O ZABRANI KRSNIH SLAVA

https://hrcak.srce.hr/file/410988?fbclid=IwAR1yaBRxvLJ5gb8LDtcfk7YC8lL-qM_1f5YvwJaILBx41puGluiDq3-Fzy8

Na dan 19. juna 1772. godine mletačke vlasti u Herceg-Novom obznanile su svim svojim poda-nicima u primorju zabranu proslavljanja krsnih slava: niko nije smio zvati na slavu niti primati rodbinu, rođake, kumove, prijatelje ili komšije. To je vrijeme kad su Srbi rimokatolici prestali da slave svoju Krsnu Slavu.

Takođe se nisu smjeli sabirati se u kućama na sedmice i daće pokojnicima, ni držati ostale dota-dašnje narodne običaje vezane za bilo kakve ručkove, večere i gozbe. (1)

 Februara 6. 1830. godine istu zabranu objavio je srpskom narodu u Vojvodini episkop i skori pat-rijarh srpski Josif Rajačić:

 “Koliko je ta zabrana u taj mah imala uspjeha ne zna se; da običaj nije prestao i da se zle navike nijesu mnogo umanjile, vidi se po tom sto su austrijske vlasti u dogovoru s episkopom Josifom Rajačićem ponovile sve te zabrane. 6. februara 1830. naredio je vladika da se ima s oltara objaviti državna zabrana 'za ne činiti pirove, nï krestna îmena ni kada bi se slučila smert, tokom onaj dan edan ôbied'.” (2)

Istu zabranu proslavljanja krsnih slava izricale su grčke vladike širom srpske zemlje pod turskom okupacijom:

"A da ubiju narodnu svest i ponos zabranjivali su proslavljanje Krsnoga Imena...." (3)

 Da je Sveti Sava blagoslovom kanonizovao Krsnu Slavu, zar bi se svetosavski episkop i poto-nji pat-rijarh srpski Josif Rajačić smio usuditi da zabrani ono što je je Sveti Sava liturgijski blagoslovio? I, Srbi, ne lažite više i sebi i drugima!

..........................
(1) Ćorović Vladimir, 1911, Zabrane pirovanja o krsnom imenu i drugim svetkovinama u Boki Kotorskoj 1772. godine. Glasnik Zemaljskog muzeja, Knjiga 2, Sarajevo, juli-septembar, 1911, str. 351–352.
 (2) Ibid., str. 352-353.      

(3) Radoslav M. Grujić, Pravoslavna Srpska Crkva, Beograd, Izdavačka knjižarnica Gece Kona, 1921, Fototipsko izdanje Svetlost - Kalenić, Kragujevac, 1989, str. 109.

PRIČE DA JE SAVA NEMANJIĆ DOZVOLIO PREHRIŠĆANSKO U SRPSKOM HRIŠĆANSTVI JE LAŽ BEZBOŽNIKA SPC

Miodrag M. Petrović, Zakonopravilo Svetoga Save; Eparhija žička • manastir Žiča, Manastir Žiča, 2004, str. 366-367.

Miodrag M. Petrović, Zakonopravilo Svetoga Save; Eparhija žička • manastir Žiča, Manastir Žiča, 2004, str. 375-376.

Miodrag M. Petrović, Zakonopravilo Svetoga Save; Eparhija žička • manastir Žiča, Manastir Žiča, 2004, str. 455.

Miodrag M. Petrović, Zakonopravilo Svetoga Save; Eparhija žička • manastir Žiča, Manastir Žiča, 2004, str. 457.

"Pravilo 68. Oni koji po paganskom običaju prave pirove, odbačeni da budu.

Tumačenje. Nista zajedničko nema vernik s never-nikom. Po tome, dakle, i onima koji po poganskom običaju tvore pirove - budu li vernici, neće se opro-stiti." [1]

PIR je svaka PROSLAVA, SLAVA. PIR je galska, dakle tračanska ili ilirska riječ sa istim značenjem kao PAR, PER, POR, PUR sa značenjem BAL, tj. SUNCE [2].

i sva njihova vlastela kroz vijekove skupa sa knezom Lazarom nisu slavili slavu. U "Životu Svetog Sime-una" Domentijan spominje Nemanjino istrebljenje jeretika. Domentijan ne spominje bogumile, već jeretike koji imaju kapišta (kapišća), idole i slavu i to su bili krstjani dvovjerci:

"…I BLAGODAĆU DATOJ TI OD BOGA PRELESNI MRAK BEZBOŽNIH JERETIKA ODAGNA I JERES NJIHOVU ISTRIJEBI, I KAPIŠTA NJIHOVA RAZRUŠI, I IDOLE NJIHOVE SKRŠI I ZLOSLOVNU PAMET NJIHOVU ZLU ISTRIJEBI, I SLAVU NJIHOVU BEZ OSTATKA UGASI....” [3]

Nemanjići i njihova vlastela nisu slavili Slavu sve do dolaska Turaka u Srbiju. Strogo se držeći kanona Ortodoksne crkve o strogoj zabrani paganskih običaja unutar Ortodoksne crkve, Nemanja i Sava zabranili su sve pirove, pa i slavljenje Slavu, tj. Nemanja je Srbima u svojoj državi ugasio slavsku svijeću.

Nemanja je porušio i starovjerska i krstjanska sve-tilišta i crkve i o rušenju neortodoksnih svetilišta i hramova takođe u Savinom Zakonopravilu stoji naredba:

Pravilo 85. Ako su među kipovima, ili u nekim mestima, ili u čestarima, ili u lugovima ili među drvetima ostaci idolosluženja - da se unište.

Tumačenje. Ne samo da idolske kipove treba srušiti i uništiti, i žrtvenike, odnosno hramove njihove raskopavati, nego ako je i kakav trag idolosluženja ostao, bilo u nekim mestima, ili u šumama, ili u lugovima, ili među drvetima, jer tako nešto poštovahu Jelini, ulazeći u njih i služeći idoloma njihovim. A pošto se zabluda odagna, ukoliko se mesto ili nešto magijsko pojavilo - da se i to potpuno uništi tako da ni pomena o njima ne ostane." [4]

Pravilo 85. je za srpske ortodoksne episkope, za sveštenike zapovjednike vojske po Raškoj, jer Sava spominje pređašnje neortodoksne Jeline (Grke) i jasno je da se ova naredba odnosi na Srbe.

Nemanjići su Srbima u Raškoj strogo zabranili sve starovjeracke običaje koji su praznovani i od Crkve krstjana (kasnije nazvane Crkve bosanske), kao, npr. koledarski [5] i dodolski običaji, loženje i pres-kakanje vatre uoči Kupala (Vidovdana) na prvi dan ljeta, na Ivanjdan, Petrovdan, te paljenje lila i loženje badnjaka [6]. Do dana današnjeg u Hilandaru nije zapaljen badnjak, niti se pali po srpskim mana-stirima, osim u Mitropoliji crnogorsko-primorskoj koje je bila pod uticajem krstjana i postala dio SPC tek 1920. ozvaničenjem SPC na cijeloj teritoriji iluminatske tvorevine Kraljevine SHS.

Kad je u vrijeme Turaka Crkva izgubili vojnu po-dršku države u kažnjavanju naroda, onda su lukavom propagandom hristijanizirali neke običaje kao paljenje badnjaka i slavljenje Slave, ali su Slavu dva puta pokušali zabraniti Slavu (1772. i 1830.), no ih mnogi narod nije slušao, a Crkva vojsku nije imala da žari i pali neposlušne i da silom nametne svoja pravila.

I sve priče da je Sava dozvolio starovjerske prehrišćanske običaje u srpskom pravoslavlju jesu laži iz vrha crkvenih bezbožnika, jer ko god laže, taj se bori protiv Boga Istine i Ocu laži služi i svejedno što će mnogi sve ovo pročitati i saznati istinu, služitelji Nečastive sile nastaviće sa svojim lažima.

.......................

[1] Miodrag M. Petrović, Zakonopravilo Svetoga Save; Eparhija žička • manastir Žiča, Manastir Žiča, 2004, str. 366-367.

[2] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome III; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pp. 260.

[3] Život Svetoga Simeuna, napisao Domentijan, na svijet izdao Đura Daničić, Državna štamparija u Beogradu, 1865, str. 64.

[4] Miodrag M. Petrović, Ib. str. 375-376.

[5] Ib. str. 455.

[6] Ib. p. 457

NWO - NSP

PLANNERS AND LEADERS OF THE NEW WORLD ORDER

Their peak is in the high priests of the Old and New Testaments, because there they are safest, there the people will never look for them. Their agenda was most briefly presented by the apostle Paul in his Epistle to the Galatians, 3, 28:

"There is neither Jew nor Gentile, neither slave nor free, nor is there male and female, for you are all one in Christ Jesus"

...............................................................................................

PLANERI I VOĐE NOVOG SVJETSKOG PORETKA

Njihov vrh je u prvosveštenicima Starog i Novog zavjeta, jer tamo im je najbezbjednije, tamo ih narod nikad neće tražiti. Njihovu agendu najkraće je izložio apostol Pavle u svojoj Poslanici Galaćanima:

"Nema tu Jevrejina ni Grka, nema roba ni gospodara, nema muškog roda ni ženskog; jer ste vi svi jedno u Hristu Isusu." (Galaćanima, 3, 28)

SVETI HORUS UBIJA AŽDAJU

GNOSTIČKI ZMAJEVI KOD SRBA KRSTJANA I KOD PREKATOLIČKIH PIKTA

Srebreni oltarski (prestoni) krst krstjana dvovjeraca sačuvan u riznici manastira Dečani. Oko 2005 novine su pisale da  je u odnesen Ameriku na neku izložbi antikviteta. Da li je vraćen u Dečane, ili su ga tamo prodali, o tome ništa u štampi nije bilo. Ovo je jedina ikad napravljena javna fotografija ovog krsta.

The Rodney Stone, Brodie in Moray, Scotland.

ČOVJEK JE OBLIČJE BOŽJE

MOJSIJE I ARON

Mojsije i brat mu Aron, dvije glavne ličnosti sta-rozavjetne biblijske knjige "Egzodus", ili "Izlazak". Mojsije bijaše prorok, svjetovni i duhovni vođa i učitelj, dok je Aron je bio prvosveštenik nove od Mojsija uspostavljane vjere.

Po piscima Biblije ime MOJSIJE izvedeno je od egi-patske riječi VODA. Tako u Septuaginti, najstarijoj Bibliji, piše da je Mojsiju faraonova kćerka dala ime MOUSEN (Μωυσῆν, gr.), jer je izvađen iz vode (Egzodus, 2, 10). Odmah u sljedećem stihu (Izlazak, 2, 11) ne zove se MOUSEN, nego MOUSES (Μω-υσῆς, gr.) i kroz cijelu Bibliju ostaje MOUSES. Ovdje treba napomenuti njihovu tvrdnju da je u drevno vrijeme grčko υ (Y, ipsilon) izgovarano i čitano kao kratko U, iako ga danas Grci čitaju kao I, kao u engleskom machine.

I svi hiljadama godina tvrde da ime MOUSES (Μω-υσῆς) potiče od egipatske riječi VODA, ali nije tako, a evo i zašto nije: u egipatskom jeziku VODA nije MO (Μω), nije MOU (Μωυ), nije MOUS (Μω-υσ), nego MU i od te osnove izvedene su egipatske riječi smislom vezane za vodu. Tako je mu-t = jezero; mui-t = urin; mu-āa = velika voda, poplava; mu uru = nadošla voda Nila; mu bȧn = loša voda, mu ḥua = kišnica [1]; mu nesert = jezero ključale vode u Tautu [2].

Galsko MOI znači VODA [3], MOUS je VLAGA [4], ali ni od toga nije ime MOUSES. Osnova u imenu MOUSES je MOUS (Μωυσ). U savremenom grčkom postoji samo jedna riječ koja počinje korije-nom Μωυ- i to je Μωυσῆς, tj. MOUSES, ali dor-sko Μῶσα (MOSA) odgovara modernom grč-kom Μoῦσα (MUSA, muza) [5]. Tako i dor-sko Μωυσῆς (MOUSES) može da se piše Μουσης, tj. MOUSES.

Kad od MOUSES (Μουσης) odvojimo dorsko ES (ῆς), koje istog je značenja kao i moderno grčko EIS (είς), sa značenjem JEDAN [6], ostane samo staro Se-ptuagintino dorsko Μωυσ ili novogrčko Μο-υσ, koje se čita MOIS. Tako je dorsko Μωυσῆς (MOUSES) isto savremenom grčkom Μουσης, koje se čita MOISES. Septuagintino Μωυσῆς u Vulgati je prevedeno sa MOYSES, što je grčko MOISES.

MOISES je narodu davao zapovijesti koje su od naroda zahtijevale promjene u vjerovanju i pona-šanju. Tako su kroz novu od Mojsija zapovijedanu vjeru u JEDNOG BOGA stvarani i novi običaji, novi način ponašanja u skladu sa novom vjerom. I gle: galsko MOIS znači NAČIN PONAŠANJA, PRAVILO, OBIČAJ [7], a galsko MOISO je MJERA [8], vladareva mjera je ZAKON, galsko REACHD [9], što upućuje na srpsko REČ, REČENO.

Dakle MOISES bukvalno znači JEDAN BOG, JEDAN VLADAR, JEDAN ZAKON, JEDAN OBIČAJ, JEDAN NAROD, JEDAN POL, JEDNA ZEMLJA, odnosno u tom imenu je kazana idejna suština cijelog judaizma i sve Biblije, ideja koja je potvrđena i kroz hriš-ćanstvo srednjeg vijeka i kroz moderni ekume-nizam i globalizam nagoviješten u sljedećim rije-čima apostola Pavla:

“Nema tu Jevrejina ni Grka, nema roba ni gos-podara, nema muškoga roda ni ženskoga; jer ste vi svi jedno u Hristu Isusu.” (Galatima, 3, 28)

Ime ARON je galska riječ ARON sa značenjem BAL i to je SJAJ, SVJETLOST, SUNCE [10].

Eto, narode, to vam je to, a vi mlađi sve ćete ovo trpiti na vlastitim leđima i sva korona-zatvaranja biće vam mila majka prema onom što od 2030. dolazi.

..............................

[1] E. A. Wallis Budge, An Egyptian Hieroglyphic Dictionary, Vol. I; London, John Murray, 1920, pg. 293.

[2] Ib. Vol. II, p. 999.

[3] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, p. 171.

[4] Ib. p. 179.

[5] Henry George Liddell and Robert Scott, A Greek-English Lexicon; Oxford: The Clarendom Press, 1883, p. 989.

[6] Henry George Liddell and Robert Scott, A Greek-English Lexicon; Oxford: The Clarendom Press, 1883, p. 656, 422.

[7] William Shaw, A Galic and English Dictionary, Vol. I; London: W. and A. Strahan, 1780.

[8] Jean-Baptiste Bullet, Ib. Tome III, p. 172.
[9] Ib. p. 299.
[10] Ib. Tome II, p. 87.

KAD NJIHOVO ZLO POSTANE "MISTERIJA"

“Utvrđeno je da istorije Meksika i Perua, kao i pre-danja Trokuoiza i drugih plemena Sjeverne Ame-rike, ilustruju ranu historiju Hetita." [1]

“Sasvim je moguće, kako su neki pisci tvrdili, da su stigli u Novi svijet prije početka hrišćanske ere, po-nijevši sa sobom svoj čudan sistem konvencionalnih hijeroglifa, koji je zbunio mnoge istraživače, a odaje odnos prema kipovima pronađenim na Uskršnjim ostrvima i prema najstarijim kineskim simbolima. Ova plemena su sa sobom donijela i tradicije koje se odnose na drevni period hetitske prevlasti u Egiptu, Palestini i Kaldeji.” [2]

“Među njihovim rezbarijama nalazimo prikaze slona i lava, životinja koje nisu postojale u Americi.” [3]

Njihova je velika laž o starosti svetilišta Gobekli Te-pe, kao što je laž da ne znaju ko je gradio hramove, monolitne zidine i piramide po Americi. Sve što je u prvim naletima konkvistadora našla, Rimokatolička crkva je prvo opljačkala, zatim razorila, pokupila materijalne dokaze i zatrla i sve ljude koje je stigla pobila.

..............................

Hetski hijeroglifi: Emmanuel Laroche, Les Hiéro-glyphes Hittites, Première partie L'écriture; Édi-tions du Centre national de la recherche sci-entifique, Paris, 1960, p. 97, 129, 223.

[1] John Campbell, The Hittites: their inscriptions and their history, Vol. II; Toronto: Williamson & Co., 1890, p. 340.
[2] Ib.

[3] Albert Churchward, The signs and symbols of primordial man; London: Swan Sonnenschein & Co., LMT; New York: E. P. Dutton & Co., 1910, p. 222.

TEMPLAR NEMANJA, OBOŽAVATELJ SUNCA

Hetitski hijeroglifi sa značenjen SUNCE.

Hetitski hijeroglifi sa značenjen SUNCE.

Hetitski hijeroglifi sa značenjen SUNCE.

Je li hetitski hijeroglif Ф simbol Isusa, ili je simbol Sunca, ili je u Crkvi u liku Isusa ukriveno Sunce? Šta kažete? Eto, sve je pred vama, dobro razgledajte i promislite o pitanju!

KAD SE LAŽ U MREŽU BOŽIJE ISTINE UHVATI

Kad se jedna ili par laži u jednoj priči podvale narodu, te laži kod većine lakovjernih i bez razuma lako prolaze, ali ako u toj priči ima mnogo laži, sve te laži prolaze samo kod onih koji zrno razuma nemaju, prolaze kod interesdžija i kod kukavica koji svojim glavama u strahu od vlasti, javnosti ili sujevjerja neće ili ne smiju razmišljati.

Piše u Novom zavjetu da je Isus vaskrsao sa svim svojim ranama sa raspeća, ništa nije zaraslo, pa nevjerni Toma gura prst u njegovu ranu zadobijenu na krstu od koplja rimskog vojnika:

"Potom reče Tomi: pruži prst svoj amo i vidi ruke moje; i pruži ruku svoju i metni u rebra moja, i ne budi nevjeran nego vjeran." (Jovan, 20, 27).

I sad se nameću logična od Crkve nikad objašnjena pitanja:

a) u kakvom će stanju vaskrsnuti prirodno rođeni slijepci i oni što su oslijepili za života, ili su pomrli isakaćeni ili iskasapljeni u nekoj borbi;

b) hoće li bolesni i stari vaskrsnuti u istom čemernom tijelu u kakvom su umrli i hoće li paralizovani vaskrsnuti u svom nepokretnom zemaljskom tijelu?

Kad se laž pitanjem pred narodom uhvati u mrežu Božije istine, tada laž ako progovori počinje da se dezintegriše i potpuno nestaje. Zato laž nikad javno ne odgovara na pitanja Istine, nego strpljivo ćuti i čeka u mreži dok narodu dosadi čekanje i raziđe se. Bez podrške naroda mreža Božije istine slabi i nestane, jer Bog među ljudima istinom, pravdom, poštenjem i milošću kroz ljude djeluje. I kad se ljudi raziđu i mreža Božije istine oslabi i nestane, laž opet dobija slobodu i silu da produži svoju vlast nad čovjekom, ljudima, narodom i narodima.