EVO ZAŠTO SU SRBI NEBESKI NAROD

Heti su Skiti, Geti, Goti ili Dačani. Dačani, Geti ili Goti su Tračani i oni su Sloveni na Balkanu i izvan granica Rimskog carstva:

"Geti ili Slaveni napadaju granicu Trakije..." [1]

"Sedma knjiga govori o neuređenim redovima Rim-ljana i njihovim hrabrim uspjesima protiv Slavena ili Geta; jer su se tim imenom ranije nazivali." [2]

"U grčkom i sanskrtskom jeziku ouranos i varuna označavaju nebo, ali u hetskom jeziku uobičajeniji oblik za nebo je ser, zer, sor." [3]

Kao tri sinonima hetskog jezika SER, ZER i SOR znače NEBO. Osnova SER je u imenu SERB. SER je isto što i ZER, jer je SER u SERAFIM istog zna-čenja kao i ZER u ZERAFIM ili SAR u SARAFIM sa značenjem SJAJAN, PLAMTEĆI, BLJEŠTEĆI [4].

SERDI su poznati ilirski narod. Glavni grad ovih SERDA je SERDIKA, današnja Sofija:

"SERDIKA ili SARDIKA je grad ilirskih SERDA (Σέρ-δοι), plemena Tračana, što svjedoči Dio Kasius (Dio Cassius, L. LI. p. 462). [5]

"... Sardeti su tako smješteni na karti da uključuju i Srbe koje spominju Plinije i Ptolemej, koje Erazmo naziva Σίρβοι, Sirbi; Schotto, za Σέριοι, talijanskim zvani Serbi. Ali neka niko, kao Porfirogenit, ne misli da su ovi Srbi, mali narod, bili stariji od Srba u Moeziji, jer ovi su porijeklom iz Trakije, starosjedioci svoje zemlje, potomci Serda; dok su Srbi na Volgi i Maeotiji bili Sarmati." [6]

Gdje se u srbskom nalazi osnova ZER? U primor-skoj Dalmaciji ZER se nalazilo u muškom vlastitom imenu ZERMAN [7], na Korčuli i okolini Rovinja ZERMAN je SINOVAC, ROĐAK, JARAN [8]. Da-našnja CRVENKA kod Beograda bila je ZER-VENKA, naselje ČEREVIĆ na desnoj obali Dunava sa sjeverne strane Fruške gore zvalo se ZEREVIĆ (Zerevitz), Preko oblika ZERMAGNA od ZER je ime rijeke ZRMANJE. U nekim dijelovima Indije cvijeće NEVEN je ZERGUL [9].

Osnova ZER je srbskom ZERDELIJA, vrsta šljive. Perzijsko ZERD znači ŽUT [10], a ZER je ZLATO [11]. Od ZERNO je ZRNO, od ZERKALO preko oblika ZERCALO dobijeno je ZRCALO. I gle:

"Hormajer, bavarski geograf, kaže: ‘Zemlja Zeruana (Servana) toliko je velika da, kako oni sami tvrde, iz nje potiču svi slavenski narodi'.” [12]

Istoriografi spominju ZERUANE ili ZERVANE kao SERBANE 9. vijeka, a ZERVAN je BOG SUNCA u perzijskom zervanizmu.

Od hetske osnove SOR dobijeno je srbsko ZORA: SOR > SORA > ZORA.

Od SOR je naziv SORBI, jedno od starih imena SERBA.

I da zaključimo: SRBI su NEBESKI NAROD ne po hrišćanstvu, nego po hetskim riječima SER, ZER i SOR sa značenjem NEBO (Slaveni su Srbi, Srbi su Tračani, Tračani su isto što i Skiti, Skiti su Goti, Geti ili Heti, tj. Srbi).

....................................

[1] Barthold Georg Niebuhr, Corpus Scriptorum Hi-storiae, Theophylacti Simocattae, Historiarum, Libri Octo; Bonae, Impensis Ed. Weberi, 1834, pg. 9.

[2] Ib. p. 14.

[3] John Campbell, The Hittites: their inscriptions and their history, Vol. I; Toronto: Williamson & Co., 1891, p. 195.

[4] Augustin Calmet, Dictionnaire historique, criti-que, chronologique, géographique et littéral de la Bible, Seconde edition, Tome quatrieme; A Geneve: Marc-Michel Bousquet et Compagnie, 1730, p. 190.

[5] Johann Christoph Rasche, Lexicon universae rei numariae veterum et praecipuie Gracorum et Ro-manorum; Tomi Qvarty; Lipsiae, Libraria Gledit-schia, 1790, p. 668.

[6] Matija Petar Katancic, Orbis Antiquus Ex Tabula Itineraria Quae Theodosii Imp. Et Peutingeri Audit. Ad Systema Geographiae Redactus Et Commen-tario Illustratus; Pars I, Continens Evropam; Bvdae, Svmtibys Tipographiae Regiae Vniversitatis Hvnga-ricae, 1824, p. 237.

[7] Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga III, JAZU, Zagreb, 1971, str. 651.

[8] Ib.

[9] Preeti Dhar and Durga Nath Dhar, Medicinal Plants Of India; World Scientific Publishing Co. Pte. Ltd., London; Singapore, 2019, p. 8.

[10] Walter Whiter, Etymologicon Universale, Or, Universal Etymological Dictionary, Vol. III; Cam-bridge: Printed by J. Smith, 1825, pg. 224.

[11] Joseph Barretto, A Dictionary of the Persian and Arabic Languages, Vol. II; Calcutta: Printed by S. Greenway – India Gazette Press, 1806, p. 229.

[12] D. D. Whedon, Methodist Review, Volume 53 – Fourth Series, Volume XXIII; New York: Carlton & Lanahan; San Francisco: E. Thomas; Cincinnati: Hitchcock & Walden, 1871, p. 33.