Kelti su Kimri ili Kimeri, a Kimeri su isto što i Tračani [1]. Kelti su sebe zvali SELTI, ime izvedeno od SELI, jedno od imena Sunca:
“Eli i Seli, koji su smislom istog porijekla od El i Sel, dva su imena Sunca.” [2]
SELI je ime SUNCA i ono je SJAJ, SVJETLOST, VATRA. Kod Homera nominativ jednine σέλας (SE-LAS) ili σέλᾳ (SELA) znači SJAJ, SVJETLOST, PLAM, OGANJ [3]. Množina je σέλᾶ (SELA) [4].
Keltski SEL je TEMELJ, FODUMENT; BORAVIŠTE [5], srpski SELO.
Šta je korijenska osnova u grčkom σέλας (SELAS) i σέλᾳ (SELA), šta je osnova u SELTI i SELO? Naj-manji zajednički dio u tim riječima je SE. Julijus Po-korni kaže da indoevropsko SER- znači ČUVATI, ŠTITITI [6]. Korijen u SER je SE za koje Pokorni tvrdi da znači SAMO, ODVOJENO [7]. Sunce je SAMO i ODVOJENO i ono ČUVA i ŠTITI. U cen-tralnoafričkim jezicima Bakaka, Karang, Ngoumi, Malgbe, Baneka (Kamerun); Njak Mbai (Kamerun i Cad); Ko (Čad); Lega (DR Kongo); Bongili ili Bantu (Republika Kongo), Mboshi (Kongo) ime Sunca je SE [8].
Englesko HEART je SRCE, srednjevijekovno HER-TE [9]. Englesko HEARTH je OGNJIŠTE, sred-njovijekovno HERTH, HERTHE [10]. Vidimo da je u srednjovijekovnom engleskom HERTE (srce) i u HERTH, HERTHE (ognjište) ista osnova HERT. To znači da SRCE i OGNJIŠTE imaju veze sa VAt-ROM i kako je u engleskom, tako je, najvjerovatnije, i u drugim jezicima bilo i provjerićemo u jezicima danas najbrojnijeih slavenskih naroda (ne kažem "slovenskih", jer "slava" i "slovo" nisu istog smisla).
Kod Rusa SRCE je SERDCE (сердце), Poljaci kažu SERCE, Ukrajinci SERCE (серце), Bjelorusi SER-CA (сэрца). U ovim riječima osnova je SER i, po primjeru engleskog, slavenska osnova SER treba da ima veze sa VATROM (SER, SAR, SUR, SIR i SOR su istog značenja, sinonimi koji imenuju neku osobinu Sunca).
U srpskom SRDNJA i SRDŽBA označavaju emo-tivno stanje VATRE, JAROST. Vidjeli smo da je kod Rusa, Poljaka, Ukrajinaca i Bjelorusa u riječi SRCE osnova SER. Za SRDIT Rusi kažu SERDIT (сер-дить), Ukrajinci SERDIT (сердить), dakle ruski i ukrajinski nazivi za SRCE izvedeni su od iste isnove SER kao i riječ SERDIT koja označava emotivnu VATRU.
U savremenom srpskom riječi SRDNJA i SRDŽBA počinju suglasničkim slogom SR kao i srpsko SR-CE, slovenačko SRCE, češko SRDCE, slovačko SRDCE, bugarsko SRCE (сърце) i makedonsko SRCETO (срцето). Zašto je negdje oblik SERCE, negdje SRCE?
Već od 12. vijeka u nekim slavenskim jezicima iz osnova SER, SAR, SUR, SIR SOR dolazi do gubljenja samoglasnika i javlja se skraćeno SR. Ta-ko se u nekim poveljama srednjovijekovnih bosan-skih vladara javljju oblici SERBI i SRBI, dok u po-veljama Nemanjića samo SRBI. Tako je od izvornog SERCE postalo SRCE, od SEREBRO (ruski: сере-бро) u srpskom je postalo SREBRO, tako srpsko SERMA postaje SRMA, najčistije srebro [11], od SERDAČAN (ruski: сердечный; poljski: serdeczny; ukrajinski: сердечний; bjeloruski: сардэчны) pos-taje SRDACAN. Istim načinom od SERB i SERBI nastaju oblici SRB i SRBI, iako mnogi stranci pišu staro izvorno ime SERB i SERBI.
SER u SERB i SERBI znači isto što SER znači u SERAFIM: SJAJAN, PLAMTEĆI, BLJEŠTEĆI [12], a najstariji izvor značenja SER je SUNCE.
Od SER je ime SERDI, što je istog smisla kao i SARDI, SARDETI ili SARDETAE:
"SURDETUE. Vels. SARDETAE. prema Ptolomeju, iznad Čenidasa, Σαυαρδηνοί, Sauardeni; oblast Sa-ratova, do rijeke Terse stanovnici." [13]
Iznad pomenti SARDETI, mali narod, živjeli su oko rijeke Volge u današnjoj ruskoj Sara-tovskoj oblasti sjeverno iznad Crnog i Azovskog mora:
"... Sardeti su tako smješteni na karti da uključuju i Srbe koje spominju Plinije i Ptolemej, koje Erazmo naziva Σίρβοι, Sirbi; Schotto, za Σέριοι, talijanskim zvani Serbi. Ali neka niko, kao Porfirogenit, ne misli da su ovi Srbi, mali narod, bili stariji od Srba u Moeziji, jer ovi su porijeklom iz Trakije, starosjedioci svoje zemlje, potomci Serda; dok su Srbi na Volgi i Maeotiji bili Sarmati." [14]
Moezija su današnja Srbija i Bugarska, a ovi tra-čanski SERDI su starosjedioci ne samo Moezije, nego cijelog Ilirika i po njima je SERDIKA, današnja Sofija, dobila ime. Prema „Spisu o narodima“, koji se pripisuje vizantijskom caru Konstantinu Porfi-rogenitu, Srbi su se doselili na Balkan početkom 7. vijeka u vrijeme romejskog cara Iraklija (610—641) i to je podvala crkve, jer Srbi su od najstarijih vre-mena svuda Evropom rasprostranjeni, pa i po da-našnjoj Rusiji i Ukrajini, jer su i Sarmati bili Srbi:
„Istina je da su Dalmatinci, Mizi, Tribali, pa čak Sarmati, koriste skoro isti jezik, ili ne mnogo različiti, tako da se međusobno razumiju bez teškoća." [15]
Jedan jezik, jedan narod!
SERDIKA ili SARDIKA je grad ilirskih SERDA (Σέρ-δοι), plemena Tračana, što svjedoči Dio Kasius (Dio Cassius, L. LI. p. 462). [16]
“SARD; komercijalni izraz za prozirnu, jednolično obojenu svijetlu do tamno smeđu ili duboko naran-džastocrvenu vrstu kalcedona ili ponekad razno-likokog karnelija. Takođe se naziva i sardius, sardi-ne.” [17]
“Hormajer, Bavarski geograf, kaže: ‘Zemlja Zeruana (Servana) toliko je velika da, kako oni sami tvrde, iz nje potiču svi slovenski narodi'.” [18]
“Stritter spominje rasu Servana koji se zovu i Khrovati, i opet, 'rasa Khrovata, koju neki takođe nazivaju Servi'." [19]
I tako, moj narode! Dok su bili sljedbenici Boga Stvoritelja Sunca, tračanski SERBI bili su po broj-nosti drugi narod u svijetu, odmah iza Indusa i nikad nisi bili složni [20]. Sve do namjernog crkvenog raskola 1054-te SERBI i KHORVATI bili su jedan narod, SERBI i BUGARI su bili jedan narod, SERBI i RUMUNI jedan narod,... SERBI i POLJACI jedan narod, dok ih duhovni okupatori kroz crkvu svojim avramskim ideologijama nisu izdijelili, zavadili i zakrvili. Tako su došli novi okupatori pa su dio is-lamizirali i sa avramskim ideologijama stvorili Bo-šnjake, Crnogorce, Makedonce i već se trude da stvore Vojvodjane, a nakon opšteg potopa iza 2626-te stare ere sva bijela rasa ARJANA bili su SERBI.
..............................
[1] Strabo, I, 3, 21; XIII, 1, 8.
[2] James George Roche Forlong, Rivers of Life, Vol II; London, 1883, p. 194.
[3] Henry George Liddell and Robert Scott, A Greek English Lexicon, Oxford: The Clarendom Press, 1883, p. 1379.
[4] Ib.
[5] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome III; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, p. 348.
[6] Julius Pokorny, Indogermanisches etymolo-gisches Wörterbuch, Band III: Bern udn München, Francke Verlag, 1959, p. 909-912.
[7] ib. p. 882.
[8} Вячеслав Новиков, Cлово "Cолнце" на всех яз ыках мира; Литературно-публицистический жур нал Идиот, Nº 43, Витебск, 2012.
[9] Walter William Skeat, An Etymological Dictionary of the English; Language, Second Edition, Oxford: The Clarendon Press, New York: Mcmillan & Co., 1882, p. 265.
[10] Ib.
[11] Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga III; JAZU, Zagreb, 1973, str. 321.
[12] Hastings, James with Selbie, John Alexander, A dictionary of the Bible, Vol. 4, Edinburgh: T. & T. Clark, 1909, p. 458.
[13] Matija Petar Katancic, Orbis Antiquus Ex Tabula Itineraria Quae Theodosii Imp. Et Peutingeri Audit. Ad Systema Geographiae Redactus Et Commentario Illustratus; Pars I, Continens Evro-pam; Bvdae, Svmtibys Tipographiae Regiae Vniversitatis Hvngaricae, 1824, p. 237.
[14] Ib.
[15] B. G. Niebuhr, Corpus Scriptorum Historiae Byzantinae: Laonicus Chalcocondylas, De rebus Turcicis, L. X; Bonnae, Impensis Ed. Weberi, 1843, p. 530.
[16] Johann Christoph Rasche, Lexicon universae rei numariae veterum et praecipuie Gracorum et Romanorum; Tomi Qvarty; Lipsiae, Libraria Gledi-tschia, 1790, p. 668.
[17] Mohsen Manutchehr-Danai, Dictionary of Gems and Gemology; Berlin, Heidelberg, New York: Springer-Verlag, 2000, p. 415.
[18] D. D. Whedon, Methodist Review, Volume 53 – Fourth Series, Volume XXIII; New York: Carlton & Lanahan; San Francisco: E. Thomas; Cincinnati: Hitchcock & Walden, 1871, p. 33.
[19] Ib.
[20] Herodot, V, 3.
No comments:
Post a Comment