Uočljivo
je da u neznanju naroda pojedinci iz crkvenog judeohrišćanskog establišmenta preokreću
izvorni smisao izraza BOG ROD i pojma RODNA VJERA usmjeravajući to samo na rod
naroda i današnju hrišćansku vjeru kao vjeru roda. To je laž i prevara!
Prvi
ROD čovjekov, prvi ROD ljudski i prvi ROD naroda je BOG ROD. BOG je nama ROD i
pošto se ime Božije piše velikim početnim slovom, ime našeg Boga je Bog Rod.
Zašto je Bogu ime Rod?
Kao prvo,
stvoreni smo po liku Božijem:
"Jer u njemu živimo, i krećemo se, i jesmo; kao što su i neki od vaših pjesnika rekli: Jer njegov i rod jesmo." (Djela,17,28)
Kao drugo, u nama je duša od Boga data:
"A
stvori Gospod Bog čoveka od praha zemaljskog, i dunu mu u nos duh životni; i
posta čovek duša živa."
Čovjekovo
tijelo je bilo stvoreno, ali nije odmah bilo živo, duh životni nije u čovjekovo
tijelo ušao kroz proces stvaranja tijela kao kod životinja, nego je Bog lično
iz Sebe dio svoje Božije energije udahnuo u čovjeka. I taj dio Božije energije,
koji se stanio u tijelu čovjekovom i koji je čovjeka oživio i dao mu osjećanja,
razum i kreativnost, jeste od Boga i dio je Boga. I po tome je BOG čovjeku ROD
i po tome je čovjek BOŽIJI ROD i po tome je čovjek nazvao svog Stvoritelja BOG
ROD. Govoreći o Isusovom rodoslovu sve unazad od Isusa idući, je-vanđelista
Luka dolazi do Sita, Enosa i Adama i kaže:
“Sina
Enosova, sina Sitova, sina Adamova, sina Božijega.” (Luka 3,38)
Zar sin nije ROD svog OCA? Naravno da jest i BOG nam je ROD preko Adama i naš Bog je BOG ROD.
Judeohrišćani ne žele da se zna istina da su neki nejudejski i nehrišćanski narodi znali za
Boga Oca kojeg su zvali Rod, jer lažno tvrde da je monoteizam izum Biblije
i neće da priznaju da temelji Biblije stoje na drevnim prejudejskim,
nejudejskim i prehrišćanskim religijama. To i jesta razlog zašto negiraju postojanje
slovenskog Boga Roda, te propagandom nastoje da ga proglase demonom i da smisao
imena ROD i sintagme RODNA VJERA preokrenu u korist svoje iznad pomenute laži.
Vjera
Slovena u Boga Roda je nepobitno zabilježena:
“Kao
što autor dokazuje, nebesko božanstvo je imalo različita imena: Rod, Svarog, Stribog, Svetovid, Jarovit,
Dij, takođe, Svetovid-Rod.” (1)
Ovako su govorili hrišćani Rodovim
rodovjercima:
"Вседержитель, иже единъ бесмертенъ и
непогибающихъ Tворецъ, дуну бо ему (человѣку) на лице духъ жизни, и бысть
человѣкъ въ душю живу: то ти не Родъ, сѣдя на вздусѣ, мечетъ на землю груды, и
въ томъ ражаются дѣти...Всѣмъ бо есть Творецъ Богъ, a не Родъ." (2)
Prevod: "Svemogući, kao jedini besmrtni i nepogibeljni
Stvoritelj, duhni mu (čovjeku) u lice duh života i posta čovjek duša živa: to
ne bijaše Rod, dok sjedeći u vazduhu meće na zemlju grude i u tako se rađaju
djeca ... Sve je to Bog, a ne Rod."
Eto dokaza o vjerovanju u Boga Roda. Zatim citirani autor kaže da je Perun isto što i Sunce-Rod (3), dakle je Rod imao više imena: Rod, Svarog, Stribog, Svetovid, Jarovit, Dij, Svetovid-Rod, Perun-Rod i sve je to Bog Sunca. ROD je BOG SUNCA, ROD je SUNCE, VATRA, ZIVOT; KRV, MJERA; PORODICA, RODBINA, PLEME, NAROD. U propisima Svetog Save za monahe piše da sveštenik pri ispovijedi mora pitati pripadnice ženskog pola da li su se molile vilama, Rodu, Roženicama, Perunu, Horsu i Mokoši. Koja od žena to prizna, slijedila je crkvena kazna (epitimija) u vidu posta i molitve sa poklonjenjem u trajanju od tri godine:
"Navedimo ovde podatak (koji uzimam iz ‘druge ruke’) da je, na primer, prema propisu sv. Save za monahe (prepis iz 16. stol.) sveštenik morao od svojih ispovednika izvideti 'Я splutilajesi z babami bogomerskija bludy, li molila sia jesi wilam li rodu i roženicam i Perunu i Chor su i Mokoszi pila i jela: tri leta post z poklony'. (vidi i: Mal, 1940:19). U slobodnijem prevodu: 'jes‘ li činila s babama (= vračarama) bogomrski blud, jesi li se molila vilama ili Rodu i Rožanicami, a Perunu i Horsu i Mokoši u čast pila i jela: (treba) da držiš post u poklonjenju tri godine.” (4)
Dakle je i kod nas Srba u vrijeme Nemanjića bio poznat i poštovan Bog Rod. I gle srpske tragedije i paradoksa: Sveti Sava sa svojim ortodoksnim sveštenstvom progonio i kažnjavao rodovjerne Srbe, vjernike Boga Roda, a današnji Srbi Savino svetosavlje nazivaju VJEROM RODA!? I šta reći?
.............................
(1) Henryk Łowmiański, Religia
Słowian i jej upadek (w. VI-XII); Państwowe Wudawnictwo Naukowe, Warszawa, 1979,
str. 76.
(2) Н. Петровъ О народныхъ
праздникахъ въ юугозападной Россіи, Tруды Кіевской Духовной Aка-деміи, Tомъ
третій; Кіевъ, Въ Типографіи Губернскаго управленія, 1871, cтop. 569.
(3) Ibid. cтop. 571.
(4) Sreten Petrović, Srpska mitologija, Mitološke
mape, Druga knjiga, Prosveta - Niš, 2000, str. 19-20. ISBN 86-7455-415-6