BIBLIJSKI ZIMRI SU KIMRI, TRAČANI, HETI, SKITI, SERBI ILI SLAVENI

ZIMRI je drugo ime za SUMIR [1], tj. SUMERCI:

"Naziv 'Sumerci', koji asirolozi sada primjenjuju na ovaj najraniji civilizirani nesemitski narod Mesopota-mije, nikada nije pronađen da ga je koristio sam narod. Asirolozi su ga skovali od naziva "Sumer", koji su kasniji Babilonci i Asirci primjenjivali na Do-nju Mesopotamiju. Proizvoljnost ove upotrebe do-kazuje činjenica da su asirolozi ranije ovu oznaku pripisivali navodno dijametralno različitoj rasi koju sada nazivaju 'Akađani' i koju također proizvoljno nazivaju 'Zapadnim Semitima', ali koju su ranije na-zivali 'Sumercima' ili 'Sumerajnima'. Ali su kasnije proizvoljno preokrenuli nazive, što je rezultiralo još većom zbrkom, budući da je 'Akad' sinonim za su-merski Ari (ili Arijan'), titulu i za Amoreje koji su, doduše, nesemitski; a ovi 'Akadi' od Sargona na-dalje, kako sam pokazao, identični su s vodećim ranim arijevskim kraljevima na službenim popisima kraljeva zabilježenim u indijskim epovima." [2]

„Jedna grana Keturita dugo je ostala u Kaldeji, po-tomci Zimrana, zvani Sumeri, koje prorok Jeremija naziva Zimri, a sjedinjuje ih s Elamom i Medima. Njihova slava je bila toliko velika da su se haldejski monarsi nazivali kraljevima Sumera i Akada. To su bili Zimri iz asirskih natpisa, Gimiri iz perzijanskih, Kimerijci kod Grka i velski Kimri. Saveznički Midi bili su Medi među kojima su se u Mediji miješala mnoga hetska plemena, posebno ona iz Hefera i Temena.“ [3]

“Zimri… problematično ime naroda u Božijem sudu (Jer.25:25) često uzimano kao od Hebreja drugo ime za Kimere.” [4]

U Knjizi proroka Jeremije piše o Zimrima:

“Svi kraljevi od Zimrija, svi kraljevi od Elama, svi kraljevi od Medije;…” (Jeremija 25,25)

U Jeremijinom stihu Biblije pominju se kraljevi ne-koliko zemalja i prvi su kraljevi Zimrija, kraljevi ze-mlje u kojoj žive Zimri koji borave u ELAMU i ME-DIJI, zemlji MEDA. Ime MEDA ili MIDA je od srbske riječi MED koja ima dva značenja: 1. MED, pčelinji proizvod; 2. ekavski MED, ikavski MID, ijekavski MJED je BRONZA, legura bakra i kalaja sjajne zlat-nožute boje:

"Poji Mile volove na reci,

na dešnjaku medenica zveči." (Lirska narodna pjes-ma)

Naziv MEDENICA postanjem je od osnove MED i to je metalno zvono od bronze zlatnožute boje i po toj sjajnoj boji Tračani su prvo bili poznati pod imenom ARIA NAROD, ARIJANI ili PERKE jer je AR ime Sunca. kasnije su ARJANI nazvani TRAČANI i opet po sjaju Sunca jer svaka ZRAKA je sunca TRAKA, Sunčev PERČIN.

Biblijski narod ZIMRI su iz asirskih natpisa GIMIRI, iz perzijanskih natpisa, KIMERI kod grčkih autora, velški KIMRI:

“U najranijoj istoriji svijeta jedna stara rasa poznata je kao Gomir, Kumr, Kimmeri, Cumbri i Kumbri. Khorsabad zapis, koji ima skitske elemente, pored ostalih starih naroda izvještava i o Kumrima ili Zi-mirima, ime, prepostavlja se, koje je označavalo no-madska plemena bez identifikovane rase ili nacio-nalnosti, koji po njihovim lutajućim navikama su Ku-mri ili Zimiri, koji su izdvojeni od naseljenih seljaka u zemlji. Nisu li Zimri, koje je Jeremija (xxv. 25) pove-zao s Elamitima i Medima, bili dijelovi ovog naro-da?” [5]

“Glavno operativno područje korišteno od Kimera i njihov glavni dom u vrijeme Sargona II i Esarhadona očigledno je bio Zagros, uključujući Mediju.” [6]

Čuveni car Kir (600 – 530. st. ere) osnivač je Perzije i to je današnji Iran (korijenske osnove per i ir su sinonimi sa značenjem vatra, sjaj):

“Kir je stvorio Persijsko carstvo, arijsko po karak-teru, ali u kojem nema ni jedne arijske provincije. To ime izvedeno je od Peresiti. Parsi, ili Parisi, grana Kelta Zimra ili Kimra." [7]

PARSI ili PARISI (grčki: Παρίσιοι, romanizirano: P a r í s i o i), galsko pleme, grana su KELTA ili KIMERA koje su Hebreji nazivali ZIMRIMA. U gvozdeno doba evropski dio ovog keltskog plemena nastanilo se oko rijeke Sene i tu su osnovali PARIZ koji je po njima ime dobio. Ovdje treba da napomenemo važ-nu istorijsku istinu: Tračani i Kimeri (kasniji Kelti ili Gali) bili su jedan narod (Strabo 1, 3,21; 13,1,8):

“Asarhadon uze dvadeset i jedan njihov grad noseći svoj plijen i stavi teški jaram svog carstva na njih. Negdje u istoj regiji susretne Tijuspu, nasilnog rat-nika Kimerijana ili Zimra, čija je udaljena zemlja u provinciji Kubusna, i njega i svu njegovu armiju uni-šti mačem.” [8]

Heti su Skiti, Geti, Goti ili Dačani, tj. Tračani. Skiti su po Evropi bili izmiješani sa Keltima koje istoriografi pominju kao Kelto-Skite. Tračani, Sarmati, Kimeri, Heti, Skiti, Geti, Goti, ilirski veneti i Slaveni bili jedan narod sa mnogo istorijskih imena:

"Ipak je rekao dovoljno da bez ikakve sumnje ukaže na činjenicu da su takozvani Skiti bili Heti s nekoliko izmiješanih keltskih i jafetskih plemena." [9]

"Veoma je moguće (kao što pretpostavlja i Mr. Stu-art Poole) da su Khiti ili Heti bili pleme Skita koje je napredovalo i naselilo se na Eufratu.“ [10]

"Hetiti, koji su govorili indoevropskim jezikom, od davnina su se proširili po istočnoj Maloj Aziji i sje-vernoj Siriji." [11]

"Sake ili Skiti, koje su njihovi semitski susjedi na-zivali 'Gimiri' (plemena?), prvi put su se pojavili u klinastim natpisima kao samostalni narod pod Esar-Hadonom oko 684. godine prije nove ere." [12]

"Svi Hananci, siguran sam, bili su Skiti; a stanovnici Sirije zadržali su svoj prepoznatljiv etnički karakter sve do prilično kasnog perioda istorije. Prema nat-pisima, Khetta ili Hetiti bili su dominantna skitska rasa od najranijih vremena." [13]

Povezimo: Heti su Skiti, Skiti su Geti ili Goti ili Slo-veni koji su isto što i Tračani, a Tračani su isto što i Kimeri (Strabo 1, 3,21; 13,1,8) koji su biblijski Zimri:

"Geti ili Slaveni napadaju granicu Trakije..." [14]

"Sedma knjiga govori o neuređenim redovima Rim-ljana i njihovim hrabrim uspjesima protiv Slavena ili Geta; jer su se tim imenom ranije nazivali." [15]

Poslije Indijaca Tračani su bili najbrojniji narod na svijetu i postoje izvori koji govore i o njihovom osva-janju Egipta:

"Ova plemena su sa sobom donijela i tradicije koje se odnose na drevni period hetitske prevlasti u Eg-iptu, Palestini i Kaldeji.” [16]

Zimri ili Sumerci su Arjani, Aria narod, Kimeri ili Tra-čani. Zajedničko za sve arjanske narode je vedski motiv isplaženog jezika na antropomorfnim likovima njihovih idola Sunca i sunčanih božanstava. Taj mo-tiv neprekidno traje od najstarijih praistorijskih kul-tura sve do pred kraj 19. vijeka na stećcima po Balkanu.

Moronima je nejasno i smiju se na tvrdnju da su nakon biblijskog potopa Serbi, kasnije zvani Slaveni ili Sloveni, pod imeninima Sumerci ili Zimri, tj. Kimeri, Heti ili Tračani živjeli na Bliskom istoku. To ne obuhvata samo današnje Srbe, nego sve narode bijele arjanske rase Evrope, Irana i svijeta. Problem je što se ova isto-rijska istina sakriva i potiskuje radi forsiranja ideo-logija judaizma i helenizma (pored elite judaizma tu Crkva ima vodeću ulogu).

................................

[1] John Campbell, The Hittites: their inscriptions and their history, Vol. II; Toronto: Williamson & Co., 1890, p. 49.
[2] L. A. Waddell (Laurence Austine Waddell), A Su-mer-Aryan Dictionary, Part I, Introductory XV; Lon-don, Luzak & Co., 1927.

[3] John Campbell, The Hittites: their inscriptions and their history, Vol. I; Toronto: Williamson & Co., 1890, p. 241.

[4] Holman QuickSource Bible Dictionary, by the International Bible Society, 1984,

(ISBN 978-0-8054-9446-4)

[5] William Beal, Britain and the Gael: or Notice of old and successive races, Second edition, London, 1860, p. 26.

[6] Anne Katrine Gade Kristensen, Who were the Cimmerians, and where did they come from? Sar-gon II, the Cimmerians, and Rusa I; Copenhagen, Munksgaard Publisher, 1988, p. 103.

[7] John Campbel, The Hittites, Their Inscriptions and Their History, Vol. II; London, 1891, p. 304.

[8] John Campbel, The Hittites, Their Inscriptions and Their History, Vol. II; London, 1891, p. 249.

[9] John Campbell, The Hittites: their inscriptions and their history, Volume II; London, John C. Nim-mo, 1891, p. 282.

[10] George Rawlinson, The History of Herodotus, Vol. II; New York: D. Appleton and Company, 1889, p. 158.

[11] Hutton Webster, World history; D. C. Heath & Co., Publishers, Boston, New York, Chicago, 1921, p. 62-63.

[12] George Rawlinson, History Of Herodotus, Vol. I: London, John Murray, 1875, p. 232.

[13] William Smith, Dictionary of the Bible, Vol. IV; New York: Hurd and Houghton; Cambridge: River-side Press, 1870, p. 2974.

[14] Barthold Georg Niebuhr, Corpus Scriptorum Hi-storiae, Theophylacti Simocattae, Historiarum, Libri Octo; Bonae, Impensis Ed. Weberi, 1834, pg. 9.

[16] Ib. pg. 14.

[17] John Campbell, Ib. p. 340. 

VENETI, SLAVENI ILI SLOVENI PRVI SU ISTORIJSKI ILIRI

Pod imenom ENETOIS (Ένετοὺς) prve istorijske ILIRE dva puta pominje Herodot. Prvi put pominje ih po običaju prodaje djevojaka za udaju, po istom običaju kakav su imali Asirci:

“Prema mome mišljenju, najpametniji im je ovaj obi-čaj; a isti takav postoji, kako sam čuo, i kod ilirskog plemena Eneta.” [1]

Drugo Herodotovo pominjanje ENETE je kad priča o zemlji Sigina i kaže:

“Zemlja im se proteže do Eneta na Jadranu." [2]

Kao saveznike Trojanaca vijekovima prije Herodota pod imenom ENETON (oblik jednine: Ἐνετῶν) i EN-ETOIS (množina: Ένετοὺς) ENETE pominje Homer u Ilijadi [3].

Ilirski VENETI su PRASLOVENI. Osnova u imenu VENETI je VEN, VENE. Kod većine Slovena stari naziv za zvijezdu Danicu je VENERA (latinski: VE-NUS); kod Čeha i Slovaka je VENUŠA, samo je uticajem Rimokatoličke crkve kod Poljaka latinsko WENUS. Pošto je VENERA ženskog roda, muški rod je VENER i to je SUNCE:

“Ven (sunce), Vena, mjesec, hindu riječ." [4]

Od osnove VEN je srpsko, rusko, ukrajinsko, bjelo-rusko i bugarsko FEN (grijač), češko i slovačko FÉN, njemačko FÖN. Od VEN je izvedeno latinsko FENDO: juriš, napad; OSVIJETLITI [5].

VEN > VENER > FENER > FENJER. Sanskritsko VEṆ znači IĆI, KRETATI SE; ZNATI, MISLITI [6].

Zašto je Herodot nazvao VENETE imenom ENETI? Zato jer su VENETI i ENETI istoznačne riječi: grčko ENETE (ἐνετή), ENETOS = PERONE (ἐνετός = πε-ρονη) i sve znači BROŠ [7], a riječ BROŠ od pelazgo-tračkog BROS (BRASOS) u imenu pelaš-kog boga IMBROS ili IMBRASOS. Srbsko OBRAZ izvedeno je od O-BRAS = SVIJETAL OBRAZsvijetal obraz). Englezi BRONZU zovu BRASS, a staro-švedsko (švedsko) BRASA je PLAMEN [8]. San-skritsko BHRĀS znači SJATI [9], a to je značenje i grčkog ENETI, ENETOS i PERONI, jer je BROŠ SJAJNI ukras, a PERUN je bog munja. Kod Stra-bona ENETI su ENETOI: Ἑνετοὶ [10]. Galski, tj. bri-gijski, trački ili ilirski ENET znači PROSLAVA, SLA-VA [11]:

SLAVA > SLAVEN > SLAVENI.

„Vendi, Veneti ili Slaveni, koji su, kada su prvi put postali poznati u Evropi, bili naseljeni na granicama Italije prema Tirolu i Kranjskoj, postepeno su se pro-širili u Retiju, ili zemlju Grisona, u Švabsku i vjero-vatno u Frankonsku. Ova rasa trenutno zauzima ci-jeli prostor između gore spomenutih zemalja i isto-čne obale Jadranskog mora, s jedne strane, i Le-denog okeana s druge strane. Potomci drevnih Sla-vena prodrli su u Kamčatku, naselili Aleutske otoke i možda prešli na sjevernoamerički kontinent. Stano-vništvo Rusije, dijela Turske i posjeda Austrijske ku-će sastoji se gotovo isključivo od Slavena.“ [12]

"Svi istoričari se slažu da su Slaveni, Veneti ili Sar-mati prvobitno živjeli na obalama Tanaisa, Palus Maeotide i Kimerijskog Bosfora, zemalja koje leže istočno od Ilirije i Dalmacije." [13]

Pometnuto prvobitno mjesto je mjesto prije dolaska Veneta na istočnu obalu i sjeverni dio Jadrana.

"Ime koje moderni narodi ove rase više vole je Sla-veni ili Slaven, što će reći, prosvijetljeni." [14]

„Što se tiče samih Veneta, ne može se a da se ne primijeti da susrećemo tri plemena ili naroda ovog imena u drugim dijelovima svijeta, osim onih u Italiji, i to galsko pleme Veneta na obali Armorike; Venedi ili Veneti Tacita, sarmatsko ili slavensko pleme na obalama Baltika; i Heneti ili Eneti, za koje se spo-minje da su postojali u Paflagoniji u Homerovo vri-jeme (Ilijada, ii. 85.). Ime ovog posljednjeg naroda se kasnije ne pojavljuje u istoriji, te smo stoga pot-puno izgubljeni u pogledu njihovih etničkih afiniteta, ali nije nevjerovatno da je upravo sličnost ili bolje rečeno identitet njihovog imena s imenom talijanskih Veneta (prema kasnijoj grčkoj verziji) dovela do ne-obične priče o Antenoru koji je migrirao u Veneci-ju nakon opsade Troje i tamo osnovao grad Patavijum. (Liv. i. 1; Virg. Aen. i. 242: Serv. ad loc.) Ova le-genda, koju su Rimljani, a kasnije i Grci, uglavnom usvojili, čini se da je bila popularna već u to vrijeme. (Strab. xiii. str. 608.) Neki pisci, međutim, izostavili su svako spominjanje Antenora i samo su pred-stavili pleme Heneta, nakon što su izgubili svog vo-đu Pilemena u Trojanskom ratu, kao da luta kroz Trakiju do vrha Jadrana, gdje su se konačno i us-talili." [15]

„S druge strane, postojanje plemena ili naroda na južnim obalama Baltika, koji su Rimljanima (preko svojih njemačkih susjeda) bili poznati kao Venedi ili Veneti, ime očito identično s imenom Venda ili Ven-da, pod kojim je slavenska rasa generalno još uvijek poznata Nijemcima, navelo bi nas da talijanske Ve-nete smatramo vjerovatno i slavenskim pleme-nom: i to se u cjelini čini najvjerovatnijom hipotezom. Ne-ma ništa nevjerovatno u okolnosti da su Slaveni u ranom razdoblju mogli proširiti svoje mi-gracije sve do vrha Jadrana i tamo ostaviti odvo-jenu granu ili izdanak svog glavnog plemena. Trgovački odnos Veneta s obalama Baltika, promet koji nalazimo već uspostavljen u vrlo ranom raz-doblju, može se lakše objasniti ako pretpostavimo da su ga vodila pleme-na istog porijekla. Herodot zaista predstavlja Venete kao ilirsko pleme (i. 196, v. 9); ali čini se vjerojatnim da je naziv Iliri primijenjen u nejasnom smislu na 'svi gorštaci koji su naseljavali istočni Jadran', a neki od njih su u drevnim vremenima mogli biti slavenskog porijekla, tvrdi pravi Iliri (preci današnjih Albanaca) su nesumnjivo bili zaseban narod." [16]

I evo gdje sljedbenici biblijske ideologije počinju da falsifikuju istinu o Ilirima: "... tvrdi pravi Iliri (preci današnjih Albanaca) su nesumnjivo bili zaseban narod."

Pošto Herodot navodi VENETE kao istorijske PRVE ILIRE, postavlja se pitanje: kako su mogli i preci današnjih Albanaca takođe biti Iliri? Odgovor je ja-san: ILIRI nisu posebni etnos, nego je naziv ILIRI po teritoriji na kojoj narodi borave.

ILIR je galska, tj. tračanska, odnosno ilirska riječ:

• IL = ARU [17],

• ARU = OŠTRO, SILNO, MOĆNO, VELIKO, GRO-MADNO [18] (u drevnom izvornom smislu to je SUNCE);

• LIR = LEAR [19],

• LEAR = VIS, BRDO, PLANINA [20]:

IL + LIR > ILLIR > ILIR

Keltsko IA znači OBLAST, ZEMLJA, BORAVIŠTE [21].

ILLIR + IA > ILLIRIA >ILIRIA > ILIRIJA = GRO-MADNIH PLANINA ZEMLJA.

Po njihovom mjestu boravišta stanovnici planinske Ilirije nazvani su ILIRI, dakle to nije bio neki pose-ban narod različit od Kelta, tj. Tračana, nego su tako nazvani po njihovom staništu. Naziv ILIRIJA znači isto što i HELM i HAEMUS, današnji BALKAN.

"Fizičke osobine prostranog naroda poznatog pod imenima Slaveni, Vendi ili Veneti, Geti, Jazigi, Anti i Srbi, uveliko variraju u zavisnosti od klime zemlje koju naseljavaju njegove različite grane. Rusi i Česi, ili Česi, su niski i zdepasti; dok su Iliri, Hrvati i Po-ljaci ili visoki ili dobrog rasta i skladnih proporcija. Kvalitete vode imaju snažan utjecaj na ličnu ljepotu i oblik; isto tako i klima, hrana i fizičke ili moralne navike naroda.

Različite grane Slavena odlikuju se posebnim kara-kteristikama, što se može vidjeti na profilima koji čine naslovnu stranu ove knjige. Slavonac je Sau-romat, koji živi sjeverno od Karpata; Vendi su po-tomci drevnih Japida; a Iliri su stanovnici Hrvat-ske." [22]

„Katari oko Emone imaju imena venetskog porijekla i možda su grupa Karna. Osim Latobića i Varkijana, čija su imena keltska, gradovi Kolapijana, Jasi, Bre-uci, Amantini i Skordići bili su ilirski. Malo se zna o gradovima u Moeziji. Na jugu su Dardani ostali kao jedna grupa, dok su gradovi Kelegera na sjevero-zapadu možda novonastali od Skordića.“ [23]

„Identitet Tračana i Ilira dokazuju antički pisci, neki ranije, neki kasnije, upućujući na jedan te isti na-rod.“ [24]

Stari naziv Slavena je Veneti, Iliri ili Tračani, zajedno sa svim tračkim i sarmatskim narodima:

"Ova ljudska rasa je drevna i oopšteno se kaže da su stekli veliku slavu dok su naseljavali regiju okre-nutu prema Jonskom moru. Sada se obično nazi-vaju Bosancima, ali Dalmatinci, Mizijci, Tribali, pa čak i Sarmati, koriste gotovo isti jezik, ili ne mnogo različit, tako da se međusobno razumiju bez teško-ća." [25]

Kimerijci i Tračani su bili jedan narod (Strabon i,3, 21; xii,1,8). Kasnije su Kimerijci nazvani Kimbri, na-kon čega su nazvani Kelti pa Gali i svi su oni grana Tračana. Trački Geti su kasnije nazvani Goti i oni su Slaveni:

„U svim ovim zemljama bili su jedan te isti narod, iako podložni različitim knezovima i poznati pod ra-zličitim imenima. Tako su se u Kimeriji, Sarmatiji, Skitiji nazivali Kimerijci, Sarmati, Skiti; u Trakiji, Da-kiji i Meziji, Tračani, Dačani i Mezijci; a u blizini Istra i Ponta, Iliri i Ponti. Što se tiče naziva Zapadni Goti, koje su Latini omekšali u Vizigoti i Ostrogoti, razliko-vali su se po imenima, kako Grotius pokazuje preko Jornanda, prije nego što su napustili Skandinaviju, nazivajući se Zapadni Goti i Ostrogoti, ili Zapadni i Istočni Goti, prema njihovom položaju tamo na is-toku i zapadu, pri čemu su prvi naseljavali onaj dio Skandinavije, koji graniči s Danskom, a drugi istoč-nije dijelove, koji leže na Baltiku. Ono što Jornandes piše o raznim migracijama i naseljavanjima Gota, u potpunosti se slaže s onim što čitamo kod antičkih grčkih i latinskih autora o raznim migracijama i na-seljavanjima Geta. I zaista, da su Goti i Geti bili je-dan te isti narod pretpostavljaju svi pisci koji su blistali u ili blizu vremena kada su oba carstva bila pod njihovom vlašću." [26]

Dačani Geti ili Goti su Tračani i oni su Sloveni na Balkanu i izvan granica Rimskog carstva:

"Geti ili Slaveni napadaju granicu Trakije..." [27]

I da zaključimo ko su bili Slaveni:

"Sedma knjiga govori o neuređenim redovima Rim-ljana i njihovim hrabrim uspjesima protiv Slavena ili Geta; jer su se tim imenom ranije nazivali." [28]

"Ova ljudska rasa je drevna i generalno se kaže da su stekli veliku slavu dok su naseljavali regiju okre-nutu prema Jonskom moru. Sada se obično nazi-vaju Bosancima. Ali Dalmatinci, Mizijci, Tribali, pa čak i Sarmati, koriste gotovo isti jezik, ili ne mnogo različit, tako da se međusobno razumiju bez poteš-koća. Međutim, vjerovatno je da su napustili regiju koja se proteže prema Jonskom moru, budući da ih je bilo malo i svugdje su postali poznati po svojim hrabrim djelima. Da su pokorili Trakiju i, prešavši Is-tar, naselili su regiju Sarmatiju; ali ima i onih koji kažu da su ih Skiti protjerali i prešli u regiju koja se obrađuje s one strane Istra, i, pokorivši Trakiju, došli su do zaljeva i tamo se naselili. Iznenađuje me, me-đutim, da postoje oni koji misle da su Iliri Albanci, kao da su Iliri, koji naseljavaju Jonski zaljev, napre-dovali na ovaj kontinent i Aetoliju i područje Tesalije. Ali cijela regija od Epidamnusa do Karnerijskog za-ljeva obuhvata udaljenost od tri hiljade stadija. - ovu regiju naseljava ista rasa ljudi koji koriste isti jezik. Prostire se od Mediterana i proteže se sve do rijeke Ister, dosežući područje Sandala, graničeći se sa svih strana s Tribalima i Mizijama. Ali ovo kažem, uglavnom slijedeći ovu pretpostavku, koja je jasna da su Iliri postigli veliku moć i bili su raspršeni na mnogim mjestima širom Trakije. Stoga vjerujem da bi ih radije trebalo zvati Ilirima nego Albancima. Ta-kođe se slažem s onima koji su tvrdili da su Iliri dobili ime po tom području. Ali, podijeljeni među sobom, neki koriste drugačiji jezik. Stoga, budući da tamo žive mnoge vrste ljudi, a njihovi se jezici raz-likuju jedni od drugih u upotrebi, mislim da je tim ljudima bilo suđeno ovo ime, tako da se nazivaju Ili-rima." [29]

Ister je rijeka Dunav. Bosancima, Dalmatinci, Mizij-ci, Tribali pa čak i Sarmati nisu osvojili Trakiju, nego su svi ilirski Tračani i bili su rasprostranjeni širom Balkana. Govorili su dijalekte isto jezika i onda i da-nas. U njih su spadali i stanovnici današnje Albanije, ali desilo se u dva maha naseljavanje Saracena (Ar-apa) među ilirske stanovnike na teritoriji današnje Albanije i to je poremetilo izvornu strukturu stanov-ništva i tada nastaju razlika u jeziku.

Prvo je rimski car Justinijan II (vladao 685–695, a zatim od 705–711) naselio među tračkim Albancima dio libanonsko-jermenskih Saracena Mirdita (grčki: Mιρδȋται) [30]. Romejski car Justinijan II vladao je vladao Romejom od 685. do 695. i opet od 705. do 711. godine. Ovdje ćemo navesti jedan Justijanov problem sa libanskim stanovnicima sa imenom Mardaiti ("buntovnici") negdje oko 687- 688. godine.

Mardaiti su boravili u sjevernom dijelu Libana i činili su nerede u Saracenskim planinama Libana te je svo područje sjevernog Libana do ondašnje Jer-menije postalo opasno i nenastanjivo. Mardaiti su bili monotelisti proizašli od monofizita i kao jeretici nisu imali naklonost ortodoksnih Romeja, iako su im Mardaiti pomagali u slabljenju i slamanju zajed-ničkih im neprijatelja. Davali su otor i Romejima i pustošli sjevernim Libanom. Mnogi robovi i romejski dezerteri (među njima i Sloveni) pridruživali su se Mardaitima.

Justinijan riješi da taj "drski zid" Mardaita zauvijek sruši tako što će ih iseliti sa njihovog područja. Oko dvanaest hiljada Mardaita Justijan preseljava u Ro-meju. Neki od njih naseljeni su negdje u Trakiji, dru-gi u Malu Aziju, a neke je mobilisao u vojsku [31]:

"M. Sathas (op. cit. str. 53) kaže da su bili podijeljeni u dvije skupine od kojih je jedna bila raspršena po Heladi, posebno Epiru, gdje se njihovi potomci do danas nazivaju Mirditi, Mírδȋται, dok je druga pod-jela konačno riješena u Kibiraiot temi. Vidi Teofan, 6178, 6179 posle Hrista, i Konstantin Porfirij, Adm. Imp. cap. 50, hi. str. 229." [32]

Potomci Saracena Mirdita su albanski Gegi, a njihov jezik je srodan berberskom saracenskom jeziku.

Od 11. vijeka Normani na čelu sa generalom Đor-đem Manijakom (grč. Γεώργιος Μανιάκης; ?–1043) u službi romejskih careva prvo su naseljavali Ber-bere sa Sicilije na svoje posjede u današnjoj Alba-niji. Krajem 13. i početkom 14. vijeka hrišćanska vojska napada, pljačka u ubija Berbere u oblasti Lucere u južnoj Italiji i tada mnogi Berberi bježe u današnju Abaniju:

„Kao vojnici u vojsci Fridrika II (1194-1250), Man-freda (oko 1232-1266) i Karla I (1226-1285), musli-mani Lucere izazivali su strahopoštovanje u zemlja-ma u kojima su služili, što je uključivalo sjevernu Italiju, Albaniju i moguće krstaške države.“ [33]

Po planinskim mjestima boravišta stanovnici Ilirije nazvani su ILIRI, dakle to nije neki poseban narod, nego su to Tračani koji su ujedno bili Veneti, Iliri, Sarmati, Sloveni, Kelti, Dačani, Geti, Goti ili Srbi jer su i ovi nazivi sinonimi:

“Mnogi autori, kao Appianus Alexandrinus, i Ph. Clu-verius pod imenom Kelti uključuju Gale, Germane, Spanijarde, Britone, Ilire, itd. ali je sigurno to da Po-lybius, Diodorus, Plutarch, Ptolemy, Strabo, Athe-næus and Josephus zovu ove narode koji su zau-zeli Galiju, Keltima.” [34]

Sa mnogo imena bio je to jedan narod jednog je-zika:

"Monosilabski praiskonski jezik > aglutinativni jezik: turanski > amalgamacijski: jafetski ili iranski ili indo-evropski > keltski: tračanski ili ilirski." [35]

“Identitet Tračana i Ilira je dokazan od drevnih pisa-ca upućujući, neki raniji i neki kasniji, na jednan isti narod.” [36]

“Zbog svog geografskog položaja Albanci ponekad pretpostavljaju da su do dana današnjeg potomci Ili-ra, ali nema dokaza da se to dokaže. Njihov jezik je prvi put zabilježen 1462. godine, a posebno njihov riječnik je pod velikim uticajem susjednih jezika (gr-čki, latinski, slovenski i turski).” [37]

P.S. I sve je potkrijepljeno izvorima, sva stručna lite-ratura je navedena i da današnji Srbi, Hrvati, Boš-njaci, Slovenci, Crnogorci, Makedonci i Bugari nisu robovi laživog pustinjskog duha okupatorske biblij-ske ideologije, oni bi ovo masovno dijelili prijateljima i po grupama istorije te bi tako šireći istinu oni do-prinijeli mijenjaju zvanične laži judeo-vatikansko-fa-narsko-islamskih ideologa o Šiptarima Ilirima. Me-đutim, robovi avramskih laži ne služe Istini pa mrze i progone istinu.

Jovan Deretić: "Đorđe Manijak doveo Šiptare sa Si-cilije u Srbiju."

https://www.facebook.com/reel/901773564279937

………………………..

[1] Herodot, I, 196.

[2] Ib. V, 9.

[3] Homer, Ilijada, 2, 9.

[4] Dunlap, S. F. (Samuel Fales), The origin of ancient names of countries, cities, individuals, and gods, Cambridge, Metcalf and Company, 1856, pg. 25.

[5] Francis Edward Jackson Valpy, A Manual of Latin Etymology, The Second Edition, London, 1852, pg. 49.

[6] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dictionary, Oxford, The Clarendon Press, 1960, pg. 1014.

[7] Henry George Liddell and Robert Scott, A Greek-English Lexicon, Oxford: The Clarendon press, 1883, pg. 478.

[8] Walter William Skeat, An Etymological Dictionary of the English Language, Second Edition, Oxford: The Clarendon Press, New York: Mcmillan & Co., 1893, pg. 75.

[9] Monier Monier-Williams, Ib., pg. 770.

[10] Strabo, V, 4, 9.

[11] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pg. 542

[12] Frederic Shoberl, Illyria and Dalmatia, Volume I, Introduction xi-xii; London, Printed for R. Acker-mann, 1821.

[13] Ib. xiii.

[14] Ib.

[15] William Smith, Dictionary of Greek and Roman Geography, Vol. II; Boston: Little, Brown and Co., 1870, pg. 1272.

[16] Ib. pg. 1273.

[17] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome III; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, p. 43.

[18] Ib. Tome II, p. 90.

[19] Ib. p. 87.

[20] Ib. p. 76.

[21] Robert Archibald Armstrong, Gaelic Dictionary in Two parts, London, Printed for James Duncan, 1825, p. 320.

[22] Frederic Shoberl, Ib. xvii-xviii.

[23] John Wilkes, The Illyrians; Blackwell Publishers Ltd., Oxford, UK; Blackwell Publishers Inc., Cam-bridge, Massachusetts, USA, 1996, pg. 218.

[14] The Edinburgh Magazine and Literary Mis-cellany, Vol. 15, August 1824, Edinburgh, Printed for Archibald Constable and Company, 1824, pg. 135.

[25] B. G. Niebuhr, Corpus Scriptorum Historiae Byzantinae: Laonicus Chalcocondylas, Libri Decimus; Bonnae, Impensis Ed. Weberi, 1843, pg. 530.

[26] An Universal History from the Earliest Account of Time to the Present: Compiled from Original Authors, and Illustrated with Maps, Cuts, Notes, and Other Tables. Vol. VII; London: Printed for T. Os-borne, J. Osborn, A. Millar, J. Hinton, 1792, pg. 487.

[27] Barthold Georg Niebuhr, Corpus Scriptorum Historiae, Continuata 10, Immanuel Bekkerus, Theo-phylacti Simocattae, Historiarum, Libri Octo; Bonae, Impensis Ed. Weberi, 1834, pg. 9.

[28] Ib. p. 14.

[29] B. G. Niebuhr, Ib, pg. 530-531.

[30] J. B. Bury, History of the Later Roman Empire from Arcadius to Irene, Vol. II, Chapter X, Justinian II, London and New York, Macmillan and Co., pg. 321.

[31] Ib. pg. 323.

{32] Ib.pg. 321.

[33] Jan M. Ziolkowski, Dante and Islam;, New York, Fordham University Press, 2015.

ISBN 9780823263878

[34] The Southern Rewieu, Vol. 5, February & May 1830, Charleston,

Printed and published by A. E. Miller, 1830, pg. 367.

[35] David N. Livingstone, Adam's Ancestors: Race, Religion, and the Politics of Human Origins, Bal-timore, The Johns Hopkins University Press, 2008, pg. 103.

[36] The Edinburgh Magazine and Literary Mis-cellany, Vol. 15, August 1824, Edinburgh, Printed for Archibald Constable and Company, 1824, pg. 135.

[37] Hans Frede Nielsen, The Continental Backgro-unds of English and Its Insular Development Until 1154, John Benjamins Publishing, Odense: Odense University Press, 1998, pg. 25.

ISTINITA ISTORIJA

Kao saveznike Trojanaca Homer u Ilijadi spominje paflagonijske ENETOE (Ένετοί) [1]. U prvoj polovini 5. vijeka st. ere kao prve ILIRIE Herodot navodi VE-NETE pod imenom ENETI (Ένετοὺς) [2]. Tri vijeka nakon Herodota Julije Cezar spominje keltske VEN-ETE [3] sa njihovom zemljom Venecijom u Armorici, na jugo-zapadnoj obali današnje Francuske [4] i priča postaje kao drvo koje se od vrha stabla grana u veliku krošnju:

„Vendi, Veneti ili Slaveni, koji su, kada su prvi put postali poznati u Evropi, bili naseljeni na granicama Italije prema Tirolu i Kranjskoj, postepeno su se pro-širili u Retiju, ili zemlju Grisona, u Švabsku i vjero-vatno u Frankonsku. Ova rasa trenutno zauzima ci-jeli prostor između gore spomenutih zemalja i isto-čne obale Jadranskog mora, s jedne strane, i Lede-nog okeana s druge strane. Potomci drevnih Slave-na prodrli su u Kamčatku, naselili Aleutske otoke i možda prešli na sjevernoamerički kontinent. Stano-vništvo Rusije, dijela Turske i posjeda Austrijske ku-će sastoji se gotovo isključivo od Slavena.“ [5]

VENETI su SLAVENI ili SARMATI:

"Svi istoričari se slažu da su Slaveni, Veneti ili Sar-mati prvobitno živjeli na obalama Tanaisa, Palus Maeotide i Kimerijskog Bosfora, zemalja koje leže istočno od Ilirije i Dalmacije." [6]

"Ova ljudska rasa je drevna i generalno se kaže da su stekli veliku slavu dok su naseljavali regiju okre-nutu prema Jonskom moru. Sada se obično nazi-vaju Bosancima. Ali Dalmatinci, Mizijci, Tribali, pa čak i Sarmati, koriste gotovo isti jezik, ili ne mnogo različit, tako da se međusobno razumiju bez poteš-koća." [7]

„Katari oko Emone imaju imena venetskog porijekla i možda su grupa Karna. Osim Latobića i Varkijana, čija su imena keltska, gradovi Kolapijana, Jasi, Bre-uci, Amantini i Skordići bili su ilirski. Malo se zna o gradovima u Moeziji. Na jugu su Dardani ostali kao jedna grupa, dok su gradovi Kelegera na sjevero-zapadu možda novonastali od Skordića.“ [8]

VENETI su ILIRI, VENETI su SLAVENI, ILIRI su ta-kođe TRAČANI:

„Identitet Tračana i Ilira dokazuju antički pisci, neki ranije, neki kasnije, upućujući na jedan te isti na-rod.“ [9]

VENETI su ILIRI, VENETI su SLAVENI, ILIRI su TRAČANI, TRAČANI su KIMERI [10]. Kasnije su KIMERI nazvani KIMBRI nakon čega ih Grci zovu KELTIMA, a Julije Cezar ih naziva GALIMA:

„U svim ovim zemljama bili su jedan te isti narod, iako podložni različitim knezovima i poznati pod različitim imenima. Tako su se u Kimeriji, Sarmatiji, Skitiji nazivali Kimerijci, Sarmati, Skiti; u Trakiji, Da-kiji i Meziji, Tračani, Dačani i Mezijci; a u blizini Istra i Ponta, Iliri i Ponti. Što se tiče naziva Zapadni Goti, koje su Latini omekšali u Vizigoti i Ostrogoti, razli-kovali su se po imenima, kako Grotius pokazuje preko Jornanda, prije nego što su napustili Skan-dinaviju, nazivajući se Zapadni Goti i Ostrogoti, ili Zapadni i Istočni Goti, prema njihovom položaju tamo na istoku i zapadu, pri čemu su prvi naseljavali onaj dio Skandinavije, koji graniči s Danskom, a drugi istočnije dijelove, koji leže na Baltiku. Ono što Jornandes piše o raznim migracijama i naseljava-njima Gota, u potpunosti se slaže s onim što čitamo kod antičkih grčkih i latinskih autora o raznim mi-gracijama i naseljavanjima Geta. I zaista, da su Goti i Geti bili jedan te isti narod pretpostavljaju svi pisci koji su blistali u ili blizu vremena kada su oba car-stva bila pod njihovom vlašću." [11]

Dačani Geti ili Goti su Tračani i oni su Sloveni na Balkanu i izvan granica Rimskog carstva:

VENETI su ILIRI, VENETI su SLAVENI, ILIRI su TRAČANI, TRAČANI su KIMERI, KIMERI su KIM-BRI ili KELTI, KELTI su GALI koji su isto što i TRAČANI koji su GETI ili GOTI (Rimljni su ih zvali GETI, a oni su sebe zvali GOTI):

"Geti ili Slaveni napadaju granicu Trakije..." [12]

I da zaključimo ko su bili SLAVENI:

"Sedma knjiga govori o neuređenim redovima Rim-ljana i njihovim hrabrim uspjesima protiv Slavena ili Geta; jer su se tim imenom ranije nazivali." [13]

VENETI su ILIRI, VENETI su SLAVENI, ILIRI su TRAČANI, TRAČANI su KIMERI, KIMERI su KIM-BRI, KIMBRI su KELTI, KELTI su GALI koji su isto što i TRAČANI, TRAČANI su DAČANI, GETI ili GOTI, GOTI su SLAVENI, tj. SARMATI, a SARMATI su srodni sa SKITIMA koji su HETI, ognosno GETI ili GOTI, koji su SLOVENI.

Istorijski prvi među SLOVENIMA pominju se SERBI. Od rane postpotopske praistorije pa do naših dana svjedočanstvo postojanja ovog RODA je trajanje motiva isplaženog jezika na antropomorfnim liko-vima Sunca, Boga Sunca, bogova i božanstava Sunca. Sva imena ovog RODA morfološki i se-mantički se odnose na SJAJ, SVJETLOST, SUNCE i oni su ARIA NAROD, ARJANI ili ARIJEVCI, jer SUNCE je AR.

Istorija nije sakrivena, ali se falsifikuje, a falsifikatori su prvosveštenici avramskih religija, tj. vođe Cioni-sta, jezuita, Iluminata i ostalih grana njihove ma-sonerije Tame u vrhu vjerskih i državnih rukovo-dilaca. Oni preko dva vijeka kriju postojanje motiva isplaženog jezika na idolima, amajlijama i stećcima, oni su najveći narodni lažovi, a njihovih sljedbenika i simpatzera ima veoma mnogo u svim porama dru-štva pa i na internetskim socijalnim mrežama kao Fejsbuk. Ima ih i ovdje među mojim pratiocima. Na-padaju planski po dogovorui, mrze istinu i bore se protiv istine, špijuniraju, vrijeđaju, prijete, prijavljuju i brišu objave i obaraju nepodobne FB-stranice i grupe. Oni su ekstremno fanatizovani nacionalistički vjernici judaizma, hrišćanstva i islama koji se me-đusobno mrze i krve, ali su uvijek složni protiv istine, pravde i milost.

................................

[1] Homer, Ilijada, II, 850.

[2] Herodot, I; 196.

[3] Caesar, De Bello Gallico, Book III; 9.

[4] Ib., Book II; 34.

[5] Frederic Shoberl, Illyria and Dalmatia, Volume I, Introduction xi-xii; London, Printed for R. Ackermann, 1821.

[6] Ib. xiii.

[7] B. G. Niebuhr, Corpus Scriptorum Historiae Byzantinae: Laonicus Chalcocondylas, De rebus Turcicis, L. X; Bonnae, Impensis Ed. Weberi, 1843, pg. 530-531.

[8] John Wilkes, The Illyrians; Blackwell Publishers Ltd., Oxford, UK; Blackwell Publishers Inc., Cambridge, Massachusetts, USA, 1996, pg. 218.

[9] The Edinburgh Magazine and Literary Mis-cellany, Vol. 15, August 1824, Edinburgh, Printed for Archibald Constable and Company, 1824, pg. 135.

[10] Strabo !,3,21; XXII,1,8.

[11] An Universal History from the Earliest Account of Time to the Present: Compiled from Original Authors, and Illustrated with Maps, Cuts, Notes, and Other Tables. Vol. VII; London: Printed for T. Osborne, J. Osborn, A. Millar, J. Hinton, 1792, pg. 487.

[12] Barthold Georg Niebuhr, Corpus Scriptorum Historiae, Continuata 10, Immanuel Bekkerus, Theophylacti Simocattae, Historiarum, Libri Octo; Bonae, Impensis Ed. Weberi, 1834, pg. 9.

[13] Ib. p. 14.

PORIJEKLO NARODA BALKANA I EVROPE

Heti su Skiti, Geti, Goti ili Dačani, tj. Tračani. Skiti su po Evropi bili izmiješani sa Keltima koje istoriografi pominju kao Kelto-Skite. Tračani, Sarmati, Kimeri, Heti, Skiti, Geti, Goti, Iliri i Slaveni bili jedan narod sa mnogo imena:

"Ipak je rekao dovoljno da bez ikakve sumnje ukaže na činjenicu da su takozvani Skiti bili Heti s nekoliko izmiješanih keltskih i jafetskih plemena." [1]

"Veoma je moguće (kao što pretpostavlja i Mr. Stuart Poole) da su Khiti ili Heti bili pleme Skita koje je napredovalo i naselilo se na Eufratu.“ [2]

Pošto je grupa Heta osmislila Bibliju, iskrivili su is-toriju izmišljajući da su Heti potomci nekog Nojevog Hama pa je bilo rizično u 19. vijeku tvrditi suprotno, ali uprkos tome neki su i tada tvrdili da su Heti Skiti i to su kasnija istorijska, arheološka i lingvistička ot-krića potvrdila:

"Hetiti, koji su govorili indoevropskim jezikom, od davnina su se proširili po istočnoj Maloj Aziji i sje-vernoj Siriji." [3]

"Sake ili Skiti, koje su njihovi semitski susjedi nazivali 'Gimiri' (plemena?), prvi put su se pojavili u klinastim natpisima kao samostalni narod pod Esar-Hadonom oko 684. godine prije nove ere." [4]

"Svi Kanaanci, siguran sam, bili su Skiti; a sta-novnici Sirije zadržali su svoj prepoznatljiv etnički karakter sve do prilično kasnog perioda istorije. Prema natpisima, Khetta ili Hetiti bili su dominantna skitska rasa od najranijih vremena." [5]

“Mnogi autori, kao Appianus Alexandrinus, i Ph. Cluverius pod imenom Kelti uključuju Gale, Germa-ne, Spanijarde, Britone, Ilire, itd. ali je sigurno to da Polybius, Diodorus, Plutarch, Ptolemy, Strabo, Athe-næus and Josephus zovu ove narode koji su zau-zeli Galiju, Keltima.” [6]

“Cluverius u svojoj “Germania Antiqua,” objavlje-noj 1616. dokazuje da Iliri, Germani, Gali, baskijska ple-mena i drevni Britoni, svi govore dijalekte jednog i istog jezika, koji je, računajući po njemu, bio kelt-ski, i on iznosi sebi u prilog najimpozantniju nauč-nost.” [7]

Tračanski, keltski ili ilirski jezik:

“Jednosložni prvobitni jezik > aglutinativni: turanski > amalgamatski: jafetski ili iranski ili indoevropski > keltski: trački ili ilirski…” [8]

“Identitet Tračana i Ilira je dokazan od drevnih pisaca upućujući, neki raniji i neki kasniji, na jednan isti narod.” [9]

“Jezik Kimera nije poznat. Pretpostavlja se da je bio trački, da su govorili tračkoilirskim, ili indoiran-skim…” [10]

"Tamo su bili Brigi, rod Kimera koji su prešli preko, iz Trakije u Aziju pod imenom Frigi, neko vri-jeme nakon Trojanskog rata, kadgod da se to do-godilo." [11]

Kimeri i Tračani su jedan narod za koje Strabon pi-še:

"Kimeri, ili odvojeno pleme njihovo, zvano Treri...." [12]

Nakon toga Strabon opet kaže:

"Sljedeći dio zemlje bio je okupiran od strane Trera, koji su takođe bili Tračani..." [13]

“CIMMERII, ōrum, tračko pleme sa boravištem na Dnjepru.” [14]

“Nema sumnje da su Daci ili Dani, kao i Geti ili Goti, bili svi od rase zvane Kimbri. Kimbri su takođe Ki-meri, od tračkog su originala takođe, ili su Tra-čani bili Kimeri, što nije ni bitno.” [15]

"Sir Isaac Newton (Kronologija, str. 1125) piše: 'Drevni stanovnici Dakije (Transilvanije, Moldavije i Vlaške) Grci su nazivali Geti, Latini Dacima, a sami sebe Goti,

Nema sumnje da su Daci ili Dani, kao i Geti ili Goti, bili rase zvane Kimbri. Kimbri su također bili Kimeri, dakle i tračkog podrijetla, ili su Tračani bili Kimeri, nije važno koji od njih.

Tračani su bili široko rasprostranjena rasa zvan Pelazgi, ime za koje se tvrdi da je preuzeto od rode i znači, poput Skita, lutajuća nomadska rasa'." [16]

“Istoričari izvještavaju o Aezir narodu kao Trako--Kimerima, jer su Trojanci od tračkih predaka.” [17]

Pominjući Herodota ovaj autor kaže:

“Svi narodi sjeverno od Grka zvani su nekad od njih Tračanima, uključujući Kimere, i kimerijski Ker-čonis nekad je zvan Taurika ili Trački Kerčonis.” [18]

Kasnije su Kimerijci nazvani Kimbri, nakon čega su nazvani Kelti pa Gali i svi su oni grana Tračana. Trački Geti su kasnije nazvani Goti i oni su Slaveni:

„U svim ovim zemljama bili su jedan te isti narod, iako podložni različitim knezovima i poznati pod ra-zličitim imenima. Tako su se u Kimeriji, Sarmatiji, Skitiji nazivali Kimerijci, Sarmati, Skiti; u Trakiji, Da-kiji i Meziji, Tračani, Dačani i Mezijci; a u blizini Istra i Ponta, Iliri i Ponti. Što se tiče naziva Zapadni Goti, koje su Latini omekšali u Vizigoti i Ostrogoti, razli-kovali su se po imenima, kako Grotius pokazuje preko Jornanda, prije nego što su napustili Skan-dinaviju, nazivajući se Zapadni Goti i Ostrogoti, ili Zapadni i Istočni Goti, prema njihovom položaju ta-mo na istoku i zapadu, pri čemu su prvi naseljavali onaj dio Skandinavije, koji graniči s Danskom, a drugi istočnije dijelove, koji leže na Baltiku. Ono što Jornandes piše o raznim migracijama i naseljava-njima Gota, u potpunosti se slaže s onim što čitamo kod antičkih grčkih i latinskih autora o raznim mig-racijama i naseljavanjima Geta. I zaista, da su Goti i Geti bili jedan te isti narod pretpostavljaju svi pisci koji su blistali u ili blizu vremena kada su oba car-stva bila pod njihovom vlašću." [19]

Dačani Geti ili Goti su Tračani i oni su Sloveni na Balkanu i izvan granica Rimskog carstva:

"Geti ili Slaveni napadaju granicu Trakije..." [20]

I da zaključimoi:

"Sedma knjiga govori o neuređenim redovima Rimljana i njihovim hrabrim uspjesima protiv Slave-na ili Geta; jer su se tim imenom ranije nazivali." [21]

I da ponovim:

“Nema sumnje da su Daci ili Dani, kao i Geti ili Goti, bili svi od rase zvane Kimbri. Kimbri su takođe Ki-meri, od tračkog su originala takođe, ili su Tra-čani bili Kimeri, što nije ni bitno.” [22]

Svemu navedenom samo još da pridodamo identitet Pelazga i Sarmata:

"Sada, ovi Pelazgi su bili Tirseni, ili Tirsenski Pelaz-gi; tako da u ovom slučaju nalazimo epitet Tirseni koji se daje Pelazgima koji su bili, ili su bili, u vezi s Tračanima." [23]

Tirseni su Etrusci, tj. Raseni od koji su balkanski Rašani:

"Osim toga, Herodotus, Thucydides i Strabo tvrde da su Pelazgi originalno iz Tesalije došli u Grčku; a budući da je Tesalija u drevnim vremenima sma-trana dijelom Trakije, po tome Mr Pinkerton zak-ljučuje da su Pelazgi bili Tračani, odnosno Skiti ili Goti." [24]

Ukratko o Pelazgima: "... oni su bili Tračani, a Tra-čani su svi bili Skiti ili Goti." [25]

    "Svi istoričari se slažu da su Slaveni, Veneti ili Sarmati prvobitno živjeli na obalama Tanaisa, Pa-lus Maeotide i Kimerijskog Bosfora, zemalja koje leže istočno od Ilirije i Dalmacije." [26]

To vam je najsažetija istorija svih današnjih naroda Evrope do srednje gvijeka, jer tek od vremena pri-silne hristijanizacije počinje stvaranje mape naroda kakva je danas.

A šta je sa Albancima, zar oni nisu od judeo-hriš-ćanske elite s kraja 19. vijeka zvanično proglešeni jedinim potomcima Ilira? Kao potomci Ilira današnji Albanci se razlikuju od Ilira Tračana, tj. Slavena Bal-kana, po tome što je rimski car Justinijan II (vladao 685–695. i ponovo 705–711.) naselio među tračkim Albancima dio levantskih Saracena, tj. Arapa Mirdi-ta (grčki: Mιρδȋται):

"M. Sathas (op. cit. str. 53) kaže da su bili podijeljeni u dvije skupine od kojih je jedna bila raspršena po Heladi, posebno Epiru, gdje se njihovi potomci do danas nazivaju Mirditi, Mírδȋται, dok je druga pod-jela konačno riješena u temi Kibiraiot. Vidi Teofan, 6178, 6179 poslie Hrista, i Konstantin Porfirij, Adm. Imp. cap. 50, hi. str. 229." [27]

Između 11-14. vijeka Normani u Albaniju naseljavaju saracenske Berbere protjerane sa Sicilije i Lucere u južnoj Italiji:

„Kao vojnici u vojsci Fridrika II (1194-1250), Man-freda (oko 1232-1266) i Karla I (1226-1285), musli-mani Lucere izazivali su strahopoštovanje u zem-ljama u kojima su služili, što je uključivalo sjevernu Italiju, Albaniju i moguće krstaške države.“ [28]

Potomke Tračana, tj. Slovena, među ilirskim Trača-nima lako je prepoznati po anatomski pravilnom obliku lica svijetle puti, dok su potomci Arapa tam-noputi, uskog lica sa naglasenim vilicama i često sa nepravilno raspoređenim zubima. Uostalom, nazivi albanskih toponima 80% su slovenski, tj. srpski.

Sve rečeno svjedoči vedski arjanski motiv isplaže-nog jezika na idolima Sunca i sunčanih božanstava od prvih praistorijskih kultura pa neprekidno kroz sva vremena preko stećaka sve do 20. vijeka na stećcima u Srbiji.

……………………….

[1] John Campbell, The Hittites: their inscriptions and their history, Volume II; London, John C. Nimmo, 1891, pg. 282.
[2] George Rawlinson, The History of Herodotus, Vol. II; New York: D. Appleton and Company, 1889, pg. 158.
[3] Hutton Webster, World history; D. C. Heath & Co., Publishers, Boston, New York, Chicago, 1921, pg. 62-63.
[4] George Rawlinson, History Of Herodotus, Vol. I: London, John Murray, 1875, pg. 232.
[5] William Smith, Dictionary of the Bible, Vol. IV; New York: Hurd and Houghton; Cambridge: Riverside Press, 1870, pg. 2974.

[6] The Southern Review, Vol. 5, February & May 1830, Charleston: Printed and published by A. E. Miller, 1830, pg. 367.
[7] The New York Review, Vol. 1, New-York: Geoge Dearborn & CO, 1837, pg. 111.
[8] David N. Livingstone, Adam's Ancestors: Race, Religion, and the
Politics of Human Origins, Baltimore: The Johns Hopkins University Press, 2008, pg. 103.
[9] The Edinburgh Magazine and Literary Miscellany, Vol. 15, August 1824, Edinburgh: Printed for Archibald Constable and Company, 1824, pg. 135.
[10] Carl Waldman and Catherine Mason, Encyclopedia of European Peoples, Vol. 2, New York: Facts On File Inc., An Imprint of Infobase Publishung, 2006, pg. 175.
[11] Edward Davies, Celtic researches, on the origin, traditions & language of the ancient Britons, London: Printed and sold by J. Booth, 1804, pg. 205.
[12] Strabon, I,3,21.
[13] Ib. XIII,1,8.
[14] Frederick Percival Leverett, A New and copious lexicon of the Latin language, Boston: J. H. Wilkins and R. B. Carter, and Hilliard, Gray and Co.; New York: Leavitt, Lord & Co., 1836, pg. 140.
[15] John Pym Yeatman, The Shemetic Origin of the Nations of Western Europe, London: Burns and Oates, 1879, pg. 212.

[16] Ib.

[17] Roger Calverley, The Primal Runes: Archetypes of Invocation and Empowerment, Twin lakes, Wisconsin: Lotus Press, 2005, pg. xiv.
[18] John Pym Yeatman, The Shemetic Origin of the Nations of Western Europe, London: Burns and Oates, 1879, pg. 213.

[19] An Universal History from the Earliest Account of Time to the Present: Compiled from Original Authors, and Illustrated with Maps, Cuts, Notes, and Other Tables. Vol. VII; London: Printed for T. Osborne, J. Osborn, A. Millar, J. Hinton, 1792, pg. 487.
[20] Barthold Georg Niebuhr, Corpus Scriptorum Historiae,Theophylacti Simocattae, Historiarum, Libri Octo; Bonae, Impensis Ed. Weberi, 1834, pg. 9.
[21] Ib. pg. 14.
[22] Charles Adiel Lewis Totten, Ib.

[23] The Journal of Classical and Sacred Philology, No V, Volume II: The University Press, Cambridge, 1855, pg. 176.

[24] The Ecyclopaedia Britannica, Seventh Edition, Volume XVII; Adam and Charles Black; Edinburgh, 1842, pg. 177.

[25] Ib.

[26] Frederic Shoberl, Illyria and Dalmatia, Volume I, Introduction xiii; London, Printed for R. Ackermann, 1821.

[27] J. B. Bury, History of the Later Roman Empire from Arcadius to Irene, Vol. II, Chapter X, Justinian II, London and New York, Macmillan and Co., pg. 321.

[28] Jan M. Ziolkowski, Dante and Islam;, New York, Fordham University Press, 2015. ISBN 9780823263878

HETSKI OPANCI KOD SRBA

Heti su Skiti, Geti, Goti ili Dačani, tj. Tračani. Skiti su po Evropi bili izmiješani sa Keltima koje istoriografi pominju kao Kelto-Skite. Tračani, Sarmati, Kimeri, Heti, Skiti, Geti, Goti, Iliri i Slaveni bili jedan narod sa mnogo imena:

„Identitet Tračana i Ilira dokazuju antički pisci, neki ranije, neki kasnije, upućujući na jedan te isti na-rod.“ [1]

Stari naziv Slavena je Veneti, Iliri ili Tračani, zajedno sa svim tračkim i sarmatskim narodima:

"Ova ljudska rasa je drevna i generalno se kaže da su stekli veliku slavu dok su naseljavali regiju ok-renutu prema Jonskom moru. Sada se obično nazi-vaju Bosancima, ali Dalmatinci, Mizijci, Tribali, pa čak i Sarmati, koriste gotovo isti jezik, ili ne mnogo različit, tako da se međusobno razumiju bez teš-koća." [2]

Kimeri i Tračani su bili jedan narod (Strabon i,3,21; xii,1,8). Kasnije su Kimeri nazvani Kimbri, nakon čega su nazvani Kelti pa Gali i svi su oni grana Tračana. Trački Geti su kasnije nazvani Goti i oni su Slaveni:

„U svim ovim zemljama bili su jedan te isti narod, iako podložni različitim knezovima i poznati pod različitim imenima. Tako su se u Kimeriji, Sarmatiji, Skitiji nazivali Kimerijci, Sarmati, Skiti; u Trakiji, Da-kiji i Meziji, Tračani, Dačani i Mezijci; a u blizini Istra i Ponta, Iliri i Ponti. Što se tiče naziva Zapadni Goti, koje su Latini omekšali u Vizigoti i Ostrogoti, raz-likovali su se po imenima, kako Grotius pokazuje preko Jornanda, prije nego što su napustili Skan-dinaviju, nazivajući se Zapadni Goti i Ostrogoti, ili Zapadni i Istočni Goti, prema njihovom položaju ta-mo na istoku i zapadu, pri čemu su prvi naseljavali onaj dio Skandinavije, koji graniči s Danskom, a drugi istočnije dijelove, koji leže na Baltiku. Ono što Jornandes piše o raznim migracijama i naseljava-njima Gota, u potpunosti se slaže s onim što čitamo kod antičkih grčkih i latinskih autora o raznim migra-cijama i naseljavanjima Geta. I zaista, da su Goti i Geti bili jedan te isti narod pretpostavljaju svi pisci koji su blistali u ili blizu vremena kada su oba car-stva bila pod njihovom vlašću." [3]

Dačani Geti ili Goti su Tračani i oni su Sloveni na Balkanu i izvan granica Rimskog carstva:

"Geti ili Slaveni napadaju granicu Trakije..." [4]

I da zaključimo ko su bili Slaveni:

"Sedma knjiga govori o neuređenim redovima Rim-ljana i njihovim hrabrim uspjesima protiv Slavena ili Geta; jer su se tim imenom ranije nazivali." [5]

Po planinskim mjestima boravišta stanovnici Ilirije nazvani su ILIRI, dakle to nije neki poseban narod, nego su to Tračani koji su ujedno bili Veneti, Iliri, Sarmati, Sloveni, Kelti, Dačani, Geti, Goti ili Srbi jer su i ovi nazivi sinonimi. Svi su bili obožavatelji Boga Sunca i prikazuju isti motiv: isplaženi jezik na idoli-ma antropomorfnih likova svojih bogova Sunca i solarnih božanstava.

Kao potomci Ilira današnji Albanci se razlikuju od Ilira Tračana, tj. Slavena, po tome što je rimski car Justinijan II (vladao 685–695. i ponovo 705–711.) naselio među tračkim Albancima dio libanonsko-armenskih Saracena Mirditasa (grčki: Mιρδȋται) [6]:

"M. Sathas (op. cit. str. 53) kaže da su bili podijeljeni u dvije skupine od kojih je jedna bila raspršena po Heladi, posebno Epiru, gdje se njihovi potomci do danas nazivaju Mirditi, Mírδȋται, dok je druga podje-la konačno riješena u temi Kibiraiot. Vidi Teofan, 6178, 6179 poslie Hrista, i Konstantin Porfirij, Adm. Imp. cap. 50, hi. str. 229." [7]

Potomci Saracena Mirdita su albanski Gegi, a njihov jezik je srodan berberskom saracenskom jeziku, koje su Normani protjerali sa Sicilije i južne Italije u Albaniju od kraja 11. do početka 14. vijeka:

„Kao vojnici u vojsci Fridrika II (1194-1250), Man-freda (oko 1232-1266) i Karla I (1226-1285), musli-mani Lucere izazivali su strahopoštovanje u zem-ljama u kojima su služili, što je uključivalo sjevernu Italiju, Albaniju i moguće krstaške države.“ [8]

“Zbog svog geografskog položaja Albanci ponekad pretpostavljaju da su do dana današnjeg potomci Ili-ra, ali nema dokaza da se to dokaže. Njihov jezik je prvi put zabilježen 1462. godine, a posebno njihov riječnik je pod velikim uticajem susjednih jezika (gr-čki, latinski, slovenski i turski).” [9]

Ako izuzmemo u Albaniju naseljene Arape i Berbe-re, preostali Albanci jesu ilirskog porijekla, ali preko Tračana, tj. Slovena. Od sredine 19. vijeka Albance kao jedine Ilire počinje da forsira judeo-hrišćanska masonerija pod nadzorom jezuita, Iluminata i Cioni-sta. Godine 1912. oni i Albaniju stvaraju i stvaraju jedinstveni al-banski književni jezik, iako je 80% to-ponima širom Albanije iz srbskog jezika.

Srpska pravoslavna crkva i javno tvrdi da su Albanci jedini Iliri, a Srbi dosenjenici u seobama srednjeg vijeka i patrijarh Pavle Stojčević je to javno pred filmskom kamerom rekao: “Mi nikad nismo odricali Šiptarima da su oni autohtoni na Kosovu i Metohiji kao i svi njihovi preci redom." ( Video na linku: 8:45;

Srodne teme:

https://stecciibogumili.blogspot.com/search?q=VENETI+SU+SLOVENI

https://stecciibogumili.blogspot.com/search?q=ON+THE+ORIGIN

...................................
[1] The Edinburgh Magazine and Literary Miscellany, Vol. 15, August 1824, Edinburgh, Printed for Archibald Constable and Company, 1824, pg. 135.
[2] B. G. Niebuhr, Ib. pg. 530.
[3] An Universal History from the Earliest Account of Time to the Present: Compiled from Original Authors, and Illustrated with Maps, Cuts, Notes, and Other Tables. Vol. VII; London: Printed for T. Osborne, J. Osborn, A. Millar, J. Hinton, 1792, pg. 487.
[4] Barthold Georg Niebuhr, Corpus Scriptorum Historiae, Continuata 10, Immanuel Bekkerus, Theophylacti Simocattae, Historiarum, Libri Octo; Bonae, Impensis Ed. Weberi, 1834, pg. 9.
[5] Ib. pg. 14.
[6] J. B. Bury, History of the Later Roman Empire from Arcadius to Irene, Vol. II, Chapter X, Justinian II, London and New York, Macmillan and Co., pg. 321.
{7] Ib.
[8] Jan M. Ziolkowski, Dante and Islam;, New York, Fordham University Press, 2015. ISBN 9780823263878

[9] Hans Frede Nielsen, The Continental Backgrounds of English and Its Insular Development Until 1154, John Benjamins Publishing, Odense: Odense University Press, 1998, pg. 25.