Kad učitelj pročita đacima neku priču, on sa đacima povede razgovor o radnji i osobinama likova priče. Nakon podrobnije analize o redoslijedu dogadjaja, o opisu likova i njihovih karakternih osobina, na kraju pita učitelj đake:
"Šta je kroz ovu priču pisac nama poručio, šta je piščeva idejna poruka?"
I onda se đaci zamisle i počnu dublje da razmišljaju. Nakon kraće pauze javljaju se đaci kazujući svoja mišljenja o naravoučeniju priče i tu se završava obrazovni i vaspitni cilj časa: kroz piščevu priču otkrvena je djeci neka nova istina o svijetu i čovjeku! To i jeste suština i svrha književne pisane riječi kao umjetnosti.
Znajući da velika većina ljudi ne analizira ono što im književnici pričaju ili napišu, književnici znaju da zavedu i prevare one koji ne misle duboko, nego površno i svu priču bukvalno primaju za istinu. Gle na šta opominje mudri Solomon:
"Sine moj, pazi na riječi moje i prigni uho svoje pričama mojim!" (Izreke 4,20)
Ono "prigni uho svoje pričama mojim" znači da duboko razmisliš šta ti priča poručuje, traži smisao pričie, traži njenu poruku. Isus je narodu govorio u pričama:
"I pristupivši učenici rekoše mu: zašto im govoriš u pričama?" (Matej 13,10)
Na to pitanje Isus im odgovori:
"I reče im: vama je dano da znate tajne carstva Božijega, a onima napolju sve u pričama biva." (Marko 4,11)
Ko su ovi "napolju"? To je prosti narod, obični ljudi neinicirani u masoneriju, ljudi koje crkva naziva svjetovnjacima i laicima. Oni su "napolju", a ne unu-tra u svjetlosti Lože.
Na drugom mjestu piše da je Isus odgovorio ovako:
"A on reče: vama je dano da znate tajne carstva Božijega; a ostalima u pričama, da gledajući ne vi-de, i čujući ne razumiju." (Luka 8,10)
Da, da! Ti narode koji si napolju, ti ne razumiješ smi-sao napisane biblijske riječi i sve bukvalno primaš zdravo za gotovo, a to nije to što ti u svom plitkom razmišljanju misliš da jest. Ovako je od Učitelja izre-čena naredba osnivačima Crkve i oni su naredbu prenijeli svojim učenicima episkopima:
„Ne dajte svetinje psima i ne bacajte bisera svojega pred svinje! Inače bi ga mogle pogaziti nogama svojim, okrenuti se i rastrgati vas." (Matej 7,6)
Šta mislite ko su psi i svinje? Na koga se misli? Misli se na obični svijet, na svjetovnjake, na laike iz prostog naroda, na vas obične vjernike. Treba da vam je jasno da su u Bibliji i Starog i Novog zavjeta ezoterijske priče za koje Origen preporučuje:
"I ako dođete do knjiga napisanih nakon Isusovog vremena, vidjećete da mnoštvo vjernika koji čuju priče, takoreći su 'izvan' i dostojni su samo egzo-terijskih učenje, dok učenici privatno uče objaš-njenje priča. (Origen protiv Celsusa, Knjiga III, Gla-va LVI)" [1]
Opet ovi koji su napolju, izvan Lože, neinicirani, neprosvijetljeni i neupućeni u tajna značenja priča, riječi, simbola, kodova i brojeva. I zato je lako sa takvima manipulisati, jer nisu prosvijetljeni, nisu upućeni, nisu naučeni u tajnim značenjima biblijskih priča, riječi, simbola, kodova i brojeva.
U Origenovom citati pominje se egzoterija. Šta je egzoterija? To je bez dubokog razmišljanja i bez znanja pravog tajnog smisla brzo naivno i glupo bukvalno laičko shvatanje onoga što si čuo ili onoga što si pročitao, a ezoterija je poznavanje sakrivenog smisla priča, riječi, simbola, kodova i brojeva. Ezo-terija je tajno znanje i zato su ezoteristi organizo-vani u svoja tajna društva.
Da bi se osiguralo čuvanje tajnog znanja, članovi tajnih ezoterijskih društava, kao masoni što su, pri učlanjenju u društvo polažu krvnu zakletvu, tj. oba-vezuju se da budu ubijeni ako odaju tajnu koja im je kazana. Zbog toga mason višeg stepena ni sinu, ni rođenom bratu nižeg stepena ne smije kazati znanje koje je njemu u tom višem stepenu kazano.
Preko svojih ideologija, koje nazivaju religijama, tajna društva rukovode ljudskim zajednicama od praistorije, rukovode svjetovnom i religijskom vlašću porodičnog, plemenskog i državnog uređenja. Tajna društva drevnih kultura i preantičkih i antičkih naro-da razvila su se iz najstarijeg arjanskog vedskog tajnog društva.
U borbi za prevlast nad što više naroda, među tajnim društvima vođeni su ratovi pod raznim isto-rijskim izgovorima. Tako je i trojanski rat bio rat tajnih društava, rat nove "helenske" ezoterijske gru-pe sa od njih stvorenom novom religijom, protiv ezoterista stare religije. Tako su od Tračana stvoreni Grci, tako su od tračanskih naroda Palestine stvo-reni Judeji, tako su od tračanskih naroda stvoreni svi današnji evropski narodi. Tako je Nemanja pobio i protjerao srpske plemenske ezoteriste i uspostavio vlast masona grčke crkve i sebi i svojim potomcima obezbijedio vijekovnu vlast nad Srbima Raške. Tako su od Srba stvoreni Hrvati, Bošnjaci, Crnogorci, Makedonci... Tako su komunistički masoni Srbije obezbijedili svojim potomcima rukovodna mjesta i vlast, tako posebna grupa srpskih masona Vojvo-dine sebi i svom potomstvu žele da stvore narod Vojvođana.
I kao što već rekosmo, najstarija drevna religija je vedska religija Arjana i evo srži njihove religije:
"Njihov glavni predmet obožavanja bilo je Sunce. Za ovu rasu, u povojima svoje civilizacije, Sunce nije bilo samo svjetilo, već Stvoritelj, Vladar, Čuvar i Spasitelj svijeta.
Kako bez svjetlosti ne bi moglo biti života ili vegetacije, Sunce, kao svjetlonosac, postaje Stvo-ritelj, ako je Stvoritelj, onda je Vladar svijeta — Otac svih stvari." [2]
I šta su radili kreatori hrišćanstva? Oni su Sunce personificirali u lik Isusa Hrista, četiri godišnja doba i četiri zodijačka znaka oličili su u četvoricu jevan-đelista, a dvanaest mjeseci godine ukrili su u dva-naest Hristovih učenika.
"Ovo što se sad zove hrišćanska religija postojalo je među drevnima i nije bilo odsutno od ljudske rase do Hristovog dolaska od čijih vremena istinita re-ligija, koja je već postojala, počinje da se zove hrišćanstvo.” [3]
Da je to tačno, svjedok je crkvena ikonografija i ovdje je nekoliko fotografija sa nekoliko od mnostva dokaza tog svjedočanstva.
Treba znati i to da religija nije isto što i duhovnost, jer religija je skup od grupe ljudi propisanih zakona po kojima je svakom pojedincu naređeno kako mora da vjeruje, a ko ne vjeruje po naredbi, taj za ugled i strah drugima biva najstrožije kažnjen. Dakle je religija neoporezovana država u državi i zato se svetosavski masoni svim sredstvima bore da zaštite ugled SPC i jedinstvo njenih članova, jer su masoni SPC stub njihove državne vlasti i njenog rukovo-dnog kadra u svim porama srpskog društva.
..............................
[1] Charles H. Vail, The Ancient Mysteries and Modern masonry; Macoy Publishing and Masonic Supply Co., New York City, 1909, p. 103.
[2] Sarah Elizabeth Titcomb, Aryan Sun-myths the Origin of Religions; Troy, N.Y., Nims and Knight, 1889, p. 28.
[3] Jirah Dewey Buck, Mystic Masonry, or, the Symbols of Freemasonry and Greater Mysteries of Antiquity [Supplemental Harmonic Series, Vol. V], Chicago: Indo-American Book Company, 1911, p. 69.
No comments:
Post a Comment