Wednesday, November 2, 2016

AZ (AS), LASA, LASKAT I LAZAR

Lasa

“Lazi lazi Lazare!
Naš sileni Jarilo!
Oj Jarilo božilo!
Naš prestrašni rabrilo!”

        (Narodna obredna pjesma, odlomak)

         Sanskritsko LAS, LASA znači SJAJNI, BLJEŠTAVI i svakako je vezano za svjetlost, a svjetlost ima veze i sa PROLJEĆEM. Otuda ime ptici LASTA, jer njen dolazak označava početak SJAJNOG, BLJEŠTAVOG proljeća, Sunca Jarilovog.
 
         Keltsko (gaelik) LAS (1) znači SJAJ, SVJETLOST, PLAM, VATRA. Osnova riječi LAZ je riječ AS (AZ).
 
         Rasensko (etrursko) LASA znači SJAJ i taj prvobitni epitet Sunca prenesen je kasnije i na neke rasenske boginje (npr. LASA, boginja sudbine).
 
         Biblijsko ime ELEAZAR ili LAZARUS je istog značenja: ELEAZAR (EL-EA-ZAR) znači BOŽJI ZAR, tj. BOŽJI SJAJ, a to isto znači i ime LAZARUS što je poteklo od LAS-ARUS. Dakle je tu korijen riječi sanskritsko LAS (LASA).
 
         Pošto sanskritsko i gaelik LAS, LASA znači SJAJ, BLJEŠTAVOST, VATRA i PLAM jasno je da se smisao imena LAZAR odnosi na SJAJ i BLJEŠTAVOST SUNCA. Pogledajmo:
 
LAS - ZAR > LASZAR = BLJEŠTAVI SJAJ

       Tako biva jasno da su narodne obredbe pjesme LAZARICE posvećene SUNCU PROLJEĆA i BOGU SUNCA, te da svojim sadržajem nemaju ništa sa kosovskim Lazarom, niti sa smrću biblijskog Lazara, jer su narodni običaji LAZARICA veseli i puni svijetle mladalačke životne radosti.
Pjesme LAZARICE pjevaju raskošno obučene SJAJNE djevojke, sestre Sunca, koje će udajom rađati, kao sto rađa sama Majka Zemlje u SJAJNO BLJEŠTAVO proljeće, u vrijeme Sunca boga Jarila Jurja. LAZAR JE SJAJNI, BLJEŠTAVI JARILO (JURAJ).
 
         Pogledajmo porijekla srbske riječi LASKAT (korijen je sanskritsko LAS- ili prasrbsko LъSKъ):
“laskat, pridjev na -at (17. v., jedna potvrda) ‘svijetao’, proširena na -ьп laskatan ‘ist’, poimeničen u maskulinumu laskat (17. v.) ‘sijevanje, munja’, denominal na -ati laskàtati, -ãm pored -ćem (17. v., također slov.). Osnova lask- nalazi se još u laskati, -ãm (čakavac, 17. v.) ‘laskatati’. Zbog homonimije sa laskati ‘adulări’, taj je djelomice propao. Očuvao se u Vodicama (Istra) laskati se (za-} ‘sijevati bez groma, wetterleuchten’. Tu ne postoji laskati ‘adulări’. U Krnici, Marčani (Istra) i hrvatskim kolonijama u južnoj Italiji proširen na -itati: laskítati.
 
         U svim slavinama nalazi se pf. lasnuti, -em (skn > sri) ‘sinuti’. Vokal a je nastao iz poluglasa ь, koji prema samoglasu a, što slijedi, varira sa ъ. Upor.bug. laskam, slov. Ieskati se, leséi (Cres), rus. lošk, polj. lśnić się, stpolj. Iszczeć.
 
        Praslav. je korijen *lъskъ. Sa prijevojem duljine ъ > и > у > i upor. stcslav. úly skati se: liskati, -ãm ‘blijeskati’, liskàtnuti, liskatnêm (16. v., Dubrovnik), lisketati, -cem (Belostenec) = liskatati (16. v.), liskati se (ugarski Hrvati). Deminutiv na -ьс lašćac, gen. -аса (Istra, čakavski) ‘(metafora) OKO’.
 
        Od osnove lask- neologizmi: laštilo ‘biks < Wichs’, lastina politura^ Inhoativ na -éti: lašćati se (Vrančić) = laštiti (se), -im ‘sjati se’ = (sa umetnutim r poslije st upor. protrica ŽK prema štokavskom proštać) lustriti se (18. v.) = lastet, -im (Kosmet) pored IjāStlt = lešcet se, lešcī (Cres) = lisciti (prijevoj у > г) (ugarski Hrvati). Praslav. *hskì nastalo je od *Hk- raširenjem s pomoću inhoativnog sufiksa -sk. Isti se korijen nalazi još u luča, luna i lisast (v.); *Hk- je niži prijevoj ni štěpen tih riječi. Upor. lot. laistīties ‘sjati se’ i lit. lipst ‘gori’.” (2)
 
         I tako na primjerima vidimo da srbsko narodno ime LAZAR nije od hebrejskog LAZARUS (ELEAZAR), već je nastalo je od srbskog (keltskog) i sanskritskog LAS, LASA što znači SVIJETAO, BLJEŠTAV, a odnosi se na sunce proljetnog vremena u koje se pjevaju prehrišćanske lazaričke pjesme lazarice sa lazaričkim običajima.
.............................
(1) R. A. Armstrong, A. M.Gaelic Dictionary in Two parts: I. Gaelic and English. II. English and Gaelic, London, Printed for James Duncan, 37, Paternoster Row; 1825, p. 344.
(2) Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga I, JAZU, Zagreb, 1971. str. 272.

DIAS


         DIAS je stara riječ sa značenjem BOG. Sastoji se od dvije proste riječi: DI-AS tj. DI-AZ.
Značenje riječi AS (AZ) objasnili smo u prethodnim temama (znači BOG). A šta znači riječ DI?
 
         Zapadni etimolozi tvrde da DI znači DAN, jer ono DI vide u sanskritskom DINA, irskom DIA, latinskom DIES. Ali, ovo DI može da potiče iz srbske riječi DI(H), DIHANJE (DISANJE), što je istog značenja kao i riječ ŽIVOT. Tako DIAS ima dva bliska povezana značenja:
 
         1. DAN JESAM, SVJETLOST JESAM, SUNCE JESAM = BOG
         2. DISANJE JESAM, tj. ŽIVOT JESAM = BOG

"AZ (AS)" ZNAČI "BOG"


        Šta je izvorno i bukvalno značenje riječi AZ (AS):

        “AS je jedna od titula Sunca i povezana je sa VATROM: ponekad je umnožena sama sobom kao ASAS i AZAZ prikazana od Grka kao Αζαζος, i Αζιζος.” (1)
        “Računajuci po Suetoniusu ǢSAR je rasenska riječ koja znači ‘Bog’. Pošto “ǣsar” takođe na irskom znači ‘Bog’, Suetoniusov izvještaj je pomak kao dokaz da su Kelti od Rasena.” (2)
 
        “ǢSAR, ime od ‘Deum,’ Bog Rasena računajući po Suetoniusu; i A’iσoi, ‘ǢSI’ označava Θεoi, bogovi, nad Tirencima, računajući po Hesikiusu.- K. O. Müler i Donaldson povezuju obe titule, i s pravom, sa skandinavskim AS, ‘deus,’ mn. ǢSIR” (3)
 
         "Riječ AS ili ASA (mn. ASER) kod drevnih Skandinavaca pojavljuje se kao bliski sinonim riječi GOSPOD." (4)
 
Vedski Bog je ASURA:
 
        “Nosim naprijed pjesmu za mudrog pjesnika, vrijedne priznanja, slavne, iskonske. Ljubljeni Asura sjedi u sjaju, držalac imanja, nosilac blagostanja, je Agny.” (Rig Veda, 5.15.1 , Himna Agniju)
 
        “U ranim himnama Rig Vede, epitet Asura je masovno korišten za prethodno vrhovno božanstvo Varunu zajedno sa drugim božanstvima kao Mitra, Agni, Rudra, Pushan, Marut, Soma i Savitri. Iznenađujuće je da Rig Veda (7.65,2) čak opisuje Mitra-Varunu kao ‘Devanam Asura’ Bogove od Asura.” (5)
 
        “ASURA je vrhovni bog vedskog panteona. Riječ ÁSURA je izvedena od ‘ásu-’ i znači ‘posjedovati asu’. Ásu- znači ‘životna sila’.” (6)
 
         Asirski Bog je ASSUR. AS je BOG, a SUR je NEBO, SVJETLOST i VRIJEME.
 
         Sanskritsko ASTE ( आस्ते ) ili kraće AS ( आस् ) znači POSTOJATI, ŽIVJETI, a takoče znači SJESTI što ima veze sa egipatskim TRON i srbskim ASTAL.
 
         Sanskritsko ASU (असु ) znači ŽIVOT, a osnova riječi ASU je AS (AZ) što na srbskom, bugarskom i makedonskom znači JA: JESAM, BIVAM, POSTOJIM i to je BOG.
…………………………..
(1)
William Holwell, Mythological, Etymological And Historical Dictionary, London, Printed for C. Dilly, In The Poultry, 1793, pg.
(2) Ib. p. 144.
(3) Alex. Earl of Crawford & Balcarlles, Etruscan Inscriptions, John Murray, London, 1872. p. 250.
(4) Grenville Pigott, A Manual of Scandinavian Mythology, William Pickering, London, 1839, p. 21.
(5) Sanjay Sonawani, Origins of the Vedic Religion: And Indus-Ghaggar Civilisation, Booktango, Blumington, In, 2015. ISBN: 978-1-4689-5713-6 (e-book)
(6) Wash Edward Hale, Ásura - in Early Vedic Religion, Motilal Banarsidass Publishers, Delhi, 1999, p. 9. ISBN: 81-208-0061-3

AS (AZ) I ASTAL

 
         Uče nas da je u staroslovenskom lična zamjenica prvog lica jednine glasila AZ (азъ), a Bugari i danas tako govore (Makedonci izgovaraju JAS). U slovenskoj grupi jezika AZ odgovara današnjem obliku JA i bukvalno znači JESAM, BIVAM, POSTOJIM.
 
        Na nekim srednjevijekovnim stećcima piše: “AZ PISAH”, “ASE LEŽI”, “ASE POČIVAET”, ili “ASE PIŠE” ili “ASE USIJEČE”:

AZ pisah = JA pisah
ASE leži = OVDJE leži
ASE piše = OVO piše
ASE počivaet = OVDJE počiva
ASE usiječe = OVO usiječe
AZ = JA = JESAM, BIVAM, POSTOJIM
AZ > ASE
ASE = OVDJE, OVO, OVAJ

I pogledajmo sad ovo:

a) egipatsko AS, AS-T znači STAN, BORAVIŠTE, GRAĐEVINA, SVETILIŠTE (1)
b) egipatsko AS, AS-T znači MJESTO, STANIŠTE, SJEDIŠTE, PRESTOL (2)
c) keltsko (gaelik) ASTAIL znači MJESTO, BORAVITŠE, ZGRADA (3)

Egipatske riječi AS, AS-T i keltsko ASTAIL imaju isto značenje kao i srbsko srednjevijekovno i današnje bugarsko AZ, odnosno kao srednjevijekovno srbsko ASE.
Pogledajmo srbske riječi:

ASTAL
STALAK
STALAN
STALAŽA
STALOŽEN

Sve riječi iznad označavaju STOJNO MJESTO. Tako je od ASTAL preko oblika STAL dobijeno STOL, STO, STOLICA. Tako vidimo da je ASTAL starije od STO(L).

         Od ASTAL preko ASTOG izveden je oblik STOG, a od STOG preko STOGER dobijeno je STOŽER. I ŠTALA je od ASTAL, a sve je od AS, tj. od AZ.

         ASTAL je u engleskom STOOL, na gaeliku STÓL, velški STÔL, irski STÓL, holandski STOEL, islandski STOLL, švedski STOL, gotski STOL, litvanski STALAS, poljski STOLEK.

         AS (AZ) označava MJESTO POSTOJANJA, te imamo BASTATI, OBASTATI, BAŠTA, BAŠTINA, BASTION, BAZEN (< BASEN), BAZA (< BAS).

         AZ (AS) je riječ nebeskog jezika: keltsko (gaelik AS) znači IZ, OD (4). Od osnove AS (AZ) nastalo je ASTAR (5) što znači ZVIJEZDA (latinski: astrum). Gaelik ASTARAICH znači PUTOVANJE. Od riječi AZ (AS) preko oblika ASTAR izvedene su riječi ASTROLOGIJA i ASTRONOMIJA:

a) ASTRO + LOGA = ZVJEZDA STANIŠTE
b) AS + TRON > ASTRON + OM > ASTRONOMIJA

        AS (AZ) je PRAISKONSKA RIJEČ VJEČNOSTI.
...........................
(1) L. A. Waddell, Egyptian civilization of Sumer origin & real Chronology, Luzak & CO, London, 1930, Plate XIX.
(2) Ib.
(3) Neil M’Alpine, A Pronouncing Gaelik Dictionary, Second Edition, Published by Stirling & Kenney, Edinburgh, 1833, p. 20.
(4) R. A. Armstrong, A. M.Gaelic Dictionary in Two parts: I. Gaelic and English. II. English and Gaelic, London, Printed for James Duncan, 37, Paternoster Row; 1825, p. 36.
(5) Ib. p. 37.

KANTA


Keltsko (gaelik) CANN = POSUDA, REZERVOAR = KANTA
Starost riječi svjedoče starost naroda!
............................
L. A. Waddell, Egyptian civilization of Sumer origin & real Chronology, Luzak & CO, London, 1930, Plate XXXI.

JARAM

Yar - jaram

Starost riječi svjedoče starost naroda!
.................................
(1) L. A. Waddell, Egyptian civilization of Sumer origin & real Chronology, Luzak & CO, London, 1930, Plate XXXI.

NAJSTARIJA ASTRONOMSKA MAPA


 

         Poznata ploča iz Garešnice (današnja zapadna Bugarska) pripada tkz. Varna kulturi koja je datirana na oko 5000 god. st. ere. Na ploči je nacrtano sazviježđe Herkulesa sa mjestom na kome je 9632. g. st. ere stvoreno Sunce.
 
         Varna kultura možda i jeste bila oko 5000. god. st. ere, ali mapa neba na garešnickoj ploči datira vrijeme stvaranja čovjeka: 9483. god. st. ere (148,2559 godina nakon stvaranja Sunca).
Iznad znaka Λ ucrtan je znak V i to je kao znak X (sredina na desnoj strani crteža). Tačno sredinom između vrhova ovih znakova bila je u to vrijeme linija nebeskog ekvatora (na sadašnjoj mapi neba tu je +30 stepeni deklinacije).
 
         Tačka NP označava tadašnju polaznu tačku nebeskog sjevernog pola Zemlje.



Thursday, October 27, 2016

SUNCE NA PRESTOLU

Simbol dana ljetne dugodnevnice na Vidovdan u vrijeme jubilarne 1000-godišnjice stvaranja Sunca (9632-8632): Sunce iznad sazviježđa Sjeverne krune (Corona Borealis).U znak tog jubileja tad je izgrađena sfinga u Gizi.

Monday, October 24, 2016

HERKULES

 
        O mitološkom Herkulesu poznato je mnogo priča, ali je nepoznato nije porijeklo tog mita. Otkud sve te priče o velikom junaku Herkulesu?
        Herkules je ime sazviježđa u kojem je sredinom 9632. god. stare ere. stvoreno Sunce. U to davno vrijeme na taj dan bio je prvi dan ljeta, ljetna dugodnevnica, Vidovdan (ljetni solsticij). Herkules je dakle ime tek stvorenog Sunca.

        Kako je došlo do imena Herkules? Ime Herkules nastalo je od tračkog imena Gerkul, jer je tračko "ger" korijen riječi "germa" što znači "toplota": Ger-kul > Gerkul > Herkul (grčki). Od korijena "ger-" je ime tračkog boga Germana i kasnijeg boga Sunca Gerovita. "Kul" je "kulen, visok".

         Od korijena "ger-" je i me Hermesa: Ger-mes > Germes > Hermes. "Ger-kul" u latinskom je postalo "Merkur"). Hermes je poznat pod četiri imena: Hermes, Krioforos i Argeiphontes. Pogledajmo ime "Kriophoros".
 
        Omah iznad prvobitne tačke ljetnog solsticija u sazviježđu Herkulesa je zvijezda Korneforos (Kornephoros, Korunephoros, Herculis β). Danas govore da ime te zvijezde dolazi od grčkog "nosač batine", ali to nije to, lažu da bi sakrili!
 
         Govore da je ime Korneforos (Kornephoros) izvedeno od grčkog Korunephoros i to po njima znači "batine nosač". Kažu da je riječ "phoros" od grčkog "foreas (φορέας)" sto znači "nosač", ali ne objašnjavaju šta znača prva riječ u imenu. Gle: Korune + foros?
 
         Prva riječ u imenu "Koruneforos" znači "krune". Tako ime Koruneforos znači "krune nosač". Naravno da se radi o Sunčevoj kruni vremena, jer je tu stvoreno Sunce na prvi dan ljeta u vrijeme stvaranja svijeta.
 
        Sunce nebom leti i zato što leti Sunce je Léto. Najjaše vrijeme Sunca je leto, jer je tada Léto u najvećoj snazi. Hermes je glasnik bogova i leti, dakle opet metafora Sunca. Svojom mitologijom stari grčki lažovi prikrili su i zatrli drevno znanje kosmogonije.

STVARANJE SUNCA

 


         Evolucionisti tvrde da je Sunce staro oko 4,6 milijardi godina. Biblija kaže da su Sunce, Mjesec i zvijezde stvoreni u četvrtom danu Stvaranja, a Velika piramida svjedoči da su stvoreni u četvrtom danu 10.000 godina prije nove ere. Po Bibliji Bog je stvorio svijet za šest dana. Dužina biblijskog dana Stvaranja nije određena. Po Piramidi početak Stvaranja bio je 10.000 godina prije nove ere i svjedoči Piramda da su Sunce, Mjesec i zvijezde stvoreni u četvrtom danu biblijskog Stvaranja, 10.000 godina prije nove ere.
 
         Zbog tkz. precesije ekvinocija, izazvane čigrastim gibanjem Zemlje pri rotaciji, u odnosu na zvijezde zodijaka Sunce mijenja svoje mjesto na nebu. Godišnje pomijeranje Sunca je 0,0139694 stepeni (50,29 lučnih sekundi). To je opšta ili generalna precesija i dešava se na Sunčevoj putanji (ekliptici).
 
         Tako se za 71,58503586 godina (orijentaciono se zaokružuje na 72 godine) Sunce pomjeri 1 stepen.
        Na mapi neba (slika 21) u tački A prikazano je mjesto stvaranja Sunca 10.000 godina prije hrišćanske ere (10.000 BC). Takođe je obilježeno i mjesto Sunca na ljetnu dugodnevnicu u naše vrijeme (summer solstice, 2000 AC). Sad možemo matematikom astronomskih mjera pokazati koliko je Suncu bilo potrebno vremena da od tačke A (10.000 god. stare ere) dođe u tačku C (2000. god. hrišćanske ere).
 
         Od tačke C (2000. god. n. ere) do početka stvaranja svijeta proteklo je 12.000 godina (tako je zapisano u mjerama Piramide):
 
         12.000 godina = dužina vremena od tačke A do tačke C. Pomijerajući se godišnje po 0,0139694 stepeni za proteklih 12.000 godina Sunce je svojom putanjom prešlo 167,6328 stepeni (dužina krive putanje AC, slika 21).
 
Od tačke A do tačke B je 72,4859005 stepeni, a od tačke B do tačke C je 90 stepeni. Da bi Sunce iz tačke A došlo u tačku B bilo je potrebno 5188,602673 godina. U tački B bio je prvi dan ljeta (summer solstice) 4442,62917 god. stare ere (sredina 4443. god. stare ere).
 
         U prvoj godini hrišćanske ere prvi dan ljeta (ljetni solsticij) bio je u tački 1 AD (1. god. nove ere). I tako dolazimo do zaključka da je tačna ona biblijska tvrdnja da su Sunce, Mjesec i zvijezde znaci vremenima, danima i godinama (Stvaranje,1:14). Sve priče o milionima i milijardama godina starosti kosmosa i Zemlje jesu laži savremenih manipulatora ljudskim rodom, laži onih protiv kojih mnogi trube kad su nauka, ratovi i pare u pitanju, a vjeruju im kad su u pitanju njihove laži o starosti svijeta i Zemlje. Zašto mnogi vjeruju u te laži? Jedni su zavedeni, drugi obezboženi, treći zli i pokvareni.
 
         Kad su tek stvoreni Sunce, Mjesec i zvijezde počeci godišnjih doba bili su na sljedeće datume (računajući po sideralnom, julijanskom kalendaru):
 
     • proljeće: 10. juni,
     • ljeto: 10. septembar,
     • jesen: 10. decembar,
     • zima: 10. mart
 
Mi ne znamo da li su u ono vrijeme postojale atmosferske razlike između godišnjih doba (sudeći po svemu nisu, ili su bile vrlo male), ali znamo kad su počinjala godišnja doba.