SOLOMON JE SUNCE, HIRAM JE SVJETLOST

Nakon nebrojenih pretraživanja drevnih spisa i mnoštva arheoloških iskopavanja istorija i arhe-ologija nisu našle dokaze o postojanju originalnog Solomonovog hrama u Jerusalimu.

Pošto hram nije nađen niti je pronađen bilo koji dokaz njegovog postojanja, dakle svi opisi tog hrama skupa sa njegovim mjerama imaju samo simbolični smisao i toj simbolici treba naći značenje. Kao polazište na tom putu treba poći od imena SOLOMON, jer u značenju njegovog imena krije se i smisao njegovog HRAMA.

Tumači Biblije tvrde da ime SOLOMON potiče od hebrejskog SHELOMOH’ što znači MIROMIR ili MIROLJUB [1], ali najstarije dokumentovano zapisano ime SOLOMON je u Septuaginti, grčkom prevodu Starog zavjeta iz 3. vijeka stare ere i tu je zapisano SALOMON (Σαλωμών) [2]. Kod Josipa Flavija (Josephus Flavius, oko 37 – 97. g. n. e.) i u Novom zavjetu zapisano je SOLOMON (Σολομών) [3]. U latinskoj Vulgati iz 5. vijeka je ime SALOMO [4].

Obratimo sad pažnju na etimologiju imena SALOMON, SOLOMON ili SALOMO. U mnogim jezicima SOL znači SUNCE, a SAL je nosilac značenja ČISTO, BIJELO (SO, SOL). SAL u latinskom SALUS znači SIGURNOST, ZDRAVLJE [5], dok u latinskom SALUTIO znači POZDRAV (sve najbolje) [6]. Latinsko SALUARE znači SPASITI [7]. Srpsko SAL u SALO znači BIJELO.

Sa osnovom SUL arapsko SULEMAN, SULEIMAN ili SULAYMAN samo su varijante imena SO-LOMON. Irsko, velško, bretonsko i armoričansko irsko SUL znači isto kao SOL u gaeliku i latinskom: SUNCE [8]. Dakle je jasno da se SOL, SAL i SUL u imenu SOLOMON, SALAMON ili SALOMO odnosi na SUNCE.

Latinsko SAL u SALUTIO, što znači POZDRAV, značenjem je isto hebrejskom SHEL u SHELOMOH’ i arapskom SAL u SALAM što takođe znači POZDRAV. Sve ove riječi znače isto: POZDRAV, tj. SVE NAJBOLJE, a kad imaš SVE NAJBOLJE, u šta se ZADRAVLJE prvenstveno računa , onda imaš MIR. Srodna riječ je sumersko ŠULMU sa značenjem POZDRAV [9], dok sumersko ŠU-LUMMATU znači SJAJ, BLJESAK [10].

Druga riječ u imenu SOLOMON je riječ MO. Gaelik MO zna-či NAJVEĆI, NAJVIŠI, NAJUZVIŠENIJI [11], a gelik MON znači KOLA [12]:

SOL-O-MO-N > SOLOMON = SUNCE NAJVIŠE, SUNCE NAJVEĆE, SUNCE NAJUZVIŠENIJE.

U arapskom SULOMAN druga riječ nakon SUL je MAN. Sanskritsko MAN znači ČAST [13], te arapsko SULOMAN znači SUNCE ČASNO.

SOLOMONOV HRAM je SUNCA NAJUZVI-ŠENIJEG HRAM ČASTI. Po Svetom pismu plan HRAMA dao je BOG kralju DAVIDU, tj. dao je ONOM ŠTO DA VID, dakle SUNCU.

Hram je gradio arhitekta HIRAM kojeg je SOLOMONU iz LIBANA poslao libanski kralj HIRAM. Feničanski korijen LBN znači BIJEL, BJELINA [14], dakle je kralj HIRAM kralj BJELINE i on šalje majstora HIRAMA (BJELINU) da gradi SOLOMONOV HRAM. BIJELA BOJA simbol je BOGA STARIJEG OD DANA (Danilo, 7, 9). Šta znači ime HIRAM?

Sanskritsko HĪRA znači DIJAMANT, SVJETLICA, MUNJA, LAV, ZMIJA, NISKA BISERA [15], sve nešto SJAJNO, JAKO I DUGO. Velško i bretonsko HIR znači DUGAČAK, VISOK [16]. Bretonsko HIRENATH je DUŽINA VREMENA, DUGO VRIJEME, TRAJANJE, DURANJE [17], a velško HIRAMYNEDD znači DUGO TRPLJENJE, DURANJE, STRPLJENJE [18].

HIRAM je sunčev zrak iz BJELINE Sunca, tj. HIRAM su ZRACI SUNCA, KREATIVNA, GRADITELJSKA ENERGIJA SUNCA KOJA GRADI ŽIVOT.

Ime HIRAM se sastoji od dvije sanskritske riječi:

1. HI

2. RAM

Sanskritsko HI nosi značenja PRAZNTI, OTPUŠTATATI, PODSTAKIVATI, STIMULISATI, SLATI NAPRIJED, POKRETATI [19], dok sanskritsko RAM daje riječima značnje UŽIVATI, USREĆIVATI, DAVATI MIR [20]. HIRAM je SVJETLOST, dakle su TRI RAZBOJNIKA UBILI "paganske" vjere u SVJETLOST SUNCA, a početno i krajnje značenje SUNCA I SVJETLOSTI je BOG STVORITELJ.

Šta je Solomonov HRAM? To je planeta ZEMLJA. Portal ovog HRAMA je ATMOSFERA. Stupovi BOAZ i JAHIN su ISTOK i ZAPAD, držači KROVA HRAMA u vidu NEBESKOG LUKA. SVETINJA nad SVETINJAMA u HRAMU je ČOVJEK, a ZLATNI KOVČEG ZAVJETA sa DESET BOŽIJIH ZAPOVIJESTI je LJUDSKA DUŠA.

HIRAM je simbolično ubijen od svoja TRI POMOĆNIKA, a ubili su ga tražeći od njega TAJNU RIJEČ ARHITEKTE, jer je u RIJEČI ukriveno ZNANJE GRADITELJSTVA, ZNANJE STVARANJA, tj. ZNANJE ZIDANJA HRAMA, odnosno ZNANJE GRADNJE i STVARANJA ŽIVOTA.

Hiram je od jednog ubice udaren DRVENIM ČEKIĆEM (maljem) kojim se učvršćuje kamen na zidu, od drugog je proboden ŠILJATOM MISTRIJOM kojom se nanosi malter na zid i treći je udario Hirama OBLIM KAMENOM. Danas je taj DRVENIM ČEKIĆ simbol državnog sudije, sudije njihovog sistema:

"Ti si mi bio malj, oružje ubojno, i tobom satrh narode i tobom rasuh carstva." (Jeremija, 51, 20)

DRVENI ČEKIĆ je simbol sudije (Mojsijevog) zakona, MISTRIJU su hrišćani proglasili kopljem rimskog vojnika i koriste je pri tajni pričešća kad "kopljem" probadaju hljeb koji je "mistično tijelo Hristovo", a onaj simbolični OBLI KAMEN je srebrom okovan kao najveća svetinja u Meki.

Ubice HIRAMOVE nisu dobile TAJNU RIJEČ, ali su izmislili za sebe LAŽNU TAJNU RIJEČ za gradnju NJIHOVOG HRAMA, a sve što se zida pomoću LAŽI, ruši se, propada i propašće potpuno.

Da li sad razumijete zašto su HIRAMOVE UBICE čovjeka proglasili RIJEČJU I BOGOČOVJEKOM, odnosno ČOVJEKOBOGOM? JAČAJTE ISTINOM PREMA BOGU I ČOVJEKU I ODVOJITE SEBE OD LAŽOVA!

………………………..

[1] John M’Clintock and James Strong, Cyclopaedia of Biblical, theological, and ecclesiastical literature, Vol. IX; New York, Harper and Brothers Publishers, 1880, p. 861.

[2] Ib.

[3] Ib.

[4] Ib.

[5] Francis Edward Jackson Valpy, A Manual of Latin Etymology; London: Longman and Co.; and H. G. Bohn, 1852, p. 415.

[6] Ib.

[7] Walter William Skeat, An Etymological Dictionary of the English Language, Second Edition; Oxford: The Clarendon Press, New York: Mcmillan & Co., 1893, p. 524.

[8] Robert Williams, Lexicon Cornu-Britannicum: A Dictionary of the ancient Celtic language of Cornwall; Llandovery: Roderic; London: Trubner & Co., 1865, p. 326-327.

[9] John Dyneley Prince, Materials for a Sumerian Lexicon; Leipzig, J. C. Hinrichs’sche Buchhandlung, 1908, p. 409.

[10] Ib.

[11] Robert Archibald Armstrong, Gaelic Dictionary in Two parts; London, Printed for James Duncan, 1825, p. 401.

[12] Ib., p. 404.

[13] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dictionary; Oxford, The Clarendon Press, 1960, p. 809.

[14] Philip Smith, The Ancient History of the East, Thirdh edition; London: John Murray, 1881, p. 545.

[15] Monier Monier-Williams, Ib., p. 1300.

[16] Robert Williams, Ib., p. 217.

[17] Ib.

[18] William Owen Pughe, A Dictionary of the Welsh Language, The Second Edition, Vol. I; Denbigh: Printed and published by Thomas Gee, 1832, p. 227.

[19] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dictionary; Oxford, The Clarendon Press, 1960, p. 1297.

[20] Ib.