VEDE O KRAJU NAŠEG SVIJETA

U vedskim vremenskim ciklusima kodirano je vrijeme trajanja i kraja ovog našeg svijeta. Ovdje ćemo objasniti kodove i smisao tih ciklusa!

Veliki ciklus vremena nazvan je Maha juga (sanskrit: Mahāyuga), a manji ciklusi podijeljeni su na četiri grupe nazvane Čaturjuga (sanskrit: Caturyuga).

Čatarjuga (četiri manja ciklusa):

1. Satya Yuga/Krita Yuga

2. Treta Yuga

3. Dwapara Yuga

4. Kali Yuga

Postoji i podgrupa nazvana Deva vatsara (sanskrit: deva vatsara). To je ciklus od 360 ljudskih godina:

a) deva = božanski, nebeski, sjajnonebeski [1]

b) vatsara = svaka peta godina u ciklusu od 5 godina [2]

Tako nam postaje jasno šta je smisao izraza “božanska godina” i šta je “ljudska godina”: “božanska godina” je pravi prirodni smisao značenja za inicirano upućeno sveštenstvo, a pod izrazom “ljudska godina” je brojka koja je napisana za obični narod. I evo pravog smisla:

360 : 5 = 72 godine

Šta su ove 72 godine? Zbog astronomskog zbivanja poznatog kao precesija ekvinocija, za 72 godine Sunce se pomjeri 1 stepen u odnosu na okolne zvijezde zodijačkog kruga (ovo je drevna ezoterijska konstanta). Takođe se za toliko godina pravac Zemljine ose pomjeri 1 stepen u krugu kojeg rotacijom Zemlje osa opisuje oko sjevernog nebeskog pola.

Maha juga (Veliki ciklus): 4,320.000 ljudskih godina:

a) mahā = veliki, moćni, svijetli [3]

b) yuga = vatsara = 5. godina u ciklusu od pet godina [4]

Kad godine Maghajuge ili Velikog ciklusa podijelimo sa tkz. 360 ljudskih godina, šta dobijemo? Pogledajmo:

4,320.000 : 360 = 12.000 godina

Dakle u broju od 4,320.000 “ljudskih godina” opet se ljudske godine dijele sa 360 “ljudskih godina” kao ključem pravog značenja što je ukupno 12.000 godina pravih prirodnih Sunčevih godina na Zemlji. To je po Velikoj piramidi vrijeme od stvaranja našeg svijeta do kraja 2000. godine nove ere. Kalendar Maja računao je vrijeme sve do 2012. godine i tu se završio majanski baktun, tj. vaktun, odnosno završen vakat, tj. vrijeme.

Sva ona tumačenja sumerskih i vedskih godina po nekakvim veli-kim ciklusima od 4,320.000 godina jesu egzoterijska, laička tumačenja zabluda su i prevara su običnog naroda, jer u tom broju samo je 12.000 prirodnih ili božanskih, tj. Sunčevih godina. Ne zaboravimo: Bog je u Sunce je odjeven i kad se kaže “božanske” misli se na prave prirodne Sunčeve godine:

1. Satja juga (Krita juga) = 1,728.000 ljudskih godina:

1,728.000 : 360 = 4800 godina od početka stvaranja svijeta do 5200 godina stare ere;

2. Treta juga = 1,296.000 ljudskih godina. Sanskritsko treta je trijada, trojstvo, tri sveta ognja [5]:

1,296.000 : 360 = 3600 godina = 3 x 1200 godina = 50 ciklusa po 72 godine;

3. Dvapara juga = 864.000 ljudskih godina:

864.000 : 360 = 2400 godina = 2 para po 1200 godina;

4. Kali juga = 432.000 ljudskih godina. Po vedskim spisima na kraju ciklusa ove juge biće crno (sanskrit: kali) ognjevito vrijeme najgorih bijesnih ljudi, vrijeme razdora i svađa, vrijeme zamjenika, vrijeme smrti i svijet će biti uništen [6]:

432.000 : 360 = 1200 godina

To je ciklus crnog vremena (engleski: Dark Ages): vrijeme od zadnjih Vaseljenskih sabora, vrijeme feudalizma, vrijeme istrebljenja sljedbenika Sunca, vrijeme krstaških ratova, istrebljenja “jeretika”, vrijeme Inkvizicije, vrijeme vrijeme otkrivanja novih kontinenata, vrijeme javnog djelovanja masona, vrijeme revolucija, vrijeme kolonijalizma, vrijeme stvaranja Amerike, vrijeme Prvog i Drugog svjet-skog rata, a Treći već traje od 2020.

Zaključak

Prvo je navedena je Deva vatsara kao ključ značenja vedskih ciklusa, a iza nje je Maha juga sa svojih 12.000 godina kao zbir preostalih ciklusa:

A. Satja juga = 1,728.000 ljudskih godina = 4800 godina

B. Treta juga = 1,296.000 ljudskih godina = 3600 godina

C. Dvapara juga = 864.000 ljudskih godina = 2400 godina

D. Kali juga = 432.000 ljudskih godina = 1200 godina

Ukupno božanskih (pravih sunčanih) godina: A + B + C + D = 4800 + 3600 + 2400 + 1200 = 12.000 godina od početka stvaranja našeg svijeta do 2000 godina hrišćanske ere (naš svijet se već nalazi u fazi istrebljenja).

Rekli smo da se Zemljina osa pomjera 1 stepen za 72 godine po svom krugu oko centra sjevernog nebeskog pola i da bi osa opisala puni krug potrebno je oko 25.920 godina ili 360 pomjera (stepeni) po 72 godine. Sad puni krug precesije ekvinocija od 25.920 godina dijelimo sa iznad nabrojanim ciklusima ljudskih godina:

25.920 : 1,728.000 = 0,015 godina = 5,47863 dana sunčane godine

25.920 : 1,296.000 = 0,02 godina = 7,30484 dana

25.920 : 864.000 = 0,3 godina = 10,95726 dana

25.920 : 432.000 = 0,06 godina = 21,91452 dana

Svi dani u četiri ciklusa daju zbir od 45,65525 dana:

a) 45,65525 x 2 = 91,3105 dana sunčane (tropske) godine = 1 godišnje doba;

b) 91,3105 x 4 = 365,256 dana = 1 sunčane (tropske) godine

I na kraju o vremenu kruga precesije od oko 25.920 godina i Maha juga ili Moćnoj jugi sa svojih 4,320.000 “ljudskih godina”:

25.920 : 4,320.000 = 0,006 godina = 2,191452 dana i ovi dani su za provjeru istine svega rečenog:

a) prvi i početni puni broj = 1

b) broj Fi (φ) = 1,618033988…

c)broj Pi = 3,141592654…

2,191452 x 1,618033988 = 3,545843819 dana = obim kvadrata ABCDA.

Obim kvadrata ABCDA = 3,545843819 mjernih jedinica, a svaka strana kvadrata duga je 0,886460954 mjernih jedinica. Površina kvadrata je 0,785813024 kvadratnih mjernih jedinica. Krug T iste je površine i njegov prečnik (d) dug je 1.000264496 mjernih jedinica. Obim kruga T iznosi 3,142423593 mjernih jedinica.

Dakle imamo tri u matematici vrlo specifična broja: broj 1, broj Fi i broj Pi i rezultat geometrije tačan u dvije decimale. Zašto rezultat nije tačan u više decimala? Zato što broj 25.920 nije 100% tačan i niko ne zna 100% tačan broj, nego je 25.920 najbliži zaokruženi tačni broj.

……………………….
[1] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dictionary; Oxford, The Clarendon Press, 1960, p. 492.
[2] Ib. p. 916.
[3] Ib. p. 794.
[4] Ib. p. 854.
[5] Ib. p. 462.
[6] Ib. p. 262.

MALIM RESETIMA DO GLOBALNOG VELIKOG RESETA

 

Ezra čita narodu u Jerusalimu.

Od 2020. i svih zala koje je svijet pretrpio i još trpi, Iluminati, tajno društvo kojim rukovodi Crkva, provode globalni socijalni tkz. Veliki reset. To je poništavanje svih vrijednosti postojećeg društvenog života i započinjanje novog sistema, jednostavnije rečeno: Veliki reset je globalna revolucija koja želi promjene u svim sferama čovjekovog privatnog, porodičnog, nacionalnog i društvenog života uopšte. Ni jedna revolucija nije prošla bez ljudskog stradanja i velikog krvoprolića, te je tako i sa Velikim resetom.

Današnji Veliki reset je na globalnom planu i obuhvata svo čovječanstvo. Da bi to izveli, prvo im je cilj da svim klasičnim i modernim medicinsko-tehnološkim sredstvima broj stanovnika Zemlje svedu na "zlatnu milijardu" i kroz provedbu tog plana cilj im je da istrijebe čovjeka kao biološku vrstu transformišući ljudsko tijelo genskom terapijom i nanotehnologijom. Žele da stvore biorobota bez duše i nanotehnologijom ubrizganom u njega da mu tijelo povežu sa globalnim kompjuterom i sistemom satelita i tim biorobotima bi oni upravljali daljinskim preko satelita i antena.

Sam naziv "Veliki reset" upućuje i na postojenje Malog reseta i da bi bi doveli svijet u početak današnjeg Velikog reseta, tajno društvo hiljadama godina izvodi lokalne Male resete i prepuna je istorija tih Malih reseta, tj. revolucija.

Sve je počelo 536. st. ere kad car Kir Medijanin osvaja Persiju (Medi su ogranak drevnih Kimera, tj, Tračana, odnosno Srba). Car Kir oslobađa sve u Perziji zatečene robove, a jednoj grupi robova daje posebno ovlaštenje: daje im napismeno dozvolu da idu u Jerusalim i da tamo preko nove vjere stvore sebi novi narod koji će im služiti i od kog će živjeti:

"Ovako veli Kir car Perzijski: sva carstva zemaljska dao mi je Gospod Bog nebeski, i on mi je zapovjedio da mu sazidam dom u Jerusalimu u Judeji." (Ezra, 1, 2)

Vođa toj grupi bio je od cara Kira novoimenovani princ Zorobabel, u prevodu "zora kapije Božije" ili "svjetlost oca Ela", ime srodno imenu Zoroastre, perzijskog mitološkog osnivača zoroastranizma. Nakon svih logističkih priprema i četrnaestogodišnjieg listanja starih spisa i osmišljavanja nove religije, godine 522. Zorobabelj sa saradnicima, vojskom i dijelom naroda stiže u Jerusalim, a 520 počinje da zida hram u Jerusalimu. Hram je bio kao kocka, a kocka je simbol Zemlje i čovjekove kreativnosti, nasuprot krugu koji predstavlja nebo, Boga i bogove. Kad je hram završen, to je tako stajalo sve 459. u vrijeme sedme godine vlade vavilonskog cara Artakserksa.

Te 459. iz Vavilona u Jerusalim stiže nova grupa tajnog društva koju predvodi književnik Ezra sa dvanaest pomonićka i sa vojskom. Sa sobom Ezra donosu u Vavilonu napisanu knjigu "Mojsijevi zakoni" i pošalje Ezra po Jerusalimu i okolini vojsku da razglasi zakon cara Artakserksa. U tom zakonu pisalo je i ovo:

“A ti, Ezra, po mudrosti Boga svojega koja ti je data postavi upravitelje i sudije da sude svemu narodu što je s one strane rijeke između svijeh koji znadu zakon Boga tvojega, i ko ne zna, učite ga. A ko ne bi izvršivao zakona Boga tvojega i zakona careva, odmah da mu se sudi, bilo da se ubije ili da se protjera ili da se oglobi ili da se baci u tamnicu.” (Ezra 7,26)

Kad je narod čuo zakon cara Artakserksa i vlast koju je Ezra dobio od cara, slijedi nova Ezrina objava:

“Onda oglasiše po Judeji i Jerusalemu, da se svi, koji se vratiše iz ropstva, imaju skupiti u Jerusalemu. Onome, koji ne bi došao za tri dana prema zaključku knezova i starješina, uništiće mu se sve što ima, a on sam biće isključen i zajednice onih, koji se vratiše iz ropstva. I skupiše se svi ljudi od Jude i Benjamina za tri dana u Jerusalem. Bilo je devetoga mjeseca, dvadesetog dana u mjesecu. Sav je narod sjedio na trgu pred hramom Božjim, dršćući zbog te stvari i od kiše.” (Ezdra 10,7-9)

I tako u Jerusalimu i okolini pod prijetnjom Ezrine sablje sve staro prestaje i stvara se nova religija, judaizam, stvaraju se novi propisi koji vremenom postaju vjerski običaji, stvara se nova vjerom nametana kultura i kroz novu vjeru stvara se novi narod zvani Judeji, samo je jezik ostao nepromijenjen, aramejski, jezik nastao iz jezika Kimera i domacih Semita.

Ulaskom Sunca u zodijački znak Riba, nova grupa članova tajnog društva predvođena apostolom Petrom osniva novu sektu judaizma, kult Isusa Nazarećanina. Isusa su njegovi sljedbenici proglasili za Božijeg sina i Bogočovjeka, koji je, po njihovom pripovijedanju, vaskrsao iz mrtvih i vaznesao se na nebo.

Prvi sljedbenici te sekte prodaju svu svoju imovinu, i sve pare predaju Petru, pređašnje zvanom Simon. Tako bez ikakve imovine i žive oni u komuni hraneći se sa istog kazana. Bila je to prva prava komunistička komuna u kojoj "niko ništa nije imao i bili su srećni":

"A svi koji vjerovaše bijahu zajedno, i imahu sve zajedno. I tečevinu i imanje prodavahu i razdavahu svima kao što ko trebaše. I svaki dan bijahu jednako jednodušno u crkvi, i lomljahu hljeb po kućama, i primahu hranu s radosti i u prostoti srca..." (Djela, 2, 44-46)

Tradicionalni judejski prvosveštenici ne žele nikakav reset svojoe vjere i strahujuci da ne izgube vlast nad narodom počinju da progone i ubijaju Petrove sljedbenike, a Petar sa onim parama od od prodanih imanja pobježe u Rim i tamo nastavlja svoj isti posao.

Kao trinaesti lan Pertovoj ekipi pridružuje se Pavle, ranije zvani Savle (u kult se učlanjivalo inicijacijom krštenja i pri tome je svako dobijao novo ime). Prije toga Pavle je bio hramovni isljednik vjerske policije i progonio je, hvatao i na sud izvodio pripadnike Petrovog kulta. Kad se krstio, Pavle je otišao da širi ideje kulta po Maloj Aziji i Iliriji.

I malo po malo judejski kult tajno se širio Rimskim carstvom, prvo među robovima i sirotinjom. Sad rimski imperatori strahuju od reseta svog sistema i gubljenja svojih povlastica te počinju da progone, sude i ubijaju pripadnike Isusovog kulta, koji su u Pavlovo vrijeme u Maloj Aziji promijenili ime i krestjani.

Pošto su siromašne i ugnjetavane narode mase uvijek protiv samovolje vlasti, broj članova Isusovog kulta sve više raste i širi se. Već su i neki aristokrati, vojnici i oficiri, kao politički neprijatelj carevi, tajni članovi tada već zvanih hrišćana.

U borbi za carsku vlast Konstantin proglašava vjersku slobodu hrišćana. Time pridobija hrišćane na svoju stranu, pobjeđuje protivnike i postaje car Rimskog carstva, a hrišćanstvo postaje nova zvanična vjera, tj. ideologija Rimskog carstva.

I počinje novi evropski reset: ukida se rimsko pravo i rimski politički sistem, nestaje pred zakonom slobodnih građana i svi postaju robovi feudalnih gospodara, a sva zemlja i sve na zemlji postaje vladarevo i Crkvino.

Što se Srba tiče, kroz lokalne resete vavilonskog tajnog društva unutar Crkve i srpskih svjetovnih vladara, počevsi od Stefana Nemanje, Srbi su doživjeli šest genocida sa oko 3,5 - 4 miliona žrtava.

Prvi istorijski genocid nad Srbima izvršio je Nemanja oko 1186. napadom na Srbe starovjerce i dvovjerce (poluvjerce) krstjane, a preživjelima je silom naturio Ortodoksno hrišćanstvo vizantijskog stila kao potporni stub ideologije njegovog tada nad Srbima prvi put uspostavljenog apsolitističkog feudalizma:

“I sve svoje otačastvo nauči, i svečasnu veru Hristovu ustanovi da se jasno i veleglasno slavi i klanja presvetoj i životvorećoj Trojici: Ocu i Sinu i Svetome Duhu, iskorenivši jeretičku i mnogobožačku prevaru po celome svome otačastvu, tako da svi budu hrišćani, služeći jedinome živom Bogu, mali i veliki, robovi i slobodni, mladi i stari, bogati i ubogi.

I niko se ne nađe da se protivi njegovoj blagočastivoj zapovesti; pa ako se i ne sa ljubavlju obraćaše, no ipak od straha prema onome ko je zapovedio, ne zaostajaše.

I tako se Božjom blagodaću i molitvama prepodobnoga oca našega svi se sabraše u svetu sabornu i apostolsku crkvu pošto njegova dobra vera beše u sprezi s vlašcu. Radi toga sva zemlja njegova otačastva naviče u jedno vreme slaviti Hrista sa Ocem i Svetim Duhom.

Tada iščeze od nas prevarni mrak idolske prevare mnogobožja i molitvama prepodobnoga oca našega javiše se po celom otačastvu njegovu zrake dobre vere, i razrušiše se žrtvenici, podigoše se crkve Hristove, i razbiše se idoli a javiše se ikone svetih; besi pobegoše, a svečani krst Hristov osveti svu zemlju..." [1]

Kasnije dolaze sve noviji i noviji lokalni reseti iste ekipe onog Zorobabeljevog i Ezrinog vavilonskog tajnog društva i evo danas na početku Vodolije čovječanstvo je tu gdje jest: pred svjetskim Velikim resetom i potpunim biološkim i fizičkim istrebljenjem čovjeka i čovječanstva

Dakle, prva grupa vavilonskog tajnog društva osnovala je judaizam, druga posebna grupa otišla je na istok i osnovala budizam, treća grupa je osniva hinduizam, četvrta osniva hrišćanstvo, peta među Arapima osniva islam, šesta osniva komunizam, a sedma ekumenski globalizam i vodja svima je Crkva koju vodi i usmjerava tajno društvo vrha osnivača judaizma. Oni ne vjeruju u Boga, nego u Bogočovjeka, tj. Čovjekoboga.

..............................

[1] Život Svetoga Simeuna, napisao Domentijan; na svijet izdao Đura Daničić, Državna štamparija u Beogradu, 1865, str. 30-31.

PREPOTOPSKA LAĐA KOD VIMINACIJUMA

 

Polovinom marta 2020. javni mediji objavili su da je u blizini arheološkog nalazišta Viminacijum u dugačkom i 3-4 m debelom sloju ilovače na dubini 6-7 metara ispod površine tla otkopan brod dužine između 15 i 16 metara. Ovako je 16. marta na licu mjesta tekao razgovor novinara beogradskih Večernjih novosti sa doktorom arheologije Miomirom Koraćem, direktorom Arheološkog instituta u Beogradu i direktorom Arheološkog nalazišta Viminacijum:

Novinar: “Doktore!”

Doktor: “Molim!”

Novinar: “Gde je Noje? Pošto ste, takli ste barku, a gde je Noje?”

Doktor: “Šta je nama začuđujuće ovde u stvari? Začuđujuće je da imamo jedan brod, za koji u suštini ne znamo kom period pripada, ali ono što znamo je da na osnovu analogije vezano i za mamute koji su ovde nađeni, a nisu oni tako davno nađeni, doduše na nešto većoj dubini, da ova visina koju mi ovde gledamo, nekih 6-7 metara, geološki pripada u stvari jednom periodu za koji ne možemo uopšte da dovedemo u istu ravan sa ovim brodovima. Nemoguće je! Ona govori da je 70 hiljada godina, a brod ne znamo iz kog je perioda. Naravno, danas multidisc…, znamo te stvari koje idu uz to, odnosno pozvali stručnajke da o tome nešto više kažu pa uzeli uzorke i mi naravno očekujemo da nam definišu i kažu iz kog perioda je ovaj brod.“

Vidite li šta se događa: doktor arheologije ne smije da datira artefakt koji je na njegovj lokaciji nađeni brod, on čeka “stručnjake geologije”, tj. čeka odluku svojih nalogodavaca cenzora i njihova odluka postaje zvanična nauka, a ne njegova stručna procjena. Džaba njemu njegov doktorat, on je tu samo platu da prima i izjave cenzora da objavljuje. I cenzori jave da je lađa iz rimskog perioda i gotovo, završena priča. 

Današnjim ljudima tako mozak radi da na svaku zvaničnu odluku samo izgovaraju svoje amin, svoj razum rijetko ko koristi, a razum postavlja pitanja: otkud temelji Viminacijuma i rimski grobovi na metar-dva ispod površine, a ovaj brodić i dva manja čamca monoksila u sloju sive ilovače na 7-8 m ispod i pravac ilovače pruža se pravcem 4-5 m ispod Viminacijuma i rimskih grobova. 

Iako u tim slojevima vade ugalj od stabala kataklizmom potopa ugljenisane šume i fosilizirana stabla tu nalaze, po nečijoj naredbi i nečijem suludom razumu sve je to “iz rimskog perioda”.

      Fosili mamuta ispod nivoa brodića i čamaca, bolje rečeno groblje mamuta, otkopani su na dubinama od 16-27 m. Mamuti su zatrpani muljem potopa prije čamaca, jer su čamci plutali po vodi dok i oni nisu potopljeni muljem i fosilizirani (vinčanska lokacija Belo brdo je na 10 m dubine potopskog nanosa). 

Izvor citata: Viminacijska flota-Miskova barka, Večernje novosti, video,16. mart, 2020.

Izvor nekih slika: Misterija pronađenog broda u Viminacijumu, Nova S, video, 18. mart 2020.

SOLOMON JE SUNCE, HIRAM JE SVJETLOST

Nakon nebrojenih pretraživanja drevnih spisa i mnoštva arheoloških iskopavanja istorija i arhe-ologija nisu našle dokaze o postojanju originalnog Solomonovog hrama u Jerusalimu.

Pošto hram nije nađen niti je pronađen bilo koji dokaz njegovog postojanja, dakle svi opisi tog hrama skupa sa njegovim mjerama imaju samo simbolični smisao i toj simbolici treba naći značenje. Kao polazište na tom putu treba poći od imena SOLOMON, jer u značenju njegovog imena krije se i smisao njegovog HRAMA.

Tumači Biblije tvrde da ime SOLOMON potiče od hebrejskog SHELOMOH’ što znači MIROMIR ili MIROLJUB [1], ali najstarije dokumentovano zapisano ime SOLOMON je u Septuaginti, grčkom prevodu Starog zavjeta iz 3. vijeka stare ere i tu je zapisano SALOMON (Σαλωμών) [2]. Kod Josipa Flavija (Josephus Flavius, oko 37 – 97. g. n. e.) i u Novom zavjetu zapisano je SOLOMON (Σολομών) [3]. U latinskoj Vulgati iz 5. vijeka je ime SALOMO [4].

Obratimo sad pažnju na etimologiju imena SALOMON, SOLOMON ili SALOMO. U mnogim jezicima SOL znači SUNCE, a SAL je nosilac značenja ČISTO, BIJELO (SO, SOL). SAL u latinskom SALUS znači SIGURNOST, ZDRAVLJE [5], dok u latinskom SALUTIO znači POZDRAV (sve najbolje) [6]. Latinsko SALUARE znači SPASITI [7]. Srpsko SAL u SALO znači BIJELO.

Sa osnovom SUL arapsko SULEMAN, SULEIMAN ili SULAYMAN samo su varijante imena SO-LOMON. Irsko, velško, bretonsko i armoričansko irsko SUL znači isto kao SOL u gaeliku i latinskom: SUNCE [8]. Dakle je jasno da se SOL, SAL i SUL u imenu SOLOMON, SALAMON ili SALOMO odnosi na SUNCE.

Latinsko SAL u SALUTIO, što znači POZDRAV, značenjem je isto hebrejskom SHEL u SHELOMOH’ i arapskom SAL u SALAM što takođe znači POZDRAV. Sve ove riječi znače isto: POZDRAV, tj. SVE NAJBOLJE, a kad imaš SVE NAJBOLJE, u šta se ZADRAVLJE prvenstveno računa , onda imaš MIR. Srodna riječ je sumersko ŠULMU sa značenjem POZDRAV [9], dok sumersko ŠU-LUMMATU znači SJAJ, BLJESAK [10].

Druga riječ u imenu SOLOMON je riječ MO. Gaelik MO zna-či NAJVEĆI, NAJVIŠI, NAJUZVIŠENIJI [11], a gelik MON znači KOLA [12]:

SOL-O-MO-N > SOLOMON = SUNCE NAJVIŠE, SUNCE NAJVEĆE, SUNCE NAJUZVIŠENIJE.

U arapskom SULOMAN druga riječ nakon SUL je MAN. Sanskritsko MAN znači ČAST [13], te arapsko SULOMAN znači SUNCE ČASNO.

SOLOMONOV HRAM je SUNCA NAJUZVI-ŠENIJEG HRAM ČASTI. Po Svetom pismu plan HRAMA dao je BOG kralju DAVIDU, tj. dao je ONOM ŠTO DA VID, dakle SUNCU.

Hram je gradio arhitekta HIRAM kojeg je SOLOMONU iz LIBANA poslao libanski kralj HIRAM. Feničanski korijen LBN znači BIJEL, BJELINA [14], dakle je kralj HIRAM kralj BJELINE i on šalje majstora HIRAMA (BJELINU) da gradi SOLOMONOV HRAM. BIJELA BOJA simbol je BOGA STARIJEG OD DANA (Danilo, 7, 9). Šta znači ime HIRAM?

Sanskritsko HĪRA znači DIJAMANT, SVJETLICA, MUNJA, LAV, ZMIJA, NISKA BISERA [15], sve nešto SJAJNO, JAKO I DUGO. Velško i bretonsko HIR znači DUGAČAK, VISOK [16]. Bretonsko HIRENATH je DUŽINA VREMENA, DUGO VRIJEME, TRAJANJE, DURANJE [17], a velško HIRAMYNEDD znači DUGO TRPLJENJE, DURANJE, STRPLJENJE [18].

HIRAM je sunčev zrak iz BJELINE Sunca, tj. HIRAM su ZRACI SUNCA, KREATIVNA, GRADITELJSKA ENERGIJA SUNCA KOJA GRADI ŽIVOT.

Ime HIRAM se sastoji od dvije sanskritske riječi:

1. HI

2. RAM

Sanskritsko HI nosi značenja PRAZNTI, OTPUŠTATATI, PODSTAKIVATI, STIMULISATI, SLATI NAPRIJED, POKRETATI [19], dok sanskritsko RAM daje riječima značnje UŽIVATI, USREĆIVATI, DAVATI MIR [20]. HIRAM je SVJETLOST, dakle su TRI RAZBOJNIKA UBILI "paganske" vjere u SVJETLOST SUNCA, a početno i krajnje značenje SUNCA I SVJETLOSTI je BOG STVORITELJ.

Šta je Solomonov HRAM? To je planeta ZEMLJA. Portal ovog HRAMA je ATMOSFERA. Stupovi BOAZ i JAHIN su ISTOK i ZAPAD, držači KROVA HRAMA u vidu NEBESKOG LUKA. SVETINJA nad SVETINJAMA u HRAMU je ČOVJEK, a ZLATNI KOVČEG ZAVJETA sa DESET BOŽIJIH ZAPOVIJESTI je LJUDSKA DUŠA.

HIRAM je simbolično ubijen od svoja TRI POMOĆNIKA, a ubili su ga tražeći od njega TAJNU RIJEČ ARHITEKTE, jer je u RIJEČI ukriveno ZNANJE GRADITELJSTVA, ZNANJE STVARANJA, tj. ZNANJE ZIDANJA HRAMA, odnosno ZNANJE GRADNJE i STVARANJA ŽIVOTA.

Hiram je od jednog ubice udaren DRVENIM ČEKIĆEM (maljem) kojim se učvršćuje kamen na zidu, od drugog je proboden ŠILJATOM MISTRIJOM kojom se nanosi malter na zid i treći je udario Hirama OBLIM KAMENOM. Danas je taj DRVENIM ČEKIĆ simbol državnog sudije, sudije njihovog sistema:

"Ti si mi bio malj, oružje ubojno, i tobom satrh narode i tobom rasuh carstva." (Jeremija, 51, 20)

DRVENI ČEKIĆ je simbol sudije (Mojsijevog) zakona, MISTRIJU su hrišćani proglasili kopljem rimskog vojnika i koriste je pri tajni pričešća kad "kopljem" probadaju hljeb koji je "mistično tijelo Hristovo", a onaj simbolični OBLI KAMEN je srebrom okovan kao najveća svetinja u Meki.

Ubice HIRAMOVE nisu dobile TAJNU RIJEČ, ali su izmislili za sebe LAŽNU TAJNU RIJEČ za gradnju NJIHOVOG HRAMA, a sve što se zida pomoću LAŽI, ruši se, propada i propašće potpuno.

Da li sad razumijete zašto su HIRAMOVE UBICE čovjeka proglasili RIJEČJU I BOGOČOVJEKOM, odnosno ČOVJEKOBOGOM? JAČAJTE ISTINOM PREMA BOGU I ČOVJEKU I ODVOJITE SEBE OD LAŽOVA!

………………………..

[1] John M’Clintock and James Strong, Cyclopaedia of Biblical, theological, and ecclesiastical literature, Vol. IX; New York, Harper and Brothers Publishers, 1880, p. 861.

[2] Ib.

[3] Ib.

[4] Ib.

[5] Francis Edward Jackson Valpy, A Manual of Latin Etymology; London: Longman and Co.; and H. G. Bohn, 1852, p. 415.

[6] Ib.

[7] Walter William Skeat, An Etymological Dictionary of the English Language, Second Edition; Oxford: The Clarendon Press, New York: Mcmillan & Co., 1893, p. 524.

[8] Robert Williams, Lexicon Cornu-Britannicum: A Dictionary of the ancient Celtic language of Cornwall; Llandovery: Roderic; London: Trubner & Co., 1865, p. 326-327.

[9] John Dyneley Prince, Materials for a Sumerian Lexicon; Leipzig, J. C. Hinrichs’sche Buchhandlung, 1908, p. 409.

[10] Ib.

[11] Robert Archibald Armstrong, Gaelic Dictionary in Two parts; London, Printed for James Duncan, 1825, p. 401.

[12] Ib., p. 404.

[13] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dictionary; Oxford, The Clarendon Press, 1960, p. 809.

[14] Philip Smith, The Ancient History of the East, Thirdh edition; London: John Murray, 1881, p. 545.

[15] Monier Monier-Williams, Ib., p. 1300.

[16] Robert Williams, Ib., p. 217.

[17] Ib.

[18] William Owen Pughe, A Dictionary of the Welsh Language, The Second Edition, Vol. I; Denbigh: Printed and published by Thomas Gee, 1832, p. 227.

[19] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dictionary; Oxford, The Clarendon Press, 1960, p. 1297.

[20] Ib.

GLORY TO THE SUN, GLORY TO THE SUN GOD!

 GLORY TO THE SUN, GLORY TO THE SUN GOD!

............................................

THE CHURCH IS THE LEADER OF THE 2,000-YEAR WORLD EVIL, THE CHURCH IS THE LEADER OF THE ILLUMINATI, THE LEADER OF THE WORLD ECONOMIC FORUM, THE GREAT RESET AND THE REALIZATION OF THE PLAN OF THE NEW WORLD ORDER.

STRENGTHEN YOUR LOVE FOR GOD AND MAN AND SEPARATE FROM THE EVIL.

CRKVA JE VOĐA 2000-GODIŠNJEG SVJETSKOG ZLA, VOĐA ILUMINATA, VOĐA SVJETSKOG EKONOMSKOG FORUMA, VOĐA VELIKOG RESETA I REALIZACIJE PLANA NOVOG SVJ. PORETKA.

JAČAJTE LJUBAV PREMA BOGU I ČOVJEKU I ODVOJITE SEBE OD ZLA!

DOBA ISTREBLJENJA ČOVJEKA I ČOVJEČANSTVA (II)

https://www.facebook.com/RamonaSttoian/videos/1157706754978824/

Vođe ovog satanističkog plana su vrhovne duhovne vođe judaizma, budizma, hinduizma, hrišćanstva, islama, komunizma, članovi starih monarhističkih i aristokratskih porodica te ekonomsko-tehnološka multimilijarderska elita Amerike. Vrhovni vođa svima je Crkva, tj. Vatikan. Njihov globalni plan praktično je počeo da se ostvaruje od 2020. i čovječanstvo je od njih u dobu potpunog istrebljenja.  OVAJ SVIJET NE MOŽE I NEĆE DUGO TRAJATI! OVO JE UŽASNO VRIJEME UŽASNIH STRAHOTA KAO PRED NOJEV POTOP!

DOBA ISTREBLJENJA ČOVJEKA I ČOVJEČANSTVA (I)

https://www.facebook.com/338596396870482/videos/1417092152121714/

Vođe ovog satanističkog plana su vrhovne duhovne vođe judaizma, budizma, hinduizma, hrišćanstva, islama, komunizma, članovi starih monarhističkih i aristokratskih porodica te ekonomsko-tehnološka multimilijarderska elita Amerike. Vrhovni vođa svima je Crkva, tj. Vatikan. Njihov globalni plan praktično je počeo da se ostvaruje od 2020. i čovječanstvo je od njih u dobu potpunog istrebljenja.  OVAJ SVIJET NE MOŽE I NEĆE DUGO TRAJATI! OVO JE UŽASNO VRIJEME UŽASNIH STRAHOTA KAO PRED NOJEV POTOP!

HRIŠĆANSTVO JE ILUMINATSKA RELIGIJA

SRBI SU POBIJEDILI NA KOSOVU 1389.

(Pismo kralja Tvrtka Kotromanića gradu Trogi-ru) 

 

        U istoriji nije poznat slučaj da se nakon vojne pobjede car pobjedilac povlači sa poprišta i sa svom vojskom napušta zemlju pobijeđenog protivnika. Strani pobjedilac trijumfalno zauzima prestonicu u zemlji pobijeđenog vladara, masakrira vojno spo-sobne muškarce i nakon opšte pljačke, silovanja i odvođenja u roblje, pobjedilac po svim gradovima postavlja svoju vojsku sa predstavnicima svoje administrativne vlasti radi ubiranja poreza. Bajazit nije učinio bilo šta od toga, on nema vojne snage da to uradi, jer se izgubivši bitku povukao sa Kosova.

        Kralj Tvrtko I Kotromanić (1338 – 1391), kralj Srba i Bosne, savremenik Kosovske bitke, može se reći i vrhovni zapovjednik sve srpske vojske na Kosovu, iz prestonog Bobovca u Bosni 1. avgusta 1389. godine, mjesec i po dana nakon bitke, piše pismo i obavještava upravu svog grada Trogira:

        “Onoga ohologa vražjega sina i slugu neprijatelja imena Krstova i cieloga roda čov-ječjega .. nevjernoga naime Amurata, koj si bio pokorio mnoge narode .. i koj bješe već došao s dvjema svojima sinima i sa sljedbenicima Turcima i naše zemlje uznemiriti u nakani da kasnje navali i na vaše, napokon sraživši se s njima dne 15 lipnja .. nadvladasmo tako, da malo od njih žive iznesoše glave.” [1]

Cijeli mjesec i po nakon bitke Tvrtko javlja o pobjedi srpske vojske, dakle to nije mogla biti pogršena vijest.

Knez Lazar je 1377. g. priznao Tvrtka za kralja svih Srba i nasljednika krune Nemanjića, pa se zato i ova pobjeda pripisivala Tvrtku, kao kralju svih srpskih zemalja. 

        Tvrtkova vojska sa najboljim vitezovima i ratnicima tadašnje Bosne, pod komandom vojvode Vlatka Vukovića, učestvovala u boju na Kosovu. Po povratku sa Kosova, kao glavnokomandujući kraljeve vojske, Vlatko je kralju Tvrtku morao lično podnijeti izvještaj o ishodu borbe. Takav je raport bio prije Kosova, bio je onda i takav je danas: glavnokomandujući nakon bitke podnosi izvještaj svom vrhovnom zapovjedniku!

        Citat iz odgovora na Tvrtkovo pismo iz Italije:

        "I ako smo mi još odavno odavno dobro znali koje iz pričanja koje iz mnogobrojnih pisama za tu pobjedu s više nispolanu vašemu veličanstvu, za pobjedu 15-ga prošloga Juna nad bezumnim ponošljivcem Muratom...." [2]

Dakle to nije bilo jedno pismo o srpskoj pobjedi! A gdje su nestala sva ta pisma u kultno pedantnom vođenju ondašnje mletačke administracije? Sakrivena su u tajnim arhivama i tako su postala nedostupna istoriji, a ovo Tvrtkovo pismo kao najoriginalniji i najvjerodostojniji istorijski dokument Srbi namjerno odbacuju.

        Zašto većina današnjih Srba ne voli objavljivanje ovog pisma? Zato što im dira u lažima zavedenu svijest u koji je usađena kultna laž crkve o srpskom porazu na Kosovu i o slavi i svetosti kneginje Milice, a ona je 1392. godine, dakle treće godine nakon bitke, svojim dobrovoljnim vazalnim ugovorom sa Bajazitom dala krila Turcima za kasnija osvajanja Balkana poklanjajući Turčinu vlast na Srbijom davši mu svoju najmlađu kćerku Oliveru u harem kao zavjetni zalog svog ogavnog ugovora.

        Zatečeni i zbunjeni otkrićem ovog dokumenta neki istoričari su počeli da buncaju kako je "zbog velikih gubitaka na obe strane  bitka bila neriješena"!?  Kako bitka može biti neriješena, pobogu, nije to nogometna utakmica? Branilac svoje zemlje, svog naroda, branilac svoje čeljadi, svoje kuće i ognjišta potukao je agresora i agresor je pobjegao sa poprišta. To se u kod svih ljudi i naroda na svijetu i u istoriji oduvijek zvalo pobjedom. 

        Bog je Srbima podario pobjedu, ali je izdajnička crkva taj veliki i slavni podvig srpske vojske svojim lažima pred istorijom i cijelim svijetom u srpski plačevni poraz pretvorila. Crkvi treba narod slomljenog duha, jer ne hrle u crkvu oni što pjevaju, već oni što plaču!

        Istorija nije vjera koja počiva na dogmatima kao vječnim božanskim istinama, nego počiva na istorijskim dokazima pisane i materijalne prirode. Kad se nađe originalniji i nekom istorijskom događaju vremenski bliži dokument, istorijske činjenice nastale po mlađim dokumentima, mitologiji ili pretpostavkama se mijenjaju, ali u slučaju Srba, to nije slučaj!

.........................
      [1] Franjo Rački, Pokret na slavenskom jugu koncem XIV i početkom XV stoljeća, Rad JAZU, Knjiga III, Zagreb, 1868, str. 94.
      [2] Stojan Novaković, Italijanski arhivi i naša istorija, Glasnik srpskog učenog društva, Knjiga XI, Sves-ka XXVIII staroga reda, Beograd, 1870, str. 436.