Kad se jedna ili par laži u jednoj priči podvale narodu, te laži kod većine lakovjernih i bez razuma lako prolaze, ali ako u toj priči ima mnogo laži, sve te laži prolaze samo kod onih koji zrno razuma nemaju, prolaze kod interesdžija i kod kukavica koji svojim glavama u strahu od vlasti, javnosti ili sujevjerja neće ili ne smiju razmišljati.
Piše u Novom zavjetu da je Isus vaskrsao sa svim svojim ranama sa raspeća, ništa nije zaraslo, pa nevjerni Toma gura prst u njegovu ranu zadobijenu na krstu od koplja rimskog vojnika:
"Potom reče Tomi: pruži prst svoj amo i vidi ruke moje; i pruži ruku svoju i metni u rebra moja, i ne budi nevjeran nego vjeran." (Jovan, 20, 27).
I sad se nameću logična od Crkve nikad objašnjena pitanja:
a) u kakvom će stanju vaskrsnuti prirodno rođeni slijepci i oni što su oslijepili za života, ili su pomrli isakaćeni ili iskasapljeni u nekoj borbi;
b) hoće li bolesni i stari vaskrsnuti u istom čemernom tijelu u kakvom su umrli i hoće li paralizovani vaskrsnuti u svom nepokretnom zemaljskom tijelu?
Kad se laž pitanjem pred narodom uhvati u mrežu Božije istine, tada laž ako progovori počinje da se dezintegriše i potpuno nestaje. Zato laž nikad javno ne odgovara na pitanja Istine, nego strpljivo ćuti i čeka u mreži dok narodu dosadi čekanje i raziđe se. Bez podrške naroda mreža Božije istine slabi i nestane, jer Bog među ljudima istinom, pravdom, poštenjem i milošću kroz ljude djeluje. I kad se ljudi raziđu i mreža Božije istine oslabi i nestane, laž opet dobija slobodu i silu da produži svoju vlast nad čovjekom, ljudima, narodom i narodima.
No comments:
Post a Comment