NAZIV "ILIRIA"

Po starim grčkim i rimskim piscima ILIRI su zabi-lježeni pod imenima:

a) grčki: Ίλλυριοί

b) latinski: Illyrii

ILIR je galska, tj. tračanska riječ sastavljena od dvije rijeci:

IL + LIR > LIR > ILLIRI > ILIRI

Zbog toga što su nazivu dvije riječi, odatle u grčkim i latinskim nazivima dva "LL" i evo značenja riječi IL + LIR:

• IL = ARU [1]

• ARU = OŠTRO, SILNO, MOĆNO, VELIKO, GRO-MADNO [2];

• LIR = LEAR [3];

• LEAR = VIS, BRDO, PLANINA [4].

Naziv ILLIR znači isto kao BRIG, odnosno ILLIRI su BRIGI, BRĐANI jer GALI su BRIGI, a BRIGI su TRAČANI.

Lažu da su ILIRI bili posebni narod posebnog jezika jer su nazivani ILIRIMA po području na kojem žive i to je oblast zvana ILLIRIA, grčkim pisano ἸΛΛΥΡIA, la-tinskim ILLYRIA.

U nazivu ILLIRIA su tri galske riječi:

IL + LIR + IA

Keltsko IA znači PODRUČJE, OBLAST, ZEMLJA, BORAVIŠTE [5].

ILIRIA znači PLANINSKA ZEMLJA, BRDOVITA ZE-MLJA, isto što znače i nazivi HELM i HAEMUS, ka-snije prozvani BALKAN.

Istorijska je laž da su originalni Iliri kasnije kelti-zirani, jer su oni oduvijek bili Kelti, a to što su neki Kelti i kasnije opet dolazili na Balkan, to nije nista neobično. Takođe treba napomenuti da su GALI u starini bili BRIGI TRAČANI, a TRAČANI su isto što i KIMERI, KIMERI su SELTI, od Grka zvani KELTI, od Julija Cezara zvani GALI.

Srodne teme:

https://stecciibogumili.blogspot.com/search?q=VENETI+SU+SLOVENI

https://stecciibogumili.blogspot.com/search?q=ORIGIN+OF+

..............................
[1] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome III; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pg. 43.
[2] Ib. Tome II, pg. 90.
[3] Ib. pg. 87.
[4] Ib. pg. 76.
[5] Robert Archibald Armstrong, Gaelic Dictionary in Two parts, London, Printed for James Duncan, 1825, pg. 320.

O IMENU PORIJEKLU I POSTOJANJU SLOVENA

O tome kako je riječ SKLAV dobila značenje ROB, najkraće je rekao Petar Skok rekavši da je SKLAV je jednina od starogrčkog SKLAVOS (σκλάβος) i latinskog SCLAV mada u latinskom ne postoji riječ SCLAV sa opštim smislom ROB, nego se to isklju-čivo odnosi na SLOVENE, jedno od mnoštva onda-šnjih srbskih plemena.

“sklavb m (stsrp., 1470, 1485) 'rob'. Od srgr. σκλά-βος 'isto' < kslat. sclavus.” [1]

Najstariji pomen SLOVENA je iz 6. vijeka kod ro-mejskih istoričara Jovana Malalasa (oko 490 – 570) [2] i Prokopija iz Cezareje (500 – 565). Ime SLO-VENI Malalas piše Σκλᾶβοι (SKLAVOI). a Prokopije koristi nekoliko varijanti: Σκλαβηνοὶ (SKLAVENOI), Σκλαβηνὸς (SKLAVENOS), Σκλαβηνῶν (SKLAVE-NON), Σκλαβηνοί (SKLAVENOI), Σκλαβηνοῖς (SK-LAVENOIS) [3]. Gotskog porijekla Jordanes, Proko-pijev savremenik, ime SLOVENI na latinskom piše SCLAVENI (SKLAVENI) [4] i ovo istoričari tumače kao SKLAVI po grčkom SKLAVOS (Σκλάβος) sa značenjem ROBOVI".

U knjizi "A Greek-English Lexicon" iz 1883. godine od autora sa imenom Henry George Liddell (1855–1891) nema grčke riječi Σκλάβος (SKLAVOS). Ne-ma je ni u jednom od desetak izdanja od prvog 1843. do 1996. godine. Knjiga je sa preko 1750 stranica i preko 116.500 unesenih grčkih riječi, ali tu nema ni jedne grčke riječi sa osnovom Σκλά-, u grčkom riječ Σκλάβος ne postoji, nije postojala u antičkom grčkom, nema je u savremenom grčkom, ali je, kažu, "postojala u srednjem vijeku sa znače-njem ROB". Pošto SKLAVOS (Σκλάβος) nije grčka riječ, njen smisao se ne može tumačiti po tome šta su o Slovenima mislili i misle Grci, Latini i dušmani Slovena uopšte, nego njen smisao treba traži u je-ziku tih Slovena jer je to njihovo ime.

Da vidimo morfološki oblik imena SKLAVOS (Σκλά-βος) i SKLAVENOI (ΣΚΛABΗΝΟΙ ili Σκλαβηνοὶ). Prvo Malalaisovo SKLAVOS (Σκλάβος):

Naziv SKLAVOS (Σκλάβος) je od riječi SKLA (Σκ-λά) i sufiksa -VOS (-βος): SKLA-VOS (Σκλά-βος).

Šta je SKLA? To nije ni grčka ni latinska riječ, to je iz jezika SLOVENA 5-6. vijeka. Imena SLOVENI i SLAVENI smislom se odnose na riječi SLOVO (RI-JEČ) i SLAVA (SVJETLOST), dakle i riječ SKLA svojim smislom mora imati veze sa SLOVO i SLA-VA. Pogledajmo:

"Da su Sloveni već u davna vremena znali koristiti skla, svjedoče nazivi zajednički svim slovenskim jezicima: staros. šklo, p. szkło, r. steklo, b. šklo, sh. staklo, slov. steklo, lit. stisklis." [5]

Već u davna vremena Sloveni su znali koristiti SKLA, tj. staklo:

"Nema u obje kamare nego po jedna punjestra, i to male (vis. 80, a šir. 50 cm), i na njima su skla (sta-kla)." [6]

Ukrajinski SKLA i danas znači STAKLA. [7]

"Ali ovdje među nama živjeli su ljudi koji uopšte nisu znali za skla i nisu mogli biti Sloveni koji su naziv 'skla' ponijeli sa sobom iz zajedničke domovine na svom hodočašću u zemlje južne i zapadne Evrope." [8]

Šta je STAKLO? STAKLO je PROVIDNO, SJAJNO i reflektuje SVJETLOST. Od SKLA je SKLAD (harmo-nija), SKLADATELJ (stvaralac harmonije), SKLA-DIŠTE (skupna zaštita).

Osnova u SKLA je LA, jedno od drevnih imena Sun-ca. U galskom LA znači DAN, SVJETLOST [9]; kod naroda Centralne Afrike riječ LA znači VATRA, riječ LATAA je SUNCE [10]. Sumersko LA-A je MNO-ŠTVO, IZOBILJE, PUNOĆA [11]. Od LA je LAMPA, zatim ime boginje LADE i njen znak je u cvijetu bilj-ke LADOLEŽ. LA je u LASTA koja je vjesnik proljeća sa repm u znaku zrake: ᐳ. Kad smo radosni, sve je LAKO i LASNO. Od osnove LA je izvedenica KLA u KLAS, KLASA, KLAPA, KLATNO, KLANAC, prezi-me KLAJIĆ, itd. Kad se nešto SKLANJA, prostor postaje ČIST. Dubrovčani 16. vijeka za ČLAN govo-rili su KLAN [12] što je keltska riječ za ROD, PLEME. Od KLA je latinsko CLARUS sa značenjem SJAJAN, SVIJETAL, SLAVAN [13]. Evo kako je nas-tala riječ SKLA:

LA > KLA > SKLA

LA je SUNCE, SVJETOST, DAN i od LA je SKLA koje reflektije SVJETLOST. Ovo KLA u SKLA dalo je anglo-saksonsko CLAWU (čitaj se KLAVU) i engles-ko CLAW (čita se KLO) sa značenjem KANDŽA, a izvorno znači ZRAKA. Tako SKLA u SKLAVI znači ZRAKE, TRAKE, SVJETLOST, SJAJ, SLAVA. Tako Malalasovo Σκλάβος (SKLAVOS) i Jordanesovo SCLAVENI (SKLAVENI) znači SVIJETLI, SJAJNI, SLAVNI, a imena koja navodi Prokopije još su svjetlonosnija:

ΣΚΛA + BΗΝΟΙ = SKLA + VENOI ili SKLAVENI > SLAVENI.

Osim SKLA za STAKLO je kod starih Slovena i na-ziv SKLO:

SKLO + VENI > SLOVENI.

SKLA ili SKLO je SVJETLOST, SJAJA, SLAVA, a osnova VEN u VENOI (βηνοὶ) je u slovenskom imenu VE-NERA i to je DANICA, tračanska VENDIS ili BEN-DIS (Bενδῖς), kod Latina VENUS sa značenjem LJEPOTA, LJUBAV, PRIVLAČNOST, MAMLJE-NJE, MILINA [14]. Keltsko VEN znači ČIST, BIJEL, LIJEP, KRASAN i sinonim je nazivima BEN, FEN, VAN i VIN sa izvornim smislom SUNCE [15]. VEN je u imenu VENETI:

"Što se tiče samih Veneta, ne može da se ne pri-mijeti da susrećemo tri plemena ili naroda ovog imena u drugim dijelovima svijeta, osim onih u Italiji, i to: galsko pleme Veneta na obali Armorike; Venedi ili Veneti kod Tacita, sarmatsko ili slovensko pleme na obalama Baltika; i Heneti ili Eneti čije se pos-tojanje spominje u Paflagoniji u Homerovo vrijeme {Ilijada, II. 850)" [16]

Homer spominje Enete (Ένετοί) kao saveznike Tro-janaca. Sarmatsko ili slovensko ujedno znači srb-sko, jer i Sarmati su Srbi [17]:

„Vendi, Veneti ili Slaveni, koji su, kada su prvi put postali poznati u Evropi, bili naseljeni na granicama Italije prema Tirolu i Kranjskoj, postepeno su se pro-širili u Retiju, ili zemlju Grisona, u Švabsku i vjero-vatno u Frankonsku. Ova rasa trenutno zauzima cijeli prostor između gore spomenutih zemalja i istočne obale Jadranskog mora, s jedne strane, i Ledenog okeana s druge strane. Potomci drevnih Slavena prodrli su u Kamčatku, naselili Aleutske otoke i možda prešli na sjevernoamerički kontinent. Stanovništvo Rusije, dijela Turske i posjeda Austrij-ske kuće sastoji se gotovo isključivo od Slavena.“ [18]

"Svi istoričari se slažu da su Slaveni, Veneti ili Sarmati prvobitno živjeli na obalama Tanaisa, Palus Maeotide i Kimerijskog Bosfora, zemalja koje leže istočno od Ilirije i Dalmacije." [19]

"Fizičke osobine prostranog naroda poznatog pod imenima Slaveni, Vendi ili Veneti, Geti, Jazigi, Anti i Srbi, uveliko variraju u zavisnosti od klime zemlje koju naseljavaju njegove različite grane." [20]

Stari naziv Slavena je Veneti, Iliri ili Tračani, zajedno sa svim tračkim i sarmatskim narodima:

"Ova ljudska rasa je drevna i generalno se kaže da su stekli veliku slavu dok su naseljavali regiju okre-nutu prema Jonskom moru. Sada se obično nazi-vaju Bosancima, ali Dalmatinci, Mizijci, Tribali, pa čak i Sarmati, koriste gotovo isti jezik, ili ne mnogo različit, tako da se međusobno razumiju bez teš-koća." [21]

Kimerijci i Tračani su bili jedan narod (Strabon i,3,21; xii,1,8). Kasnije su Kimerijci nazvani Kimbri, nakon čega su nazvani Kelti pa Gali i svi su oni grana Tračana. Trački Geti su kasnije nazvani Goti i oni su Slaveni:

„U svim ovim zemljama bili su jedan te isti narod, iako podložni različitim knezovima i poznati pod raz-ličitim imenima. Tako su se u Kimeriji, Sarmatiji, Ski-tiji nazivali Kimerijci, Sarmati, Skiti; u Trakiji, Dakiji i Meziji, Tračani, Dačani i Mezijci; a u blizini Istra i Ponta, Iliri i Ponti. Što se tiče naziva Zapadni Goti, koje su Latini omekšali u Vizigoti i Ostrogoti, razli-kovali su se po imenima, kako Grotius pokazuje preko Jornanda, prije nego što su napustili Skan-dinaviju, nazivajući se Zapadni Goti i Ostrogoti, ili Zapadni i Istočni Goti, prema njihovom položaju tamo na istoku i zapadu, pri čemu su prvi naseljavali onaj dio Skandinavije, koji graniči s Danskom, a drugi istočnije dijelove, koji leže na Baltiku. Ono što Jornandes piše o raznim migracijama i naseljava-njima Gota, u potpunosti se slaže s onim što čitamo kod antičkih grčkih i latinskih autora o raznim mi-gracijama i naseljavanjima Geta. I zaista, da su Goti i Geti bili jedan te isti narod pretpostavljaju svi pisci koji su blistali u ili blizu vremena kada su oba car-stva bila pod njihovom vlašću." [22]

Dačani Geti ili Goti su Tračani i oni su Sloveni na Balkanu i izvan granica Rimskog carstva:

"Geti ili Slaveni napadaju granicu Trakije..." [23]

I da zaključimo ko su bili Slaveni:

"Sedma knjiga govori o neuređenim redovima Ri-mljana i njihovim hrabrim uspjesima protiv Slavena ili Geta; jer su se tim imenom ranije nazivali." [24]

I laže ko god kaže da su se Sloveni doselili na Balkan jer su oni pod raznim imenima svojih ple-mena bili širom Evrope i još mngo šire:

Kako je došlo do toga da sjajne, svijetle i slavne SKLAVENE i SKLAVENOE prozovu robovima? To je zbog toga što su hrišćani srednjeg vijeka masovno hvatali nekrštene SKLAVENE i prodavali ih po svim ondašnjim pijacama roblja: "Evo SKLAVENA, mladi, zdravi i jaki! Kupuj, gospodo!" Tako i danas dušmani tvrde da SKLAVENI znači ROBOVI (ime SLOVENI ili SLAVENI pojavljuje se tek 1050. godine u Nes-torovom Ljetopisu).

Isplaženi jezici na slovenskim idolima, amajlijama i stećcima od najstarijih postpotopskih vremena svje-doče kontinuitet njihovog bitisanja na Bliskom isto-ku, u Maloj Aziji, Balkanu, Egiptu, njihovo širenje Evropom, Azijom i migracije preko Azije u obe Ame-rike.

Nažalost, od sredine 19. vijeka ideologije tajnh dru-štava judaizma, hrišćanstva i islama u rukovodnim strukturama svojih država svu istorijsku istinu Slo-vena pretvaraju u laž. Te laži prihvataju i sve ma-sovnije šire neupućeni vjernici tih religijskih ideo-logija u koje spadaju i današnji srbski pravoslavci, hrvatski katolici i bošnjački muslimani.

....................................

[1] Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga III, JAZU, Zagreb, 1973, str. 260.

[2] B. G. Niebuhr (Barthold Georg Niebuhr), Corpus Scriptorum Historiae Byzantinae: Ioannes Mallalas, Chronographia; Bonnae, Impensis Ed. Weberi, 1831, pg. 490.

[3] Procopius, History of the Wars, VII. 14. 2, 4, 7, 14, 16, 18, 22; 30. 4; VIII. 25. 1, 10.

[4] Jordanes, The Origin and Deeds of the Goths, V. 33.

[5] Václav Křížek, Z dějin starých Slovan; v Táboře, Nákladem Karla Janského, 1883, str. 52.

[6] Nikola Ljubidrag, Pridvorska kaznačina u Konavlima; Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, Knjiga VIII; JAZU, Zagreb 1903, str. 107.

[7] C. H. Andrusyshen and J. N. Krett, assisted by Helen Virginia Andrusyshen, Ukrainian-English Dictionary; Originally published: The University of Saskatchewan, Saskatoon, Can. 1995, pg. 970.str. 970.

[8] Martin Kříž, Kůlna a Kostelík; Brno, Nákladem Musejniho spolku brněnského, 1891, str. 255.

[9] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome III; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pg. 64.

[10] Arthur James Johnes, Philological proofs of the original unity and recent origin of the human race, Apendix A., London: Samuel Clarke, 1843, pg. 4-7.

[11] John Dyneley Prince, Materials for a Sumerian Lexicon, Leipzig, J. C. Hinrichs’sche Buchhandlung, 1908, pg. 215.

[12] Pero Budmani, Rjecnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Dio V; JAZU, Zagreb, 1898-1903, str. 93.

[13] Francis Edward Jackson Valpy, An Etymological Dictionary of the Latin Language; London: Printed by A. G. Valpy, 1828, pg. 84.

[14] Ib. pg. 501.

[15] M. BulletM. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Ib. pg. 468.

[16] William Smith, A Dictionary of Greek and Roman Geography, Vol. II; London, John Murray, 1873, pg. 1272.

[17] Ib. pg. 914.

[18] Frederic Shoberl, Illyria and Dalmatia, Volume I, Introduction xi-xii; London, Printed for R. Ackermann, 1821.

[19] Ib. xiii.

[20] Ib. xvii-xviii.

[21] B. G. Niebuhr (Barthold Georg Niebuhr), Corpus Scriptorum Historiae Byzantinae: Laonicus Chalcocondylas, De rebus Turcicis, L. X; Bonnae, Impensis Ed. Weberi, 1843, pg. 530.

[22] An Universal History from the Earliest Account of Time to the Present: Compiled from Original Authors, and Illustrated with Maps, Cuts, Notes, and Other Tables. Vol. VII; London: Printed for T. Osborne, J. Osborn, A. Millar, J. Hinton, 1792, pg. 487.

[23] Barthold Georg Niebuhr, Corpus Scriptorum Historiae, Continuata 10, Immanuel Bekkerus, Theophylacti Simocattae, Historiarum, Libri Octo; Bonae, Impensis Ed. Weberi, 1834, pg. 9.

[24] Ib. pg. 14.

VENETI SU SLAVENI ILI SLOVENI

Abecedni spisak naroda koji su govorili ilirskim jezikom (faksimili iz knjige "Bibliotheca Apostolica Vaticana a Sixto V. Pont. Max. In Splendidiorem, Commodioremq. Locum Translata, At a Fratre Angelo Roccha a Camerino, Ordinis Eremitarum S. Augustini, Sacræ Theologiæ Doctore, Commentario Variarum Artium, ac Scientiarum Materijs Curiosis, ac Difficillimis, Scituq. Dignis refertissimo, illustrata. Ad S. D. N. Gregorium XIV. Romæ, Extypographia apostolica Vaticana, 1591, pg. 338-339).

O Venetima:

„Što se tiče samih Veneta, ne može se a da se ne primijeti da susrećemo tri plemena ili naroda ovog imena u drugim dijelovima svijeta, osim onih u Italiji, i to galsko pleme Veneta na obali Armorike; Venedi ili Veneti Tacita, sarmatsko ili slavensko pleme na obalama Baltika; i Heneti ili Eneti, za koje se spo-minje da su postojali u Paflagoniji u Homerovo vri-jeme (Ilijada, ii. 850.). Ime ovog posljednjeg naroda se kasnije ne pojavljuje u istoriji, te smo stoga pot-puno izgubljeni u pogledu njihovih etničkih afiniteta, ali nije nevjerovatno da je upravo sličnost ili bolje rečeno identitet njihovog imena s imenom talijanskih Veneta (prema kasnijoj grčkoj verziji) dovela do ne-obične priče o Antenoru koji je migrirao u Veneciju nakon opsade Troje i tamo osnovao grad Patavijum. (Liv. i. 1; Virg. Aen. i. 242: Serv. ad loc.) Ova legen-da, koju su Rimljani, a kasnije i Grci, uglavnom us-vojili, čini se da je bila popularna već u to vrijeme. (Strab. xiii. str. 608.) Neki pisci, međutim, izostavili su svako spominjanje Antenora i samo su predsta-vili pleme Heneta, nakon što su izgubili svog vođu Pilemena u Trojanskom ratu, kao da luta kroz Tra-kiju do vrha Jadrana, gdje su se konačno i ustalili." [1]

„S druge strane, postojanje plemena ili naroda na južnim obalama Baltika, koji su Rimljanima (preko svojih njemačkih susjeda) bili poznati kao Venedi ili Veneti, ime očito identično s imenom Venda ili Ven-da, pod kojim je slavenska rasa generalno još uvijek poznata Nijemcima, navelo bi nas da talijanske Ve-nete smatramo vjerovatno i slavenskim plemenom: i to se u cjelini čini najvjerovatnijom hipotezom. Ne-ma ništa nevjerovatno u okolnosti da su Slaveni u ranom razdoblju mogli proširiti svoje migracije sve do vrha Jadrana i tamo ostaviti odvojenu granu ili izdanak svog glavnog plemena. Trgovački odnos Veneta s obalama Baltika, promet koji nalazimo već uspostavljen u vrlo ranom razdoblju, može se lakše objasniti ako pretpostavimo da su ga vodila pleme-na istog porijekla. Herodot zaista predstavlja Venete kao ilirsko pleme (i. 196, v. 9); ali čini se vjerojatnim da je naziv Iliri primijenjen u nejasnom smislu na 'svi gorštaci koji su naseljavali istočni Jadran', a neki od njih su u drevnim vremenima mogli biti slavenskog porijekla, tvrdi pravi Iliri (preci današnjih Albanaca) su nesumnjivo bili zaseban narod." [2]

Pošto Herodot navodi Venete kao Ilire, postavlja se logično pitanje: kako su mogli i preci današnjih Al-banaca takođe biti Iliri? Odgovor je jasan: Iliri nisu posebni etnos, nego je naziv "Iliri" po teritoriji na ko-joj ovi narodi borave.

A šta znači ime ENETI, ili VENETI, u grčkom prevo-du Ilijade u jednini Ἐνετῶν, u množini Ένετοί; kod Herodota Ένετοὺς? Znači ČUVEN, SLAVAN, jer gal-ski, tj. brigijski, trački ili ilirski ENET znači PRO-SLAVA, SLAVA [3], srpska SLAVA (> SLAVENI).

„Vendi, Veneti ili Slaveni, koji su, kada su prvi put postali poznati u Evropi, bili naseljeni na granicama Italije prema Tirolu i Kranjskoj, postepeno su se pro-širili u Retiju, ili zemlju Grisona, u Švabsku i vjero-vatno u Frankonsku. Ova rasa trenutno zauzima ci-jeli prostor između gore spomenutih zemalja i istoč-ne obale Jadranskog mora, s jedne strane, i Lede-nog okeana s druge strane. Potomci drevnih Slave-na prodrli su u Kamčatku, naselili Aleutske otoke i možda prešli na sjevernoamerički kontinent. Sta-novništvo Rusije, dijela Turske i posjeda Austrijske kuće sastoji se gotovo isključivo od Slavena.“ [4]

"Svi istoričari se slažu da su Slaveni, Veneti ili Sar-mati prvobitno živjeli na obalama Tanaisa, Palus Maeotide i Kimerijskog Bosfora, zemalja koje leže istočno od Ilirije i Dalmacije." [5]

Pometnuto prvobitno mjesto je mjesto prije dolaska Veneta na istocnu obalu i sjeverni dio Jadrana.

"Ime koje moderni narodi ove rase preferiraju je Slavenzi ili Slasvin, što će reći, ilustrious." [6]

Latinsko ILUSTRIOUS znači SLAVNI, srpski SLA-VENI.

"Fizičke osobine prostranog naroda poznatog pod imenima Slaveni, Vendi ili Veneti, Geti, Jazigi, Anti i Srbi, uveliko variraju u zavisnosti od klime zemlje koju naseljavaju njegove različite grane. Rusi i Česi, ili Česi, su niski i zdepasti; dok su Iliri, Hrvati i Po-ljaci ili visoki ili dobrog rasta i skladnih proporcija. Kvalitete vode imaju snažan utjecaj na ličnu ljepotu i oblik; isto tako i klima, hrana i fizičke ili moralne na-vike naroda.

Različite grane Slavena odlikuju se posebnim ka-rakteristikama, što se može vidjeti na profilima koji čine naslovnu stranu ove knjige. Slavonac je Sau-romat, koji živi sjeverno od Karpata; Vendi su po-tomci drevnih Japida; a Iliri su stanovnici Hrvatske." [7]

"Ova ljudska rasa je drevna i generalno se kaže da su stekli veliku slavu dok su naseljavali regiju ok-renutu prema Jonskom moru. Sada se obično na-zivaju Bosancima. Ali Dalmatinci, Mizijci, Tribali, pa čak i Sarmati, koriste gotovo isti jezik, ili ne mnogo različit, tako da se međusobno razumiju bez poteš-koća. Međutim, vjerovatno je da su napustili regiju koja se proteže prema Jonskom moru, budući da ih je bilo malo i svugdje su postali poznati po svojim hrabrim djelima. Da su pokorili Trakiju i, prešavši Istar, naselili su regiju Sarmatiju; ali ima i onih koji kažu da su ih Skiti protjerali i prešli u regiju koja se obrađuje s one strane Istra, i, pokorivši Trakiju, došli su do zaljeva i tamo se naselili. Iznenađuje me, me-đutim, da postoje oni koji misle da su Iliri Albanci, kao da su Iliri, koji naseljavaju Jonski zaljev, nap-redovali na ovaj kontinent i Aetoliju i područje Te-salije. Ali cijela regija od Epidamnusa do Karne-rijskog zaljeva obuhvata udaljenost od tri hiljade stadija. - ovu regiju naseljava ista rasa ljudi koji koriste isti jezik. Prostire se od Mediterana i proteže se sve do rijeke Ister, dosežući područje Sandala, graničeći se sa svih strana s Tribalima i Mizijama. Ali ovo kažem, uglavnom slijedeći ovu pretpostavku, koja je jasna da su Iliri postigli veliku moć i bili su raspršeni na mnogim mjestima širom Trakije. Stoga vjerujem da bi ih radije trebalo zvati Ilirima nego Albancima. Takođe se slažem s onima koji su tvrdili da su Iliri dobili ime po tom području. Ali, podijeljeni među sobom, neki koriste drugačiji jezik. Stoga, bu-dući da tamo žive mnoge vrste ljudi, a njihovi se jezici razlikuju jedni od drugih u upotrebi, mislim da je tim ljudima bilo suđeno ovo ime, tako da se na-zivaju Ilirima." [8]

Ister je rijeka Dunav. Današnji moderni Albanci nisu jedini potomci Ilira, jer su u Iliriji živjeli Veneti koji su pleme Tračana. Političkom voljom Zapada 1912. go-dine Albanci su proglašeni jedinim potomcima Ilira, što je istorijska laž.

„Katari oko Emone imaju imena venetskog porijekla i možda su grupa Karna. Osim Latobića i Varkijana, čija su imena keltska, gradovi Kolapijana, Jasi, Bre-uci, Amantini i Skordići bili su ilirski. Malo se zna o gradovima u Moeziji. Na jugu su Dardani ostali kao jedna grupa, dok su gradovi Kelegera na sjevero-zapadu možda novonastali od Skordića.“ [9]

„Identitet Tračana i Ilira dokazuju antički pisci, neki ranije, neki kasnije, upućujući na jedan te isti na-rod.“ [10]

Stari naziv Slavena je Veneti, Iliri ili Tračani, zajedno sa svim tračkim i sarmatskim narodima:

"Ova ljudska rasa je drevna i oopšteno se kaže da su stekli veliku slavu dok su naseljavali regiju ok-renutu prema Jonskom moru. Sada se obično na-zivaju Bosancima, ali Dalmatinci, Mizijci, Tribali, pa čak i Sarmati, koriste gotovo isti jezik, ili ne mnogo različit, tako da se međusobno razumiju bez teš-koća." [11]

Kimerijci i Tračani su bili jedan narod (Strabon i,3,21; xii,1,8). Kasnije su Kimerijci nazvani Kimbri, nakon čega su nazvani Kelti pa Gali i svi su oni grana Tračana. Trački Geti su kasnije nazvani Goti i oni su Slaveni:

„U svim ovim zemljama bili su jedan te isti narod, iako podložni različitim knezovima i poznati pod raz-ličitim imenima. Tako su se u Kimeriji, Sarmatiji, Ski-tiji nazivali Kimerijci, Sarmati, Skiti; u Trakiji, Dakiji i Meziji, Tračani, Dačani i Mezijci; a u blizini Istra i Ponta, Iliri i Ponti. Što se tiče naziva Zapadni Goti, koje su Latini omekšali u Vizigoti i Ostrogoti, razli-kovali su se po imenima, kako Grotius pokazuje preko Jornanda, prije nego što su napustili Skan-dinaviju, nazivajući se Zapadni Goti i Ostrogoti, ili Zapadni i Istočni Goti, prema njihovom položaju tamo na istoku i zapadu, pri čemu su prvi naseljavali onaj dio Skan-dinavije, koji graniči s Danskom, a drugi istočnije dijelove, koji leže na Baltiku. Ono što Jornandes piše o raznim migracijama i naseljava-njima Gota, u potpunosti se slaže s onim što čitamo kod antičkih grčkih i latinskih autora o raznim mi-gracijama i naseljavanjima Geta. I zaista, da su Goti i Geti bili jedan te isti narod pretpostavljaju svi pisci koji su blistali u ili blizu vremena kada su oba car-stva bila pod njihovom vlašću." [12]

Dačani Geti ili Goti su Tračani i oni su Sloveni na Balkanu i izvan granica Rimskog carstva:

"Geti ili Slaveni napadaju granicu Trakije..." [13]

I da zaključimo ko su bili Slaveni:

"Sedma knjiga govori o neuređenim redovima Rim-ljana i njihovim hrabrim uspjesima protiv Slavena ili Geta; jer su se tim imenom ranije nazivali." [14]

ILIR je galska, tj. tračanska, odnosno ilirska riječ:

• IL = ARU 15],

• ARU = OŠTRO, SILNO, MOĆNO, VELIKO [16] (u drevnom izvornom smislu to je SUNCE);

• LIR = LEAR [17];

• LEAR = VIS, BRDO, PLANINA [18].

IL + LIR > ILLIR > ILIR

Keltsko IA znači OBLAST, ZEMLJA, BORAVIŠTE [19].

ILLIR + IA > ILLIRIA > ILIRIJA = PLANINSKA ZE-MLJA, naziv istog značenja kao HELM, HAE-MUS i BALKAN.

Po planinskim mjestima boravišta stanovnici Ilirije nazvani su ILIRI, dakle to nije neki poseban narod, nego su to Tračani koji su ujedno bili Veneti, Iliri, Sarmati, Sloveni, Kelti, Dačani, Geti, Goti ili Srbi jer su i ovi nazivi sinonimi.

Kao potomci Ilira današnji Albanci se razlikuju od Ilira Tračana, tj. Slavena, po tome što je rimski car Justinijan II (vladao 685–695. i ponovo 705–711.) naselio među tračkim Albancima dio libanonsko-ar-menskih Saracena Mirditasa (grčki: Mιρδȋται) [20]:

"M. Sathas (op. cit. str. 53) kaže da su bili podijeljeni u dvije skupine od kojih je jedna bila raspršena po Heladi, posebno Epiru, gdje se njihovi potomci do danas nazivaju Mirditi, Mírδȋται, dok je druga pod-jela konačno riješena u temi Kibiraiot. Vidi Teofan, 6178, 6179 poslie Hrista, i Konstantin Porfirij, Adm. Imp. cap. 50, hi. str. 229." [21]

Potomci Saracena Mirdita su albanski Gegi, a njihov jezik je srodan berberskom saracenskom jeziku, koje su Normani naselili i protjerali sa Sicilije i južne Italije u Albaniju od kraja 11. do početka 14. vijeka:

„Kao vojnici u vojsci Fridrika II (1194-1250), Man-freda (oko 1232-1266) i Karla I (1226-1285), musli-mani Lucere izazivali su strahopoštovanje u zem-ljama u kojima su služili, što je uključivalo sjevernu Italiju, Albaniju i moguće krstaške države.“ [22]

.............................

[1] William Smith, Dictionary of Greek and Roman Geography, Vol. II; Boston: Little, Brown and Co., 1870, p. 1272.

[2] Ib., p. 1273.

[3] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pg. 542.

[4] Frederic Shoberl, Illyria and Dalmatia, Volume I, Introduction xi-xii; London, Printed for R. Acker-mann, 1821.

[5] Ib. xiii.

[6] Ib.

[7] Ib. xvii-xviii.

[8] B. G. Niebuhr, Corpus Scriptorum Historiae Byzantinae: Laonicus Chalcocondylas, De rebus Turcicis, L. X; Bonnae, Impensis Ed. Weberi, 1843, pg. 530-531.

[9] John Wilkes, The Illyrians; Blackwell Publishers Ltd., Oxford, UK; Blackwell Publishers Inc., Cam-bridge, Massachusetts, USA, 1996, pg. 218.

[10] The Edinburgh Magazine and Literary Mis-cellany, Vol. 15, August 1824, Edinburgh, Printed for Archibald Constable and Company, 1824, pg. 135.

[11] B. G. Niebuhr, Ib. pg. 530.

[12] An Universal History from the Earliest Account of Time to the Present: Compiled from Original Authors, and Illustrated with Maps, Cuts, Notes, and Other Tables. Vol. VII; London: Printed for T. Osborne, J. Os-born, A. Millar, J. Hinton, 1792, pg. 487.

[13] Barthold Georg Niebuhr, Corpus Scriptorum Historiae, Continuata 10, Immanuel Bekkerus, The-ophylacti Simocattae, Historiarum, Libri Octo; Bo-nae, Impensis Ed. Weberi, 1834, pg. 9.

[14] Ib. p. 14.

[15] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome III; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, p. 43.

[16] Ib. Tome II, p. 90.

[17] Ib. p. 87.

[18] Ib. p. 76.

[19] Robert Archibald Armstrong, Gaelic Dictionary in Two parts, London, Printed for James Duncan, 1825, p. 320.

SAKALIBA, ARAPSKO IME SLAVENA

SAKALIBA (arapski: صقالبة, romanizirano: ṣaqāliba; jednina arapski: صقلبي, romanizirano: ṣaqlabī) je ter-min koji se u srednjovjekovnim arapskim izvorima koristi za označavanje SLAVENA:

“Najraniji pomen dolazi u prvoj polovini petog vijeka. Σκλάβοι/Sclavi alternativno kao Σκλαβηγοι/Sclavini. Od grčkog došlo je arapsko Saqlab (množina Sa-qāliba) u sedmom vijeku. Semantički pomak na 'rob' je kasniji zapadnoevropski razvoj;...” [1]

U grčkom Σκλάβ, Σκλάβοι, Σκλαβηγοι ne znači ROB, jer tih riječi u tom obliku sa tim značenjem u grčkom je ziku uopšte nema, dakle je tvrdnja da grčki nazivi SLO VEN i SLOVENI znače ROB i RO-BOVI je laž Zapada, cionističko-iluminatska laž kroz Bečko-berlinski školu.

Ovdje ćemo o nazivama SAKLAB i SAKALIBA, o arapskim nazivima za SLOVEN i SLOVENI i poči-njemo od hetske riječi SAKI:

“Jedina važnost koja se pridaje hijeroglifu ruke koja pokazuje na lice je to što označava prvi slog riječi saki što znači vrhovni poglavar ili car.” [2]

Osnova u hetskom SAKI je SAK koje je u srpskom preko SAKA dalo ŠAKA. Stisnuta SAKA je GLAVA u koju može da se SAKRIJE dukat.

Skiti su poznati pod imenom SAKA, SAKAE, jer su bili i ostali GLAVARI, POGLAVARI. Baskijsko ZAGI znači GLAVAR [3], japansko SAKI znači NAPRI-JED [4]. Bilo u samoodbrani, bilo u napadu ŠAKA je ŠTIT, grčko SAKOS (σάκος) je ŠTIT.

A sad pogledajmo arapske riječi sa korijenima SAK- i SAQ-:

- ṢAKL, polirati, sjajiti [5]
- ṢAKAL, poljak [6]
- ṢAKLAT, polir [7]
- ṢAQĀL, polirati; polirano, sjajno, bljesak [8]
- ṢAQQĀL, polir [9]
- ṢAQĀLIBAT, Sloveni, Rusi, Skiti [10]
- ṢIQĀLAT, poliranje [11]
- ṢAQL, polirati, sjajiti; sjaj [12]
- ṢIQLAB, bijel; crven; Sloveni, Rusi, Skiti [13]
- SAKR, grijanje sunca; soko [14]
- SAKL, SUKL, Poljak [15]
- SIKĀLAT, usjajiti [16]
- SIKLĀB, Slaven, Rus, Skit [17]
- SAKĀLIBAT, Slaveni, Rusi, Skiti [18]
- SIKĀLAT, poliran, sjajan [19]
- SAKB, udariti šakom, klapiti [20]
- SAKL, polirati, sjajiti [21]
- SAKRAT, Sunčevo grijanje [22]

Korijeni ṢAḲ, SAḲ, ṢAQ, ṢIQ, SAK i SAC sa LIB, LAT i LAB daju značenje SJAJNA GLAVA i SJAJ-NE GLAVE, odnosno SJAJNI GLAVAR i SJAJNI GLAVARI, jer je i Sunce je SAKALAB, tj. SJAJNA GLAVA ili SJAJNI CAR i ono SAKLI, tj. CAKLI, od-nosno SJA nad svima:

“U Homerovom nabrajanju trojanskih saveznika, Sayce naglašava da ime Άλιζῶνες (Il. ii. 856) može da se veže sa Halis, dakle Hetiti. Oni su došli τηλόθεν ἐξ Άλύβης, ὅθεν ἀργύρον ἐστί γενέθλη, ‘oni iz daleke bjehu Albie, rudnika srebra’ (Bulgar Ma-den?). Ovo ime, iako nije mjesto, može se porediti sa Khalupu, Aleppo, i oboje sa Χάλυβες. cf. La-garde, Beitr. zur baktr. Lexi cog., p. 14. Themis-tagoras, citiran u Έπιμερισμοί, kaže da je Άλύβη Likija. U Odiseji (XI, 521) se spominje Κή τειοι, pod njihovim kraljem Telefusom, južno od Troje, sup-rotno od Lezbosa. Syce opet identifikuje njih sa He titima.” [23]

Pogledajmo iznad Homerova spomenuta imena:

• Άλιζῶνες = ALIZONES = ALIZONI
• Χάλυβεσ = KHÁLIBEO = KALIBEO
• Αλύβη = ALÍBE = ALIBE, ALIBI Arapi su Slovene zvali SAKALIBA, što je skoro iden tično imenu Χάλυβεσ (KHÁLIBEO, KALIBEO). Govore neki da je to arapsko SAKALIBA samo prevod grčkog SKLAV, sa značenjem ROB, ali nije tako, lažu. Evo: SA + KAL-IBA.

Arapsko SA znači ČAST [24], arapsko KĀL je RI JEČ, SLOVO [25]: SAKALIBA znači ČASNO-SLOVNI i SAKALIBA je arapski bukvalni prevod imena SLAVENI, SJAJNI, jer SLAVA je SJAJ, SVJETLOST, To je istog značenja kao HETI, GETI, GOTI, ILIRIILIRI, TRAČANI, SKITI, VENDI, VENETI, GOMERI, KIMERI, SERDI, SARDI, SERBI, SURBI, SORBI, SIRBI, SELTI, KELTI, GALI...

..............................
[1] A. P. Vlasto (Alexis Peter Vlasto), The Entry of the Slavs into Christendom: An Introduction to the Me dieval History of the Slavs; Cambridge, The University Press, 1970, p. 320
[2] John Campbell, The Hittites, their Inscriptions and their history, Volume I; Toronto: Williamson & Co., 1890, p. 67.
[3] Ib.
[4] Ib. p. 68.
[5-7] John Richardson, A Dictionary, Persian, Ara-bic, and English, Vol. I; London: Printed by William Bulmer & Co., 1806, pg. 594.
[8 – 13] Francis Joseph Steingass, A Comprehen sive Persian-English Dictionary, London: Sampson Low, Marston & Co. London; Thirdh Reprint: Pub-lished by Gautam Jetley, New Delhy, 2005, pg. 790. ISBN: 81-206-0670-1
[14-22] Francis Johnson, A Dictionary, Persian, Ar abic and English; London: Wᴹ. H. Allen and Co.,1852, pg. 705, 789, 1073.
[23] Arthur Ernest Cowley, The Hittites; London: Humphrey Milford, Oxford Univeristu Press, 1920, pg. 23.
[24] Francis Johnson, A dictionary, Persian, Arabic, and English; London: Wᴹ. H. Allen and Co., 1852, pg. 672.
[25] Ib. pg. 945.

JEHA

JEHA (joha, jova; latinski: Alnus) je brzorastuća vrsta drveta koje raste po ivicama vodenih tokova, jezera i po močvarama. O imenu ovog drveta ništa nećete naći, jer niko ne traži srpske riječi u kelt-skom jeziku, iako su Kelti i Srbi u starini bili isti narod poznat i pod imenima Kimeri, Tračani, Iliri, Veneti, Serdi, Sardi, Serbi, Raseni, Sarmati, Heti, Geti, Goti, Skiti, Vendi, Slovoni, Sloveni, Slaveni, itd. Porijeklo Srba se krije kao što se krije i to da su svi evropski narodi, osim berberskog dijela Albanaca, neki bliskoistočni i azijski narodi srpskog porijekla.

Keltski (galski) YEUN (čitaj: JEUN) znači MOČ-VARA, VLAGA [1].

Svojim oblikom i značenjem nazivi JEHA JOHA i JOVA imaju veze sa značenjem imena drevnih so-larnih bogova i svetaca kao JOV, JOVE, JOVAN i JEHOVA.

..............................

[1] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome III; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, p. 486.

VENETI SU ILIRI, TJ. SLAVENI

 

"Vendi, Veneti ili Slaveni, koji su, kada su prvi put postali poznati u Evropi, nastanjeni su na grani-cama Italije prema Tirolu i Kranjska, koja se pos-tepeno širila u Raetiju, ili zemlju Grisoniju, u Švabiji, i moguće u u Francuskoj. Ova rasa trenutno zau-zima čitav prostor između gore navedenih zemalja i istočne obale Jadranskog mora, s jedne strane, i Baltičkog mora s druge strane. Upravo su potomci starih Slavena prodrli na Kamčatku, naselili Aleut-ske otoke, a možda i prešli na sjevernoamerički kontinent. Stanovništvo Rusije, dijela Turske i vla-darske kuće Austrije, gotovo isključivo čine Slaveni.

Car Karlo IV na početku svoje vladavine, unosi hi-tne zakone u čuvenoj Z l a t n o j b u l i, (poglavlje 23) koji obavezuje sve elektore da uče slavenski jezik, očigledno želeći da ga učini glavnim. Besmrtni Josip II, lično, preuzimajući vlasti smatrao je is-pravnim da predloži svojim ministrima pitanje da li bi slovenski ili njemački trebao biti glavni jezik nje-govog carstva. Odlučili su se u korist drugog.

Ime kojem moderni narodi ove rase daju prvenstvo je S l a v e n i, S l o v e n i, što će reći s l a v n i.

Svi istoričari se slažu da su Slaveni, Veneti ili Sar-mati, prvobitno živjeli na obali Tanaisa, Palus Mæ-otidiji i Cimerijskog Bosfora, zemlje koje su ležale istočno od Ilirije i Dalmacije." [1]

"Fizičke osobine rasprostranjenog naroda poznatog po imenima Slaveni, Vendi ili Veneti, Geti, Jazigezi, Anti i Srbi, umnogome variraju prema klimi oblasti koje naseljavaju njeni različiti ogranci. Rusi i Česi, ili Boemi, su niski i zdepasti; dok su Iliri, Hrvati visoki ili stasitog rasta i dobro proporcionalni. Kvaliteti vo-de imaju snažan uticaj na ličnu ljepotu i oblik; tako i klima, hrana i fizičke ili moralne navike naroda.

Različite grane Slavena odlikuju se posebnim kara-kteristikama, što se može vidjeti na profilima koji čine prednji dio ovog sveska. Slaven je Sarmat, koji živi sjeverno od Karpatskih planina; Vendi su po-tomci drevnih Japoda; a Ilir je stanovnik Hrvatske." [2]

Ima i ova tvrdnja o teritoriji Ilira:

„Ova rasa ljudi je drevna i oni nastanjuju zemlju prema Joniji, uglavnom se kaže da su stekli veliku slavu. Oni se sada se uglavnom zovu Bošnjaci." [3]

Ali, ni Bosna nije cijela teritorija Ilira. Grad SAR-DIKA (današnja Sofija) zvala se i SERDIKA, jer su njeni osnivači SARDI poznati i pod imenom SERDI. Neki autori tvrde da su to Tračani, drugi opet vele da su Kelti, a to je isto što i KIMERI, na Balkanu poznati i kao Iliri:

"SARDIKA, ili SERDIKA, je bila glavni grad Istočne Ilirije. Geografi imaju različite poglede na oboje: i na ortografiju i na poziciju ovog mjesta. Ptolemi ga svrstava među mediteranske gradove Trakije; drugi ga lociraju u Dakiju, tj. Aurelijevu Dakiju na drugoj strani Dunava. Serdika je bila glavni grad druge Ili-rije; to je čuveni grad proširen od Trajana.” [4]

SERDIKA ili SARDIKA je grad tračanskih SERDA (Σέρδοι), plemena Tračana, što svjedoči Dio Kasius (Dio Cassius, L. LI. p. 462). [5]

“Sardika, ilirski grad, dačanskog naroda presto-nica.” [6]

Ko su tračanski SERDI ili SARDI po kojima je SERDIKA, tj. SARDIKA dobila ime? Pogledajmo: Sardetue, Sardetae, Saurdinoi, Sauardeni, Σίρβοι, Sirbi, Σέριοι, Σέρβοι, talijanski zvani Serbi. [7]

Kao saveznike Trojanaca Homer u "Ilijadi" spominje paflagonijske ENETE pod imenom Ένετοί [8]. Ime najranije spomenutih Ilira je VENETI, Herodotovi ENETI (Ένετοὺς) [9]. Tri vijeka nakon Herodota Ce-zar spominje keltske VENETE [10] sa njihovom ze-mljom Venecijom (Venetia) u Armorici, na jugo-zapadnoj obali današnje Francuske [11].

"Što se tiče samih Veneta, ne može se ne primijetiti da tri plemena ili naroda s ovim imenom susrećemo i u drugim dijelovima svijeta, osim onih u Italiji, to jest galskog plemena Veneta na obali Armorike; Venedi ili Veneti kod Tacita, sarmatsko ili slavonsko pleme na obalama Baltika i Heneti ili Eneti, čije se postojanje spominje u Paflagoniji u doba Homera (Ilijada, II, 85)." [12]

S kraja stare i početka nove ere ovako Strabon piše o Keltima i Venetima nastanjenih na vrhu Jadrana:

“Ovi Kelti pripadaju istoj rasi kao i transalpski Kelti. Što se tiče Veneta postoje dvije tradicije, neki go-vore da su oni kolonija onih Kelta istog imena koji žive uz ocean, drugi kažu da potiču od Veneta iz Paflagonije, koji su ovdje našli utočište kod Anteno-ra nakon Trojanskog rata…” [13]

“Kada su Rimljani prodrli na istarsku obalu, utvrdili 60 su da su stanovnici obožavali boginju Izis, a otud ime koje su dali ovoj zemlji. Većina seljaka je sla-venskog porijekla, ali su primorski gradovi naseljeni Venećanima ili Italijanima. Bivši govor bio je na dal-matinskom ili ilirskom dijalektu, a kasnije na isk-varenom talijanskom.” [14]

“Katari oko Emone imaju imena venetskog porijekla i mogli bi biti grupa Karna. Osim Latobića i Var-kijana, čija su imena keltska, stanovnici Kolapijani, Jasi, Breuci, Amantini i Skordići bili su Iliri.” [15]

“Mnogi autori, kao Appianus Alexandrinus, i Ph. Cluverius pod imenom Kelti uključuju Gale, Ger-mane, Spanijarde, Britone, Ilire, itd. ali je sigurno to da Polybius, Diodorus, Plutarch, Ptolemy, Strabo, Athenæus i Josefus ove narode koji su zauzeli Ga-liju zovu Keltima.” [16]

I svi su govorili jednim jezikom:

“Jednosložni prvobitni jezik > aglutinativni: turanski > amalgamatski: jafetski ili iranski ili indoevropski > keltski: trački ili ilirski …" [17]

„Istina je da su Dalmatinci, Mizi, Tribali, pa čak Sar-mati, koristili skoro isti jezik, ili ne mnogo različiti, tako da se međusobno razumiju bez teškoća." [18]

Veneti nose ime po Suncu:

“Ven (sunce), Vena, mjesec, hindu riječ." [19]

Nije to samo hindu riječ, nego riječ Veneta, Ilira, Tračana, Kelta ili Slovena, tj. Srba i svih evropskih naroda koji su hristijanizacijom i islamizacijom pos-tali ovo što su danas:

VEN > VENERA

Osnova VEN je u VENET, SLAVEN, SLOVEN ili VEND i sve je od galskog EN koje u ENEV znači DUŠA, DUH; RAZUM; OSJEĆANJA; NAČELO ŽI-VOTA; ŽIVOT; SRŽ, JEZGRO, SRCE [20]. VEN u galskom ENET znači SLAVA [21] i pod imenom ENETI Homer i Herodot pominju VENETE.

I da svedemo sve istorijske nesporazume oko Ilira: velško VENEDH i VENETH znači PLANINA [22], što je istog značenja kao i velško VAN [23] i BRIG, BRIGANT [24]:

a) VENETH > VENETI = ILIRI = TRAČANI = SLOVENI,

b) VAN > VANDALI = GOTI = GETI = HETI = TRAČANI = BRIGI = KELTI = ILIRI,

c) BRIG > BRIGI > GALI = KELTI = KIMRI = KIMERI = TRAČANI = RASENI = RAŠANI = SRBI.

To je drvo naroda arjanske rase, sljedbenika naj-starije religije svijeta, religije sljedbenika i služitelja Sunca i nevidljivog Boga oličenog u Suncu. Znak prepoznavanja te duhovnosti je IZPLAŽENI JEZIK antropomorfnih likova Sunca i solarnih božanstava na njihovim kumirima i nadgrobnicima (JAS je SUN-CE: JAS > JASIK > JAZIK > JEZIK) = ZRAKA).

Vidite da istorija nije sakrivena, nego je problem u cenzorima iz vrha države i Crkve i to nije slučaj samo kod pravoslavaca, nego i kod katolika i bal-kanskih muslimana. Njihove vođe iz vrha njihovih religija i u politici skupa sa njihovim vjernicima preko laži, vjerske mržnje i pljuvanja na istinu u službi su Velikih vavilonskih magova koji pomoću njih i laži stvaraju "novu istinu" Novog svj. poretka.

P.S. U prilogu je spisak naroda koji su u srednjem vijeku govorili ilirskim, jer su jezici potomaka zapadnih Ilira do tad već postali različiti od jezika grupe sa spiska (Izvor: Angelo Rocca, Bibliotheca apostolica Vaticana, a Sixto V. Pont. Max. in splendidiorem commodioremq. locvm translata; Romae : Ex Typographia Apostolica Vaticana, 1591, p. 338-339).

Spisak naroda koji su u srednjem vijeku govorili ilirskim, jer su jezici potomaka zapadnih Ilira do tad već postali različiti od jezika grupe sa spiska (Izvor: Angelo Rocca, Bibliotheca apostolica Vaticana, a Sixto V. Pont. Max. in splendidiorem commodioremq. locvm translata; Romae : Ex Typographia Apostolica Vaticana, 1591, p. 338-339).

..............................

[1-2] Frederic Shoberl, The World in miniature. Illyria and Dalmatia, Vol. II, Introduction xi-xviii; Lon-don: Printed for R. Ackermann, 1821.

[3]. B. G. Niebuhr, Corpus Scriptorum Historiae Byzantinae: Laonicus Chalcocondylas, De rebus Turcicis, L. X; Bonnae, Impensis Ed. Weberi, 1843, p. 530.

[4] (36) Abraham Rees, The Cyclopaedia; Vol. XXXI; London: Longman, Hurst, Rees, Orme, & Brown, 1819, p. 521.

[5] Johann Christoph Rasche, Lexicon universaerei numariae veterum et praecipuie Gracorum et Ro-manorum; Tomi Qvarty; Lipsiae, Libraria Gledi-tschia, 1790, p. 668.

[6] Ib..

[7] Matija Petar Katancic, Orbis Antiquus Ex Tabula Itineraria Quae Theodosii Imp. Et Peutingeri Audit. Ad Systema Geographiae Redactus Et Com-mentario Illustratus; Paris, I Continens Evropam; Budae, Sumtibys Tipographiae Regiae Universitatis Hungaricae, 1824, p. 237.

[8] Homer, Ilijada; 2, 9.

[9] Herodot, I; 196.

[10] Caesar, De Bello Gallico, Book III; 9.

[11] Ib., Book II; 34.

[12] William Smith, Dictionary of Greek and Roman Geography, Vol. II; Boston: Little, Brown and Co., 1870, p. 1272.

[13] Strabo, V, 1, 4.

[14] Frederic Shoberl, Ib. p. 48.

[15] John Wilkes, The Illyrians; Blackwell Publishers Ltd., Oxford, UK; Blackwell Publishers Inc., Cam-bridge, Massachusetts, USA, 1996, p. 218.

[16] The Southern Rewieu, Vol. 5, February & May 1830, Charleston, Printed and published by A. E. Miller, 1830, p. 367.

[17] David N. Livingstone, Adam's Ancestors: Race, Religion, and the Politics of Human Origins, Balti-more, The Johns Hopkins University Press, 2008, p. 103.

[18] B. G. Niebuhr, Ib. p. 530.

[19] Dunlap, S. F. (Samuel Fales), The origin of ancient names of countries, cities, individuals, and gods;Cambridge, Metcalf and Company, 1856, p. 25.

[20] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, p. 542.

[21] Frederick W. P. Jago, An English-Cornish Dic-tionary; London: Simpkin, Marshall & Co.; Plymouth: W. H. Luke, 1887, p. 106.
[22] Ib.
[23] William Owen Pughe, A Dictionary of the Welsh Language, The Second Edition, Vol. II; Denbigh: Printed and published by Thomas Gee, 1832, p. 170.
[24] Ib.