U vedskim vremenskim ciklusima kodirano je vrijeme trajanja i kraja ovog našeg svijeta. Ovdje ćemo objasniti kodove i smisao tih ciklusa!
Wednesday, August 3, 2022
VEDE O KRAJU NAŠEG SVIJETA
……………………….
Tuesday, August 2, 2022
MALIM RESETIMA DO GLOBALNOG VELIKOG RESETA
Monday, August 1, 2022
PREPOTOPSKA LAĐA KOD VIMINACIJUMA
Iako u tim slojevima vade ugalj od
stabala kataklizmom potopa ugljenisane šume i fosilizirana stabla tu nalaze, po
nečijoj naredbi i nečijem suludom razumu sve je to “iz rimskog perioda”.
Fosili mamuta ispod nivoa brodića i čamaca,
bolje rečeno groblje mamuta, otkopani su na dubinama od 16-27 m. Mamuti su zatrpani
muljem potopa prije čamaca, jer su čamci plutali po vodi dok i oni nisu
potopljeni muljem i fosilizirani (vinčanska lokacija Belo brdo je na 10 m dubine
potopskog nanosa).
Izvor citata: Viminacijska flota-Miskova barka, Večernje novosti, video,16. mart, 2020.
Friday, July 29, 2022
SOLOMON JE SUNCE, HIRAM JE SVJETLOST
Wednesday, July 27, 2022
GLORY TO THE SUN, GLORY TO THE SUN GOD!
Wednesday, July 20, 2022
DOBA ISTREBLJENJA ČOVJEKA I ČOVJEČANSTVA (II)
DOBA ISTREBLJENJA ČOVJEKA I ČOVJEČANSTVA (I)
https://www.facebook.com/338596396870482/videos/1417092152121714/
Sunday, July 17, 2022
SRBI SU POBIJEDILI NA KOSOVU 1389.
(Pismo
kralja Tvrtka Kotromanića gradu Trogi-ru)
U istoriji nije poznat slučaj da se nakon vojne pobjede car pobjedilac povlači sa poprišta i sa svom vojskom napušta zemlju pobijeđenog protivnika. Strani pobjedilac trijumfalno zauzima prestonicu u zemlji pobijeđenog vladara, masakrira vojno spo-sobne muškarce i nakon opšte pljačke, silovanja i odvođenja u roblje, pobjedilac po svim gradovima postavlja svoju vojsku sa predstavnicima svoje administrativne vlasti radi ubiranja poreza. Bajazit nije učinio bilo šta od toga, on nema vojne snage da to uradi, jer se izgubivši bitku povukao sa Kosova.
Kralj Tvrtko I Kotromanić (1338 – 1391), kralj Srba i Bosne, savremenik Kosovske bitke, može se reći i vrhovni zapovjednik sve srpske vojske na Kosovu, iz prestonog Bobovca u Bosni 1. avgusta 1389. godine, mjesec i po dana nakon bitke, piše pismo i obavještava upravu svog grada Trogira:
“Onoga ohologa vražjega sina i slugu neprijatelja imena Krstova i cieloga roda čov-ječjega .. nevjernoga naime Amurata, koj si bio pokorio mnoge narode .. i koj bješe već došao s dvjema svojima sinima i sa sljedbenicima Turcima i naše zemlje uznemiriti u nakani da kasnje navali i na vaše, napokon sraživši se s njima dne 15 lipnja .. nadvladasmo tako, da malo od njih žive iznesoše glave.” [1]
Cijeli
mjesec i po nakon bitke Tvrtko javlja o pobjedi srpske vojske, dakle to nije
mogla biti pogršena vijest.
Knez Lazar je 1377. g. priznao Tvrtka za kralja svih Srba i nasljednika krune Nemanjića, pa se zato i ova pobjeda pripisivala Tvrtku, kao kralju svih srpskih zemalja.
Tvrtkova vojska sa najboljim vitezovima i ratnicima tadašnje Bosne, pod komandom vojvode Vlatka Vukovića, učestvovala u boju na Kosovu. Po povratku sa Kosova, kao glavnokomandujući kraljeve vojske, Vlatko je kralju Tvrtku morao lično podnijeti izvještaj o ishodu borbe. Takav je raport bio prije Kosova, bio je onda i takav je danas: glavnokomandujući nakon bitke podnosi izvještaj svom vrhovnom zapovjedniku!
Citat iz odgovora na Tvrtkovo pismo iz Italije:
"I ako smo mi još odavno odavno dobro znali koje iz pričanja koje iz mnogobrojnih pisama za tu pobjedu s više nispolanu vašemu veličanstvu, za pobjedu 15-ga prošloga Juna nad bezumnim ponošljivcem Muratom...." [2]
Dakle to nije bilo jedno pismo o srpskoj pobjedi! A gdje su nestala sva ta pisma u kultno pedantnom vođenju ondašnje mletačke administracije? Sakrivena su u tajnim arhivama i tako su postala nedostupna istoriji, a ovo Tvrtkovo pismo kao najoriginalniji i najvjerodostojniji istorijski dokument Srbi namjerno odbacuju.
Zašto većina današnjih Srba ne voli objavljivanje ovog pisma? Zato što im dira u lažima zavedenu svijest u koji je usađena kultna laž crkve o srpskom porazu na Kosovu i o slavi i svetosti kneginje Milice, a ona je 1392. godine, dakle treće godine nakon bitke, svojim dobrovoljnim vazalnim ugovorom sa Bajazitom dala krila Turcima za kasnija osvajanja Balkana poklanjajući Turčinu vlast na Srbijom davši mu svoju najmlađu kćerku Oliveru u harem kao zavjetni zalog svog ogavnog ugovora.
Zatečeni i zbunjeni otkrićem ovog dokumenta neki istoričari su počeli da buncaju kako je "zbog velikih gubitaka na obe strane bitka bila neriješena"!? Kako bitka može biti neriješena, pobogu, nije to nogometna utakmica? Branilac svoje zemlje, svog naroda, branilac svoje čeljadi, svoje kuće i ognjišta potukao je agresora i agresor je pobjegao sa poprišta. To se u kod svih ljudi i naroda na svijetu i u istoriji oduvijek zvalo pobjedom.
Bog je Srbima podario pobjedu, ali je izdajnička crkva taj veliki i slavni podvig srpske vojske svojim lažima pred istorijom i cijelim svijetom u srpski plačevni poraz pretvorila. Crkvi treba narod slomljenog duha, jer ne hrle u crkvu oni što pjevaju, već oni što plaču!
Istorija nije vjera koja počiva na
dogmatima kao vječnim božanskim istinama, nego počiva na istorijskim dokazima
pisane i materijalne prirode. Kad se nađe originalniji i nekom istorijskom
događaju vremenski bliži dokument, istorijske činjenice nastale po mlađim
dokumentima, mitologiji ili pretpostavkama se mijenjaju, ali u slučaju Srba, to
nije slučaj!