"Prema anonimnom putopiscu koji je 1308. godine boravio na dvoru kralja Dragutina: 'kralj Stefan je pravičan i dobar čovek i u svojoj veri smatra se pra-vim svecem. Voli i štiti katolike jer ima za ženu kće-rku ugarskog kralja, sestru sicilijanske kraljice.Od nje ima valjanu decu oba pola i nikada nije imao drugu ženu.' Na osnovu samog zapisa uočava se da autor pravi distinkciju između kraljeve vere i ka-tolika. Sem toga, savremeni istraživači su analizom ovog spisa došli do zaključka da je Anonim naj-verovatnije bio pripadnik dominikanskog reda, te kao takav dobro razumeo teologiju i bio kompe-tentan da odlučuje o religijskoj pripadnosti srpskog kralja. Sem toga, kralj Stefan Dragutin primio je monaški postrig posle sabora episkopa, igumana i izabranih monaha, te umro kao monah Teoktist. Svoje sinove Dragutin je odgajao u duhu pravo-slavlja, a jedan od njih se i zamonašio. S druge strane, njegove ćerke su od rođenja pripadale ri-mokatoličkoj veri. Najmanje tri od njih bile su mo-nahinje u samostanu Svete Marije u Budimu. Dve su u samostanu ostale, a jedna je izvedena iz sa-mostana i udata najverovatnije za Stjepana I Kot-romanića, što znači da je i pre udaje bila pripadnica rimokatoličke vere.." [1]
Od koga su ćeri kralja Dragutina primile rimoka-tolicizam? Od matere Katarine (Katilin), ćerke ugar-skog kralja Stefana V. I Dragutinova mater Jelena, supruga Uroša Velikog, sina Stefana Prvovenčanog, bila je rimokatolkinja i od nemanjićke Istinske krst-janske crkve oglašena za svetu Jelenu Srbsku.
Nije samo Nemanja bio papin templar i nije samo Sveti Sava šurovao sa papom, šurovali su svi Ne-manjići:
"Papa Nikola IV obraćajući se kralju Dragutinu na-vodi:
'[…] Svakako da si ti, najdraži sine, podstaknut pravom verom i posvećenošću smatrao da moje apostolstvo treba ponizno zamoliti, i to si učinio pre-ko poslanika tvoje preuzvišenosti, voljenog sina bar-skog arhiepiskopa Marina da, budući da u delovima Bosne pod tvojom (Dragutinovom) vlašću, postoje mnogi koji su zaraženi jeretičkom bolešću odlutali sa puta istine u pogubnu laž […] da se udostojimo da u te krajeve pošaljemo (papa Nikola IV) neke po-godne osobe kojima tamošnje prilike nisu strane i čije je propovedanje i spasonosno učenje u skladu sa njihovim čestitim životom, da uklonivši tu opa-snost svojim propovedima i službom vrate žar prave vere tamošnjem življu i da ti u tome nudiš svoj savet i pomoć kako bi pomenuto zastranjivanje bilo iz korena iščupano iz ovih krajeva.' [2]
Ovi "jeretici" su krstjani koje Sveti Sava naziva bo-gumilima, mahinejcima i babunima. Iz papinog od-govora vidi se da je kralj Dragutin prvi pisao papi molbu da papa pošalje franjevce u Bosnu radi is-korjenjivanja krstjanstva i širenja rimokatolicizma, a Dragutin će, kao vladar tog okupiranog dijela Bos-ne, svojom vojskom da štiti franjevce.
Pored toga, pretpostavićemo zašto papa nije po-slao dominikance koji su već imali inkvizitorsku služ-bu u Bosni. Naime, u Bosni su 1259. godine za-beležene svireposti koje su činili dominikanci prema domaćem stanovništvu. Oni su jeretike spaljivali na lomačama i pritom delovali sinhronizovano sa ug-arskim pohodima." [3]
"Kralj Stefan Dragutin bio je živ sve do 1316. godine i pretpostavljamo da je do tada bio u mogućnosti da pomaže delatnost franjevačkog reda. On je to vero-vatno i činio, različitim intenzitetom koji je zavisio od političkih okolnosti. Najpre, njegov savremenik arhi-episkop Danilo II navodi: mnoge od jeretika bosan-ske zemlje obrati u hrišćansku veru i krsti ih, pri-likom čega ne iznosi eksplicitno o kojoj se vrsti hrišćanstva radi. Đura Daničić je u svom izdanju Danilovog zbornika dodao u zagradi: u ime oca i sina i svetoga duha i prisajedini ih svetoj sabornoj i apostolskoj crkvi." [4]
Pošto su tu stigli papini franjevci, jasno je da se radi o prevođenju krstjana u rimokatolike.
I ovdje se pokazuje da raskol (šizma) nije jeres, nego samo pitanje vlasti i uprave na narodom.
I pored svih pisanih izvora, nađu se među Srbima bez stida i srama lažovi koji narodu lažu da je Ne-manja napao rimokatolike, a ne Srbe staroverce i krstjane i lažu da su krstjani bili rimokatolici:
Niko nema što Srbin imade,
Lažitvorce koji Srbe slade.
..............................
[1] Ana Vujković, Kralj Stefan Dragutin i franjevci; Viteška kultura, god. VII, br. 7, Veliki priorat Vitezova Templara Srbije, Beograd, 2018, str. 15.
[2] Ib. str. 17.
[3] Ib. str. 18.
No comments:
Post a Comment