Zašto se Srbima dešava sve što im se dešava? Iza svega stoji preko 2520 godina star plan o stvaranju Novog svjetskog poretka u kojem neće postojati posebni narodi ni različiti jezici ni različite kulture ni vjere, nego samo jedan narod pod imenom ljudi, Zemljani. Začetnik plana je vavilonska masonerija Tame koja je prisilom od 5. v. st. ere počela da stvara judaizam. Dakle su Judeji kao narod stvoreni u Jerusalimu i okolini nasilnom judaizacijom tek od 5. v. st. ere, a stvoreni su od Srba (Tračana ili Kelta) i domaćeg semitskog stanovništva (hebrejski jezik nije postojao ni na početku hrišćanske ere, govorilo se i pisalo aramejskim, smjesom tračanskog i semitskog).
Onda su vavilonski masoni Tame poslali svoje probrane masone da u narodu Svjetlosti osnuju novu vjeru, vjeru u Čovjekoboga i preko Čovjekoboga da zadobiju vlast nad narodom Sunca, tj. nad Starosrbima, onda zvanima Tračanima, Ilirima i Keltima, jer su Srbi preko svojih prvih postpotopskih roditelja imali svoje masone (mudrace) Svjetlosti, koji su se kasnije opirali prevari vavilonskih masona Tame.
Da bi podrovili i srušili snagu srpskih masona Svjetlosti, masoni Tame su prvo potkupljivali neke srpske poglavice i na zlato pohlepne neke masone Svjetlosti, inicirali ih u svojim ložama i slali u njihove krajeve da rade zle poslove u svom narodu ne bi li narod odvojili od Svjetlosti. Tako su ovi nagovorili Srbe da počnu prinositi ljudske žrtve na oltarima svoga Boga, svojih bogova i božanstava, navodno “radi dobrobiti svoje i opšteg dobra naroda”. I tako počela tama među nekim vodećim Srbima, ali nikad nisu svi srpski masoni Svjetlosti prihvatili to zlo, niti je to sav narod odobravao i prihvatao, nego su ostali vjerni principima Svjetlosti.
Da bi pobijedili nadmoćnog neprijatelja Tame, vavilonski masoni Tame shvataju da moraju mijenjati metode borbe sa masonima Svjetlosti i osmisle da u ime Boga i pobožnosti infiltriraju svoje ljude u narod Svjetlosti, da njihovi ljudi počnu propovijedati novu vjeru i pridobijati srpski narod u svoje redove. Tako su odabrani vavilonski masoni Tame otišli po raznim zemljama naroda Svjetlosti propovijedajući i stvarajući novu vjeru prvo nazvanu krestjanstvo, a onda preimenovanu u hrišćanstvo. Nova vjera prvo se ukorijenila među robovima i sirotinjom, jer je robovima i sirotinji obećavala vječno carstvo nebesko, samo ako vjeruju.
I kroz vijekove prevarom i potkupljivanje nakon robova u hrišćanstvo tajno počinju da se iniciraju članovi rimske aristokratije i oficiri kao politički protivnici careva i njihovih istomišljenika. Tako se uporedo sa mitraističkim misterijama u Rimskom carstvu sve više šire crkvene misterije, iako je hršćanstvo bilo javno zabranjena vjera.
Obavještajci cara Konstantina izvještavali su svog cara o svim zbivanjima na terenu, pa i o hršćanima i njihovim tajnim okupljanjima. Konstantin je shvatio da se nalazi između dvije vatre: sa jedne strane imao je javne rivale i neprijatelje među mitraističkom aristokratijom i oficirima, a sa druge strane tajne hrišćane kako među aristokratijom, tako među oficirima, vojskom i u narodu. I da bi umanjio broj svojih neprijatelja, Konstantin priznaje hrišćanstvo zakonitom vjerom, i ubrzo glavnom ideologijom svoga carstva. Tako se san vavilonskih masona Tame ostvario: njihovo tajno društvo postaje gospodar vlasti nad Srbima unutar Rimskog carstva, a samim tim stiču popuno zakonsko pravo da carskom vojskom progone i istrebljuju narod Svjetlosti, tj. Srbe.
Ne dugo iza toga propada Zapadni Rim i ruši se rimska država utemeljena na rimskom pravu i počinje Veliki reset masona Tame: ukida se slobodni stalež i uspostavlja feudalni politički sistem u kojem je vladar potčinjen crkvi i štiti crkvu, dok crkva njemu pred narodom daje apsolutni vlast u kojoj sve u državi postaje carska imovina, počev od drveta i zeca u šumi do sedla i konja pod vlastelinomm i sav do tada slobodni narod pretvara se u vladarevo roblje.
Svoj prvi Veliki reset početkom feudalizma krvavo su proslavili vavilonski masoni Justinijanovim ubijanjem miliona i miliona pripadnika naroda Svjetlosti “pagana i jeretika”, ali ni to nije dokrajčilo Srbe kao narod Sunca i Svjetlosti, niti je istrijebilo srpske mudrace Svjetlosti.
Prolaze vijekovi, a Crkva nikako da pokori sve Srbe tamom svoje apsolutne vlasti. I Dosjete se zlikovci crkveni, dosjete se da okrenu Srbe protiv Srba. Tajnim dogovorom 1054. Crkva stvara veliki raskol i dijeli se na dvije “neprijateljske” strane, dijeli se na Ortodoksnu i Rimokatoličku, a granicu postavljaju po sred sredine balkanskih Srba. To je vrijeme početka širenja mržnje između Srba rimokatolika i Srba nerimokatolika, to je novi plan istrebljenja srpskog naroda i istrebljenja srpskih masona Svjetlosti.
Između grčke Ortodoksne i vatikanske Rimokatoličke crkve našli su se balkanski srpski krstjani i srpski nehristijanizovani starovjerci. Krstjani jesu priznavali Isusa po nekom svom shvatanju, ali nisu priznavali sve dogmate niti kanone Ortodoksne i Rimokatoličke crkve, nego su svoje hrišćanstvo uklopili u staru prehrišćansku vjeru čuvajući sve prehrišćansko znanje i prehrišćanke narodne običaje, tako da velike vjerske razlike između pokrštenih i nekrštenih Srba u svakodnevnom životu skoro i nije bilo. I jednima i drugima ostalo je vjerovanje da je Bog obučen u Sunce, svaki praznik zajedno su proslavljali. Iako su mnoge od tih običaja crkva i vrijeme iskorijenili, neki si ipak pretekli do naših dana.
U drugoj polovini 12. vijeka vavilonska Tama u ondašnjoj Duklji pronalazi Nemanju, čovjeka o čijem se imenu i prezimenu njegovog oca ništa ne zna, daje mu veliku materijalnu i vojnu podršku te rimokatolički ratnik Nemanja sa vojskom biva upućen u jezgro srpkog krstjanstva i starovjerja: u Rašku da izvrši duhovnu i političku revoluciju i obavi postavljeni mu zadatak. Odmah po dolasku u Ras prima Nemanja krstjansko miropamozanje i odlazi istočnije i zauzima nekadašnji očev posjed u Raškoj.
U to vrijeme Srbi su zivjeli starim plemenskim načinom života. Nisu imali jednog starješinu, nego je svaka župa na svom lokalnom saboru birala svog župana, a opšte problem rješavaili su na velikom saboru. Kad je Nemanja stigao u očev kraj, odmah je počeo da se ponaša kao vrhovni vladar Raške, na što su ga ostali župani upozorili da to ne smije činiti. Nemanja pokreće vojsku na njih, žari i pali ubijajući dvanaest srpskih župana, a ostali pred razjarenom nemani sa svojim porodicama bježe iz Raške. Onda Nemanja sebe proglašava velikim i jedinim županom Raške i gle “čuda”: odmah ga priznaju ga i grčki car i papa!
I vladao je Nemanja godinama kao veliki župan i ne dugo nakon povratka iz jedne posjete Carigradu, oko 1186. Nemanja saziva sabor na kojem pokreće novi građanski rat, ali ovaj put protiv Crkve krstjana, protiv njenih arhijereja, protiv njenih zaštitnika među gospodom i protiv krstjana vjernika i starovjeraca, jer mnogo je tada bilo Srba stare prihrišćanske vjere koji su težili starom plemenskom sistemu, a Nemanja je zavodio fedudalni.
I opet pobijedi Nemanja, sela popali, narod mnogi pobije, arhijereje krstjanske koje stigne pobije mačem i ili na lomači spali, nekima i jezike odsiječe. I naredi Nemanja svojim poslušnicima da po cijeloj državi njegovoj pokupe sve postojeće knjige i naredi da se knjige popale. I bude tako! Mnoge izbjeglice prebjegoše u tada krstjansku Bosnu. Tako je nakon spomenutog Justinijanovog genocida nad Srbima, Nemanjino ubijanje Srba i srpskih srpskih masona Svjetlosti drugi je crkveni genocid nad Srbima.
Odmah nakon pobjede nad krstjanima Nemanja uvodi grčku Ortodoksnu crkvu kao zvaničnu crkvu svoje države i zabranjuje sve prehrišćansko u što su spadale i krsne slave (Nemanjići i njihova vlastela nisu slavili slave). Prvi starješina Nemanjine crkve bio je Grk, Nemanjin duhovnik, savjetnik i njegov pratilac u Carigrad i iz Carigrada.
Srpski mudraci Svjetlosti izbjegli iz Nemanjine države svojoj braći u Bosni nastavljaju svoju misiju u Bosni i po Dalmaciji, ali papa prijeti krstašima prema Bosni, dok su preostali krstjani u Raškoj prešli u katakombe ilegalno na brežuljcima gradeći podzemna kapišća bilježeći svoje nadgrobnike solarnim simbolima..
I prolazili su vijekovi, propadoše i nestaše Nemanjići i njihova vlastela, a dođoše Turci i porobiše narod. Episkop Nikolaj Velimirović kaže negdje u svojim djelima da je Bog poslao pobožne Turke da bi bili pobijeđeni obezboženi srpski velikaši.
Tako je istrebljenje Srba i srpskih masona Svjetlosti spriječeno za vrijeme turske okupacije, ali je i dalje pripremano preko crkve. I Turci nad svim Srbima pokloniše duhovnu vlast nemanjićkoj grčkoj crkvi kao svom velikom savezniku. I opet poče crkvena propaganda i asimilaciji preostalih bosanskih krstana u Ortodoksnu i Rimokatoličku vjeru uporedo sa islamizacijom. I do 20. vijeka skoro potpuno nestade krstjana kao srpskih masona Svjetlosti i poče se gasiti Svjetlost u Srbima i nad Srbima.
U saradnji sa dvojicom srpskih pohlepnih patrijarha u prvoj polovini 18. vijeka napravio je Vatikan treći genocid nad Srbima svojom, turskom i crkvenom rukom pobivši i iselivši sa Kosova oko pola miliona Srba, a na pusta imanja i u prazne kuće odmah se useliše Šiptari iz albanskih gudura. Time je počelo zvanično plansko stvaranje nove nacije Alabaca, države Albanije i otimanje srpskog Kosova.
Ode i tursko carstvo, propala turska vlast, a crkveno zlo opet preko crkvenih masona Tame pade po srpskom narodu kroz Prvi svjetski rat i nad Srbima četvrti genocid vojske crkvenih masona Tame. Opet oko 1,5 milion Srba pobijeno, oko 2 miliona računajući i one prisilno mobilisane u vojsku vatikanske vojske Tame.
Nakon Prvog sv. rata ne htjedoše srpski masoni Tame da stvore posebnu i cjelovitu državu Srba, nego radi nastvka plana istrebljenja Srba po želji Vatikana i cionista u engleskoj monarhiji i vladi, stvoriše Jugoslaviju u kojoj se u Drugom sv. ratu nad Srbima izvrši peti genocid crvenih masona Tame. Opet bi oko million i po Srba pobijeno.
I to prođe i nastade vrijeme Titovog iluminatskog komunizma (komunizam je izmislila rana jerusalimska crkva apostola Petra). Kako je pod Titom bilo zna se: tajna noćna ubijanja, sela su opustila, njive zarasle, putevi neprohodni, sve ode u gradove po fabrikama. Nestankom pravog srpskog seljaka, nestade u Srbima mudrosti i Srbi svoj razum, sebe i svoje porodice predadoše Iluminatu Slobodanu Miloševiću i Iluminatima SPC.
I rasparča se i raspade Jugoslavija od onih istih koji su stvorili Jugoslaviju i opet počeše rat i šesti genocid nad Srbima izvedoše. Ovaj put sinovi Tame nisu otrpili a da po Srbima oružjem iz vlastitih ruku ne pucaju. I Srbe iz Hrvatske, iz zapadne i srednje Bosne i sa Kosova u svijet otjeraše i evo u ove godine i dane nad cijelim svijetom genocide provode.
A Srbi, dozvaše li se Srbi razumu i pameti? Ne, nažalos ne, jer Srbi tumaraju u tami Tame kako na Balkanu tako širom svijeta. Duboko zagrizli na prevarnu vavilonsku udicu lukavih judejskih ribara sad se Srbi sa svojim judeomasonskim Čovjekobogom kao ribe na suvom koprcaju i više vole da pocrkaju, nego li svom razumu, Suncu i Bogu Svjetlosti da se vrate ... a možda više i ne mogu, ne znam, Bog zna?
No comments:
Post a Comment