O IMENU SLOVENA

O tome kako je riječ SKLAV dobila značenje ROB, najkraće je rekao Petar Skok rekavši da je SKLAV je jednina od starogrčkog SKLAVOS (σκλάβος) i latinskog SCLAV mada u latinskom ne postoji riječ SCLAV sa opštim smislom ROB, nego se to isklju-čivo odnosi na SLOVENE, jedno od mnoštva onda-šnjih srbskih plemena.

“sklavb m (stsrp., 1470, 1485) 'rob'. Od srgr. σκλά-βος 'isto' < kslat. sclavus.” [1]

Najstariji pomen SLOVENA je iz 6. vijeka kod ro-mejskih istoričara Jovana Malalasa (oko 490 – 570) [2] i Prokopija iz Cezareje (500 – 565). Ime SLO-VENI Malalas piše Σκλᾶβοι (SKLAVOI). a Prokopije koristi nekoliko varijanti: Σκλαβηνοὶ (SKLAVENOI), Σκλαβηνὸς (SKLAVENOS), Σκλαβηνῶν (SKLAVE-NON), Σκλαβηνοί (SKLAVENOI), Σκλαβηνοῖς (SK-LAVENOIS) [3]. Gotskog porijekla Jordanes, Proko-pijev savremenik, ime SLOVENI na latinskom piše SCLAVENI (SKLAVENI) [4] i ovo istoričari tumače kao SKLAVI po grčkom SKLAVOS (Σκλάβος) sa značenjem ROBOVI".

U knjizi "A Greek-English Lexicon" iz 1883. godine od autora sa imenom Henry George Liddell (1855–1891) nema grčke riječi Σκλάβος (SKLAVOS). Ne-ma je ni u jednom od desetak izdanja od prvog 1843. do 1996. godine. Knjiga je sa preko 1750 stranica i preko 116.500 unesenih grčkih riječi, ali tu nema ni jedne grčke riječi sa osnovom Σκλά-, u grčkom riječ Σκλάβος ne postoji, nije postojala u antičkom grčkom, nema je u savremenom grčkom, ali je, kažu, "postojala u srednjem vijeku sa znače-njem ROB". Pošto SKLAVOS (Σκλάβος) nije grčka riječ, njen smisao se ne može tumačiti po tome šta su o Slovenima mislili i misle Grci, Latini i dušmani Slovena uopšte, nego njen smisao treba traži u je-ziku tih Slovena jer je to njihovo ime.

Da vidimo morfološki oblik imena SKLAVOS (Σκλά-βος) i SKLAVENOI (ΣΚΛABΗΝΟΙ ili Σκλαβηνοὶ). Prvo Malalaisovo SKLAVOS (Σκλάβος):

Naziv SKLAVOS (Σκλάβος) je od riječi SKLA (Σκ-λά) i sufiksa -VOS (-βος): SKLA-VOS (Σκλά-βος).

Šta je SKLA? To nije ni grčka ni latinska riječ, to je iz jezika SLOVENA 5-6. vijeka. Imena SLOVENI i SLAVENI smislom se odnose na riječi SLOVO (RI-JEČ) i SLAVA (SVJETLOST), dakle i riječ SKLA svojim smislom mora imati veze sa SLOVO i SLA-VA. Pogledajmo:

"Da su Sloveni već u davna vremena znali koristiti skla, svjedoče nazivi zajednički svim slovenskim jezicima: staros. šklo, p. szkło, r. steklo, b. šklo, sh. staklo, slov. steklo, lit. stisklis." [5]

Već u davna vremena Sloveni su znali koristiti SKLA, tj. staklo:

"Nema u obje kamare nego po jedna punjestra, i to male (vis. 80, a šir. 50 cm), i na njima su skla (sta-kla)." [6]

Ukrajinski SKLA i danas znači STAKLA. [7]

"Ali ovdje među nama živjeli su ljudi koji uopšte nisu znali za skla i nisu mogli biti Sloveni koji su naziv 'skla' ponijeli sa sobom iz zajedničke domovine na svom hodočašću u zemlje južne i zapadne Evrope." [8]

Šta je STAKLO? STAKLO je PROVIDNO, SJAJNO i reflektuje SVJETLOST. Od SKLA je SKLAD (harmo-nija), SKLADATELJ (stvaralac harmonije), SKLA-DIŠTE (skupna zaštita).

Osnova u SKLA je LA, jedno od drevnih imena Sun-ca. U galskom LA znači DAN, SVJETLOST [9]; kod naroda Centralne Afrike riječ LA znači VATRA, riječ LATAA je SUNCE [10]. Sumersko LA-A je MNO-ŠTVO, IZOBILJE, PUNOĆA [11]. Od LA je LAMPA, zatim ime boginje LADE i njen znak je u cvijetu bilj-ke LADOLEŽ. LA je u LASTA koja je vjesnik proljeća sa repm u znaku zrake: ᐳ. Kad smo radosni, sve je LAKO i LASNO. Od osnove LA je izvedenica KLA u KLAS, KLASA, KLAPA, KLATNO, KLANAC, prezi-me KLAJIĆ, itd. Kad se nešto SKLANJA, prostor postaje ČIST. Dubrovčani 16. vijeka za ČLAN govo-rili su KLAN [12] što je keltska riječ za ROD, PLEME. Od KLA je latinsko CLARUS sa značenjem SJAJAN, SVIJETAL, SLAVAN [13]. Evo kako je nas-tala riječ SKLA:

LA > KLA > SKLA

LA je SUNCE, SVJETOST, DAN i od LA je SKLA koje reflektije SVJETLOST. Ovo KLA u SKLA dalo je anglo-saksonsko CLAWU (čitaj se KLAVU) i engles-ko CLAW (čita se KLO) sa značenjem KANDŽA, a izvorno znači ZRAKA. Tako SKLA u SKLAVI znači ZRAKE, TRAKE, SVJETLOST, SJAJ, SLAVA. Tako Malalasovo Σκλάβος (SKLAVOS) i Jordanesovo SCLAVENI (SKLAVENI) znači SVIJETLI, SJAJNI, SLAVNI, a imena koja navodi Prokopije još su svjetlonosnija:

ΣΚΛA + BΗΝΟΙ = SKLA + VENOI ili SKLAVENI.

SKLA je SVJETLOST, SJAJA, SLAVA, a osnova VEN u VENOI (βηνοὶ) je u slovenskom imenu VE-NERA i to je DANICA, tračanska VENDIS ili BEN-DIS (Bενδῖς), kod Latina VENUS sa značenjem LJEPOTA, LJUBAV, PRIVLAČNOST, MAMLJE-NJE, MILINA [14]. Keltsko VEN znači ČIST, BIJEL, LIJEP, KRASAN i sinonim je nazivima BEN, FEN, VAN i VIN sa izvornim smislom SUNCE [15]. VEN je u imenu VENETI:

"Što se tiče samih Veneta, ne može da se ne pri-mijeti da susrećemo tri plemena ili naroda ovog imena u drugim dijelovima svijeta, osim onih u Italiji, i to: galsko pleme Veneta na obali Armorike; Venedi ili Veneti kod Tacita, sarmatsko ili slovensko pleme na obalama Baltika; i Heneti ili Eneti čije se pos-tojanje spominje u Paflagoniji u Homerovo vrijeme {Ilijada, II. 85)" [16]

Sarmatsko ili slovensko ujedno znači srbsko, jer i Sarmati su Srbi [17]:

„Vendi, Veneti ili Slaveni, koji su, kada su prvi put postali poznati u Evropi, bili naseljeni na granicama Italije prema Tirolu i Kranjskoj, postepeno su se pro-širili u Retiju, ili zemlju Grisona, u Švabsku i vjero-vatno u Frankonsku. Ova rasa trenutno zauzima cijeli prostor između gore spomenutih zemalja i istočne obale Jadranskog mora, s jedne strane, i Ledenog okeana s druge strane. Potomci drevnih Slavena prodrli su u Kamčatku, naselili Aleutske otoke i možda prešli na sjevernoamerički kontinent. Stanovništvo Rusije, dijela Turske i posjeda Austrij-ske kuće sastoji se gotovo isključivo od Slavena.“ [18]

"Svi istoričari se slažu da su Slaveni, Veneti ili Sarmati prvobitno živjeli na obalama Tanaisa, Palus Maeotide i Kimerijskog Bosfora, zemalja koje leže istočno od Ilirije i Dalmacije." [19]

"Fizičke osobine prostranog naroda poznatog pod imenima Slaveni, Vendi ili Veneti, Geti, Jazigi, Anti i Srbi, uveliko variraju u zavisnosti od klime zemlje koju naseljavaju njegove različite grane." [20]

Stari naziv Slavena je Veneti, Iliri ili Tračani, zajedno sa svim tračkim i sarmatskim narodima:

"Ova ljudska rasa je drevna i generalno se kaže da su stekli veliku slavu dok su naseljavali regiju okre-nutu prema Jonskom moru. Sada se obično nazi-vaju Bosancima, ali Dalmatinci, Mizijci, Tribali, pa čak i Sarmati, koriste gotovo isti jezik, ili ne mnogo različit, tako da se međusobno razumiju bez teš-koća." [21]

Kimerijci i Tračani su bili jedan narod (Strabon i,3,21; xii,1,8). Kasnije su Kimerijci nazvani Kimbri, nakon čega su nazvani Kelti pa Gali i svi su oni grana Tračana. Trački Geti su kasnije nazvani Goti i oni su Slaveni:

„U svim ovim zemljama bili su jedan te isti narod, iako podložni različitim knezovima i poznati pod raz-ličitim imenima. Tako su se u Kimeriji, Sarmatiji, Ski-tiji nazivali Kimerijci, Sarmati, Skiti; u Trakiji, Dakiji i Meziji, Tračani, Dačani i Mezijci; a u blizini Istra i Ponta, Iliri i Ponti. Što se tiče naziva Zapadni Goti, koje su Latini omekšali u Vizigoti i Ostrogoti, razli-kovali su se po imenima, kako Grotius pokazuje preko Jornanda, prije nego što su napustili Skan-dinaviju, nazivajući se Zapadni Goti i Ostrogoti, ili Zapadni i Istočni Goti, prema njihovom položaju tamo na istoku i zapadu, pri čemu su prvi naseljavali onaj dio Skandinavije, koji graniči s Danskom, a drugi istočnije dijelove, koji leže na Baltiku. Ono što Jornandes piše o raznim migracijama i naseljava-njima Gota, u potpunosti se slaže s onim što čitamo kod antičkih grčkih i latinskih autora o raznim mi-gracijama i naseljavanjima Geta. I zaista, da su Goti i Geti bili jedan te isti narod pretpostavljaju svi pisci koji su blistali u ili blizu vremena kada su oba car-stva bila pod njihovom vlašću." [22]

Dačani Geti ili Goti su Tračani i oni su Sloveni na Balkanu i izvan granica Rimskog carstva:

"Geti ili Slaveni napadaju granicu Trakije..." [23]

I da zaključimo ko su bili Slaveni:

"Sedma knjiga govori o neuređenim redovima Ri-mljana i njihovim hrabrim uspjesima protiv Slavena ili Geta; jer su se tim imenom ranije nazivali." [24]

I laže ko god kaže da su se Sloveni doselili na Balkan jer su oni pod raznim imenima svojih ple-mena bili širom Evrope i još mngo šire:

Kako je došlo do toga da sjajne, svijetle i slavne SKLAVENE i SKLAVENOE prozovu robovima? To je zbog toga što su hrišćani srednjeg vijeka masovno hvatali nekrštene SKLAVENE i prodavali ih po svim ondašnjim pijacama roblja: "Evo SKLAVENA, mladi, zdravi i jaki! Kupuj, gospodo!" Tako i danas dušmani tvrde da SKLAVENI znači ROBOVI (ime SLOVENI ili SLAVENI pojavljuje se tek 1050. godine u Nes-torovom Ljetopisu).

Isplaženi jezici na slovenskim idolima, amajlijama i stećcima od najstarijih postpotopskih vremena svje-doče kontinuitet njihovog bitisanja na Bliskom isto-ku, u Maloj Aziji, Balkanu, Egiptu, njihovo širenje Evropom, Azijom i migracije preko Azije u obe Ame-rike.

Nažalost, od sredine 19. vijeka ideologije tajnh dru-štava judaizma, hrišćanstva i islama u rukovodnim strukturama svojih država svu istorijsku istinu Slo-vena pretvaraju u laž. Te laži prihvataju i sve ma-sovnije šire neupućeni vjernici tih religijskih ideo-logija u koje spadaju i današnji srbski pravoslavci, hrvatski katolici i bošnjački muslimani.

....................................

[1] Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga III, JAZU, Zagreb, 1973, str. 260.

[2] B. G. Niebuhr (Barthold Georg Niebuhr), Corpus Scriptorum Historiae Byzantinae: Ioannes Mallalas, Chronographia; Bonnae, Impensis Ed. Weberi, 1831, pg. 490.

[3] Procopius, History of the Wars, VII. 14. 2, 4, 7, 14, 16, 18, 22; 30. 4; VIII. 25. 1, 10.

[4] Jordanes, The Origin and Deeds of the Goths, V. 33.

[5] Václav Křížek, Z dějin starých Slovan; v Táboře, Nákladem Karla Janského, 1883, str. 52.

[6] Nikola Ljubidrag, Pridvorska kaznačina u Konavlima; Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, Knjiga VIII; JAZU, Zagreb 1903, str. 107.

[7] C. H. Andrusyshen and J. N. Krett, assisted by Helen Virginia Andrusyshen, Ukrainian-English Dictionary; Originally published: The University of Saskatchewan, Saskatoon, Can. 1995, pg. 970.str. 970.

[8] Martin Kříž, Kůlna a Kostelík; Brno, Nákladem Musejniho spolku brněnského, 1891, str. 255.

[9] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome III; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pg. 64.

[10] Arthur James Johnes, Philological proofs of the original unity and recent origin of the human race, Apendix A., London: Samuel Clarke, 1843, pg. 4-7.

[11] John Dyneley Prince, Materials for a Sumerian Lexicon, Leipzig, J. C. Hinrichs’sche Buchhandlung, 1908, pg. 215.

[12] Pero Budmani, Rjecnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Dio V; JAZU, Zagreb, 1898-1903, str. 93.

[13] Francis Edward Jackson Valpy, An Etymological Dictionary of the Latin Language; London: Printed by A. G. Valpy, 1828, pg. 84.

[14] Ib. pg. 501.

[15] M. BulletM. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Ib. pg. 468.

[16] William Smith, A Dictionary of Greek and Roman Geography, Vol. II; London, John Murray, 1873, pg. 1272.

[17] Ib. pg. 914.

[18] Frederic Shoberl, Illyria and Dalmatia, Volume I, Introduction xi-xii; London, Printed for R. Ackermann, 1821.

[19] Ib. xiii.

[20] Ib. xvii-xviii.

[21] B. G. Niebuhr (Barthold Georg Niebuhr), Corpus Scriptorum Historiae Byzantinae: Laonicus Chalcocondylas, De rebus Turcicis, L. X; Bonnae, Impensis Ed. Weberi, 1843, pg. 530.

[22] An Universal History from the Earliest Account of Time to the Present: Compiled from Original Authors, and Illustrated with Maps, Cuts, Notes, and Other Tables. Vol. VII; London: Printed for T. Osborne, J. Osborn, A. Millar, J. Hinton, 1792, pg. 487.

[23] Barthold Georg Niebuhr, Corpus Scriptorum Historiae, Continuata 10, Immanuel Bekkerus, Theophylacti Simocattae, Historiarum, Libri Octo; Bonae, Impensis Ed. Weberi, 1834, pg. 9.

[24] Ib. pg. 14.