SVEŠTENIČKI ČINOVI CRKVE SRBSKIH DVOVJERNIH KRESTJANA

Sveštenici narodne Crkve srbskih dvovjernih krstjana (freska, Crkva Sv. Ahilija, Arilju, 13. vijek).

 

        Srednjevijekovna srbska narodna Crkva dvovjernih krestjana (krstjana) imala je svoje sveštenstvo zvano “strojnici”. Šta je stroj? Stroj je poredak, poredak po činjenju radnje, poredak po činovima (vojska se i danas postrojava po veličini). Najviši čin u tom crkvenom stroju bio je djed, iza djeda su gosti, iza gosta su starci.

        Riječ "djed" ima svoje hipokorističke oblike "did, dida, dido, deda, dedo, đedo,  đed”. “Djed” je vrlo stara riječ i nalazimo je u sanskritskom obliku "dhida" što znači "pamet, um, znanje, razumijevanje” (kod drevnih Egipćana “djed” je “stub na kojem stoji nebo, nosač neba, nebeska soha”). “Djed” je čin  najstarijeg člana porodice i  čin  najstarijeg u stroju duhovnika među dvovjernim pravoslavnim krestjanima.

        Šta znači i odakle potiče riječ “gost”? Šta je gost u kući srbskog domaćina? Gost je svetinja kod srbskog naroda  i svi ukućani jednog doma trude se da gostu u njihovom domu ugode i dok je kod njih da mu ni dlaka s glave faliti ne smije. Marko Miljanov u djelu "Primjeri čojstva i junaštva" priča o čoveku koji je u svoj dom primio bjegunca koji je bježao pred potjerom. Čak i kad je saznao da mu je taj bjegunac ubio sina, i dalje je reskirao da strada sa čitavom familijom, a da gosta sačuva.

        Veliku je čast imao gost kod srbskog domaćina, ali sve te vanjske forme odnosa prema gostu ništa ne kazuju zašto se gostu odaje tolika čast i šta je izvorni smisao u drevnom značenju riječi “gost”? Zato ćemo malo prošetati uporednom lingvistikom da vidimo ima li u drugim jezicima ista ili slična riječ sa istim ili sličnim značenjem iz kojeg bi mogao da proističe i srbski običaj tolikog poštovanja gosta.

        I u sanskritu postoji jedina riječ oblikom i značenjem srodna srbskom “gost”: sanskritsko “gosthi” i znači “rodbinska, veza”. Međutim, znamo da je obim značenja srbskog pojma “gost” mnogo širi od rodbinske veze, jer je kod Srba gost i onaj ko nije u rodbinskoj vezi sa domaćinom i njegovim rodom, već je gost svako ko je ušao u domaćinovu kuću, jer  postoje i zvani i nezvani gosti.

         Na indonezijskom otoku Bali u 18. vijeku sagrađena je palata pravde nazvana “Kertha Gosa”. “Kertha Gosa” znači  "mjesto gdje se kralj sastaje sa svojim ministrima kako bi raspravljali o pitanjima zakona i pravde", a riječ “gosa” znači “objava, najava, mjesto iz kojeg se nešto objavljuje”. Onaj ko ima pravo drugima nešto da objavljuje može biti samo neki starješina i od ove riječi “gosa” počinjemo traženje značenja srbske riječi “gost”.

        I pazimo sad ovo: ko je drevnim ljdima objavljivao zakone i pravdu? Objavljivali su anđeli koje je Gospod Bog slao ljudima da uče ljude: starobiblijski Avram je ugostio tri nezvana i nepoznata gosta (tri anđela), a Lot je po cijenu časti svojih kćeri i po cijenu vlastitog života štitio svoja dva nezvana i nepoznata gosta (dva anđela). U onim dalekim drevnim vremenima anđeli su bili starješine ljudima, plemenima i narodima, toliko moćne starješine da su ih ljudi poštovali kao bogove.

         Da li slučajno engleska riječ “ghost” svojim oblikom ima veze sa srbskom riječju “gost”? Englesko “ghost”, koje potiče od srednjevijekovnog engleskog “gost, gast” (staroengleski “gāst”) znači “duh, duša, prikaza, biće”. U jeziku današnjih Kumbra (Cumbri) u Engleskoj “gos” znači “služitelj, sluga”, a na gaelik jeziku (jezik Škota) “gosda” znači “duh” i znači “svjetlosni spektar”. Gaelik “gost-aios” znači “starost”, a “gost-aosmhor” znači ”star”, s tim da danas i Škoti lingvisti znaju da je značenje “starost, star” u riječima “aios, aosmhor”, dok značenje riječi “gost” ne znaju, izgubilo se u zaboravu.

         Anđeli su i duh i svjetlosni spektar, jer su takvi tijelom. Anđeli su bili Božiji staratelji nad ljudima i sva ta značenja svjetlosti i starateljstva bila su originalno značenje u srbske riječi “gost”, ali su prestankom javljanja anđela ta značenja zaboravljena, samo je svaki gost kod Srba iz tih vremena kroz vremena ostao u časti i poštovanju. 

         Kad nam neko u društvu kaže “ja sam svoj goso”, šta to znači? Da li je “goso” skraćeno od “gospodin” i da li smisao sintagme “svoj goso” znači  “biti svoj gospodin”? Biti svoj gospodin!? Biti gospodin je radi drugih, a ne radi sebe, dakle nije to, nego znači “ja sam slobodan od nečijeg starješinstva nada mnom, ja sam svoj starješina, svoj goso”. To znači da je oblik “goso” nastao od oblika “gost” (gost > goso). Pošto “goso” znači “starješina”, a nastalo je od riječi “gost”, znači da i riječ “gost” znači “starješina”. To je je čin i u vojnoj hijerarhiji i gost (goso, starješina) izdaje strojnicima zapovijesti, objave i najave. “Gost” je “starješina” i zato je gost kod Srba ostao u časti i poštovanju još iz onih vremena kad su anđeli (ghosts, en.;) kao Božiji služitelji (gos, kumbrik), i kao ljudske starješine (gosti) davali ljudima objave o zakonu i pravdi.

         U srbskoj narodnoj Crkvi dvovjernih krestjana od gosta činom niži strojnici bili su starci. Sad, sudeći po srbskom narodnom običaju, tu imamo malu nelogičnost: kako neko (gost) može da bude starješina starcima, jer su starci neprikosnoveni zakon kod Srba? Evo kako: nisu oni svoj čin “starci” dobili  po svojoj starosnoj dobi, nego su po svom zaduženju bili stа́rci, staratelji nad narodom.

         I sad svešteničke hijerarhijske činove Crkve dvovjernih krestjana vidimo ovako: djed je čin kao čin danasnjeg patrijarha, gost je u rangu arhiepiskopa, a stа́rac je bio u rangu današnjeg vladike (episkop).