TRAGOM VEDSKOG SRBSKOG MOTIVA ISPLAŽENOG JEZIKA (III)

Boginja Atena isplaženog jezika (rimski reljef "Atene Sömek" ili "reljef Atene Sömeka", 2. vijek, Sömek, oblast Silifke, Mersin, Turska). Ovo je jedini prikaz nekog grčkog božanstva isplaženog jezika jer su Rimljani gradili kipove bogove i božanstava po tra-diciji lokalnog stanovništva, ovdje potomaka grcizi-ranih Friga, potonjih Gala.

"Između koplja s lijeve strane i ženske figure u us-kom polju ugraviran je natpis od 13 redaka. U njemu se boginja naziva ΑΘΗΝΑ ΚΡΙΣΟΑ (Atena Krisoa);. Epitet ΚΡΙΣΟΑ, izveden iz naziva mjesta, ukazuje na lokalnu varijantu božanstva, ali mjesto povezano s epitetom još se ne može locirati. Isti epitet se pojavljuje na drugom natpisu u tom području i na oba natpisa Atena se također naziva ΟΡΕΙΑ (Oreia, što znači 'planinka')." (Wikipedia, Athena relief of Sömek, Description)

Grčkim napisano ΚΡΙΣΟΑ (Krisoa) je od galskog CRIS (čitaj: KRIS) sa značenjem LJUTA, ŽESTO-KA, VATRENA, NEMILOSRDNA [1] što je sinonim galskom CRAS, CRES, CROS sa značenjem SUN-CE [2]. Tako Grčko ΚΡΙΣΟΑ (Krisoa) može da se pre-vede i kao CRESOA, tj. KRESNA (KRES je VA-TRA). Galsko CRISIANT je KRISTAL, a CRISTA je PLANINA [3], grčki OROS (όρος).

Ime ATENA (grčki: Ἀθήνη, Ἀθηνᾶ) isto je imenu ATINA u kojem je galska osnova TIN sa značenjem VATRA i ta riječ jos TINJA u srbskom jeziku.

....................................
[1] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Jo-seph Daclin, 1759, pg. 384.
[2] Ib.
[3] Ib.

TRAGOM VEDSKOG SRBSKOG MOTIVA ISPLAŽENOG JEZIKA (II)

Kamena glava idola i antropomorfna božanstva is-plaženog jezika (širenje iz Sumera u prvim vijeko-vima nakon opšteg potopa, Natufian kultura, Le-vant).

JEDNA GODINA I SIMBOL LJETNOG SOLSTICIJA

Centralni simbol ᛉ petroglifa sa Gobekli Tepe, pikto-graf ᛉ (GIN) Harapa civilizacije u dolini Inda i vikin-ška Futhark runa ᛉ (ALGIZ ili ELHAZ) imaju isti ob-lik, te bi i njihovo simbolično značenje moralo biti isto ili srodno.

Centralni simbol ᛉ na pomenutom petroglifu simbol je vertikalnog Sunčevog puta od najniže južne tačke Sunca u danu zimskog solsticija prvog dana zime do najviše Sunčeve tačke u danu ljetnog solsticija prvog dana ljeta na sjevernom nebu kad Sunce počinje da se spušta ka prvom danu zime na jugu.

Harapski piktograf ᛉ znači GIN [1] što u galskom znači BIJEL, LIJEP, SUNCE [2]. To isto znače galski nazivi CIN, IN, SIN; GAN, GEN GON i GUN [3]. Ovo GIN, GON i GAN nalazi se u imenu sumerskog cara SARGINA, SARGONA ili SARGANA [4].

Runa ᛉ (ALGIZ ili ELHAZ) simbol je JELENA koji je simbol SUNCA.

...........................

[1] Laurence Austine Waddell, Egyptian Civilization Its Sumerian Origin & Real Chronology; Luzak and Co., London, 1930, pg. 201.

[2] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pg. 637.

[3] Ib.

[4] Laurence Austine Waddell, Ib. pg. 10-13.

VRIJEME JEDNE GODINE

Simbolični prikaz jedne godine (petroglif, Gobekli Tepe).

TRAGOM VEDSKOG SRBSKOG MOTIVA ISPLAŽENOG JEZIKA (I)

Praistorijska stilizovana antropomorfna figura ispla-ženog jezika, Epigravetska kultura, Brno, Ceška.

O SUNCU I MOJIM VEDSKIM PRECIMA

Od prvih postpotopskih vedskih Arjana pa kroz milenije sve do 21. vijeka lako prepoznajemo zna-kove Sunca u trajanju istinskih Srba, sljedbenika i služitelja Boga Sunca, Boga Roda i Kresne Slave serbske:

"Za ovu rasu, u povojima svoje civilizacije, Sunce nije bilo puko svjetlo, već Stvoritelj, Vladar, Čuvar i Spasitelj svijeta. Kako bez svjetlosti ne bi moglo biti života ili vegetacije, Sunce, kao svjetlonosac, posta-je Stvoritelj, i pošto je Stvoritelj, onda je Vladar svi-jeta — Otac svih stvari.

U tjeranju tame, a isto tako i u oplodnji Zemlje, Sunce postaje čuvar i ljubazni zaštitnik svih živih bića – Spasitelj čovječanstva. Kako Sunce ponekad sprži i sasuši vegetaciju i isušuje rijeke, ono je ta-kođe zamišljeno kao Razoritelj. Kao Stvoritelj, Ču-var i Razoritelj. Sunce je bilo tri osobe u jednoj – Trojstvo." [1]

Bog je u Sunce odjeven.

..............................

[1] Sarah Elizabeth Titcomb, Aryan Sun-myths the Origin of Religions; Troy, N.Y., Nims and Knight, 1889, pg. 28-29.

JE LI ISUS JEDINORODNI SIN BOŽJI?

Ne krivite mene za sljedeće navode, ovo nije iz mo-je glave, to je iz Biblije. Radi se o dvije biblijske tvr-dnje koje jedna drugu pobijaju i evo o čemu se radi: hrišćani tvrde da je Isus jedinorodni sin Božji pa tako i pravoslavni Srbi veruju:

"Verujem u jednoga Boga, Oca, Svedržitelja, Tvorca neba i zemlje i svega vidljivog i nevidljivog.

I u jednoga Gospoda Isusa Hrista, Sina Božjeg, Je-dinorodnog, od Oca rođenog pre svih vekova; Svje-tlost od Svjetlosti, Boga istinitog od Boga istinitog, rođenog, ne stvorenog, jednosuštnog Ocu, kroz ko-ga je sve postalo." (Simbol vjere, 1-2 pasus)

O toj tvrdnji evo i stihovi iz Novog zavjeta:

"Mi smo od Boga; koji poznaje Boga sluša nas, a koji nije od Boga ne sluša nas. Po ovom poznajemo duha istine i duha prijevare.

Ljubazni! Da ljubimo jedan drugoga; jer je ljubav od Boga, i svaki koji ima ljubav od Boga je rođen, i poz-naje Boga.

A koji nema ljubavi ne pozna Boga; jer je Bog lju-bav.

Po tom se pokaza ljubav Božija k nama što Bog si-na svojega jedinorodnoga posla na svijet da živimo kroza nj." (1. Jovanova 4,6-9)

Evo suprotnje tvrdnje iz Starog zavjeta:

"A jedan dan dođoše sinovi Božji da stanu pred Gospodom, a među njih dođe i Sotona." (Jov 1,7)

Ko su ovi sinovi Božji? Ako je Isus jedinorodni, ko su ovi ostali Božji sinovi u koje je i Sotona spadao?

Evo i ovo:

"A kad se ljudi počeše množiti na zemlji, i kćeri im se narodiše. Videći sinovi Božji kćeri čovečje kako su lepe uzimaše ih za žene koje hteše." (Postanak 6,1-2)

Ovdje ne može biti vrdanja i filozofiranja, jer je jasno da su bili sinovi Božji i kćeri čovečje, tj. ljudske. Ove sinove Božje Knjiga Enohova imenuje kao Stražare ili Osmatrače koji su se odmetnuli od Boga i ženili se kćerima ljudskim s kojima su rađali divove. Divo-vi su činili velika zla, postali su ljudožderi i to je re-zultiralo opštim potopom.

I za Adama Biblija tvrdi da je sin Bozji, dakle su i svi njegovi potomci sinovi Božji. Adam je čovjek, negovi potomci su ljudi te kćeri čovječje, tj. kćeri ljudske, su su takođe Adamovo potomstvo i ne može biti da se iz ljudskih brakova rađaju mutanti divovi, jer kad je Bog stvorio čovjeka i ženu, Bog je njih blagoslovio riječima: "Rađajte se i množite se!" (Postanak 1,28)

Ovo iz Starog zavjeta Isus ponavlja u Novom zav-jetu: "Rekoh: bogovi ste, i sinovi Višnjega svi." (Psa-lm 82,6; Jovan 10,34)

Zemaljski sinovi Božji su smrtni ljudi, Sotona ne spada u ljudski rod. Dakle je jasno da sinovi Božji u koje spada i Sotona nisu ljudi, nisu Adamovo po-tomstvo, nisu Zemljani. Neki od Vanzemaljaca pre-kršili su strogu Božju naredbu da ne smiju seksu-alno opštiti sa kćerima čovječjim, jer su različite vr-ste. Iz brakova Vanzemaljaca i Zemljanki rađali su se zli mutanti divovi. Iz brakova ljudi svih religija ne rađaju se mutanti jer su ljudi svih religija jedna ljud-ska vrsta Adamovog potomstva.

I pored neodmetnutih i odmetnutih sinova Božjih, u koje spada i Sotona, kako Isus može biti jedinorodni sin Božji? Evo iz Knjige Enohove:

"1. I dogodi se, kada se djeca ljudska umnožiše, da im se u te dane rodiše lijepe i ljupke kćeri.

2. I anđeli, djeca nebeska, vidješe ih i požude za njima, i rekoše jedni drugima:

'Hajde, izaberimo sebi žene između djece ljudske i rodimo nam djecu.'

3. I Semjâzâ, koji im bijaše vođa, reče im:

'Bojim se da se nećete zaista složiti da učinite ovo djelo, i da ću ja sam morati platiti kaznu velikog grijeha.'

4. I svi odgovoriše mu i rekoše:

'Zakunimo se svi i svi se obavežemo međusobnim prokletstvima da nećemo napustiti ovaj plan, već da ćemo ovo učiniti.'

5. Tada se svi zajedno zakleše i obavežu se među-sobnim prokletstvima na to.

6. I bilo ih je ukupno dvjesto; koji su sišli ⌈u dane⌉ Jareda na vrh planine Hermon, i prozvali su je pla-nina Hermon, jer su se na njoj zakleli i obvezali me-đusobnim prokletstvima.

7. A ovo su imena njihovih vođa: Sêmîazâz, njihov vođa, Arâkîba, Râmêêl, Kôkabîêl, Tâmîêl, Râmîêl, Dânêl, Êzêqêêl, Barâqîjâl, Asâêl, Armârôs, Batârêl, Anânêl, Zaqîêl, Samsâpêêl, Satarêl, Tûrêl, Jômjâêl, Sariêl.

8. Ovo su njihovi poglavari desetina. (Knjiga Enoho-va, VI)

OVO JE JAVNI DOKAZ OD LAŽIBOGA PREVARE LJUDSKOG RODA

Svaki pravi čovjek Istinskog Boga duhom Istine sve-doči istinu, dok lažovi i neljudi lažnoga Boga laživim duhom u sebi neće da prizna istinu koja ne odgo-vara njihovom Lažibogu.

Današnji Srbi, Bošnjaci i Hrvati neće i ne mogu da priznaju da vide postojanje isplaženih jezika na dre-vnim arjanskim idolima Sunca i sunčanih božan-stava što znači da je Bog današnjih Srba, Bošnjaka i Hrvata lažni Bog. I ovaj starodrevni Lepenac ispla-ženog jezika svjedok je istine mojih tvrdnji i njihovih laži.

Ja ne mogu istjerati demonskog lažova iz ljudskih zarobljenih duša, ali mogu rijetkim Božjim ljudima, svijetu i kosmosu pokazati i kazati istinu.

PO SVETOM PISMU ĐAVO JE BOG DANAŠNJIH SRBA

Današnji pravoslavni Srbi odbijaju istinu o postoja-nju srbskih idola Sunca i sunčanih božanstava isplaženog jezika, dakle su današnji Srbi lažovi sa duhom lažne vjere lažnoga boga kojeg oni zovu Isus Hristos. Isus Hristos Današnjih pravoslavnia Srba nije Bog, nego đavo i evo dokaza iz Svetog Pisma:

a) "Ne laži!" (Deveta Božja zapovijest)
b) "Koji tvori grijeh od đavola je, jer đavo griješi od početka." (1. Jovanova 3,8)

"A Isus im reče: kad bi Bog bio vaš otac, ljubili biste mene; jer ja od Boga iziđoh i dođoh; jer ne dođoh sam od sebe, nego me on posla.

Zašto ne razumijete govora mojega? Jer ne možete riječi mojijeh da slušate.

Vaš je otac đavo; i slasti oca svojega hoćete da činite: on je krvnik ljudski od početka, i ne stoji na istini; jer nema istine u njemu; kad govori laž, svoje govori: jer je laža i otac laži.

A meni ne vjerujete, jer ja istinu govorim.

Koji me od vas kori za grijeh? Ako li istinu govorim, zašto mi vi ne vjerujete?

Ko je od Boga riječi Božije sluša; zato vi ne slušate, jer nijeste od Boga." (Jovan 8, 44-47)

Eto, Srbi, rekoh vam istinu o vama i vašem lažnom "Bogu" đavolu, mrzitelju Istine. Ove fotografije idola isplaženog jezika svjedoče istinu koju vi ne možete da svjedočite.

SUNCE I ZNAČENJE SRBSKOG IMENA

Zrakaste perke (pruge) po kojima je riba dobila ime.

U savremenom grčkom πέρκη je vrsta ribe sa la-tinskim imenom perka, engleski perch (1). To je gr-geč ili bandar. U arapskom jeziku greč je ZARBŪN, a zašto je tako nazvan, odgovor je u sljedećim ara-pskim riječima:

 - ZAR, ZIR ili ZURBIJAT = FONTANA, PRSKA-LICA (2)

Arapsko ZAR, ZIR ili ZURBIJAT je FONTANA, izvor iz kojeg životna voda ŠPRICA RASPRSKAVAJUĆI SE. Tu su tri istoznačne riječi: ZAR, ZIR i ZUR. Te iste osnove su u srpskom ZARITI (njoj se obra-zi zare), ZIR (samo zirka oko sebe), ZUR (zuri u nebo). Sve tri riječi smislom su vezane za bo-ju vatre i svjetlosti: zare se = crvene se; zirka = gleda; zuri = neprekidno gleda, bulji. Od ZAR je srpsko vlastito ime ŽARKO.

Kakve veze ima fontana sa ZAR, ZIR i ZUR? Ima veze, jer SUNCE je najstarija FONTANA iz koje ži-votna SVJETLOST ŠPRICA ŠPRICA RASPRS-KAVAJUĆI SE i sipa po Zemlji. Da je to tačno, evo još nekoliko srodnih arapskih riječi:

- ZARH = ZAGLEDATI, ZIRKATI (3)
- ZARĪZ = ČIST, BISTAR; RAZBORIT, RAZU-MAN (4)
- ZARĪR = ZAGRIJAN, CRVEN, ZAPALJEN (5)

Vidjeli smo da ZAR i ZUR znače isto što i ZIR. Po-gledajmo: ZIR u arapskom ZIRBĀB znači ZLATO, BLJESAK, SJAJ; ŽUT (6). Opet SJAJ, opet SVJE-TLOST, opet SUNCE kao i u srpskom ZIRKATI, OBZIR. Pogledajmo ZAR u perzijskom:

- ZAR = ZLATO (7)
- ZARKŪN = RUMENILO, CINOBER (8)
- ZARDAK = ŽUTILO; MRKVA (9)
- ZARD-SAR = OBOŽAVALAC VATRE (10)
- ZARRĪNA = ZLATNO (11)   
- ZAR-YÜN = ZLATAN, ŽUT (12)
- ZARĪN (ili ZARRĪN) = ZLATAN (13)

- ZARĪR ili ZIRĪR = ŽUČ, ŽUTILO; ŽUTICA (14)
- ZARAMBULJ = CRVENA RIBIZLA (15)
- ZARAHTUSHT, ZARUHDUSHT = ZOROAS-TER (16)
- ZARDĪ = ŽUTILO; ŽUMANCE; SJAJ SUNCA (17)
- ZARDĪ ZARD = SJAJNOŽUTI (18)
- ZARĀDUSHT = ZOROASTER (20)  
- ZAR-GŪN = ŽARK, ŽARAN (21) 

     U početku smo pokazali da su arapsko ZAR, ZIR i ZUR u ZURBIJAT, sa značenjem FONTANA, PRS-KALICA, imali srodna značenja srpskom ZARITI, ZURITI i ZIRKATI sa krajnjim i najstarijim smislom SVJETLOST, SUNCE, dok perzijsko ZUR i ZOR znače MOĆ, SILA, SNAGA, ENERGIJA (22), a ZU-RĀR znači BISTRI GENIJE (23). Sunce je prva i osnovna životna moć, prva sila, snaga, energija i bistrina u bukvalnom i prenesenom smislu.

Zašto sve ovo pričamo? Pričamo radi objašnjenja značenja starih imena Srba: Od ZAR u govoru je dobi-jeno SAR u SARMATI, SARBATI i SARBI; od ZIR je SIR u SIRBI, od ZUR je SUR u SURBI.  Perzijsko ZUR je sinonim riječi ZOR, a ZOR je u srpskom ZORA i postanjem je od SOR u imenu SORBI, SORABI.

Persijsko SAR ili ZAR ili FAR znači GLAVA, PO-GLAVAR, UPRAVITELJ, VRH (24). Perzijsko SAR-DAR je srpsko SERDAR. (25)\

Od ZAR je izvedeno SAR: orijentalno ZAR, SAR, SER, SOR znače GLAVA u smislu POGLAVAR (26). Od ZAR preko SAR postalo je CAR. (27)   

I gle: arapsko SĀRI znači PLEMENIT, STARJEŠI-NA (28). Sa istom osnovom SAR srodnog su zna-čenja sljedeće perzijske riječi:

- SARAN = GLAVA (29) 
- SĀRBĀN = PRINC (30) 
- SĀRĀ = ČISTO, SAVRŠENO, ODLIČNO (31)
- ZAR SĀRĀ = ZLATO ČISTO (32)
- SĀRAJ (ili SĀRCHA) = SLAVUJ (33) 
- SAR-DĀRĪ = SERDAR, GENERAL (31)

     Od SAR su imena SARB i SARBI. Od SAR je ime naroda SARDI koji su u ilirskoj Trakiji osnovali grad po imenu SARDIKA, jer od ZAR je SAR, a perzijsko (naravno i srpsko) SAR znači: VIS, VRH, GLAVA; POČETAK; ISHODIŠTE, NAČELO, PRA-UZROK; MAKSIMUM; VELIKI, DIVOTNI; MISAO, IDEJA, MAŠTA; SILA, SNAGA, MOĆ; SAVRŠEN; NAJVIŠI, NAJVEĆI, VODEĆI, VRHOVNI, VIŠ-NJI. (35)

SARDIKA (današnja Sofija) zvala se i SERDIKA, jer su njeni osnivači SARDI poznati i pod imenom SERDI. Neki autori tvrde da su to Tračani, drugi opet vele da su Kelti, a to je isto što i KIMERI, na Balkanu poznati i kao Iliri:

“SARDIKA, ili SERDIKA, je bila glavni grad Istočne Ilirije. Geografi imaju različite poglede na oboje: i na ortografiju i na poziciju ovog mjesta. Ptolemi ga svrstava među mediteranske gradove Trakije; drugi ga lociraju u Dakiju, tj. Aurelijevu Dakiju na drugoj strani Dunava. Serdika je bila glavni grad druge Ilirije; to je čuveni grad proširen od Trajana.” (36)  

SERDIKA ili SARDIKA je grad tračanskih SERDA (Σέρδοι), plemena Tračana, što svjedoči Dio Kasius (Dio Cassius, L. LI. p. 462). (37)

“Sardika, ilirski grad, dačanskog naroda prestoni-ca.” (38)

Ko su tračanski SERDI ili SARDI po kojima je SER-DIKA, tj. SARDIKA dobila ime? Gle: Sardetue, Sar-detae, Saurdinoi, Sauardeni, Σίρβοι, Sirbi, Σέριοι, Σέρβοι, talijanski zvani Serbi. (39)

“Taj Sardus, sin Herkulesa, vodio je sjajnog doma-ćina iz Libije u Sardiniju, zauzima ostrvo i naziva ga  svojim imenu, tvrdi i Isidor (Origines, xiv, 6. 39). Cp. Silius Italicus, xii, 359 sq.; Solinus, iv, 1. Glava Sar-dusa sa natpisom SARAD PATER (‘Otac Sardus’) javlja se na sardinijskom novcu. Vidi Perrot et Chi-pez, Histoire de l‘art dans l’antiquité, 4. p. 20. sq., Maltzan, Reise auf der Insel Sardinien, p. 114. Tamo je mjesto zvano Svetilište Oca Sardusa na obali Sardinije (Ptolemy, Geogr. iii, 3. p. 375 ed. Müller). Egipatski  spomenici izvještavaju nas da su od vremena Ramzesa II kasniji egipatski kraljevi zadržali platu velikom broju stranih plaćenika zvanih Shardana. Za njih se kaže da su prvobitno bili zarobljenici Ramzesa II, a u natpisima ih često označavaju kao ‘ljudi s mora’.  Kao što su prikazani na spomenicima, lako se prepoznaju po svojim osobinama i po stilu njihove opreme: nose okrugle štitove, dugačke šiljaste mačeve i posebnu kacigu ukrašenu polumjesecom i kuglom." (40)

“Kad neko to uzme od Porfirogenita biva da su ovi Srbi mali narod; Serborum u Moeziji najveći bješe.

Oni su u stvari tračanska rasa govorom bili, ze-mljom autohtoni, Serdoruma potomci;  Srbi uz Volgu i maeotijske Sarmate.” (41)

“Hormajer, Bavarski geograf, kaže: ‘Zemlja Zeruana (Serbana) toliko je velika da, kako oni sami tvrde, iz nje potječu svi slovenski narodi'.” (42)

“Stritter spominje rasu Serba koji se zovu Hrvati, i opet, 'rasa Hrvata, koju neki takođe nazivaju Ser-bi'." (43)

Velško SER su ZVIJEZDE (44). SER se nalazi u bretonskom SERA sa značenjem OTAC (45), u naj-starijem smislu SJAJ, SVJETLOST, SUNCE, BOG SUNCA.

SER je isto kao ZER: SERAFIM je isto kao i ZE-RAFIM ili SARAFIM (46). SERAPIS je isto što i OZIRIS, egipatski BOG SUNCA (47).Hebrejsko SAR je PRINC (48). SERAFIM znači SJAJNI, UZ-VIŠENI (49). SERAFIM je množina od SER-AF (50). SERAFIM znači SVIJETLI, BLJEŠTEĆI, PLAMTE-ĆI; RASAN, PLEMENIT (51).

Dakle su sva istorijska imena Srba izvedena su od ZAR, ZIR, ZUR, ZOR, SAR, SER i sve su to sino-nimi sa svim ispred kazanim značenjima sa pola-znim smislom vezanim za SJAJ, SVJETLOST, SLA-VU, SUNCE I BOGA SUNCA, odnosno BOGA SJAJA, BOGA SVJETLOSTI ili BOGA SLAVE, jer SVJETLOST i SLAVA istog su značenja.

Šafarik navodi sljedeća istorijska Srba: Serbi, Sirbi, Sirbia, Sereb’, Sierbi, Sarbi, Srbi, Serebez i navo-di Sarbienses provinciju. (52)

Milojević nabraja sljedeće: Srb, Srbin, Serb, Ser-bin Sirb, Sirbin, Sjarb, Sjarbin, Sorb, Sorbin, Sers, Sersin, Sorabin, Serber, Sereb, Sebr, Sebrin, Ser-berin, Surb, Surbin, Sarbin. (53)

Pored svih nabrojanih imena drevnih Srba, Srbi su zvani ZARBI, ZERBI, ZIRBI, SURBI, SORBI, SER-DI, SARDI, SERDIATI, SARDIATI, SUBRI, ZIMRI, itd.

ZIMRI i ZAMRI se spominju u Bibliji:

“And all the kings of Zambri, and all the kings of Elam, and all the kings of the Medes,…” (Bible, King James version, Jeremiah,25,25)

Ime ZAMBRI preko GAMBRI, KAMBRI, SAMBRI potiče od SAM, verzija sumerskog ŠAMAŠ (Sunce). SAM je skraćenica od SAMAC, tj. SUNCE, jer je SAMO.

Osnova SAM je u imenu uralskih SAMOJEDA ili SUNCOLJUTIH. U klasičnom mandaean jeziku (Classical Mandaean) sjevernog Irana i u klasičnom mandaik (Classical Mandaic) jeziku jugozapadnog Irana SAMES je SUNCE (54). U jemenskom had-rami arapskom (Hadrami Arabic) SAMIS je SUN-CE (55), zatim u arhaičnom sokotri arapskom (So-cotri, Soqotry) u Jemenu i Omanu SAM je SUN-CE (56), u Sudanu SAMIS (57), akadijsko SAM-SU (58),  aramejsko SIMSE (59), u jeziku soret (So-reth) u Iraku, Iranu i Turskoj SIMSA (60). Arapsko SIMA, SAMA, SAMAS, SUMA, je NEBO, NEBE-SA (61).

Pazimo sad ovo: arapsko SUMRAT znači ŽUT-KAST, SMEĐ, BRAON, TAMNONARANDŽAST, BOJA ŽITA (62). Od toga je izvedeno SAMARAT, SAMARIJA (63), ZEMLJA SUNCA i to je dio oblasti u kojoj su boravili prebiblijski i biblijski ZAMBRI ili ZIMBRI, odnosno SAMBRI, SIMBRI. U Septuaginti piše "Zambrei, Zambri, Ζαμβρὶ" (1.Carska,6:9-20), u Sinajskom kodeksu (Codex Sinaiticus) "Zambrei", u latinskoj Vulgati "Zambri". U prevodima na u srp-ski piše ovako:

“I sve careve Zimrijske, i sve careve Elamske, i sve careve Midske,…” (Prevod: Daničić-Karadžić)

“Svi kraljevi od Zimrija, svi kraljevi od Elama, svi kraljevi od Medije;…” (Prevod: Ivan Šarić)

“…sve kraljeve Zimrija, sve kraljeve Elama i sve kraljeve Medije;…” (Jeruzalemska Biblija)

“… svim kraljevima Zimrija, svim kraljevima Elama, svim kraljevima Medeje;…” (Prevod: Tomislav Dre-tar)

Ovi ZAMBRI ili ZIMRI žive uz Elamite i Mede. U pre-vodu Daničić-Karadžić stoji “Midske”.  Sve do Vuko-ve reforme bronza je MJED, a MED je bio i ostao ŽUTKAST, SMEĐ, BRAON, TAMNONARAN-DŽAST ili BOJE ŽITA, arapsko SUMRAT sa osnovom SUM koja se nalazi u imenu SUMBRI.

Ako uporedimo originalno ZAMBRI (Ζαμβρὶ) iz Se-ptuaginte sa ZAMBREI iz Sinajskog kodeksa i ZAMBRI iz Vulgate, vidimo da se to na srpski pre-vodi kao ZIMRI, a tako pišu i neki istoriografi. Glas Z na početku je originalno S, te su ZAMBRI originalno SAMBRI, ZAMBREI su SAMBREI, ZIMRI su od SI-MRI, a SIM je isto što i SEM: SUNCE. Oblik ZIMRI je sinonim obliku KIMRI postalog od starog GIMRI, što je po GIMERU, biblijskom GOMERU, čije su potomke Asirci zvali GIMIRRI.

Da vidimo šta drugi izvori pišu o ZAMBRIMA, tj. o SAMBRIMA? Da pogledamo:

“Asarhadon uze dvadeset i jedan njihov grad noseći svoj plijen i stavi teški jaram svog carstva na njih. Negdje u istoj regiji susretne Tijuspu, nasilnog rat-nika Kimerijca ili Zimra, čija je udaljena zemlja u provinciji Kubusna, i njega i svu njegovu armiju uni-šti mačem.” (64)

Kubusna (Khubusna) je stari naziv Kubana istočno od Krima. Tu su živjeli Kimeri prije nego što su ih Skiti potisli i istjerali. Dakle: ZIMRI su KIMERI, a to je isto što i TRAČANI i KELTI i ILIRI i zato je SAR-DIKA ili SERDIKA bila ilirska, a njeni osnivači su SARDI (latinizirano SARDEATI) ili SERDI. Drugi autor tvrdi ovako:

“Kir je stvorio Persijsko carstvo, arijsko po karak-teru, ali u kojem nema ni jedne arijske provincije. To ime izvedeno je od Pereshiti, Parsi, ili Parisi, grana Kelta Zimra ili Kimra i njihov sastav je keltski i hetitski sa velikom neistorijskom semitskom podlo-gom.” (65)

Tu ništa nema nejasno: keltsko pleme Peresiti, Parsi ili Parisi su osnovali Persiju. To je isti narod koji je osnovao Pariz, isti narod čija je glinena figura idola sa natpisom PERSI otkrivena avgusta 2019. u selu Kopilo kod Zenice u Bosni.

“Zimri… problematično ime naroda u Božijem sudu (Jeremija,25,25) često uzimano kao od Hebreja drugo ime za Kimerijce.” (66)

“U najranijoj istoriji svijeta jedna stara rasa poznata je kao Gomir, Kumr, Kimmeri, Cumbri i Kumbri. Khorsabad zapis, koji ima skitske elemente, pored ostalih starih naroda izvještava i o Kumrima ili Tsi-mirima, a to ime je prepostavka, označava nomad-ska plemena bez identifikovane rase ili narod-nosti, koji po njihovim lutajućim navikama su Kumri ili Tsrimiri, koji su izdvojeni od naseljenih seljaka u zemlji.” (67)

“Glavno operativno područje korišteno od Kimeri-jana i njihov glavni dom u vrijeme Sargona II i Esarhadona očigledno je bio Zagros, uključjući Me-diju.” (68)

“Evidentno je, dakle, da je zemlja sjeverno od Crnog mora bila mjesto Kimerijana, naroda Gomera, i Krim još uvijek sadrži svjedočanstvo tog dokaza: Gomer, Gomerin, Gimiri, Kimeri, Krim.” (69)

“U ovom postupku analize važan deo predstavlja i utvrđivanje odnosa Aristofanovih Kimberoi prema slovenskom simb(e)ru u kome se skriva potonji se-bar. U obliku Kimmerioi ovaj etinom je poznat autoru Odiseje.” (70)

“Budimir je naročito isticao oblast metalurgije, vojne i grnčarske industrije vezane za ime Kimera i Si-gina, to jest Simbera, Sembera, Sebara ili Srba-lja...” (71)

Kimeri i Tračani bili su jedan arjanski narod (Strabon, I, 3, 21; XIII, 1, 8).

Otkud i kako je u srpskom došlo do oblika SRB, SRBIN i SRBIJA, a nije ostalo staro i originalno SERB, SERBI, SERBIA, kako nas neki stranci i da-nas zovu. Pogledajmo slovenske naziv za SRE-BRO:

- ruski: серебро
- ukrajinski: срібло
- bjeloruski: срэбра
- poljski: srebro
- slovački: striebro
- češki: stříbrný
- slovenački: srebro
- hrvatski kajkavci: srebro
- srpski: сребро
- bugarski: сребро
- makedonski: сребро

Najstariji oblik sa osnovom SER je ruska riječ CE-PEБРО. Ovo SER je postanjem od ZER. Tako je ZERKALO preko ZERCALO postalo ZRCALO, rije-ka ZERMAGNA postalaj je ZRMANJA, a ime SERB postao je SRB i SERBI su nazvani SRBI (SRMA je srpski naziv za čisto SREBRO).

Oblici SRB, SRBIN pojavljuju se u srednjem vijeku. Gubljenjem samoglasnika dolazi do kraćenja os-nova ZAR, ZER, SER, ZIR, SUR, SOR i tako pos-taje slog SR te umjesto SERB i SERBI preovla-davaju oblici SRB i SRBI. U dvije povelje bosankog bana Matije Ninoslava Dubrovčanima 22. marta 1240. i marta 1249. godine još postoji oblik СЕР-БЛИNЬ i oblik CEPЦEMЬ  (72), ali su SRBI i dalje Englezima SERBS, Nijemcima SERBEN, Francu-zima SERBES, Talijanima SERBI, Špancima SER-BIOS, Portugalcima SÉRVIOS, Turcima SIRPLAR, Rusima СEPБЫ, Šveđanima SERBER, Norveža-nima SERBERE, Grcima ΣÉΡΒΟΙ i ΣΙΡΒΟΙ.    

Grčko Β u ΣÉΡΒΟΙ i ΣΙΡΒΟΙ Latini i ostali srpski dušmani namjerno prevode sa V u SERVOI sa značenjem ROBOVI, iako su to mogu prevesti i kao svoje B, jer tako grčko ΒΙΒΛΟΣ (βίβλος) prevode u svoje  BIBLIA, grčko ΒΑΒΥΛΩΝ (Βαβυλών) prevo-de u BABYLON, itd.

Danas neki među srpskim intelektualcima šire ne-bulozu da su Srbi porijeklom od nekog biblijskog, tj. mitološkog, izgubljenog hebrejskog plemena, ali tre-ba da imaju na umu da se naučno dokazivo tačno vrijeme nastanka judaizma nalazi u 459. godini stare ere kad je sa pisanim ovlaštenjem književnik Ezra sa grupom vavilonskih saradnika i izaštitom vojske cara  Artarkseksa  stigao u Jerusalim. Tada je jednog dana naredio svim stanovnicima Jerusa-lima i okoline da moraju doći u Jerusalim da slušaju riječi Mojsijeve knjige zakona kojoj do tada u Je-rusalimu nema traga, kao što nema traga ni heb-rejskom jeziku, nego je u tim krajevima govoreno aramejskim, kao što nema traga ni Hebrejima koje Herodot u te dane ne spominje kao narod koji se obrezuje (Herodot, II, 104).

Judaizam nastaje tek od 459. st. ere kad se ZAM-BRI ili ZAMBRI, tj. Kimerima ili Tračanima Jerusa-lima i okoline silom prisilom tjeraju u novi vjeru nazvanu judaizam (Ezra, 7,26; 10,7-9), Od tog vre-mena oko Jerusalima nastaje i pokrajina Judeja, a SAMARIJA nikad nije potpuno judeizirana. U te go-dine i vijekove mnogi ZAMBREI ili ZAMBRI, tj. SAMBREI ili SAMBRI silom prilika su postaju Judeji, tj. Hebreji, a nisu Srbi od Hebreja postali: 

“… i čini se da je izraelski kralj Saul bio iz te jafetske porodice.” (73)

.............................

(1) Henry George Liddell and Robert Scott, A Greek English Lexicon, New York: Harper & Bro-thers, 1883, pg. 1204.

(2) Francis Johnson, A Dictionary, Persian, Arabic, and English; London: Wᴹ. H. Allen and Co., 1852, pg. 653.

(3) Ibid.

(4) Ibid. pg. 654.

(5) Ibid.

(6) Ibid. pg. 653.

(7) Ibid. pg. 651.

(8) Ibid. pg. 653.

(9) Ibid.

(10) Ibid.

(11) Ibid. pg 654.

(12) Ibid.

(13) Ibid.

(14) Ibid.

(15) Ibid.

(16) Ibid.

(17) Ibid. pg. 653.

(18) Ibid.

(19) Ibid.

(20) Ibid. pg. 652.

(21) Ibid.

(22) Ibid. pg. 665.

(23) Ibid. pg. 653.

(24) John Richardson, A Dissertation on the Lan-guages, Literature, and Manners of Eastern Nati-ons, Part II;  Oxford: The Clarendon Press, 1778, pg. 261.

(25) Ibid. pg. 262.

(26) Charles de Pougens, Trésor des origines et di-ctionnaire grammatical raisonné de la Langue Fran-çiase, Paris: De L’imprimerie Royale, 1819, p. 279.

(27) Ibid. pg. 276.

(28) Francis Johnson, Ibid. pg. 674.

(29) Ibid. pg. 673.

(30) Ibid.

(31) Ibid.

(32) Ibid.

(33) Ibid.

(34) Ibid. pg. 695.

(35) Ibid. pg. 690.

(36) Abraham Rees, The Cyclopaedia; Vol. XXXI; London: Longman, Hurst, Rees, Orme, & Brown, 1819, pg. 521.

(37) Johann Christoph Rasche, Lexicon universae rei numariae veterum et praecipuie Gracorum et Romanorum; Tomi Qvarty; Lipsiae, Libraria Gle-ditschia, 1790, pg. 668.

(38) Ibid.

(39) Matija Petar Katancic, Orbis Antiquus Ex Ta-bula Itineraria Quae Theodosii Imp. Et Peutingeri Audit. Ad Systema Geographiae Redactus Et Com-mentario Illustratus; Paris I Continens Evropam; Bvdae, Svmtibys Tipographiae Regiae Vniversitatis Hvngaricae, 1824, pg. 237.

(40) Pausanias’s Description of the Greece, Vol. V; London: Macmillan and Co., Limited; New York: The Macmillan Company, 1898, pg. 320-321.

(41) Matija Petar Katancic, Ibid.

(42) D. D. Whedon, Methodist Review, Volume 53 – Fourth Series, Volume XXIII; New York: Carlton & Lanahan; San Francisco: E. Thomas; Cincinnati: Hitchcock & Walden, 1871, pg. 33.

(43) Ibid.

(44) William Owen Pughe, A Dictionary of the Welsh Language, Vol. II; Denbigh: Printed and published by Thomas Gee, 1832, pg. 502.

(45) Robert Williams, Lexicon Cornu-Britannicum; Llandovery: Roderic; London: Trubner & Co., 1865, pg. 320.

(46) Augustin Calmet, Dictionnaire historique, critique, chronologique, géographique et littéral de la Bible, Seconde edition, Tome quatrieme; A Geneve: Marc-

-Michel Bousquet et Compagnie, 1730, p. 190.  

(47) Ibid. p. 191.

(48) Ibid.

(49) James Austin Bastow, A biblical dictionary; London: Hodder and Stoughton, 1876, p. 671.

(50) A Biblical and theological dictionary; Boston: Massachusetts Sabbath School Society, 1854 p. 441.

(51) Hastings, James with Selbie, John Alexander, A dictionary of the Bible, Vol. 4; Edinburgh: T. & T. Clark, 1909, p. 458.

(52) Pavel Josef Šafařík, Slowanské starožitnosti; Praze, Tiskem Jana Spurného, 1837, str. 152-153.

(53) Miloš S. Milojević, Odlomci istorije Srba, Sveska I; Beograd, Državna štamparija, 1872, str. 10.

(54) Вячеслав Новиков, Cлово "Cолнце" на всех языках мира; Литературно-публицистический  журнал Идиот, Nº 43, Витебск, 2012.

(55) Ibid.

(56) Ibid.

(57) Ibid.

(58) Ibid.

(59) Ibid.

(60) Ibid.

(61) Francis Johnson, Ibid. pg. 712.

(62) Ibid. pg. 714.

(63) Ibid.

(64) John Campbell, The Hittites, their Inscriptions and their history, Volume II; Toronto: Williamson & Co.,  1890, pg. 249.

(65) Ibid. pg. 304.

(66) Holman QuickSource Bible Dictionary; by the International Bible Society; 1984, ISBN 978-0-8054-9446-4

(67) William Beall, Britain and the Gael: or Notice of old and successive races, Second edition; London, 1860, pg. 26.

(68) Anne Katrine Gade Kristensen, Who were the Cimmerians, and where did they come from; Copenhagen, The Royal Danish Academy of Sciences and Letters, 1988, pg. 103.

(69) Alonzo Trévier Jones, The Empires of the Bible; Review And Herald Publishing Company, Chicago, Ill.; Atlanta, Ga., 1897, pg. 8.

(70) Ljubomir Kljakić, Protokulturni arealizam, Milan Budimir i problem protoslovenskih protoindoevropljana, Catena Mundi, Knjiga II, priredio Predrag R. Dragić Kijuk, drugo izdanje, Beograd, 2014. str. 841.

 (71) Aleksandar M. Petrović, Kratka arheografija Srba; Novi Sad, 1997.

(72) Franz Miklosich, Monumenta Serbica, XXXV, XXXIX; Viennae, Apud Guilelmum Braumüller, 1858, pg. 29, 32-33.

(73) John Campbell, Ibid. pg. 257.