimo da su ga vodila pleme-na istog porijekla. Herodot zaista predstavlja Venete kao ilirsko pleme (i. 196, v. 9); ali čini se vjerojatnim da je naziv Iliri primijenjen u nejasnom smislu na 'svi gorštaci koji su naseljavali istočni Jadran', a neki od njih su u drevnim vremenima mogli biti slavenskog porijekla, tvrdi pravi Iliri (preci današnjih Albanaca) su nesumnjivo bili zaseban narod." [2]

Pošto Herodot navodi Venete kao Ilire, postavlja se logično pitanje: kako su mogli i preci današnjih Al-banaca takođe biti Iliri? Odgovor je jasan: Iliri nisu posebni etnos, nego je naziv "Iliri" po teritoriji na ko-joj ovi narodi borave.

A šta znači ime ENETI, ili VENETI, u grčkom prevo-du Ilijade u jednini Ἐνετῶν, u množini Ένετοί; kod Herodota Ένετοὺς? Znači ČUVEN, SLAVAN, jer gal-ski, tj. brigijski, trački ili ilirski ENET znači PRO-SLAVA, SLAVA [3], srpska SLAVA (> SLAVENI).

„Vendi, Veneti ili Slaveni, koji su, kada su prvi put postali poznati u Evropi, bili naseljeni na granicama Italije prema Tirolu i Kranjskoj, postepeno su se pro-širili u Retiju, ili zemlju Grisona, u Švabsku i vjero-vatno u Frankonsku. Ova rasa trenutno zauzima ci-jeli prostor između gore spomenutih zemalja i istoč-ne obale Jadranskog mora, s jedne strane, i Lede-nog okeana s druge strane. Potomci drevnih Slave-na prodrli su u Kamčatku, naselili Aleutske otoke i možda prešli na sjevernoamerički kontinent. Sta-novništvo Rusije, dijela Turske i posjeda Austrijske kuće sastoji se gotovo isključivo od Slavena.“ [4]

"Svi istoričari se slažu da su Slaveni, Veneti ili Sar-mati prvobitno živjeli na obalama Tanaisa, Palus Maeotide i Kimerijskog Bosfora, zemalja koje leže istočno od Ilirije i Dalmacije." [5]

Pometnuto prvobitno mjesto je mjesto prije dolaska Veneta na istocnu obalu i sjeverni dio Jadrana.

"Ime koje moderni narodi ove rase preferiraju je Slavenzi ili Slasvin, što će reći, ilustrious." [6]

Latinsko ILUSTRIOUS znači SLAVNI, srpski SLA-VENI.

"Fizičke osobine prostranog naroda poznatog pod imenima Slaveni, Vendi ili Veneti, Geti, Jazigi, Anti i Srbi, uveliko variraju u zavisnosti od klime zemlje koju naseljavaju njegove različite grane. Rusi i Česi, ili Česi, su niski i zdepasti; dok su Iliri, Hrvati i Po-ljaci ili visoki ili dobrog rasta i skladnih proporcija. Kvalitete vode imaju snažan utjecaj na ličnu ljepotu i oblik; isto tako i klima, hrana i fizičke ili moralne na-vike naroda.

Različite grane Slavena odlikuju se posebnim ka-rakteristikama, što se može vidjeti na profilima koji čine naslovnu stranu ove knjige. Slavonac je Sau-romat, koji živi sjeverno od Karpata; Vendi su po-tomci drevnih Japida; a Iliri su stanovnici Hrvatske." [7]

"Ova ljudska rasa je drevna i generalno se kaže da su stekli veliku slavu dok su naseljavali regiju ok-renutu prema Jonskom moru. Sada se obično na-zivaju Bosancima. Ali Dalmatinci, Mizijci, Tribali, pa čak i Sarmati, koriste gotovo isti jezik, ili ne mnogo različit, tako da se međusobno razumiju bez poteš-koća. Međutim, vjerovatno je da su napustili regiju koja se proteže prema Jonskom moru, budući da ih je bilo malo i svugdje su postali poznati po svojim hrabrim djelima. Da su pokorili Trakiju i, prešavši Istar, naselili su regiju Sarmatiju; ali ima i onih koji kažu da su ih Skiti protjerali i prešli u regiju koja se obrađuje s one strane Istra, i, pokorivši Trakiju, došli su do zaljeva i tamo se naselili. Iznenađuje me, me-đutim, da postoje oni koji misle da su Iliri Albanci, kao da su Iliri, koji naseljavaju Jonski zaljev, nap-redovali na ovaj kontinent i Aetoliju i područje Te-salije. Ali cijela regija od Epidamnusa do Karne-rijskog zaljeva obuhvata udaljenost od tri hiljade stadija. - ovu regiju naseljava ista rasa ljudi koji koriste isti jezik. Prostire se od Mediterana i proteže se sve do rijeke Ister, dosežući područje Sandala, graničeći se sa svih strana s Tribalima i Mizijama. Ali ovo kažem, uglavnom slijedeći ovu pretpostavku, koja je jasna da su Iliri postigli veliku moć i bili su raspršeni na mnogim mjestima širom Trakije. Stoga vjerujem da bi ih radije trebalo zvati Ilirima nego Albancima. Takođe se slažem s onima koji su tvrdili da su Iliri dobili ime po tom području. Ali, podijeljeni među sobom, neki koriste drugačiji jezik. Stoga, bu-dući da tamo žive mnoge vrste ljudi, a njihovi se jezici razlikuju jedni od drugih u upotrebi, mislim da je tim ljudima bilo suđeno ovo ime, tako da se na-zivaju Ilirima." [8]

Ister je rijeka Dunav. Današnji moderni Albanci nisu jedini potomci Ilira, jer su u Iliriji živjeli Veneti koji su pleme Tračana. Političkom voljom Zapada 1912. go-dine Albanci su proglašeni jedinim potomcima Ilira, što je istorijska laž.

„Katari oko Emone imaju imena venetskog porijekla i možda su grupa Karna. Osim Latobića i Varkijana, čija su imena keltska, gradovi Kolapijana, Jasi, Bre-uci, Amantini i Skordići bili su ilirski. Malo se zna o gradovima u Moeziji. Na jugu su Dardani ostali kao jedna grupa, dok su gradovi Kelegera na sjevero-zapadu možda novonastali od Skordića.“ [9]

„Identitet Tračana i Ilira dokazuju antički pisci, neki ranije, neki kasnije, upućujući na jedan te isti na-rod.“ [10]

Stari naziv Slavena je Veneti, Iliri ili Tračani, zajedno sa svim tračkim i sarmatskim narodima:

"Ova ljudska rasa je drevna i oopšteno se kaže da su stekli veliku slavu dok su naseljavali regiju ok-renutu prema Jonskom moru. Sada se obično na-zivaju Bosancima, ali Dalmatinci, Mizijci, Tribali, pa čak i Sarmati, koriste gotovo isti jezik, ili ne mnogo različit, tako da se međusobno razumiju bez teš-koća." [11]

Kimerijci i Tračani su bili jedan narod (Strabon i,3,21; xii,1,8). Kasnije su Kimerijci nazvani Kimbri, nakon čega su nazvani Kelti pa Gali i svi su oni grana Tračana. Trački Geti su kasnije nazvani Goti i oni su Slaveni:

„U svim ovim zemljama bili su jedan te isti narod, iako podložni različitim knezovima i poznati pod raz-ličitim imenima. Tako su se u Kimeriji, Sarmatiji, Ski-tiji nazivali Kimerijci, Sarmati, Skiti; u Trakiji, Dakiji i Meziji, Tračani, Dačani i Mezijci; a u blizini Istra i Ponta, Iliri i Ponti. Što se tiče naziva Zapadni Goti, koje su Latini omekšali u Vizigoti i Ostrogoti, razli-kovali su se po imenima, kako Grotius pokazuje preko Jornanda, prije nego što su napustili Skan-dinaviju, nazivajući se Zapadni Goti i Ostrogoti, ili Zapadni i Istočni Goti, prema njihovom položaju tamo na istoku i zapadu, pri čemu su prvi naseljavali onaj dio Skan-dinavije, koji graniči s Danskom, a drugi istočnije dijelove, koji leže na Baltiku. Ono što Jornandes piše o raznim migracijama i naseljava-njima Gota, u potpunosti se slaže s onim što čitamo kod antičkih grčkih i latinskih autora o raznim mi-gracijama i naseljavanjima Geta. I zaista, da su Goti i Geti bili jedan te isti narod pretpostavljaju svi pisci koji su blistali u ili blizu vremena kada su oba car-stva bila pod njihovom vlašću." [12]

Dačani Geti ili Goti su Tračani i oni su Sloveni na Balkanu i izvan granica Rimskog carstva:

"Geti ili Slaveni napadaju granicu Trakije..." [13]

I da zaključimo ko su bili Slaveni:

"Sedma knjiga govori o neuređenim redovima Rim-ljana i njihovim hrabrim uspjesima protiv Slavena ili Geta; jer su se tim imenom ranije nazivali." [14]

ILIR je galska, tj. tračanska, odnosno ilirska riječ:

• IL = ARU 15],

• ARU = OŠTRO, SILNO, MOĆNO, VELIKO [16] (u drevnom izvornom smislu to je SUNCE);

• LIR = LEAR [17];

• LEAR = VIS, BRDO, PLANINA [18].

IL + LIR > ILLIR > ILIR

Keltsko IA znači OBLAST, ZEMLJA, BORAVIŠTE [19].

ILLIR + IA > ILLIRIA > ILIRIJA = PLANINSKA ZE-MLJA, naziv istog značenja kao HELM, HAE-MUS i BALKAN.

Po planinskim mjestima boravišta stanovnici Ilirije nazvani su ILIRI, dakle to nije neki poseban narod, nego su to Tračani koji su ujedno bili Veneti, Iliri, Sarmati, Sloveni, Kelti, Dačani, Geti, Goti ili Srbi jer su i ovi nazivi sinonimi.

Kao potomci Ilira današnji Albanci se razlikuju od Ilira Tračana, tj. Slavena, po tome što je rimski car Justinijan II (vladao 685–695. i ponovo 705–711.) naselio među tračkim Albancima dio libanonsko-ar-menskih Saracena Mirditasa (grčki: Mιρδȋται) [20]:

"M. Sathas (op. cit. str. 53) kaže da su bili podijeljeni u dvije skupine od kojih je jedna bila raspršena po Heladi, posebno Epiru, gdje se njihovi potomci do danas nazivaju Mirditi, Mírδȋται, dok je druga pod-jela konačno riješena u temi Kibiraiot. Vidi Teofan, 6178, 6179 poslie Hrista, i Konstantin Porfirij, Adm. Imp. cap. 50, hi. str. 229." [21]

Potomci Saracena Mirdita su albanski Gegi, a njihov jezik je srodan berberskom saracenskom jeziku, koje su Normani naselili i protjerali sa Sicilije i južne Italije u Albaniju od kraja 11. do početka 14. vijeka:

„Kao vojnici u vojsci Fridrika II (1194-1250), Man-freda (oko 1232-1266) i Karla I (1226-1285), musli-mani Lucere izazivali su strahopoštovanje u zem-ljama u kojima su služili, što je uključivalo sjevernu Italiju, Albaniju i moguće krstaške države.“ [22]

.............................

[1] William Smith, Dictionary of Greek and Roman Geography, Vol. II; Boston: Little, Brown and Co., 1870, p. 1272.

[2] Ib., p. 1273.

[3] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pg. 542.

[4] Frederic Shoberl, Illyria and Dalmatia, Volume I, Introduction xi-xii; London, Printed for R. Acker-mann, 1821.

[5] Ib. xiii.

[6] Ib.

[7] Ib. xvii-xviii.

[8] B. G. Niebuhr, Corpus Scriptorum Historiae Byzantinae: Laonicus Chalcocondylas, De rebus Turcicis, L. X; Bonnae, Impensis Ed. Weberi, 1843, pg. 530-531.

[9] John Wilkes, The Illyrians; Blackwell Publishers Ltd., Oxford, UK; Blackwell Publishers Inc., Cam-bridge, Massachusetts, USA, 1996, pg. 218.

[10] The Edinburgh Magazine and Literary Mis-cellany, Vol. 15, August 1824, Edinburgh, Printed for Archibald Constable and Company, 1824, pg. 135.

[11] B. G. Niebuhr, Ib. pg. 530.

[12] An Universal History from the Earliest Account of Time to the Present: Compiled from Original Authors, and Illustrated with Maps, Cuts, Notes, and Other Tables. Vol. VII; London: Printed for T. Osborne, J. Os-born, A. Millar, J. Hinton, 1792, pg. 487.

[13] Barthold Georg Niebuhr, Corpus Scriptorum Historiae, Continuata 10, Immanuel Bekkerus, The-ophylacti Simocattae, Historiarum, Libri Octo; Bo-nae, Impensis Ed. Weberi, 1834, pg. 9.

[14] Ib. p. 14.

[15] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome III; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, p. 43.

[16] Ib. Tome II, p. 90.

[17] Ib. p. 87.

[18] Ib. p. 76.

[19] Robert Archibald Armstrong, Gaelic Dictionary in Two parts, London, Printed for James Duncan, 1825, p. 320.