.jpg)
Emmanuel Laroche, Les Hiéroglyphes Hittites, Première partie L'écriture; Éditions du Centre national de la recherche scientifique, Paris, 1960, p. 7.
Laurence Austine Waddell, Egyptian Civilization: its Sumerian Origin and Real Chronology, London, Luzak & Co., 1930, p. 58.
William Tyler Olcott, Sun Lore of all Ages: a Collection of Myths and Legends Concerning the Sun and Its Worship; Putnam's Sons, New York; The Knickerbocker Press, London, 1914.
Skoro svi antropomorfni prikazi Sunca i solarnih bo-žanstava na stećcima su otvorenih usta isplaženog jezika. Šta to znači i čega je to simbol?
Ljudska glava sa isplaženim jezikom je hetski hije-roglif PÁR [1]. Sumerski PAR znači GOSPODAR, GOSPOD [2]. Od osnove PAR izvedeno je engles-ko PARCH sa značenjem OPEĆI, SPRŽITI. Od PAR je srpski PARNICA. Parnica je LINIJA, a linija je ZRAKA i zato galsko PAR ima isto značenje kao i PER koje znači SUNCE [3]. U velškom PAR je UZROK STVARANJA, SRŽ, SUŠTINA, SJEME [4].
I sta znači ispla eni jezik sa značenjem PAR? Znači VATRA, SVJETLOST, ZRAKA, SUNCE, GOSPO-DAR, GOSPOD, BOG. Od PAR su hetsko PÁR-TÁ-S sa značenjem OTAC [5] i latinsko PĂRENS sa značenjem RODITELJ [6].
Evo značenje ljudske glave sa izplaženim jezikom na astečkom kamenom kalendaru:
"Starosjedioci Srednje Amerike predstavljali su Sun-ce kao ljudsku glavu okruženu raspršenim zrakama i sa velikim otvorenim ustima. Ovaj solarni simbol bio je raširen u cijelom tom kraju. U ovoj predstavi jezik je isplažen, što znači da Sunce živi i govori. Ovo je jasno dokazano u poznatom Astečkom ka-lendarskom kamenu (Calendario Azteco), takođe nazvanom "Sunčev kamen", koji je pronađen oko sredine sedamnaestog vijeka u podzemlju Glavnog trga, Meksiko Siti." [7]
Da dopunimo opis Sunčevog lica sa astečkog ka-lendara:
"Lice je isklesano po hronoloskim i astronomskim znacima u geometrijskom redu. Centralna figura, sa isplazenim jezikom, predstavlja Sunce 'Tonatiuh'; segmenti koji zrače prema ivici diska su simboli za njegove zrake." [8]
Nikad ni jedan istraživač stećaka, bilo strani ili do-maći, davni ili savremeni, nikad ni jedan nije po-menuo motiv isplaženog jezika na antropomorfnim likovima stećaka. Zašto su to prećutali?
Iako sam prikazima isplaženih jezika na stećcima svima pokazao desetine jasnih fotografije i pišem o tome preko deset godina, još ni jedan srpski pra-voslavac, ni edan bošnjački musliman, ni jedan hr-vatski rimokatolik, pa ni jedan balkanski judejin, jer i oni pišu o istorijsko-kulturnoj baštini Srba, Hrvata i Bošnjaka. Ni jedan pripadnik pomenutih vjera nije se oglasio da kaže nešto o tome!? Bože, kako to može biti!? I svi vide, i svi gledaju, i svi ćute!? Zašto?
Ljudska glava sa isplaženim jezikom je hetski hije-roglif PÁR [1]. Sumerski PAR znači GOSPODAR, GOSPOD [2]. Od osnove PAR izvedeno je engles-ko PARCH sa značenjem OPEĆI, SPRŽITI. Od PAR je srpski PARNICA. Parnica je LINIJA, a linija je ZRAKA i zato galsko PAR ima isto značenje kao i PER koje znači SUNCE [3]. U velškom PAR je UZROK STVARANJA, SRŽ, SUŠTINA, SJEME [4].
I sta znači ispla eni jezik sa značenjem PAR? Znači VATRA, SVJETLOST, ZRAKA, SUNCE, GOSPO-DAR, GOSPOD, BOG. Od PAR su hetsko PÁR-TÁ-S sa značenjem OTAC [5] i latinsko PĂRENS sa značenjem RODITELJ [6].
Evo značenje ljudske glave sa izplaženim jezikom na astečkom kamenom kalendaru:
"Starosjedioci Srednje Amerike predstavljali su Sun-ce kao ljudsku glavu okruženu raspršenim zrakama i sa velikim otvorenim ustima. Ovaj solarni simbol bio je raširen u cijelom tom kraju. U ovoj predstavi jezik je isplažen, što znači da Sunce živi i govori. Ovo je jasno dokazano u poznatom Astečkom ka-lendarskom kamenu (Calendario Azteco), takođe nazvanom "Sunčev kamen", koji je pronađen oko sredine sedamnaestog vijeka u podzemlju Glavnog trga, Meksiko Siti." [7]
Da dopunimo opis Sunčevog lica sa astečkog ka-lendara:
"Lice je isklesano po hronoloskim i astronomskim znacima u geometrijskom redu. Centralna figura, sa isplazenim jezikom, predstavlja Sunce 'Tonatiuh'; segmenti koji zrače prema ivici diska su simboli za njegove zrake." [8]
Nikad ni jedan istraživač stećaka, bilo strani ili do-maći, davni ili savremeni, nikad ni jedan nije po-menuo motiv isplaženog jezika na antropomorfnim likovima stećaka. Zašto su to prećutali?
Iako sam prikazima isplaženih jezika na stećcima svima pokazao desetine jasnih fotografije i pišem o tome preko deset godina, još ni jedan srpski pra-voslavac, ni edan bošnjački musliman, ni jedan hr-vatski rimokatolik, pa ni jedan balkanski judejin, jer i oni pišu o istorijsko-kulturnoj baštini Srba, Hrvata i Bošnjaka. Ni jedan pripadnik pomenutih vjera nije se oglasio da kaže nešto o tome!? Bože, kako to može biti!? I svi vide, i svi gledaju, i svi ćute!? Zašto?
I pitao sam se zašto svi ćute o isplaženim jezicima na antropomorfnim likovima Sunca i solarnih bo-žanstava na stećcima? I dade mi odgovor istorija i gorko čemerno ljudsko iskustvo: ćute zato što su im ljudski razum, svijest i duša kroz njihove vjere zarobljeni duhovima Tame, zarobljene zlim silama koje mrze Svjetlost, mrze Sunce i mrze istinu i mrze Istinitog Boga Roditelja.
Ljudski rod je zabludama i prevarnim lažima zave-den i odveden u tamu Tame i odveden od istine prezire istinu i Istinitog Boga, te će uskoro kroz oganj biti prosijan.
..............................
[1] Emmanuel Laroche, Les Hiéroglyphes Hittites, Première partie L'écriture; Éditions du Centre na-tional de la recherche scientifique, Paris, 1960, p. 7.
[2] Laurence Austine Waddell, Egyptian Civilization: its Sumerian Origin and Real Chronology, London, Luzak & Co., 1930, p. 4.
[3] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome III; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, p. 234.
[4] William Owen Pughe, A Dictionary of the Welsh Language, The Second Edition, Vol. II; Denbigh: Printed and published by Thomas Gee, 1832, p. 396.
[5] Emmanuel Laroche, Ib.
[6] Francis Edward Jackson Valpy, An Etymological Dictionary of the Latin Language, London: Printed by A. G. Valpy, 1828, p. 319.
[7] William Tyler Olcott, Sun Lore of all Ages: a Collection of Myths and Legends Concerning the Sun and Its Worship; Putnam's Sons, New York; The Knickerbocker Press, London, 1914, pg. 297.
[8] Ib.
No comments:
Post a Comment