TROJIČNOST ČOVJEKA, VLAST I IDEOLOGIJA

Šta je čovjek i šta čovjeka izdvaja iz svijeta životinja i čini ga božanskim bićem? To je zbog tri čovjekove prirode, zbog trojnosti čovjekove prirode.

Jedna čovjekova priroda je ovozemaljska vidljiva tjelesna priroda kao i kod životinja: radi održanja živog tijela i čovjek mora da hrani tijelo i da se raz-mnozava radi produžetka vrste.

Druga priroda čovjekova suštinom je nevidljiva bo-žanska priroda i to je razum koji pomaže čovjeku da razmišljajući lakše fizički živi, da otkriva znanje i po novom znanju da gradi bolji život, da ga umjetnički oplemenjava uzdižuči se dobrom na ljestivici božan-ske prirode.

Treća čovjekova priroda takođe je nevidljive božan-ske suštine i to je kroz savjest razuma urođeno zna-nje o postojanju Stvoritelja svijeta, znanje o posto-janje Boga. Ko je i kakav je Bog, to niko od ljudi nije znao niti je mogao da zna, jer Boga nikad niko nije vidio niti je moguće vidjeti Boga i svi kroz koji su tvrdili da su vidjeli Boga, lažovi su (duhovne prikaze i Vanzemaljce su mogi vidjeti, ali Boga ne). Bog se vidi samo u djelima njegovog stvaranja, čuje se i kroz savjesti razumu opominjanje šta je dobro, a šta zlo i djeluje kroz čovjekova djela dobra.

Ne vidjevši Boga i ne znajući kako izgleda Bog, Bog u ljudskom razumu postaje jedna zamisao, jedna ideja kojoj razum traži odgovor. Po onoj narodnoj: "Sto ljudi, sto ćudi," svako je imao svoju zamisao, svako je imao svoju ideju o tome kakav je Bog, kako mu treba služiti i odavati čast i slavu. Ali, ljudi su društvena bića koja žive u zajednici nastale su prepirke oko razlicitih ideja o Bogu, prepirke koje su među nerazumnima prelazile u svađu i tuču. Tako je nastala potreba da se se te ideje usklade u zajed-ničku zamisao, u jednu svima istu zajedničku ideju, ideju koja će ujedinjavati u miru, a ne razdvajati i zavađati? Biblijska alegorija o Kainu i Abelu, njiho-ve razlike u prinošenje žrtve, mržnja koja se rađa iz te razlike i Kainovo ubistvo Abela, najbolji su primjer različitih ideja o Bogu.

Kad je Kain ubio Abela, Adamu se rodio sin Set, a Setu sin Enos i napisa pisac Biblije:

"Tada se počelo prizivati ime Gospodnje." (Posta-nak,4,26).

To je praslika početka jedne zajedničke porodične ideje o Bogu koja će među svim Adamovcima biti ista zamisao o Bogu, ali toj kolektivnoj ideji neo-phodan je vođa koji će da rukovodi, podučava i nadzire. Naravno, ovo je po osmišljivačima judaiz-ma, jer istorija, arheologija, antropologija i mitologija svjedoče da je uporedo sa idejom o Bogu Stvoritelju postojala i ideja o Boginji Materi.

Prve vođe, prvi rukovodioci, učitelji i nadzornici po-rodične ideologije bili su najstariji u porodici i ro-ditelji. Od najjačeg domaćina u selu i njegove po-rodice prenosi se njegova porodična ideologija na svo selo, poslije preko najjačeg poglavice prenosi se na pleme, preko kralja na sva plemena kra-ljevine, preko cara na sve podanike njegove im-perije.

Kako se zajednička ideologija širila, tako je vlast vođe rasla, a sloboda naroda se smanjivana. Su-merski, egipatski, rimski i ostali drevni carevi bili su ujedno neprikosnoveni vojni vladari i vjerski prvo-sveštenici, bili su i generali i ideolozi. Oni su svoje najvjernije bistroumne podanike upućivali u neka svoja magijska znanja upravljanja vojskom i na-rodom i tako su se pojavili prvi operativni zidari ili masoni.

Posao operativnih masona je praktični počevši od prve brazde i obrade zemlje, gradnje kuća i mos-tova, utvrđenja i hramova, vještine lova i ratovanje, vještine obrade metala i izrade alata i oružja, vješ-tine pisanja zakona i himni.

Vremenom su kraljevine i carevine postajale sve veće i obaveze vladara sve veće. Čuvajući koman-du nad vojskom vladari su u vjerske poslove pre-puštali svojim najvjernijim saradnicim i proglašavali prvošvetenika. Tako su kraljevine i carevine dobijale dvostruku vlast: vojnu u liku vladara generala i vjer-sku, tj. ideološku, u liku prvosveštenika kao potpore vladareve "od Boga date mu vlasti".

Tako su vladarev mač i vladareva ideologija u liku prvosveštenika postali dvije simbolične glave jed-nog dvoglavog orla i ko njih nije slušao, stradao je po zakonu osuđen kao izdajnik i bezbožnik, po zakonu propisanom od vladara i prvosveštenika. I kako u starini, tako i danas: ruku po ruku državna politička vlast i državna zvanična ideologija, tj. "vje-ra", ruku pod ruku idu zajedno, zajedno vladaju i zajeno nove planove kroje i provode.

Da bi se narodu naturila nova ideologija potrebno je duže vrijeme i to ne ide mirnim putem, nego uz velike revolucije i strašna krvoprolića, moderno zva-nih Veliki reseti. Tako su nastale sve velike svjetske ideologije, tako su nastali judaizam, budizam, hin-duizam, hrišćanstvo, islam, komunizam i globali-zam. Da država ne može da opstane bez ideolo-gije najbolji primjer je pokazao Vladimir Putin, današnji predsjednik Rusije. On se nakon raspada komu-nističkog Sovjetskog Saveza 1991. iz komunizma od-mah uključio u pravosavlje, jer je ono bilo najbrojnika i najpogodnija ideologija za tada novu Rusku državu.

Mesijanski Cionisti, papini Iluminati i masoni Tame kroz plandemiju kovidizma od početka 2020. poku-šali su terorom da nature novu globalističku uni-polarnu mesijansku ideologiju u vidu "vjere u na-uku", tj. vjere u ono što oni kao naučni dogmat proglase za istinu. Pokušaj im je propao opiranjem masona Svjetlosti i njihovog viđenja novog svijeta u vidu multipolarnog globalizma, globalizma u kojem bi u ravnopravnoj ekonomskoj saradnji svaka državana vlast po unutrašnjem uređenju ostala u svojim već postojećim ideologijama, tj "vjerama".

Izreka kaže da je i put do pakla popločan dobrim namjerama, Ni multipolarni globalizan ne vodi ra-čuna o slobodi trojičnog čovjeka u državama sa propisanim ideologijama. O ljudskoj slobodi, slobodi mišljenja i govora niko od današnjih političara i njihovih ideologa ne voli da priča i slobodu suzbijaju i slobodoumne sljedbenike Svjetlosti kažnjavaju ne želeci da im iko remeti njihova nevaljasta djela i zle namjere.

I kao zaključak: da li je uopšte moguća ljudska slo-boda, sloboda mišljenja i govora u okviru postojećih državnih ideologija koje Boga traže kroz umišljene ideje silom državnih vlasti naturenih ljudima za vje-čne Božje istine? I pitam se: hoće li ikada doći vri-jeme da ljudi postojanje Boga svjedoče naukom, jer bezbroj neoborivih naučnih dokaza već postji?