PIRAMIDA, SOLOMONOV HRAM, SUNCE I ZEMLJA

Piramidina baza duga je 231,92867 m, zbir dviju strana je 463,85734 m. Ako bi se nešto kretalo br-zinom 463,85734 m/s, za 24 sata, tj. za jedan dan, prešlo bi 40.077,27418 km i ovo je obim kruga Ze-mljinog ekvatora. Pošto krug ima 360°, proizilazi da 1° geografske dužine na ekvatoru ima 111,3257616 km.

Dan i noć racunaju se kao jedan dan vremena sa 24 sata. Ako uzmemo samo vidni dio dana, to je 12 sati. Sat ima 60 minuta, minuta ima 60 sekundi: ako se nešto kreće brzinom 111,3257616 km/s, za 12 sati preći će 4.809.272,901 km.

Na priloženoj slici su kvadrat i krug iste površine: 0,7853975 kvadratnih jedinica. Obim kruga je 3,14159 (broj Pi), prečnik 1 jedinica, a kvadrat sa stranicama 0,886226551 i obima 3,544906205 jedi-nica. I pazimo sad:

"Rozenkrojceri su rekli da vjeruju da je riječ πυ-ραμίς izvedena od πῦρ 'plamen', jer je piramida izgrađena u obliku plamena. Budući da πῦρ takođe znači podjelu koju proizvodi vatra, a 'ment' ili 'met' je koptska riječ za 'deset', njihova je druga misao bila da je piramida dizajnirana da predstavlja deset dijelova vatrene ekliptike, ili solarno kolo, deset originalnih znakova zodijaka." [1]

Važno u citatu su SOLARNO KOLO, ZODIJAK i broj DESET. Rekli smo da je obim kvadrata KLMNK 3,544906205 jedinica:

10 x 3,544906205 = 35,44906205

Sad uzimamo brojeve mjera Solomonovog hrama:

• visina portala: 120
• dužina hrama: 60
• visina hrama: 30
• širina hrama: 20

Broj 35,44906205 (kao broj kilometara) množimo sa brojevima mjera Solomonovog hrama:

35,44906205 x 120 x 60 x 30 x 20 = 153,139.948 km = AD = daljina od centra Zemlje do centra Sunca. To je najveća udaljenost Sunca od Zemlje (aphelion) u početka našeg svijeta, 10.000 godina prije hrišćanske ere, dužina izvedena iz geometrije broja Pi, broja 1 (jedan) i brojeva Solomonovog hrama.

Dužina kruga Zemljinog ekvatora je 40.077,27418 km. Pošto krug ima 360°, proizilazi da 1° ekva-torske geografske dužine ima 111,3257616 km.

Dan i noć skupa računaju se kao jedan dan sa 24 sata. Ako uzmemo samo vidni dio dana, to je 12 sati. Sat ima 60 minuta, minuta 60 sekundi: ako se nešto kreće brzinom 111,3257616 km/s, za 12 sati preći ć e 4.809.272,901 km.

Sunčev aphelion 10.000 stare ere bio je 153,139.948 km od Zemlje:

153,139.948 - 4.809.272,901 = 148.330.675,1 km = DG = najmanja udaljenost centra Sunca od centra Zemlje (perihelion) 10.000 stare ere.

U hrišćanstvu grčko CHI (X) je skraćenica za HRIST. U kineskoj filozofiji i medicini CHI je kru-žeća životna energija svojstvena svemu posto-jećem. CHI je neophodna ravnoteža negativnog i pozitivnog u organizmu kao uslov za dobro zdra-vlje. Postojala je i kineska mjera dužine zvana CHI, dužina 23,5 cm {2] u vrlo zanimljivoj vezi sa visi-nom Piramide. CHI je ravnoteža pozitivnog i ne-gativnog, dakle je centar, sredina, polovina. Visina Piramide je 14.765,05019 cm, polovina visine 7382,525095 cm:

7382,525095 : 23,5 = 314,150004 = 100 Pi (tačna vrijednost mjere CHI je 23,49932708 cm = 9,251703673 inči).

Ako bi se nešto micalo 23,5 cm na dan, za hiljadu godina prešlo bi 85,83187 km, a za 12.004,03876 godina pređena dužina iznosila bi 1.030.329,094 km. Po Piramidinoj hronologiji ovih 12.004,03876 godina od početa našeg svijeta pada na 15. januar 2005. Svojim brojevima broj 1.030.329,094 odgo-vara simbolici brojeva polovine širine Piramidine Kraljeve odaje: 103,0329095 (inči);

a) najveća udaljenost Sunca od Zemlje (aphelion) u vrijeme početka našeg svijeta 10.000 godina stare ere iznosila je 153,139.948 km:

153,139.948 - 1.030.329,094 km = 152.109.618,9 km = najveća udaljenost Sunca od Zemlje (aphe-lion) oko kraja 2000. godine;

b) najmanja udaljenost centra Sunca od centra Zemlje (perihelion) 10.000 godina stare ere je 148.330.675,1 km:

148.330.675,1 - 1.030.329,094 = 147.300.346 km = najmanja udaljenost centra Sunca od centra Zemlje (perihelion) oko kraja 2000. god. nove ere.

Po mjerama od 2000. godine razlike između ap-heliona i periheliona 10.000 stare ere i današnjeg stanja je 1,030.329,095 km. Ova razlika nastala je za 12.000 godina, dakle je svakih 1000 godina Zemlja bila bliža Suncu za oko 85,83187 km, svaki je dan 23,50790924 cm bliža Suncu.

Arhitekta Piramide je kraj (ili transformaciju?) na-šeg svijeta markirao između 2035-2070. Računa-jući od 2000. god. do pred kraj 2070. Zemlja će oko 5,5-6 km biti bliža Suncu.

..............................

[1] Lysander Dickerman, on the etymology and synonyms of Pyramid; Proceedings of the Ame-rican Oriental Society, Boston, Mass., May 7, 1890; New Haven: The American Oriental Society, 1890, p. 25.

[2] Qiu Guangming, The History of Ancient Chinese Measures and Weights; Anhui Science and Tech-nology Publishing House and Time AACP (Au-stralia), 2017, p. 77.

U SLAVU BOGA STVORITELJA

 

 

 

 

Isplaženi jezik boginje Svani, Bijele Pčele (lijevo). 

Srednjovijekovni stećak, Radimlja kod Stoca, BiH.

Stećak 19. vijeka, okolina Ljiga, Srbija.

U drevnim Arjanima lako prepoznajemo stare Srbe sve do 90tih godina 20. vijeka:

"Za ovu rasu, u povojima svoje civilizacije, Sunce nije bilo puko svjetlo, već Stvoritelj, Vladar, Čuvar i Spasitelj svijeta. Kako bez svjetlosti ne bi moglo biti života ili vegetacije, Sunce, kao svjetlonosac, pos-taje Stvoritelj, i pošto je Stvoritelj, onda je Vladar svijeta — Otac svih stvari.

U tjeranju tame, a isto tako i u oplodnji Zemlje, Sunca postaje čuvar i ljubazni zaštitnik svih živih bića – Spasitelj čovječanstva. Kako Sunce ponekad sprži i sasuši vegetaciju i isušuje rijeke, ono je ta-kođe zamišljeno kao Razoritelj. Kao Stvoritelj, Ču-var i Razoritelj. Sunce je bilo tri osobe u jednoj – Trojstvo." [1]

I pitao sam se zašto svi ćute o isplaženim jezicima na antropomorfnim likovima Sunca i solarnih božan-stava na stećcima? I odgovori mi istorija i gorko če-merno ljudsko iskustvo: ćute zato što su im razum, svijest i duša kroz njihove religije zarobljeni duho-vima Tame, zarobljene zlim silama koje mrze Svje-tlost, mrze Sunce, mrze istinu i mrze Istinitog Boga Roditelja.

Ja pokazah i dokazah istinu jedinoga Boga Stvo-ritelja, pokazah i dokazah istorijsku i vjersku istinu svojih predaka i odužih se njima, služiteljima Boga Sunca i ratnicima Svjetlosti. U ratu sa služiteljima Tame ja njih izdao nisam i časno, u slavu Božju, pobijedih sljedbenike Tame! ☀️✋

..............................

[1] Sarah Elizabeth Titcomb, Aryan Sun-myths the Origin of Religions; Troy, N.Y., Nims and Knight, 1889, p. 28-29.

STEĆCI SA SUNCEM ISPLAŽENOG JEZIKA

Emmanuel Laroche, Les Hiéroglyphes Hittites, Première partie L'écriture; Éditions du Centre national de la recherche scientifique, Paris, 1960, p. 7.

Laurence Austine Waddell, Egyptian Civilization: its Sumerian Origin and Real Chronology, London, Luzak & Co., 1930, p. 58.

William Tyler Olcott, Sun Lore of all Ages: a Collection of Myths and Legends Concerning the Sun and Its Worship; Putnam's Sons, New York; The Knickerbocker Press, London, 1914.

 

Kimerijska Jamna kultura, oko 2300. st. ere (Archaeological and Historical museum,Kerch, Crimea, Russia).

Okolina Ljiga, Sebija.

Skoro svi antropomorfni prikazi Sunca i solarnih bo-žanstava na stećcima su otvorenih usta isplaženog jezika. Šta to znači i čega je to simbol?

Ljudska glava sa isplaženim jezikom je hetski hije-roglif PÁR [1]. Sumerski PAR znači GOSPODAR, GOSPOD [2]. Od osnove PAR izvedeno je engles-ko PARCH sa značenjem OPEĆI, SPRŽITI. Od PAR je srpski PARNICA. Parnica je LINIJA, a linija je ZRAKA i zato galsko PAR ima isto značenje kao i PER koje znači SUNCE [3]. U velškom PAR je UZROK STVARANJA, SRŽ, SUŠTINA, SJEME [4].

I sta znači ispla eni jezik sa značenjem PAR? Znači VATRA, SVJETLOST, ZRAKA, SUNCE, GOSPO-DAR, GOSPOD, BOG. Od PAR su hetsko PÁR-TÁ-S sa značenjem OTAC [5] i latinsko PĂRENS sa značenjem RODITELJ [6].

Evo značenje ljudske glave sa izplaženim jezikom na astečkom kamenom kalendaru:

"Starosjedioci Srednje Amerike predstavljali su Sun-ce kao ljudsku glavu okruženu raspršenim zrakama i sa velikim otvorenim ustima. Ovaj solarni simbol bio je raširen u cijelom tom kraju. U ovoj predstavi jezik je isplažen, što znači da Sunce živi i govori. Ovo je jasno dokazano u poznatom Astečkom ka-lendarskom kamenu (Calendario Azteco), takođe nazvanom "Sunčev kamen", koji je pronađen oko sredine sedamnaestog vijeka u podzemlju Glavnog trga, Meksiko Siti." [7]

Da dopunimo opis Sunčevog lica sa astečkog ka-lendara:

"Lice je isklesano po hronoloskim i astronomskim znacima u geometrijskom redu. Centralna figura, sa isplazenim jezikom, predstavlja Sunce 'Tonatiuh'; segmenti koji zrače prema ivici diska su simboli za njegove zrake." [8]

Nikad ni jedan istraživač stećaka, bilo strani ili do-maći, davni ili savremeni, nikad ni jedan nije po-menuo motiv isplaženog jezika na antropomorfnim likovima stećaka. Zašto su to prećutali?

Iako sam prikazima isplaženih jezika na stećcima svima pokazao desetine jasnih fotografije i pišem o tome preko deset godina, još ni jedan srpski pra-voslavac, ni edan bošnjački musliman, ni jedan hr-vatski rimokatolik, pa ni jedan balkanski judejin, jer i oni pišu o istorijsko-kulturnoj baštini Srba, Hrvata i Bošnjaka. Ni jedan pripadnik pomenutih vjera nije se oglasio da kaže nešto o tome!? Bože, kako to može biti!? I svi vide, i svi gledaju, i svi ćute!? Zašto?

I pitao sam se zašto svi ćute o isplaženim jezicima na antropomorfnim likovima Sunca i solarnih bo-žanstava na stećcima? I dade mi odgovor istorija i gorko čemerno ljudsko iskustvo: ćute zato što su im ljudski razum, svijest i duša kroz njihove vjere zarobljeni duhovima Tame, zarobljene zlim silama koje mrze Svjetlost, mrze Sunce i mrze istinu i mrze Istinitog Boga Roditelja.

Ljudski rod je zabludama i prevarnim lažima zave-den i odveden u tamu Tame i odveden od istine prezire istinu i Istinitog Boga, te će uskoro kroz oganj biti prosijan.

..............................
[1] Emmanuel Laroche, Les Hiéroglyphes Hittites, Première partie L'écriture; Éditions du Centre na-tional de la recherche scientifique, Paris, 1960, p. 7.
[2] Laurence Austine Waddell, Egyptian Civilization: its Sumerian Origin and Real Chronology, London, Luzak & Co., 1930, p. 4.
[3] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome III; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, p. 234.
[4] William Owen Pughe, A Dictionary of the Welsh Language, The Second Edition, Vol. II; Denbigh: Printed and published by Thomas Gee, 1832, p. 396.
[5] Emmanuel Laroche, Ib.
[6] Francis Edward Jackson Valpy, An Etymological Dictionary of the Latin Language, London: Printed by A. G. Valpy, 1828, p. 319.
[7] William Tyler Olcott, Sun Lore of all Ages: a Collection of Myths and Legends Concerning the Sun and Its Worship; Putnam's Sons, New York; The Knickerbocker Press, London, 1914, pg. 297.
[8] Ib.

STEĆAK IZ 7-5. V. ST. ERE

Iznad čela je romboidni simbol ◊ , simbol nebeskog šara, simbol kosmosa.

Boginja Svani (Sveni) na Zlatnoj pločici iz Lidije, 7. v. st. ere (Arthur Bernard Cook, Zeus : A Study in Ancient Religion, Vol. II, Part I, Cambridge: The University Press, 1925, p. 639).

Boginja Svani (Sveni) u liku Bijele Pčele.

 

U selu Šatorovići kod Rogatice nalazi se stećak sa likom lidijsko-brigijske boginje Svani (Sveni ili Bijela Pčela) isplaženog jezika i hetskim hijeroglifom H, sa značenjem "kapija". Lik ove boginje datira stećak na 7-5. vijek stare ere. Stil i motivi na marami boginje Svani isti su motivima na maramama narodne no-šnje Srpkinja iz okoline Peći (iznad čela je rom-boidni simbol ◊ , simbol nebeskog šara, simbol kos-mosa).

JOŠ JEDAN STEĆAK SA ANTROPOMORFNIM LIKOM ISPLAŽENOG JEZIKA

 

 

  

Boginja Svani (Sveni) na Zlatnoj pločici iz Lidije, 7. v. st. ere (Arthur Bernard Cook, Zeus : A Study in Ancient Religion, Vol. II, Part I, Cambridge: The University Press, 1925, p. 639).  

Boginja Svani (Sveni) u liku Bijele Pčele.

Ovaj stećak sa likom lidijsko-brigijske boginje Svani (Bijela Pčela) i hetskim hijeroglifom H (kapija) nalazi se u selu Šatorovići kod Rogatice. Prikaz boginje Svani datira stećak na 7-5. vijek stare ere.

Hijeroglif H i motiv isplaženog jezika nalazimo u svetilištu Gobekli Tepe (br. 5 i 10), u Tiwanaku hra-mu u Boliviji (br. 7) i kod sjevernoameričkih Indija-naca (br. 8, The Grapevine Canyon Petroglyphs, Nevada) i kod Kelta (br. 9).

SMIJAVICE OD SRBIJE DO IRSKE

  

 

 

 

 

 

 

 

Smijavica je na statui keltskog boga Kroma (gvozdenog doba, Caldragh, Boa Island, Northern Irland).

Kod nekh osoba, kao na fotografiji kod pjevačice Cheryl Cole, pri osmjehu se pojave rupice na ob-razima Ta dva udubljenja narod naziva smijavicama. Tako se obilježavaju smijavice na nekim srednjo-vijekovnim stećcima pa sve do druge polovine 19. vijeka.

Najstariji prikaz smijavica je na statui keltskog boga Kroma iz gvozdenog doba u Sjevernoj Irskoj (Cal-dragh, Boa Island, Northern Irland). I to je dokaz da su Kelti, tj. Kimeri, drevni Srbi, onda zvani Tračani i Kimeri, na Balkanu poznati i kao Iliri.

Zašto kažem da su Srbi, a nisu Bošnjaci ni Hrvati? Zato što su oni mnogo mlađi narodi proizašli u specifičnim društveno-istorijskim prilikama proizašli iz srpskog korpusa i kad god pomenem Srbe, tu se podrazumijevaju i Bošnjaci i Hrvati.

Ni današnji Srbi nisu duhom oni stari krstjanski ni prehrišćanski Srbi. Današnji Srbi, Bošnjaci i Hrvati duhovno su kao posebna narodna cjelina formirani kroz okupatorske religije i samo vjerovanja i vjerski običaji njih razdvajaju, ali i dalje govore istim je-zikom i to je u osnovi bio:

“Jednosložni prajezik > aglutinativni: turanski > miješani: jefetski ili iranski ili indoevropski > keltski: tračanski ili ilirski ..." [1]

Dakle je drevni ilirski jezik bio isto što i keltski i tračanski, jer:

“Katari oko Emone imaju imena venetskog porijekla i mogli bi biti grupa Karna. Osim Latobića i Var-cijana, čija su imena keltska, stanovnici Kolapijani, Jasi, Breuci, Amantini i Skordići bili su Iliri.” [2]

“Identitet Tračana i Ilira dokazuje od starih pisaca upućujući, neki ranije, neki kasnije, na jedan isti narod." [3]

“Istina da Dalmati, Mizi, Tribali, pa čak i Sarmati, koriste gotovo isti jezik, ili ne mnogo drugačiji, tako da se međusobno razmiju bez teškoća. " [4]

I svjesni ste sljedećeg: da su na našim balkanskim terenima opstali starovjerci i krstjani, oni bi danas bili posebni narodi, a ne pravoslavni Srbi, ne ri-mokatolički Hrvati, ne Bošnjaci muslimani i u ratu 1991-1995. ratovali bi protiv i jednih i drugih i trećih, a i ovi protiv njih. I to vam je to!
..............................
[1] B. G. Niebuhr, Corpus Scriptorum Historiae By-zantinae: Laonicus Chalcocondylas, De rebus Tur-cicis, L. X; Bonnae, Impensis Ed. Weberi, 1843, p. 530.
[2] ohn Wilkes, The Illyrians; Blackwell Publishers Ltd., Oxford, UK; Blackwell Publishers Inc., Cam-bridge, Massachusetts, USA, 1996, p. 218.
[3] The Edinburgh Magazine and Literary Mis-cellany, Vol. 15, August 1824, Edinburgh, Printed for Archibald Constable and Company, 1824, p. 135.
[4] B. G. Niebuhr, Ib. Laonicus Chalcocondylas, p. 530.

KRST GOTSKOG STILA

 

Otkupljen u Nirmbergu (Nünberg), na području bivše Velike Moravije, bronzani krst gotskog stila dimenzija oko 9 x 5 cm, ukrašen je solarnim simbolima u šematskom prikazu godišnjih doba (današnja Njemačka, 4-8. vijek).

Godina sa godišnjim dobima, dva solsticija i dva ekvinocija.

Druga strana krsta sa natpisom.

 

Natpis iznag glave antropomorfnog lika sa isplaženim jezikom.

Otkupljen u Nirmbergu (Nünberg) bronzani krst got-skog stila dimenzija oko 9 x 5 cm, ukrašen je so-larnim simbolima u šematskom prikazu godišnjih doba (današnja Njemačka, 4-8. vijek).

Na drugoj strani krsta je antropomorfni lik sa bra-dom i isplaženim jezikom, a iznad je kratki natpis.

"U početku stvori Bog nebo i zemlju." (Postanak 1,1)

U Septuaginti POČETAK je ARHI (grčki: ἀρχῇ) i ka-ko počinje Petoknjižje Starog zavjeta, tako počinje i Jovanovo jevanđelje Novog zavjeta:

“U početku bješe riječ, i riječ bješe u Boga, i Bog bješe riječ. Ona bješe u početku u Boga. Sve je kroz nju postalo, i bez nje ništa nije postalo što je postalo. U njoj bješe život, i život bješe svjetlost ljudima. I svjetlost se svijetli u tami, i tama ga ne obuze.” (Jovan, 1, 1-5)

I kod Jovana POČETAK je ἀρχῇ, ali to izvorno ne znači POČETAK, jer grčko ἀρχῇ (ἀρχὴ) prevode još kao ORIGINAL, KRAJNJI, NAJDALJI; PRVI; NA-ČELO; UZROK; GLAVA; VLAST; OBLAST; MOĆ; KOMANDA; CARSTVO; POGLAVARSTVO; OD VJEČNOSTI [1].

Natpis počinje slovom H koje je ovdje skraćenica za nordijsko HELIG, anglosaksonsko HĀLIG, gotsko HEILAG, njemačko HEILIG sa značenjem SJAJAN, ČIST, SVET [2]. Galsko HEIL je SUNCE, DAVALAC [3]. Nakon slova H je tačka koja skraćenicu SVETI odvaja od riječi ARHI, ARH(E)S ili ARHO (?) (grčki: ἀρχῇ) sa značenjem VOĐA, ČELNIK, VLADAR.

Bradati lik sa oreolom je u molitvenom položaju podignutih ruku. Ruke u tom položaju označavaju podne ljetnog solsticija, ravnotežu između proljeća i ljeta, balans između šest mjeseci istočnog i šest mjeseci zapadnog neba, najvišu centralnu tačku u kojoj je Bog, oličen u Suncu, na svom svjetlosnom prestolu u najvišoj tački zenita. Pored ruku na prečki krsta su po četiri koncentrična kruga kao simbolima četiri nebeska vremana, četiri godišnja doba sa dr-vetom života.

Da se ne radi o hrišćanskom svecu dokaz su njegova otvorena usta sa isplaženim jezikom, dakle je ovo antropomorfni prikaz ljetnog solarnog bo-žanstva isplaženog jezika. Po stilu krsta i solarnim simbolima ovo je ili paganski ili arijanski krst.

Fotografije: Goran Cekić
..............................
[1] John Groves, A Greek and English Dictionary; Boston: Hilliard, Gray and Company, 1836, p. 92.
[2] Walter William Skeat, An Etymological Dictionary of the English Language; Oxford: The Clarendon Press, 1879-188, p. 257.
[3] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome III; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, p. 12.

BABYLON IS FALLEN

"I drugi anđeo za njim ide govoreći: pade, pade Va-vilon grad veliki: jer otrovnijem vinom kurvarstva svojega napoji sve narode." (Otkrivenje,14,8)

"And there followed another angel, saying, Babylon is fallen, is fallen, that great city, because she made all nations drink of the wine of the wrath of her fornication." (Revelation 14:8)