NOVI ZAVJET I ASTROLOGIJA

Zodijački krug na srednjevijekovnoj fresci pravoslavne crkve (sve slike uvećaj klikom na iste). Na slici je Sunce koje iz Ovna ulazu u sazviježđe Ribe kako je bilo u vrijeme Hristovog rođenja.

 

      Hrišćani govore da se hrišćanska crkva ne bavi astrologijom, jer je to, kažu, đavolja demonska nauka i  kao takvu crkva zabranjuje astrologiju. Ali pogledajmo ovo:



     "A pred veče pristupiše k Njemu učenici Njegovi govoreći: Ovde je pusto mesto, a dockan je već; otpusti narod neka ide u sela da kupi sebi hrane.

A Isus reče im: Ne treba da idu; podajte im vi neka jedu.
A oni rekoše Mu: Nemamo ovde do samo pet hlebova i dve ribe.
A On reče: Donesite mi ih ovamo.
I zapovedi narodu da posedaju po travi; pa uze onih pet hlebova i dve ribe, i pogledavši na nebo blagoslovi, i prelomivši dade učenicima svojim, a učenici narodu.
I jedoše svi, i nasitiše se, i nakupiše komada što preteče dvanaest kotarica punih." (Mat.14,15-20)

Krug zodijaka sa 12 dijelova.

 

     Pet hljebova, dvije ribe i dvanaest kotarica!? Na prvi pogled tu nema ništa neobično, osim čuda za obični narod. Ali, ima, ima! Zodijak je krug izdijeljen na 12 sazviježđa. Pošto je zodijak krug, svakom od ovih 12 sazviježđa pripada jedan mali  isječak kruga i to je jedna "kotarica".

     Šta su pet hljebova? Evo šta: krug ima 360 stepeni. Podijelimo broj 360 na pet dijelova:
360 : 5 = 72

Šta je broj 72? Za 72 godine Sunce se kroz krug zodijaka pomjeri za 1 stepen i da bi prošlo kroz jedno sazviježđe od 30 stepeni, Suncu je potrebno oko 2160 godina. Po Bibliji Judeji su proveli u egipatskom ropstvu 430 godina: 430 x 5 = 2150 godina (samo deset godina manje od 2160 godina, a 2150 x 72 = 215800 godina što mnogi uzimaju kao potrebno vrijeme punog kruga precesije ekvinocija).

     Šta su dvije ribe? To je sazviježđe Ribe u koje je Sunce iz sazviježđa Ovna nastupilo početkom proljeća pred početak hrišćanske ere.

      Idemo dalje:
     "I posla Petra i Jovana rekavši: Idite ugotovite nam pashu da jedemo.
A ovi Mu rekoše: Gde hoćeš da ugotovimo?

A On im reče: Eto kad uđete u grad, srešće vas čovek koji nosi vodu u krčagu; idite za njim u kuću u koju on uđe,

I kažite domaćinu: Učitelj veli: gde je gostionica gde ću jesti pashu s učenicima svojim?

I on će vam pokazati veliku sobu prostrtu; onde ugotovite.” (Luka,22, 8-12)

     O čemu se ovdje radi? Radi se o sazviježdju Vodonoše: čovjek koji nosi krčag sa vodom. To je simbolika vremena susreta sazviježdja Ribe i Vodonoše (Vodolije), vrijeme pashe. Šta je pasha? Pasha je starobiblijski  judejski   praznik kao uspomena na dan kad je Mojsije poveo Judeje iz egipatskog ropstva u slobodu obećane zemlje. To je prva pasha. Postoji i druga Pasha: hrišćanska pasha koju slave hrišćani kao uspomenu na dan Hristovog vaskrsenja (velika odaja je svijet i vlast Novog svj. poretka). O kojoj se pashi simbolično govori pri spominjanju sazviježdja Vodonoše? Govori se o trećoj Pashi na kraju svijeta. E, sad je tu veliki problem: da li je ova treća pasha judejska ili hrišćanska, odnosno da li je to tajni znak apostolima Judejima, ili je tajni znak i hrišćanima? Posto su hrišćani zabranili bavljenje astrologijom, dakle se njih to zvanično ne tiče, jer i vrh crkve ovo krije od naroda. A da li ih se tiče tajno, nezvanično, sad ćemo i to vidjeti!

Kopija stranice knjige "Moral i dogma" A. Pajka, gdje Pajk tvrdi da je doba Ribe nastupilo 300 godina prije početka hrišćanske ere, a doba Vodonoše (Vodolije) 1872. godine.

     Kad je nastupilo doba Ribe? Rekli smo da je to bilo prije početka hrišćanske ere. Prvi koji je opisao prelazak Sunca  iz sazviježdja Ovna u sazviježdje Ribe na prvi dan početka proljeća (precesija ekvinocija) je Grk Hipar (Hipparchus of Nicaea) oko 150 godine st. ere. Računajući po biblijskoj hronologiji stvaranja svijeta Sunce je u doba Ribe uslo sredinom 148. godine prije hrišćanske ere. Albert Pajk (Albert Pike) u svom čuvenom djelu "Moral i Dogma"  kaže da je doba Ribe nastupilo 300 godina prije hrišćanske ere. Albert Pajk je vrsni poznavalac istorije uporedne religije i astrologije i kao takav postao je veliki učitelj masona, te njegove tvrdnje  ne bismo smjeli zanemariti.

     Ako je doba Ribe nastupilo 300 god. prije hrišćanske ere, onda je doba Vodolije nastupilo nakon 2160 godina od tada i to pada na 1860. godinu. Doba Vodolije opisano je kao doba velikih istorijskih preokreta i napredak čovječanstva, ali i vrijeme treće pashe. Ako je Pajkova tvrdnja bila masonima istina, onda je to dovelo do velikih istorijskih promjena na zemlji. Pogledajmo:

- industrijska revolucija počinje oko 1760, da bi se razbuktala između 1820-1840. godine,

- SAD osnovane su 1776. godine i do 1783. god. vodi se i dobija rat za nezavisnost Amerike,

- Francuska buržoaska revolucija i obaranje feudalizma i monarha počinje 1789. godine,

- Napoleon pokušava da osvoji Rusiju 1812. godine,

- od 1861 u Americi počinje rat za ukidanje ropstva,

- prvi let aviona je 1902. godine,

- Prvi sv. rat počinje 1914. godine,
- u Rusiji počinje komunistička boljsevička revolucija i ukidanje ruske carevine,

- Drugi sv. rat počinje 1939. godine,

- prvi let satelita oko Zemlje je 1957. godine,

- prvi let na Mjesec je 1969. godine,

- prvi mobilni telefoni javljaju se 1975. godine,

- javni Internet starta oko 2000. godine, itd, itd... 

 

Ovako je bilo prije 325 godina: horizontalna linija je nebeski ekvator između sazviježđa Ribe i Vodonoše, a kosa linija je Sunčeva ekliptika. Tačka presijecanja ovih linija označava prvi dan proljeca na proljetni ekvinocij. Ispod linije nebeskog ekvatora stoje zvijezde sazviježđa Vodonoše (Vodolije).

 

      Dakle, ako računamo po Albertu Pajku, doba Vodolije (Vodonoše) nastupilo je 1860. godine, mada Pajk kaže da je to bilo 1872. godine. Ako računamo po Hipru, doba Vodonoše nastupilo je 2010. godine, a ako računamo po starobiblijskoj hronologiji, onda je to 2013. godina. Treća pasha i stanje u svijetu pokazuju da je to i judejska i hrišćanska pasha.

 

Crvena horizontalna linija pokazuje današnje mjesto nebeskog ekvatora koji je ušao u zvijezde Vodonoše, te je i tačka proljetnog ekvinocija danas u zoni ovog sazviježdja.

 

Godina 2000-ta: horizontalna crvena  linija je linija nebeskog ekvatora koja prelazi preko zvijezda Vodonoše, ali je tridesetih godina prošlog vijeka sazvijezđe Ribe prošireno na uštrb sazviježđa Vodolije kako bi se prikrilo vrijeme prirodnog nastanka doba Vodolije (vidite donju sliku).

 

Ovo je prirodni poredak: linija nebeskog ekvatora (crvena boja, 0 stepeni) prelazi preko zvijezda Vodolije (Vodonoše). Žuta tačka lijevo je  Sunce na proljetni ekvinocij (prvi dan proljeća).

Blizanci (Gemini) nalaze se u zoni bijele boje. Ljetni solsticij i prvi dan ljeta (crveni krstić): Sunce je ušlo u znak Bika (mapa neba iz 2000. godine).

 

Današnji astrolozi tvrde da se Sunce trenutno nalazi na 5 stepeni Blizanaca, I ovako bi trebalo da  bude mapa Blizanaca (prostor bijele boje). Tih 5 stepeni je bijeli prostor između crvene i plave linije. Međutim, na originalnoj mapi neba na prethodnoj slici jasno se vidi da prostor tih 5 stepeni ne pripada Blizancima, već Biku i Sunce se na ljetni solsticij nalazi u zoni Bika (crveni krstić).

 

Linija razdvajanja znaka Blizanaca i Bika jasno je vidljiva i vidimo da je u ovo naše vrijeme centralna tačka ljetnog solsticija u sazviježđu Bika.

 

Sunce u tački ljetnog solsticija na početku Bika. Proljetni ekvinocij sa prvim danom proljeća nastaje u tački 0 (nula, sasvim desno kod tačke Y) i ta tačka je u znaku Vodolije.

 

      Vidimo da je Sunce u ljetnom solsticiju već ušlo u sazviježđe (znak) Bika i od tačke ljetnog solsticija do tačke proljetnog ekvinocija mora biti tačno 90 stepeni: 30 stepeni Bika, 30 stepeni Ovna i 30 stepeni Ribe. Posto je Sunce sa ljetnim solsticijem već malo odmaklo od početka  zazviježđa Bika, za toliko je tačka proljetnog solsticija morala izaći iz znaka Ribe i ući u sazviježdje Vodonoše i to je jasno da je nastupilo doba Vodonoše, tj. Vodolije.

 

      Ali, kao sto se svo znanje krije od prostog naroda, tako je i vrijeme nastanka doba Vodonoše ukriveno od današnjeg naroda, te se nastanak ovog doba pomijera u budućnost za preko 300 godina. Živite u poretku Novog svj. doba i sami zaključite zašto se to radi i zašto se i ovako varaju ljudi i narodi.

SLOVEN I NESLOVEN

      Kaže apostol Jovan na početku svog Jevanđelja:

      “U početku bješe SLOVO, i SLOVO bješe u Boga, i Bog bješe SLOVO. Ono bješe u početku u Boga. Sve je kroz njega postalo, i bez njega ništa nije postalo što je postalo.” (Jovan, 1,1-3)

      U grčkim najstarijim spisima ovog Jevandjelja  piše da je to LOGOS. U staroslovenskim prevodima  LOGOS biva prevoden ka SLOVO, a Vuk to prevodi kao RIJEČ. Da li su RIJEČ i SLOVO pravilni duhovni termini?

      Pogledajmo ovo:

      “U početku bješe UM, i UM bješe u Boga i Bog bješe UM. On bješe u početku u Boga. Sve je kroz njega postalo, i bez njega ništa nije postalo što je postalo.”

Dakle: nije  Slovo, nije Riječ, nego UM. .

      UM nije fizička kategorija ovog svijeta, već metafizička duhovna kategorija. UM se fizički uobličava kroz SLOVO i RIJEČ. SLOVO je svjesni fizički artikulisani  ZVUČNI ili SLIKOVNI ZNAK.  Tako UM kao duhovna metafizička kategorija dobija svoju vidljivu misaonu formu u ovom fizičkom svijetu. Rg vedski molitveni glas  AUM upravo znači AZ UM, tj. JESAM UM.

 

Slovo M sa slovima R i I (1500-1300 st. ere).

 

       SLOVO  i MISAO su projavljivanje UMA iz onostranog u ovaj fizički svijet. Ovaj svijet je sačinjen od elektromagnetnih talasa raznih frekvencija. Svaka frekvencija ima svoje oscilacije: ^^^^^^^^^. Pogledjmo oblik slova M koje je znak glasa M: ^^. To su tri oscilacije: ˄˅˄. Tako vedsko AUM znači AZ UM, tj. JESAM UM  dobija potpunije objašnjenje: JESAM U M, gdje je ovo M simbol za MISAO, te je finalno značenje molitvene riječi AUM sljedeće: JESAM U MISLI. Ko je u MISLI? U MISLI je UM, u UMU je BOG.

      Da li slučajno riječ MISAO počinje glasom M, odnosno da li je slovo M slučajno oblika triju oscilacija? Ne, slučaja nema! UM (BOG) je TROJIČAN i IMA TRI GLAVE: OTAC,SVETI DUH I SIN (ČOVJEK)! OTAC je UM i  OD UMA ishodi ŽIVOTVORNI SVETI DUH koji se projavljuje kroz SINA. OTAC je emiter sile UMA, ŽIVOTVORNI SVETI DUH je prenosnik sile UMA,  a SIN preko ŽIVOTVORNOG SVETOG DUH prijemnik je sile UMA od OCA.

     Pobožan čovjek je preko Životvornog Svetog Duha u jednoj misli sa Bogom i sve dok je u jednoj misli sa Bogom, čovjek tvori pobožna djela dobra i on je BOGOM SLOVEN SIN koji SLOVI  SA BOGOM.  

      Pošto je čovjek od Boga dobio slobodnu volji, čovjek može i da ne bude preko Životvornog Svetog Duha u jednoj misli s Bogom, i tad je kreator svojih vlastitih misli i odstupnik je od Boga, a odstupnik od Boga je bezbožnik koji tvori bezbožna djela zla i on je BOGOM NESLOVEN, jer NE SLOVI SA BOGOM  i samim tim prestaje biti SIN, jer se odriče OCA. Sad dolazimo do sljedeće istine: OTAC je roditelj, a roditelj ne može tek tako da se odrekne svog djeteta i zove ga sebi kroz SINOVU SAVJEST. Ako se u SINU i savjest ugasi, OTAC je izgubio SINA. I zato budimo SLOVENI.
    UM je osmislio postojanje i smisao najmanje čestice i vaskolikog univerzuma. Um je Stvaralac i drvo života,  šema Stvaranja, program Stvaranja, vršilac Stvaranja i Duhom Svetim održava stvoreno po toj šemi. Kad NESLOVEN ČOVJEK bezbožnim djelom prekine jedu nit u šemi održavanja našeg stvorenog svijeta, tad će se lančano urušiti sav ovaj fizički svijet.

CRKVA JE IZDAVALA DOZVOLE ZA DRŽANJE ROBOVA

Crkva je izdavala, tj. prodavala pravo (dozvole) za kupovinu robova i određivala ekonomski status pojedinaca, tj. određivala ko može biti imućan, a ko ne može. (Nikodim Milaš, Pravila Pravoslavne Crkve s tumačenjima, Knjiga I,  Novi Sad, 1895, str. 608-609).

 

     U početku osnivanja hrišćanstva ovako se obećavalo narodu: "Nema više Jevrejina ni Grka, nema roba ni gospodara, nema muškoga roda ni ženskoga; jer ste svi jedno u Hristu Isusu." (Gal. 3,28)

 

      Ovo danas hrišćanski apologeti tumače riječima:  "Nije to rečeno u bukvalnom, nego u duhovnom smislu."

 

      Ko je prvi prihvatao hrišćanstvo? Prihvalatli su robovi Rimskog carstva, prihvatali porobljeni, obespravljeni i poniženi slojevi rimskog svijeta, oni koje su njih i njihovu djecu rimski gospodari prodavali kad su htjeli i kome su htjeli. Da li su oni ove riječi propovijednika hrišćanstva poniženi i obespravljeni shvatali u bukvalnom ili u duhovnom smislu?

      Šta su komunisti obećavali narodu? Obećavali su socijalnu pravdu i socijalnu jednakost! Da li je i komnističko obećavanje bilo u bukvalnom ili duhovnom značenju? I šta je bilo kad su komunisti preuzeli vlast? Bila je tiranijska diktatura i zlo, socijalna nepravda, progoni i ubistva sumnjivih neistomišljenika, ubistva protivnika i genocidni zločini istrijebljenja naroda!

     Šta je bilo kad su hrišćani zadobili državnu vlast? Bila je tiranijska diktatura i zlo, socijalna nepravda, progoni i ubistva sumnjivih neistomišljenika, ubistva protivnika i  genocidni zločini istrijebljenja naroda.

A šta je bilo istina, pitanje je sad (Apostolska pravila, Pravilo 60)?

 

Sedmi vaseljenski sabor: čudimo se zasto o ranoj srbskoj istoriji nema nikakvih podataka: nema ih jer je crkva spaljivala knjige u kojima je pisalo drugačije no što je  crkva htjela da bude i sve potencijalno što je moglo da da se protivi crkvenoj istoriji svijeta, sve je to svrstano u jeretičke knjige i spaljeno. Spaljivanje knjiga od strane crkve trajalo je vijekovima.

 

 

Šesti vaseljenski sabor: morala je biti samo jedna istina, istina vladajućih gospodari istine neba i zemlje, istina crkve. 

 

Šesti vaseljenski sabor zabranjuje narodu bilo kakvo crtanje. Nedavno na vijestima gledam vojnike ISIL-a kako đacima u školama oduzimaju i uništavaju bojice, jer "bogohulno je crtati ono što ti oči vide". 

 

Sesti vaseljenski sabor: samo je bilo dozvoljeno ono što gospodari istine dozvole. Ni svečane haljine niko oblačiti nije smio, već uvijek biti obučen kao da ćeš na oranje, u šumu po drva, ili u kovačnicu ići (tako je porobljenim Srbima  i pod Turcima bilo).

 

Pravilo Šestog vaseljenskog sabora.

 

      I rekoše pred "izbore": "Nema više Jevrejina ni Grka, nema roba ni gospodara, nema muškoga roda ni ženskoga; jer ste svi jedno u Hristu Isusu." (Gal. 3,28). Narodu se jedno priča pred izbore, a drugo kad se osvoji vlast: pred izbore govore da neće biti ni roba ni gospodara, a nakon izbora si ovca, noga, prosti vojnik i glupak.

      Šta je ostalo od onih riječi u početku pred "izbore? Ostalo je samo da nema muška ni ženska jer ste svi jedno u Isusu Hristu: kriminal, strašni zločini, pedofilija, vjenčanje muška sa muškim, ženska sa ženskim i razvrati svih drugih vrsta.  Ovca bio, noga bio, poslušnik vojnik bio, glupak bio i  ostao, glupi "vjerniče"!   

JOŠ JEDAN SVETI KAMENI KRUG

      Neko je na Fejsbuk postavio ovu prvu sliku, te na vrhu brda vidim još jedan dio naše prećutno zabranjene istorije: kamenim krugom obilježeno svetilište (brdo HUM (HUMČINA), jugoistocno  od Mostara, južno od Blagaja kod sela Rotimlja u Istočnoj Hercegovini (koordinate vidljive na slici):

Pogled s juga.

Pogled sa sjeverne strane.

Na vrhu

Kordinate

Na istočnoj padini ovog brda ima desetak kamenih gromila, tumulusa (slike uvećaj klikom).

NISU LJILJANI, NEGO PERUNIKE

      Uvriježilo se mišljenje u narodu da su na grbovima prikazani ljiljani. Nije tačno, to je laž: nisu to nisu ljiljani, nego perunike. Po čemu to znamo? Znamo po onoj srednjoj latici cvijeta sto stoji uspravno. Ljiljan nema takvu laticu i sve latice ljiljana iste su visine i uvijek su povijene u istom smijeru na dole.

 

Ljiljani nemaju uspravnu laticu u sredini.

   

  

Ako laže koza, ne laže rog: perunike sa uspravnim laticama u sredini.

 

Perunike u Miroslavljevom jevanđelju.

Perunike na srbskom srednjevijekovnom novcu.

      Da su to ljiljani izmislili su rimokatolici 19. vijeka, a podržali ih ortodoksi iz jednog praktičnog crkvenog razloga: Biblija ne spominje peruniku, već samo spominje neke ljiljane, a crkvena propagandna ikonografija puna je Perunovih prehrišćankih perunika. I šta da rade, nego da lažu!

JIN I JANG SU SRBSKI JAN(KO) I JANA

     

       "Jin i Jang su dva osnovna pojma kineske filozofije. Prikazuju posebno i naizgled nespojive sile prirode, koje se nadopunjuju. Dvojnost je karakteristična za različite grane kineske nauke, kinesku filozofiju, čini temelje tradicionalne kineske medicine, kao i središnje načelo kineskih fizičkih vježba i borilačke vještine.
     Jin i Jang simbol je dvojnosti u prirodi kao što su na primjer: svjetlo i tama, muški i ženski princip, visoko i nisko, toplo i hladno.
       Jang je povezan s bijelim, muškim principom i usmjeren je prema vani, a crni Jin pak predstavlja žensko načelo koje je usmjereno je prema unutrašnjosti. " (Wikipedia)
       Kad god se pomene ovaj Jin i Jang simbol, danas se odmah pomisli da je to iskljucivo kineski simbol i da kulturno-istorijsko naslijeđe našeg podneblja nikakve veze sa tim nema. Ali nije tako. I naši preci u starini znali su za Jin i Jang i znali su sva značenje ovog simbola. Mi ne znamo kako su oni nazivali ovaj znak, ali mi ih možemo zvati JAN(KO) i JANA, jer to na sanskritu to znači ORIGINAL, PROIZVOĐAČ, ROĐENJE, MJESTO ROĐENJA, RASA, LJUDI. 
       JIN i JANG SU srbski JAN(KO) i JANA.

 

Jedan od najstarijih prikaza Jing Janga je na figurinama vinčanske kulture: suprotnost i jedinstvo tame i svjetla, mraka i vatre, noći i dana, minusa i plusa, hladnog i toplog, zla i dobra...

Jin i Jang tripoljske (kukuteni) kulture.

Jing i Jang kod Kelta.

Jing i Jang na štitovima rimskih legija u koje su regrutovani naši drevni sunarodnici širom od Rima pokorene Evrope.

     Zašto je ovaj simbol nestao iz naše kulturne baštine? Razlog mora biti u hrišcanskom učenju da je dualizam jeres i da bijelo nema nikakve veze sa crnim, odnosno da suprotnosti kao dobro i zlo ne ovise jedna o drugoj, jer Biblija kaže: "Kakvu zajednicu ima svjetlost sa tamom?" Međutim, na ovom zemaljskom svijetu bez ova dva suprotna principa izgubio bi se prirodni balans i ništa ne bi moglo postojati.