Prvi put sam vidio NLO (nepoznati leteći objekt) jedne ljetne noći 2009. godine. Bio je lijevo od Sjevernjače za oko 20-tak stepeni. Ličilo je na jako svijetli satelit, ali u jednom momentu bljesnu ze-lenkasom svjetlošću i velikom brzinom odletio koso u vis izgubivši se negdje u visini svog sjevernog neba.
Sredinom aprila 2011. godine ponovo sam vidio NLO. Oko pola deset u toplo veče dvojica nas je šetalo plažom na sjevernoj obali kubanskog mora. Noć vedra i toliko zvijezda na nebu nikad u životu nisam vidio. Čudili smo se tom mnoštvu zvijezda i osmatrali nebo ne bismo li ugledali neki meteor. U jednom momentu na istočnom nebu, oko 30-40 stepeni iznad horizonta, ugledao sam kako se polako nebom kreće sjajni "satelit". Pokazao sam saputniku i kad ga je i on ugledao, "satelit" je u trenu munjevitom brzinom stigao na zapadni dio neba. Začuđeni zurili smo u pravcu gdje se izgubio, a onda se opet pojavio u zoni nestanka, te kao i prvi put na istoku, lagano se vraćao ka polazištu na istoku, da bi opet nakon par sekundi onom ne-viđenom brzinom stigao među iste zvijezde na istočnom nebu. I kad je stigao, počeo je munjevita cik-cak skretanja i onda je nestao.
Šta je to bilo, ne znam. Ljudska tvorevina ne može biti, jer onakva brzina i onakvo naglo i cik-cak mi-jenjanje pravaca ljudske letilice ne mogu izvesti, niti ljudsko tijelo podnijeti. Moguće je samo dvoje: ili smo vidjeli vanzemaljsku letilicu, ili je ono bio neko duhovno stvorenje, anđeo ili djavo, ne znam.
Treći put vidio sam UFO oko dva sata iza podne vedrog ljetnjeg dana 2012. godine. Oblika cisterne, potpuno isto kao na priloženoj slici, na visini leta propelerskih aviona kretalo se polako od zapada ka istoku. Kad je došalo skoro iznad mene, u trenu je pod uglom od 90 stepeni skrenulo prema sjeveru i krećući se opet vrlo sporo izgubio se u tom pravcu. Nikakav zvuk nije se čuo, ali je refleksija Sunčeve svjetlosti svjedočila da se radi o metalnoj letilici, a ko je unutra bio, to ne znam.
Od ljetnog solsticija 21. juna 2014. godine pa kroz sva ljeta, uvijek u društvu sa nekim, viđao sam okrugle narandžastocrvene leteće objekte na vrlo malim visinama, oko 1-2 km. Nekad jedan, nekad dva, nekad tri-četiri u grupi. Pojave se iznenada, kao da uskoče u ovaj svijet. Te narandžaste kugle lete pravolinijski nekoliko minuta dok nestanu, Jed-nom se grupa njih iz nestavši u jednom pravcu za par sekundi opet pojavila i vratila nazad. Ponekad znaju da bljesnu jakim zelenkastim svjetlom i ne-stanu.
Kad sam o ovakvom jednom dogadjaju pričao ko-legi na poslu, Srbinu inžinjeru i velikom pravoslavcu iz Zrenjanina, uopšte se nije začudio, samo mi kaza da su to isto mnogi vidjali oko Zrenjanina u vrijeme NATO bombardovanja Srbije.
Zadnji zam vidio ljeta 2021. i od tada ni jednog. iako sam redovno pratio kao i prethodnih godina.
Nakon svega počeo sam drugačije da razmišljam o svijetu, o religijama i bogovima drevnih mitova i biblijskim pričama, naročito o Enohu i njegovom sa mnogim ljudima odlaskom u neki drugi nebeski svijet.
Neshvatljivo je da mnogi sljedbenici Biblije vjeruju u zakonima fizike i logike suprotne biblijske priče nepoznatih drevnih pisaca Biblije, a ne prihvataju kao moguća širom svijeta svjedočanstva i opise očevidaca, ne prihvataju postojanje onoga što i moderni radari registruju i što su mnogi piloti ratnih aviona jurili i na videa snimili.
No comments:
Post a Comment